Fudbalska euforija trese Banjaluku! Fudbaleri Borca će u odigrati prvu domaću utakmicu u Ligi konferencije, a rival će da bude finski KuPS od 21 čas.

Banjalučani su ponovili uspjeh od prije dvije sezone kad su izborili ligašku fazu i sad žele da nastave s dobrim rezultatima.

U prvom meču ligaškog dijela „crveno-plavi“ su poraženi od Panatinaikosa 1:2, dok je KuPS takođe izgubio ali na domaćem terenu od veoma jakog protivnika Trabzonspora 2:4. Finski tim je nakon tri poraza u posljednjem meču prvenstva savladao VPS 2:0, te popravio raspoloženje pred dolazak u Banjaluku.

Bez poraza na domaćem terenu

Borac je ove sezone odigrao četiri domaće evropske utakmice u kojima nije doživio poraz. Pobijedio je u tri utakmice i primio samo dva gola.

Bart Majers će biti oslonac u odbrani banjalučkog tima. On očekuje veliku podršku s tribina i ističe da će se ekipa odužiti na terenu.

– Sigurno neće biti laka utakmica, jer nema lakih u Evropi. Ali mislim da imamo dobru šansu da pobijedimo. Mislim da smo odigrali dobru utakmicu u Grčkoj protiv Panatinaikosa, kvaalitetnog protivnika, a mislim da možemo izvući mnogo samopouzdanja iz te utakmice. I ako želimo nešto da ostvarimo u Evropi, kao što smo radili prije, tri boda su obavezna. Pri tome zaista ne potcjenjujem rivala  koji je odigrao dobar meč. Pozivam naše navijače da dođu i ispune stadion. Mislim da je podrška koju su nam dali prve sezone kada sam igrao ovdke bila nevjerovatna, pogurali su nas ka istorijskom uspjehu. Daju nam ekstra snagu da izvučemo maksimum i da prihvatimo izazov, da uđemo jače u duele, dignu nas kad je teško. Kao što kažem, oni nas motivišu i nadam se da će doći i da ćemo imati pun stadion uz nas, istakao je defanzivac.

Finci odlični u igri jedan  na jedan

Ekipa je analizirala igru protivnika koji igra u formaciji 4-2-3-1 i nastoji da bude agresivan.

-Analizirali smo ih dobro i znamo da vrše pritisak u igri jedan na jedan. Tako da, ako naši momci naprijed mogu da pokažu svoj kvalitet i pokažu šta mogu da urade, mislim da imamo dobre šanse i stvorićemo sigurno mnogo šansi. Ali takođe moramo biti pažljivi jer oni takođe imaju neke brze momke naprijed, tako da moramo biti oprezni, dodao je Majers za Glas Srpske.

U napadu se dosta očekuje od Ante Roguljića koji igra u dobroj formi.

-Analizirali smo ih. Imamo još vremena da ih pogledamo detaljno, da pripremimo našu igru. Mislim da imamo dovoljno kvaliteta da krenemo sa pozitivnim rezultatom u Ligi konferencije. Želimo da osvojimo prva tri boda kući i spremićemo se da bude tako. Znamo da su vrlo agresivni, da stalno napadaju u dubinu, igraju taj, hajde reći, okomiti fudbal sa loptama prema naprijed, visoki pritisak i mislim da ako to anuliramo da ćemo imati velike šanse za trijumf, jasan je Roguljić.

Prvi meč na domaćem parketu dobra partija u Atini su možda i najbolja pozivnica za navijače.

-Pa da, i ovim putem bih ih pozvao da dođu u što većem broju. Nadamo se da će Gradski stadion biti pun. Nakon predstave u Atini, imamo samo još više kako da kažem, još više motivacije, da vidimo da možemo se nositi sa puno boljim ekipama, realno gledajući, i puno skupljim, da, od nas. Tako da gledamo pozitivno na iduću utakmicu i nadamo se dobrom rezultatu, jasan je krilni napadač.

Rade Bogdanović ispričao je zanimljivu priču o stricu koji glasa za Milorada Dodika, te o posjeti stadionu Grbavica koju je imao.

Fantastičnu priču ispričao je Rade Bogdanović u podcastu ‘Ozbiljno neozbiljni’. Počeo je sa posjetom Grbavici od prije nekoliko godina, a završio ju je sa pričom o stricu koji glasa za Milorada Dodika.

“Nikad nikom nisam pričao”, počeo je Bogdanović i nastavlja:

“Utakmica Željo – Sarajevo, Grbavica puna. Mi došli na drvenu tribinu, Karasi, general Dašić i ja. Meni niko nije prišao, niko me nije prepoznao. Njemu, brat bratu 50 ljudi. Oko korone je to bilo. Ja se okrenuo rekoh šta je ovo. Nenormalno”, govori Bogdanović.

Ono što ga je za sva vremena oduševilo desilo se baš na tom meču.

“Par dana prije utakmice umro Vasilije Čiko Radović, legendarni golman Željezničar, Cetinjanin, Crnogorac, čovjek koji je najviše uticao na moju karijeru. Minut ćutnje. Svi ćute, navijači Sarajeva, Horde zla, Manijaci. Ništa se ne čuje. Vasilije ime, Čiko nadimak, Radović prezime. Zato će taj klub da živi sve dok bude takvih kakvi su bili na toj utakmici.”

Potom je uputio poruku nacionalistima.

“Ljubav, poštovanje, odnos će uvijek da živi i uvijek će dobro da porazi zlo. Džaba nacionalisti skaču, viču. Njima će odzvoniti, kad-tad.”

Nastavio je potom priču uključujući u sve i svog strica koji je penzioner sa penzijom od 350 KM i glasač Milorada Dodika.

“Lijepo je biti nacionalista ako ti kapne svaki dan. Ja sam striki rekao u Bosni, on se malo naljutio, ali šta ću mu ja. Rekao samu mu: ‘Striko, ja sam dezerter, otišao sam, ti si se borio. Imaš penziju 350 KM, glasaš za Milorada Dodika. Poštujem. Milorad bio u Beogradu dok ste vi ratovali, imao fabriku, sačekao da rat prođe, služba ga uhvatila za uši i dovela ga vama. I on tobom vlada 29 godina. Ti si, striko zaslužio njega, a ne mene’.”

“‘On ti je dao Gocija iz Foče, sa četiri razreda osnovne škole da uzme rudnik glinice za dva miliona maraka, a potpisan ugovor na 15. Striko, ti si njega zaslužio. Nemoj da se ljutiš’.

Striko zapjenio jer nije naučio da mu neko dođe i kaže svoje mišljenje. Ja mu kažem, džaba ti je. To ti je tako. Za tebe je Goci iz Foče. Ti si se borio za Republiku Srpsku, a Goci vlasnik 80 posto Republike Srpske. I treba da ti vlada. Ali, kad je gusto, nemoj zvati mene dezertera, zovi Gocija”, rekao je Bogdanović.

Rade je čest gost rodnog grada. Uvijek je rado viđen među fudbalskim asovima i tako će uvijek i biti.

Ono što o Sarajevu baljezgaju političke strukture koje često nerazumljivo promrmljaju uvrede, nešto je što apsolutno nema veze sa životom.

Bogdanovićeva anegdota zato nije ostala samo na humoru i živopisnom prepričavanju susreta sa stricom. Kroz direktan i njemu svojstven način govora otvorio je temu odgovornosti onih koji godinama daju podršku određenim politikama, a potom se suočavaju s posljedicama takvih izbora.

Perfektno od Radeta, ali je čovek kako vetar duva.:) https://t.co/iW1exWxXVo

— o0o0o0o (@KoronVirus) October 15, 2026

Crna Gora primorana da promijeni ime bazena “Zoran Gopčević Džimi” u Kotoru jer je za Hrvatsku logoraš, a ne vaterpolo legenda. To je Crna Gora morala da uradi kako bi nastavila evropski put.

Crna Gora je usvajanjem izmjena Zakona o sportu stvorila pravni osnov za promenu imena bazena “Zoran Džimi Gopčević” koji je već godinama unazad “trn u oku Hrvatskoj”, a koja je tražila ovu promjenu od komšijske države.

Od smrti Zorana Gopčevića, nekadašnjeg vaterpoliste za kojeg bivši logoraši tvrde da je bio čuvar u logoru Morinj i to zapravo predstavlja glavni razlog zbog kog se buni Hrvatska, prošlo je “samo” 26 godina. Zakonskim izmjenama propisano je i da nazivi sportskih objekata gube važenje ukoliko ne ispunjavaju utvrđene uslove. To praktično znači da će bazen u Kotoru, nakon objavljivanja zakona u Službenom listu i sprovođenja predviđenih procedura, morati da promijeni ime.

Kako prenose podgoričke “Vijesti”, crnogorske vlasti odlučile su se na ovaj korak pošto lokalna vlast u Kotoru nije uspjela da obezbijedi neophodnu većinu za promjenu naziva bazena.

Ko je Zoran Džimi Gopčević?

Rođen je 29. januara 1955. u blizini Kotora krenuo je da igra za Borac iz Orahovca, a od kada je sa 17 godina prešao u Primorac bio je tu do kraja karijere. Osvojio je duplu krunu sa klubom u sezoni 1985/86, a stigao je i do polufinala Lige šampiona i finala Kupa pobednika kupova.

Za nacionalni tim je igrao od omladinskih pogona, pa je za omladinsku selekciju upisao 41 nastup. Duže od decenije bio je dio A tima, pa je za seniorski tim upisao 200 utakmica i osvoio srebro na Evropskom prvenstvu 1977. godine, zatim bronzu na Svjetskom prvenstvu u Berlinu 1978. zlato na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. i srebro na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. Kakav je bio vaterpolista govori i to što je bio najbolji igrač turnira.

Kada je završio sa igranjem vaterpola 1988. godine preuzeo je Primorac i vodio ga do 1993. godine, kada je postao trener Budvanske rivijere. Ovaj klub je doveo do titule prvaka SR Jugoslavije 1994. godine, a zatim je 1998. preuzeo Niš. Vratio se u Primorac, a posljednji klub mu je bio subotički Spartak. Preminuo je na treningu ovog kluba 30. septembra 2000. godine, a u znam sjećanja na njega osim bazena postoji i ulica sa njegovim imenom, kao i memorijalni turnir na kome je u prošlosti bilo i hrvatskih ekipa.

Hrvatska tereti Zorana Gopčevića da je učestvovao u sprovođenju ratnih zločina u logoru Morinj na crnogorskom primorju. Već 2021. godine kada je odlučeno da se promijeni ime bazena hrvatski klubovi su se bunili.

Hrvatska već pravila probleme Crnoj Gori

Godinama unazad Primorac ima probleme u Jadranskoj ligi (i evropskim takmičenjima) jer hrvatski klubovi ne žele da igraju na gradskom bazenu u Kotoru zbog pritisaka tamošnjih vlasti, pa se do sada izlazilo u susret promjenom bazena. Taj problem imao je i Vaterpolo savez Crne Gore koji je morao da premjesti finalni turnir Svjetskog kupa u Podgoricu, pošto je Hrvatska najavila da neće učestvovati.