Connect with us

Društvo

KAKO SE GEN Z SNALAZI NA TRŽIŠTU RADA: Šta se očekuje od poslodavaca i koji su najveći strahovi?

Mladi najčešće biraju karijeru u srednjim i velikim kompanijama, dok su manje zainteresovani za rad u mikro ili malim firmama, startapovima i državnim institucijama.

Tokom oktobra 2024. godine je sprovedeno istraživanje među 1805 mladih u Srbiji kako bi stekao dublji uvid u njihove stavove i iskustva na tržištu rada u vezi sa pronalaskom posla i očekivanjima od poslodavaca.

Rezultati ukazuju na značajne promjene koje generacija Z donosi u poslovno okruženje, ali i na izazove sa kojima se suočava na početku karijere. Ovo istraživanje nastavak je prethodnih analiza o položaju mladih na tržištu rada i njihovim očekivanjima od poslodavaca, obrazovanja i samih sebe.

Većina srednjoškolaca planira da nastavi obrazovanje i upiše željeni fakultet ili višu školu (67%), dok mali procenat razmišlja o zapošljavanju, razvoju privatnog posla ili dodatnim kursevima. Ovo ukazuje na snažnu orijentaciju ka visokom obrazovanju kao osnovi za buduću karijeru.

Zadovoljstvo trenutnim znanjem varira – oko dvije trećine mladih smatra da ima adekvatna znanja o željenom poslu i karijeri, međutim, mnogi su nezadovoljni pripremom za tržište rada, prilikama za zapošljavanje. Anketirani koji su zaposleni bolje razumeju radne zadatke i očekivanja poslodavaca zahvaljujući stečenom iskustvu.

Koliko sistem pomaže mladima?
Podaci iz istraživanja “Startuj Infostud” naglašavaju ozbiljne izazove u tranziciji iz obrazovanja u poslovni svijet. Velika većina mladih smatra ovaj prelaz stresnim, dok više od polovine nije zadovoljno podrškom sistema i obrazovnih institucija.

Žene i stariji ispitanici u grupi od 20 do 28 godina ovaj proces doživljavaju kao stresniji i manje su zadovoljni podrškom, što može ukazivati na veće pritiske sa kojima se suočavaju. Glavni izvori stresa su neodlučnost pri izboru zanimanja i nedostatak organizacionih vještina.

Srednjoškolci su posebno zabrinuti zbog upisa željenog fakulteta, dok zaposleni ističu stres zbog izbora karijere.

Nezadovoljstvo podrškom proizlazi iz nedostatkom poslovnih vještina, poteškoća u pronalaženju zaposlenja i nedovoljne finansijske nadoknade za početna radna iskustva.

Rješenja se prepoznaju u jačanju saradnje sa obrazovnim institucijama, razvoju obuka i prilika za zapošljavanje bez prethodnog iskustva, kao i pružanju adekvatne podrške mladima.

Šta mladi očekuju od poslodavaca – a šta poslodavci od njih?
Mladima su najvažniji faktori na poslu finansijska sigurnost, dobri međuljudski odnosi, stabilnost radnog mjesta i benefiti u skladu sa učinkom. Takođe, značajnu pažnju pridaju broju slobodnih dana i ličnom zadovoljstvu poslom.

Sa druge strane, poslodavci najviše cijene odgovornost, pouzdanost, izvršavanje zadataka na vrijeme, poštovanje pravila i procedura, kao i sposobnost za timski rad.

Zanimljivo je da je većina mladih spremna da uloži dodatni trud ako poslodavci pokažu da ih cijene, što ukazuje na važnost međusobnog razumijevanja i prilagođavanja. Mladi žele poslodavce koji prepoznaju njihove vrednosti, dok poslodavci očekuju posvećenost i disciplinu.

Koliko su mladi pažljivi pri izboru poslodavca?
Veliki procenat mladih ne bi radio u kompanijama gdje postoji nesklad između promovisanog imidža i realnih uslova rada. Čak i kada je u pitanju plata, 46% kaže bi prihvatio nižu zaradu u kompanijama koje neguju prave vrednosti, dok se deo ispitanika još ne može odlučiti po ovom pitanju.

Ključni faktori koji utiču na atrakivnost poslodavaca su dobar odnos prema zaposlenima, mogućnosti za napredovanje i finansijski uslovi. Najvažnije vrijednosti koje mladi najviše cijene su poštovanje i dobrobit zaposlenih, pri čemu mlađi ispitanici više cijene poslodavce koji se fokusiraju na društvenu odgovornost, ekološke inicijative i dugoročnu stabilnost, dok stariji i žene stavljaju veći naglasak na stručnost i profesionalni razvoj.

Optimizam i strahovi u pogledu karijere
Većina mladih optimistično gleda na svoju buduću karijeru, ali pojedini izražavaju zabrinutost zbog izazova sa kojima se suočavaju. Glavni strahovi odnose se na pronalaženje posla u struci, neizvjesnu budućnost, manjak prilika za početnike i prisustvo nepotizma.

Ove bojazni ukazuju na strukturne probleme na tržištu rada. Dok su mlađi ispitanici skloni optimizmu, stariji između 24 i 28 godina često su realističniji, ponekad i pesimističniji, što može biti posljedica njihovih neprijatnih iskustava sa zapošljavanjem.

Mladi najčešće biraju karijeru u srednjim i velikim kompanijama, dok su manje zainteresovani za rad u mikro ili malim firmama, startapovima i državnim institucijama.

Najpoželjnije oblasti rada uključuju IT, marketing i ekonomiju/menadžment. Žene preferiraju srednje kompanije, muškarci pokazuju veću sklonost ka startapovima, dok stariji ispitanici više naginju malim firmama.

Related Topics:

Društvo

DODATNI NOVAC NA PLATU ZA BUDUĆU PENZIJU? Saša Trivić otkriva detalje novog plana koji spremaju poslodavci!

Poslodavci u Republici Srpskoj razmatraju uvođenje novog obaveznog stuba penzionog sistema u koji bi, uz redovnu platu, dodatna sredstva za penziju radnika uplaćivali poslodavci, a novac bi bio lično evidentiran za svakog radnika. Nastavak je to analiza koje su pokazale da se radnici iseljavaju i zbog nesigurnosti u pogledu buduće penzije, ističe za BL portal Saša Trivić, potpredsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske.

Osvrćući se na trenutno stanje, Trivić naglašava da Republika Srpska već ima prvi državni i treći dobrovoljni stub, ali da se razmatra i uvođenje dodatnog, obaveznog stuba.

“Analizirajući razloge odlaska radnika, vidjeli smo da se mnogi iseljavaju zbog nesigurnosti u pogledu penzije. Zato smo došli na ideju da se uvede drugi obavezni stub gdje bi poslodavci uplaćivali dodatna sredstva za penziju radnika, tako da to bude njihov lični i vidljivi novac, čime bi vratili povjerenje u penzijski sistem”, objašnjava Trivić za BL portal. Prema njegovim riječima, iza ovog projekta morala bi da stane država koja bi, kako kaže, od toga i sama imala koristi.

“Iza tog sistema Republika Srpska treba da stoji kao garant, a ta sredstva bi se u isto vrijeme mogla koristiti i za finansiranje sadašnjih penzija, jer bi fond mogao posuđivati novac državi uz odgovarajuću kamatu”, dodaje Trivić.

Govoreći o tome kako bi sistem funkcionisao u praksi i na koji način bi uticao na svijest radnika, Trivić ističe da je ključ u transparentnosti i edukaciji. “Suština priče je u tome da čovjek na aplikaciji vidi kolika mu je penzija i koliko ima novca. Danas svi misle da je penzija socijalna pomoć i niko ne razumije da je treba zaraditi, pa bi ovo bila i edukacija i jačanje povjerenja u sistem”, objašnjava Trivić.

Govoreći o razgovorima sa nadležnim institucijama i mogućnostima da država obezbijedi dodatne poreske olakšice za ove uplate, Trivić otkriva da je ova ideja već razmatrana na najvišem nivou.

“I sada postoje olakšice koje se mogu iskoristiti i to jesu bili naši predlozi. To je razmatrano na sjednici Savjeta za razvoj Republike Srpske i to je ostavljeno kao ideja da se razrađuje za iduću godinu, a i Fond PIO je u tim razgovorima podržao takvu varijantu”, kaže Trivić.

Kada je riječ o rokovima i mogućnosti da novi sistem zaživi u praksi, Trivić napominje da je pred nama proces koji zahtijeva pripremu zakonskih akata i digitalizaciju. “Ne može da zaživi od naredne godine, ali bi se dogodine mogao donijeti zakon, pronaći rješenja i uraditi digitalizacija. Treba urediti i odnose između prvog i novog stuba, ali u principu je to, po meni, izvodljivo”, zaključuje Trivić.

Takav koncept nije nepoznat u regionu, s obzirom na to da Hrvatska i Sjeverna Makedonija već godinama imaju obavezni drugi stub penzijskog osiguranja zasnovan na individualnoj kapitalizovanoj štednji.

Sistem u Hrvatskoj uveden je još 2002. godine i funkcioniše tako što se od ukupnih 20 odsto izdvajanja za doprinose, 15 odsto usmjerava u prvi stub međugeneracijske solidarnosti, dok pet odsto ide na lični račun radnika u obaveznim penzijskim fondovima. Za razliku od hrvatskog modela gdje se redistribuiraju postojeći doprinosi, prijedlog poslodavaca u Republici Srpskoj otvara mogućnost da poslodavci uplaćuju potpuno nova, dodatna sredstva iznad redovne plate.

Najveća prednost drugog stuba u Hrvatskoj je stvaranje kapitala i lične imovine radnika. Podaci pokazuju da neto imovina hrvatskih fondova iznosi oko 27 milijardi evra, a novac se kontinuirano investira na tržištu kapitala ostvarujući prinose koji dugoročno uvećavaju penzijsku uštedu. Sa druge strane, najveća mana i rizik ovog modela pokazali su se kada su prvi osiguranici počeli odlaziti u penziju. Zbog kratkog perioda uplate i relativno niskih plata, kombinovane penzije su u početku bile manje povoljne od onih iz prvog stuba, pa je Hrvatska 2019. godine morala izmijeniti zakon i omogućiti radnicima da pri odlasku u penziju biraju povoljniju opciju, zbog čega se čak tri četvrtine novih penzionera vraća u prvi stub.

Iskustvo iz komšiluka pokazuje da kapitalizovana štednja ne može preko noći riješiti problem niskih plata i brzog odlaska u penziju, ali može stvoriti jak investicioni fond. Da li bi ovakav model mogao u potpunosti da zaživi u Republici Srpskoj zavisiće od toga da li će poslodavci dobiti adekvatne poreske olakšice od države, ali i od spremnosti sistema da digitalizuje podatke i garantuje sigurnost novca koji bi radnici u svakom trenutku mogli da prate.

BL portal

Nastavi čitati

Društvo

„KAKVA JE OVO CIVILIZACIJA?“ Potresna priča srpskih povratnika koji TRI DECENIJE žive u mraku! (VIDEO)

Dok se svijet ubrzano tehnološki razvija, od ratovanja dronovima do sve veće upotrebe vještačke inteligencije u različitim oblastima, postoji i ona druga, tamnija strana.

Iako se dio mještana vratio svojim kućama, ovdje se i dalje živi bez električne energije. Struje nema gotovo tri decenije.

Roditelji nisu dočekali struju

“I ja donesem ocu taj televizor, nažalost, on je umro već 10 godina. Živio je nekih 17 godina bez struje, čekajući da upali taj TV, nikad nije doživio taj momenat. Majka je nakon oca živjela još 10 godina, ni ona nije dočekala struju”, ističe Mile Rodić, povratnik u selo Očijevo.

Za stanovnike Očijeva nedostatak struje nije samo problem osvjetljenja. Bez električne energije ne mogu koristiti osnovne kućanske uređaje, a svakodnevni život prilagođavaju uslovima koji su za većinu ljudi nezamislivi.

“Koja je ovo civilizacija. Vi u 21. vijeku živite pod lampom. To je za mene kao da mi je neko kaznu stavio pod grlo”, kaže Ljubica Tankosić, povratnica u selo Očijevo.

U selu živi dvadesetak ljudi

U selu danas živi dvadesetak ljudi. Vodu koriste iz bunara, a tokom zime dodatni problem predstavljaju loši putevi.

Solarni paneli koje su dobili pomažu tek djelimično.

“To je jednostavno nebriga o ljudima. Zar je moguće, Martin Brod ima struju, Boboljušci, Trubar, Cvjetnić, Očigrije, Ruborski naslonac, sve je to tu okolo”, dodaje Mile Rodić, povratnik u selo Očijevo.

Za elektrifikaciju potrebno više od dva miliona KM

Povratnici kažu da su se za rješavanje ovog problema obraćali na više adresa.

Za elektrifikaciju sela potrebno je izgraditi novu infrastrukturu, a procijenjena vrijednost projekta danas iznosi više od dva miliona maraka.

“Procjena te investicije je oko 2 miliona i 1.400 KM. Što se tiče elektrifikacije, procedura je definisana Memorandumom o razumijevanju i saradnji u elektrifikaciji povratnika”, pojašnjava Dženat Pjanić, direktor Podružnice Elektrodistribucije Bihać.

Prije nekoliko godina elektrifikacija Očijeva bila je skoro upola jeftinija. Danas su troškovi veći, a broj stanovnika manji.

Ipak, struja nije pitanje komfora, već osnovni uslov za normalan život, navodi BHRT.

Inače, o ovom, kao i mnogim drugim povratničkim selima koje tada nisu imala struju, Nezavisne su pisale još 2007. godine.

Nastavi čitati

Društvo

SPREMITE SE ZA NOVI ŠOK NA PUMPAMA! Cijene goriva ponovo skaču, STIGLO ALARMANTNO UPOZORENJE!

Međunarodna agencija za energetiku (IEA) je u danas objavljenom izveštaju značajno pogoršala prognozu za svjetsko tržište nafte, upozorivši da bi u trećem kvartalu ove godine potražnja mogla da bude za čak 1,8 miliona barela dnevno (mb/d) veća od ponude.

Agencija je u julu očekivala minus od oko 800.000 barela dnevno, što znači da je novu prognozu pogoršala za oko milion barela dnevno, navodi se u izvještaju.

Pomorske blokade, napadi na brodove i manjak izvoza
Proizvodnja nafte na Bliskom istoku u julu bila je za 8,3 mb/d dnevno ispod nivoa pre rata, a glavni razlog je nastavak poremećaja u snabdijevanju izazvanih otežanim prolaskom kroz Ormuski moreuz. Pored problema u Ormuskom moreuzu, na globalnu ponudu utiču i američka blokada iranskog izvoza, napadi na brodove u moreuzu Bab el-Mandeb i smanjen izvoz kazahstanske nafte, dodaje se u izvještaju.

IEA sada očekuje da će globalna potražnja za naftom ove godine pasti za 1,6 miliona barela dnevno, a globalna ponuda za 4,3 mb/d.

Globalna prerada sirove nafte u julu bila je za pet miliona barela dnevno manja nego godinu ranije, dok je rad ruskih rafinerija pao na najniži nivo u gotovo dvije decenije zbog ukrajinskih napada.

Šta u slučaju da dođe do smirivanja situacije na Bliskom istoku?
Svjetske zalihe nafte su od početka rata na Bliskom istoku pale za oko 410 miliona barela, upozorava agencija u izvještaju.

Ako dođe do smirivanja sukoba na Bliskom istoku i normalizacije izvoza, ponuda bi mogla da premaši potražnju u 2027. za čak 4,6 miliona barela dnevno, dodaje IEA u izvještaju na svojoj veb stranici, prenosi Tanjug.

Nastavi čitati

Aktuelno