Connect with us

Zanimljivosti

JESTE LI ZNALI GDJE SE ČUVAJU SVA SJEMENA SVIJETA? Ledeni Arktik čuvar biljnog svijeta

Duboko u vječnom ledu Arktika, skladišti se sjeme biljaka iz čitavog svijeta. Ali taj trezor ne ugrožavaju samo klimatske promjene, već i geopolitički sukobi širom svijeta

“Dobili smo 60 kutija iz 15 banaka sjemena širom svijeta“, kaže Asmund Asdal. “Zapečaćene su i sada ih skeniramo u aerodromskom sistemu obezbjeđenja da bismo se uvjerili da sadrže samo sjemenke.“

I ovog mraznog jutra, Asdal se odvezao do aerodroma u najsjevernijem gradu na svijetu, Longjerbijenu, koji se nalazi na oko 1.500 kilometara od Sjevernog pola. Današnja misija tog čuvara “Globalnog trezora sjemena” je da zaključa 12.000 vrijednih duplikata sjemena iz Afrike 130 metara duboko u arktičkom trezoru sjemena.

Tu, na minus 18 stepeni u permafrostu Špicbergena, već 15 godina se čuva DNK biljaka za buduće generacije. U trezoru je sada 1,2 miliona uzoraka iz čitavog svijeta: sirak, pšenica, pasulj, kukuruz…

Pored norveškog biologa Asdalom, pored rentgena na aerodromu stoji Nigerijac Majova Olubiji. On je izaslanik Nacionalnog centra za genetičke resurse i biotehnologiju iz nigerijskog grada Ibadana. “Evo me, dakle, hiljadama kilometara od Ibadana i mojih polja“, kaže. “Ovo je stvarno veliki dan za mene, presrećan sam”. Nigerijski naučnik sa sobom je donio grašak, glavnu hranu miliona Afrikanaca.

Njegov zambijski kolega Grajbil Munkombve klima glavom u znak potvrde dok stavlja kutije sa sjemenkama na pokretnu traku. U njima je sjeme iz južne Afrike: sirak, pasulj i pirinač, “biljni materijal koji su naši poljoprivrednici koristili generacijama, ne samo kao hranu, već i u medicinske i kulturne svrhe”.

“To što će i te sjemenke sada ovdje da se čuvaju za nas znači očuvanje naše nacionalne baštine“, rekao je Munkombve. “Ako se nešto loše dogodi kod kuće, možemo da se oslonimo na duplikate koji će ovdje biti pohranjeni”.

Kad stigne do trezora sjemena na obroncima iznad Longjerbijenu okruženog napuštenim rudnicima uglja, Grajbil Munkombve zakopčava svoju debelu zimsku jaknu. Temperaturna razlika između u Lusake gdje radi i Svalbarda, danas iznosi 36 stepeni. Za to vrijeme Asmund Asdal otključava sef kombinacijom brojeva: “Dakle, tu smo”. On poziva grupu naučnika koji su se okupili oko ulaza da pogledaju u sef. “Fascinantno mi je to što nam banke sjemena iz svih djelovima svijeta vjeruju i šalju nam svoje seme“, kaže 66-godišnji biolog i agronom. “A novi stalno dolaze. Znaju da se mi ovdje vrlo dobro brinemo o njihovom materijalu”.

Štefan Šmic je izvršni direktor “Global Trust Fund for Crop Diversity”, skraćeno “Crop Trust”, sa sjedištem u Bonu u Njemačkoj. Ta organizacija podržava čitavu mrežu banaka gena koje čuvaju biološku raznolikost u svojim regionima. Među njima su i afričke banke u Zambiji i Nigeriji, kao i u Gani, Keniji i Etiopiji.

Savremena poljoprivreda oslanja se na odabrane sorte i uzgoje. Međutim, genetska raznolikost izvornih biljaka je ugrožena i mogla bi da nestane. Kako bismo se uhvatili u koštac s izazovom globalnih klimatskih promjena, ta raznolikost će biti potrebna u godinama koje dolaze, prije svega zato što su divlji srodnici biljaka za uzgoj otporniji.

Ili, kako to kaže Šmic: “U vrijeme klimatskih promjena mi sebi ne možemo da dozvolimo da se velike količine te genetske raznolikosti zauvijek izgube”.

Stručnjaci u trezoru prvi put su se suočili s posljedicama klimatskih promjena 2016. godine, kada je neuobičajeno obilna kiša uzrokovala ulazak vode u predtunel hermetički obezbjeđenog trezora. Otada su preduzete dodatne mjere bezbjednosti kako bi se izbjegla bilo kakva opasnost po sjeme. “Sef je sada sigurniji nego ikada”, uvjeren je njegov čuvar Asmund Asdal. Samo, da li je zaista tako? Klimatske promjene, krize, katastrofe…

Nisu samo klimatske promjene ono što prijeti jedinstvenoj biljnoj raznolikost smještenoj u vječnom ledu Svalbarda. Botaničari i biolozi s velikom zabrinutošću prate i sve veće geopolitičke preokrete u svijetu. Nedavno je važna banka sjemena u sirijskom Alepu uništena u ratu, a sada je i skladištenje primjeraka iz Jermenije odloženo zbog najnovijih političkih napetosti u toj zemlji.

Kuldep Sing iz Indijskog međunarodnog instituta za istraživanje usjeva za polusušne tropske krajeve (ICRISAT), takođe je krenuo na dugo putovanje do norveškog Arktika. “Osim klimatskih promjena, politička nestabilnost posebno šteti genetskoj raznolikosti”, kaže on. Zato je rat na Bliskom istoku tako prijeteći: “Pratimo to veoma pažljivo. Izrael, na primjer, ima izvanrednu banku sjemena. Ako se tamo nešto dogodi, mogli bismo da izgubimo kompletnu tu zalihu“, upozorava Sing.

Štefan Šmic iz “Crop Trusta” dijeli to mišljenje: “Sve veći sukobi širom svijeta, uključujući i one u Africi, povećavaju pritisak i zato bismo svi morali brzo da djelujemo”. On je prije svega zabrinut zbog situacije u bankama sjemena u Africi: “Često se njima ne upravlja baš najbolje. Nedostaje novca, nedostaje osoblja. To znači da se u svakom trenutku može dogoditi da blaga koja se tamo čuvaju budu izgubljena. A ako se izgube, onda su izgubljena zauvijek”.

Nakon početka ruskog rata protiv Ukrajine i u izolovanom Svalbardu su osetili koliko brzo globalna svjetska politika može da prodre i do njih. U trenutku kada je počeo rat oko 400 Rusa i Ukrajinaca radilo je u naseljima Piramiden i Barentsburg, prije svega kao rudari, ali i u turizmu. Otprilike polovina njih je nakon toga napustila Svalbard, dijelom i zbog toga što su norveški turoperateri pozvali na bojkot ruskih proizvoda i usluga.

Između Norvežana i Rusa ionako vlada ledeno doba. Arktički susjedi, Norveška, Danska (Grenland), Kanada i SAD nakon agresije sa pažnjom posmatraju ruske ambicije po pitanju sirovina u tom regionu. “S geopolitičke tačke gledišta ne mislimo da je bezbjednost trezora sjemena na Svalbardu ugrožena”, kaže ipak guverner Svalbarda Lars Fause za DW.

Ali, predstavnica norveške vlade Grete Evjen ne može da sakrije zabrinutost: “Veoma pažljivo pratimo situaciju, jer trenutno zaista ne znamo šta još može da se dogodi u svijetu. Zato su nam apsolutno potrebni duplikati sjemena kako to ne bi bili pohranjeno samo na jednom jedinom mjestu“, kaže Evjen. Ipak, nakon toga dodaje sa osmjehom: “Čak i ako se mnoge stvari trenutno čine neizvjesnim, ovo mjesto je definitivno najbolje osiguranje.“, prenosi DW.

Related Topics:

Zanimljivosti

VJEROVALI ILI NE! Kokoške osjećaju emocije, pa i pocrvene

Prema najnovijem istraživanju, kokoške ne samo da mogu osjećati iznenadna uzbuđenja ili jake emocije, nego čak mogu da pocrvene.

Strah, pronalazak omiljene hrane, hvatanje od strane ljudi i jurnjava su okidači emocija koje i kokama izazivaju vrelinu u glavi.

Probuđena reakcija
Ovo istraživanje, koje je objavljeno u Applied Animal Behaviour Science, crvenilo kože lica živine upoređuje sa istom reakcijom kod ljudi i ukazuje na probuđenu emocionalnu reakciju, piše Sciencealert.

Prethodno istraživanje je pokazalo da crvenilo lica ukazuje na stanja uzbuđenja kod ptica poput ara i lešinara. Etolozi sa Univerziteta u Turu ispitali su ovu osobinu kako bi vidjeli da li je to indikator emocionalnih stanja kod živine.

Tako je šest kokoški iz Saseksa snimljeno u različitim scenarijima, od kojih su neki bili prirodni, a drugi izazvani, uključujući uzbudljive situacije, poput kupanja u prašini i hranjenja crvima iz brašna i stanja povezana sa strahom, poput hvatanja i obuzdavanja.
Linker
Poseban algoritam

Hiljade snimaka živine analizirano je posebnim algoritmom, istraživači su analizirali nivo crvenila krijesta, obraza, ušne školjke i visećih “pletenica” ispod brade. Iako su rezultati preliminarni zbog male količine uzoraka, oni pokazuju da manje crvenila u obrazima i ušnim školjkama ukazuje na smirenost i zadovoljstvo koka.

Nasuprot tome, pojačano crvenilo lica ukazuje na veće emocionalno uzbuđenje, uključujući buđenje emocija prilikom pronalaska omiljene hrane ili u slučaju straha. Ovim “stresovima” izlagano je 13 kokoški iz Saseksa, u prisustvu eksperimentatora tokom perioda od pet sedmica, dok je 12 koka bilo pošteđeno napetih situacija.

Koke koje su navikle na stres pokazale su manje straha, a samim tim i crvenile su slabije u odnosu na kokoške nenavikle na jaka uzbuđenja.

Varijacije stanja

Promjene u crvenilu kože lica odražavaju varijacije u afektivnim stanjima i mogu se koristiti kao marker za procjenu kvaliteta odnosa čovjeka i živine. Uz dalja istraživanja, crvenilo lica kokoški moglo bi da postane pokazatelj njihove dobrobiti i korisan tumač društvenih interakcija i hijerarhija između pojedinačnih ptica.

Uprkos tome što su kognitivno, emocionalno i društveno složene, kao i mnoge druge ptice i sisari, kokoške se često pogrešno doživljavaju kao neinteligentne.

Još od prije 10.000 godina, čovjek je oblikovao evoluciju ovih ptica od divljih ptica iz džungle do domaće živine. Od tada su nas othranile milijarde ovih životinja, svojim đubrivom pomogle su nam da uzgajamo povrće, štitile su naše usjeve tako što su jele insekte, pa čak i pružale emocionalnu podršku, pa bi bilo više nego fer da se i mi potrudimo da ih razumijemo.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Djevojčica (3) se žalila da čuje “čudovišta”: U ZIDU PRONAŠLI 60 HILJADA PČELA

U zidu porodične kuće pronašli su roj od čak 60.000 pčela.

U porodičnoj kući u Sjevernoj Karolini pronađen je roj od oko 60.000 pčela. Trogodišnja djevojčica žalila se mjesecima roditeljima na “čudovišta u zidu”, da bi se na kraju ispostavilo da se tu nalazi ogroman broj pčela!

Njena majka kaže da isprva nije pridavala značaj tome što joj ćerka govori, ali su na kraju ona i njen suprug shvatili da bi ta “čudovišta” mogla da budu pčele. Prvo je uočila saće u dimnjaku kuće i na tavanu, a onda je shvatila da bi zujanje na koje se trogodišnja djevojčica žalila, moglo da dolazi od pčela u zidu.

Pozvali su firmu koja se bavi uklanjanjem pčela, i na kraju se ispostavilo da ih je ogroman broj u zidu porodične kuće.

“Samo su se izlile iz zida, bilo je kao u horor filmu”, rekla je ona za BBC.

Pčelar koji je radio na premiještanju pčela rekao je da su bile tu čak osam mjeseci, kao i da nikada nije vidio da košnica bude toliko duboko u zidu.

Uspio je da pronađe maticu i premjestio je u drugu košnicu. U nekoliko navrata uspio je da izvadi između 55.000 i 60.000 pčela.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

MISTERIOZNE MUMIJE IZLOŽENE U MUZEJU: Niko ne zna zašto se tijela ne raspadaju (VIDEO)

U muzeju u kolumbijskom gradu San Bernardo izloženo je više od 14 tijela koja su se misteriozno mumificirala poslije smrti.

Radnica u muzeju Rosio Vergara izjavila je da su u ovom kolumbijskom gradu od 1963. godine iskopane desetine mumificiranih tijela, od kojih su neki imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskopavanja.

Prema njenim riječima, u kasnim osamdesetim na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija, a danas ih bude iskopano samo nekoliko.

“Stručnjaci su pokušali da objasne ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije, ali nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu”, rekla je Vergara.

Tijelo žene iz Kolumbije Saturnine Tores de Beharano koje je 1993. godine pokopano na gradskom groblju u kolumbijskom gradu San Bernardno, ekshumirano je nakon osam godina, a ona je još imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože.

Beharanina kćerka rekla je da njena majka još ima svoje smeđe lice, pletenice i kosu, a njeni posmrtni ostaci su takođe izloženi u muzeju.

Tijelo koje bude u sanduku pokopano, u normalnim okolnostima, u prosjeku počne da se raspada za godinu dana, a za 10 od njega ostaju samo kosti, a ako se pokopa direktno u zemlju, bez sanduka, već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur.

Antropolog Daniela Betankort s Nacionalnog Univerziteta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini.

“Ovdje stalno duva vruć vjetar. Možda groblje funkcioniše kao peć u kojoj tijela dehidriraju, ali tu hipotezu tek treba istražiti. Nije sprovedeno puno studija o tome šta se događa i zbog kojih uslova dolazi do mumifikacije”, izjavila je Betankortova.

(Srna)

Nastavi čitati

Aktuelno