Connect with us

Društvo

SEZONCI IZ BiH POSTALI TRAŽENA ROBA: Strani poslodavci ih zadržavaju i preko zime

 Nastojeći da zadrže sezonce i nakon ljeta, brojni poslodavci na primorju, a posebno u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Sloveniji, radnike ostavljaju na minimalcu čak u mjesecima koje provedu kod kuće.

Poslodavci i sindikalci kažu da je posljednjih godina sve više sezonaca koji ostaju u radnom odnosu tokom cijele godine, jer ih poslodavci i van sezone zadržavaju na minimalnoj plati kako bi izbjegli potragu za novim radnicima.

Odlazak radnika na sezonu pustoši sektor ugostiteljstva i turizma u BiH svake godine već u aprilu i maju, kada hiljade radnika daju otkaze i odlaze na obalu da bi obavili potrebne pripreme za početak sezone.

Predsjednik Udruženja poslodavaca ugostiteljstva i turizma Republike Srpske “Horeca” Dalibor Šajić kaže da se često dešava da poslodavci ostave na minimalcu radnike u mjesecima van sezone, ali i da se turistička sezona produžava, pa poslodavci nastoje privući goste i u mjesecima kada nema kupanja i masovnih godišnjih odmora.

“Dosta ljudi želi sigurnost i da imaju uplaćene doprinose čak i kad nisu na sezoni. To im je glavni motiv da pristanu na minimalac u Hrvatskoj i Sloveniji, da ostanu u radnom odnosu. Zanimljivo je da vrlo često, u mjesecima kada ne rade tamo, kod kuće rade na dnevnicu na svadbama i prijemima. Poslije se vrate na sezonu i nastave da rade i još vrbuju nove radnike “, kaže Šajić.

Pojedini poslodavci nude i avanse

Predsjednik Sindikata trgovine, turizma, ugostiteljstva, usluga, poljoprivrede i prehrambene industrije Republike Srpske Velimir Rudić kaže da osim zadržavanja sezonskih radnika na minimalcu, pojedini poslodavci daju i avanse za buduću saradnju.

Kaže da pojedini poslodavci radnicima na kraju sezone daju avans dovoljan da premoste period do naredne sezone, jer računaju da će im se vratiti.

“Poznajem radnika koji odlazi u maju na ostrvo Vis i radi do oktobra. Tamo se okuplja elita i dolazi dosta turista brodovima i jedrilicama. Poslodavac čini sve da ga zadrži i on više nije sezonski radnik nego stalno zaposleni“, kaže Rudić.

Rudić kaže da Hrvatska i druge države na Jadranu zbog velike potrebe u turizmu imaju ogromne kvote za zapošljavanje radnika iz inostranstva, ali da je neozbiljno nagađati koliko je zaista radnika otišlo da radi u ove države jer se niko ne bavi preciznim registrovanjem tih podataka.

Razlika u platama jasno pokazuje zašto su poslovi na primorju toliko privlačni radnicima iz BiH.

U principu, radnici na primorju mogu za nekoliko mjeseci da zarade više nego za godinu ovdje, a poslodavci im nude smještaj, hranu i podmiruju troškove za izradu radnih dozvola.

Kolike su razlike u platama

Za to vrijeme, plate ugostiteljskih radnika u BiH jednostavno ne mogu da im konkurišu, jer se kreću od 1400 do 1500 KM. Nešto više zarađuju profesionalni kuvari.

Na početku ovogodišnje sezone ponuđene zarade bile su najmanje dvostruko veće nego u BiH.

Tako su, na primjer, kuvaru i pizza majstoru zarade počinjale od 3.500 KM, a rasle su čak i do 6.000 KM. Dio njih od poslodavaca dobija i procenat od zarade, pa je zbir na kraju dobre sezone daleko viši.

Prodajni agent za izlete u Hrvatskoj može u startu da zaradi 1.500 KM i to samo raste, dok roštilj majstor u prosjeku dobija od 3.000-4.000 KM. Plate konobara se razlikuju od lokacije, složenosti posla i veličine objekta u kojem rade, pa oni mogu da zarade od 2.800 KM do 4.500 KM. Slično je i sa sobaricama, recepcionerima i drugim poslovima.

Pored ugostiteljskih radnika u susjedne zemlje odlazi i dosta radnika u oblasti građevinarstva.

Predsjednica Sindikata radnika građevinarstva i stambeno-komunalnih djelatnosti RS Dragana Vrabičić kaže da je od tih poslodavaca ipak pošteno to što osiguravaju da radnici  tokom zime i mjeseci zarade kakvu takvu platu.

“To je svakako mnogo više nego što mogu da zarade kod nas. Ti ljudi su onda prijavljeni, pa makar i na najnižu platu, imaju osigurnje, a poslodavac ih čuva. Puno je to bolje nego kada rade osam do deset sati na minimalcu cijele godine, zar ne? Ipak, to znači da mi ostajemo bez tih radnika trajno, ne samo za sezonu. Ako su tamo prijavljeni, kod nas mogu samo da rade na crno u mjesecima van sezone. Za to vrijeme naši poslodavci ne rade ništa da bi zadržali radnike“, kaže Vrabičić.

Napominje da nema sumnje da inostrani poslodavci ovo rade isključivo iz sopstvenog interesa da zadrže dobre radnike, to je za nas kao društvo daleko opasnije, jer nam odvlači najzdraviju radnu snagu.

Inače, Hrvatska je ove godine izdala preko 94.000 dozvola za rad stranim radnicima, a najveći broj odnosio se na državljane BiH i to u oblasti ugostiteljstva, turizma i građevinarstva.

Capital

Društvo

DRINIĆ SA MJEŠTANIMA KULJANA OBILJEŽIO SVETU PETKU: „Neka nas praznik i dalje okuplja u zajedništvu“

Generalni sekretar Pokreta Sigurna Srpska (PSS) Nebojša Drinić prisustvovao je sa mještanima Kuljana obilježavanju hramovne slave – Svete Petke.

Drinić je tom prilikom poručio da ovakvi praznici imaju poseban značaj jer okupljaju ljude oko vjere, zajedništva i dobrih namjera.

„Neka nas ovaj veliki praznik i dalje okuplja u molitvi, zajedništvu i dobrim namjerama, sa mislima usmjerenim ka svemu dobrom što možemo učiniti za naše Kuljane, Banju Luku i Republiku Srpsku“, poručio je Drinić.

On je svim parohijanima i domaćinima čestitao krsnu slavu, poželivši im dobro zdravlje, mir i svako dobro.

„Na mnogaja ljeta!“

Nastavi čitati

Društvo

NAJAVLJENO PUŠTANJE U POGON RITE UGLJEVIK: Radinici upozoravaju na kvalitet nabavljenog uglja I MOGUĆU HAVARIJU

Termoelektrana Ugljevik večeras bi trebalo da bude na mreži, izjavio je generalni direktor “Elektroprivrede Republike Srpske” Luka Petrović.

“Imaju domaćeg uglja, a počeo je da dolazi i kupovni iz Prijedora. Dnevno je potrebno 6.000 tona, odnosno najmanje 150 kamiona”, rekao je juče Petrović Srni.

On je dodao kako je siguran da će imati kontinuietet u proizvodnji do 25. decembra.

Kako BN saznaje, radnici su uplašeni i tvrde da se radi o nekvalitetnom uglju koji im je obezbijedilo matično preduzeće.

“Pogledajte samo ovaj premium ugalj kojim planiraju da održe našu elektranu u životu”. naveli su naši izvori uz fotografiju koju su nam poslali.

Tvrde da se ugalj “mrvi” u ruci kao najfinija crnica!

“Ovo je idealno, ali za sadnju paradajza, cvijeća i proljećnu sjetvu. Čisti, organski humus za bašte”, navode radnici i dodaju da se radi o nekvalitetnom uglju, koji je već jednom izazvao havariju na termoelektrani u prethodnim godinama.

Nastavi čitati

Društvo

KATASTROFA ZA POLJOPRIVREDNIKE! Muka na muku: Rod podbacio, cijene pale, a jesenja sjetva nikad skuplja!

Berba voća, prvenstveno jabuke, na potkozarskim plantažama je pri kraju. Kruška je obrana ranije. Žetva kukuruza je u završnici, a jesenja sjetva žitarica u Lijevče polju i selima u brdskim krajevima uveliko traje.

U ovom periodu poljoprivrednici prave računicu tokom sezone obilježene velikom sušom i planiraju narednu godinu.

Zašto više od polovine jabuka i krušaka završava u preradi?

U Udruženju voćara Republike Srpske, sa sjedištem u Donjim Podgradcima, navode da je rod kruške i jabuke nešto lošiji od očekivanog, a šljive solidan. I ove godine, kaže Dragoja Dojčinović, predsjednik navedenog udruženja, problematični su kvalitet voća i otkup.

“Napokon je svima postalo jasno da se bez navodnjavanja ne može proizvesti kvalitetno voće. To je primarno, mada se svakako moraju uzeti u obzir i protivgradne mreže. U posljednjih nekoliko sezona imamo najezdu smrdibuba, insekta koji uništava plodove, a gotovo nemoguće ga je suzbiti. Zbog svih ovih problema, više od polovine kruške i jabuke je za industrijsku preradu”, kaže Dragoja Dojčinović.

U takvim okolnostima proizvodnja šljive je jednostavnija i profitabilnija. Ovaj sagovornik “Nezavisnih novina” ukazuje i na stalni problem otkupa.

“Ne pamtim sezonu bez problema. Ove godine, to su stalna neizvjesnost otkupa i niske cijene. Subvencije od 0,10 KM po kilogramu za jabuku i krušku su značajne, ali ne mogu bitnije poboljšati situaciju, zato što je cijena industrijske jabuke sada 0,25 KM po kilogramu, a kruške nešto više, ali takođe nedovoljno.”

Koliko je suša smanjila prinose kukuruza?

Za proizvođače kukuruza sezona je bila veoma loša. Na parcelama bez navodnjavanja rod je skroman te su ratari prinuđeni da ovu žitaricu pretvaraju u silažu za ishranu stoke, kako bi bar djelimično umanjili štetu i imali bilo kakvu korist. Novo Milanović, farmer i proizvođač kukuruza iz Cerovljana, koji je ove sezone imao 16 hektara, smatra da su uslovi proizvodnje žitarica sve teži i kompleksniji.

“Sjetva, žetva i drugi poljoprivredni radovi su drastično poskupjeli zbog cijena nafte, a proizvodnja postala neizvjesna zbog naglih klimatskih promjena. I navodnjavanje takođe poskupljuje proizvodnju”, smatra Milanović.

Na njegovim parcelama rod je prepolovljen zbog suše, a mogućnosti navodnjavanja nije bilo zbog nedostatka vode.

Može li navodnjavanje spasiti prinose?

Zbog toga stručnjaci u ovom sektoru pokušavaju na oglednim površinama pronaći sorte koje u sušnim uslovima mogu dati rod veći od sadašnjeg.

Anđelka Kuzmić, ministarka poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Republike Srpske, kazala je u Karajzovcima da su rezultati ogleda korisni i ohrabrujući. Ipak, navodnjavanje je označeno kao primarni zadatak, nezamjenljiv za dobre prinose u poljoprivredi.

Aleksandar Majkić, poljoprivredni inženjer iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, zaključio je da su ogledi na različitim lokacijama i sa različitom agrotehnikom pokazali da navodnjavanje u ratarstvu više nema alternativu.

Goran Šušnjar iz Karajzovaca, na čijoj parceli od četiri hektara je zasijan ogled sa 45 hibrida iz šest sjemenskih kuća, imao je prosječan rod od 12,5 tona po hektaru. Ogledne površine je navodnjavao, što je, kako kaže, povećalo troškove, ali smatra da bi bez navodnjavanja rod bio manji dvije do tri tone po hektaru. Proizvođači kukuruza u Lijevču takođe naglašavaju da je otkupna cijena od 0,44 KM po kilogramu nedovoljna, što je dodatni problem sa kojim se ne mogu izboriti.

Kako protiče jesenja sjetva u Lijevče polju?

Na području Gradiške, Laktaša i Srpca u toku je jesenja sjetva žitarica, a prema planu, ove godine ozimim usjevima biće zasijano oko 12.500 hektara. Najveći dio odnosi se na pšenicu, za koju je rezervisano 8.500 hektara, ječma na 2.000, a djeteline na 1.000 hektara. Manje površine odnose se na zob, raž, uljanu repicu i travu. Optimalni rokovi za sjetvu su u toku, a krajnji rok je sredina novembra.

Ječam je najvećim dijelom već zasijan, dok poljoprivrednici sada intenzivnije siju pšenicu. U Resoru za stručne usluge u poljoprivredi ukazuju na manjak vlage, neophodne za sjetvu. Ilija Nikolić iz Cerovljana sjetvu pšenice i zobi na 60 hektara počeo je 6. oktobra.

“Nastojimo ovaj važan posao završiti u optimalnom roku. Vremenske prilike nam za sada pogoduju, što je presudno za uspješnu jesenju sjetvu”, kaže Ilija Nikolić, jedan od najvećih poljoprivrednih proizvođača u okolini Gradiške.

Osim vremenskih uslova, na odluke ratara ove jeseni znatno utiču i troškovi proizvodnje. Poljoprivrednike su, uz uobičajene izazove u pripremi njiva i organizaciji sjetve, dočekale i 30 odsto više cijene vještačkog đubriva nego prošle godine, kao i goriva.

Koje sorte voća mogu bolje podnijeti klimatske promjene?

I voćari su u potrazi za novim sortama jabuke i kruške koje se bolje prilagođavaju klimatskim promjenama. Na oko 800 hektara, 300 registrovanih voćara, najvećim dijelom uzgaja sortu jabuke ajdared, koja, prema mišljenju Dražena Čekića iz Resora za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi, nije naročito tražena u Evropi, ali jeste na domaćem tržištu.

Voćari u Potkozarju takođe uzgajaju jabuke zlatni delišes, jonagold i greni smit.

“Posljednjih godina proizvodnja je otežana zbog klimatskih promjena, ali Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske brojnim podsticajima pomaže voćare”, ističe Čekić.

(Nezavisne) Foto: BN

Nastavi čitati

Aktuelno