Connect with us

Društvo

KAKVA SREĆA! Ivana se rodila i porodila na Vaskrs

Zovem se Ivana Veličković i rođena sam na najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, 15. aprila 1985. godine. Nakon više od tri decenije, takođe 15. aprila, dobila sam kontrakcije – rađala sam na svoj rođendan, ovako počinje priča Ivane Veličkov iz Beograda, koja se rodila i porodila na Vaskrs, iako se njegov datum svake godine mijenja.

Ova žena, koja je zaokružila put od rođenja do rađanja baš na isti dan, opisala je kakvo značenje za nju ima Vaskrs, kako proslavljaju rođendane i kako je izgledao dan kada je u toplini svog doma na svijet donijela novi život – svoju kćerku Maju.

Porođaju njene majke, kako kaže Ivana, prethodio je rad u kuhinji kada je dobila kontrakcije.

“Rođena sam na najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, tačno u podne 15. aprila 1985. godine u Požarevcu. Moja mama kaže kako je puno radila u kuhinji dan ranije, pripremajući trpezu, te da je ručno mućenje jaja (nekakvom spiralnom žicom) doprinelo dobijanju prvih kontrakcija. Verujuća sam i okrenuta Gospodu od malih nogu, iako moja primarna porodica nije izrazito crkvena, ali jesu verujući”, priča Ivana.

Već sa svega osam godina, za vrijeme liturgije, Ivani se javila želja da jednog dana freskopiše crkvu.

Godinama kasnije, nakon završetka Akademije SPC za umetnost i konzervaciju, Ivana je dobila poziv koji ju je ostavio u nevjerici.

“Odlazila sam u našu seosku crkvu u Rabrovu (nekadašnjem Hrabrovu) i sećam se kada sam se molila sa svojih osam godina, za vreme liturgije, da jednoga dana freskopišem našu crkvu, s obzirom na to da su zidovi bili beli, a tavanica ultramarin plava sa zlatnim zvezdicama. Godinama kasnije zaboravila sam na tu molitvu, ali došao je dan kada sam završila Akademiju SPC za umetnost i konzervaciju i kada me je novi sveštenik iz sela pozvao da freskopišem našu crkvu. To je bio šok, ćutala sam, setila sam se te molitve. Gospod mi je ispunio želju nakon 19 godina i, sa timom kolega, freskopisali smo crkvu i konzervirali ikonostas”, priča Ivana.

Jednog dana Ivana se, u jednom seocetu u Rovinjskoj šumi, našla u situaciji u kojoj je spoznala ljubav prema jednoj vještini.

“Život me je vodio dalje. Baš tih dana sam se pitala sa kojom sam svrhom ovde na svetu, te sam odgovor dobila o Vaskrsu. Našla sam se u jednom seocetu u Rovinjskoj šumi, gde se jedna divna žena porađala. Intuitivno sam joj asistirala i otkrila da je babištvo moja suština, te sam završila srednju Deligradsku za babicu. Za fakultet nisam bila sasvim sigurna da li treba da ga upišem. Sećam se, restaurirala sam ikonu Gospoda Isusa Hrista i obratila mu se molitvom da mi kaže nekako da li da upišem fakultet, čiji sam prijemni već položila. Sutradan sam otišla na fakultet, na dodelu indeksa, kada je voditelj programa rekao: ‘Indekse će vam uručiti gospodin Hristos lično’, prisjeća se Ivana.

Kako i sama kaže, tada je shvatila da konkretniji odgovor nije mogla da dobije.

“Ispostavilo se da je direktor dr Hristos Aristopulos, Grk”, objasnila je.

Kada je začela svoju treću kćerkicu, kako kaže Ivana, osjećala je da će se poroditi na Vaskrs, iako su prognoze ljekara bile da će termin porođaja biti 24. april.

“Rekla sam da sam ja rođena 15. aprila na Vaskrs, ali da je te godine Vaskrs 16. aprila i da ću je tada roditi. I tako je i bilo. Petnaestog aprila 2017. krenule su kontrakcije, rađala sam tokom svog rođendana, i kada je prošla ponoć i zazvonila zvona vaskršnje liturgije, 16. aprila, rođena je moja Maja u toplini svog doma”, ispričala je hrabra Ivana.

Čitav život, kroz mnoge bitne situacije, ističe Ivana, svjedočila je nevjerovatnoj milosti i ljubavi Božijoj.

“On je uzeo na sebe sve grehe ovog sveta, pobedio smrt i vaskrsao, darujući nam život večni. Sada punim 40 godina, i s obzirom na to da je Stradalna sedmica, postim i iščekujem Vaskrs, ne slavim ni svoj ni kćerkin rođendan tokom posta. Moja kćerka Maja (na grčkom: “babica”) kaže da se raduje što ćemo zajedno slaviti rođendan”, poručuje Ivana, prenosi Telegraf.

Related Topics:

Društvo

BUDIMO LJUDI! Pomozimo teško bolesnoj SAMOHRANOJ MAJCI IZ LAKTAŠA

Pokrenuta je humanitarna akcija za pomoć teško bolesnoj samohranoj majci Snježani Plavšić Đurović iz Mahovljana kod Laktaša, koja živi sama sa maloljetnim sinom, bez ikakvih redovnih primanja. Pored zdravstvenih problema, porodica živi u kući kojoj je hitno potrebna sanacija krova.

Za pomoć Snježani otvoren je humanitarni broj 1434, koji će biti aktivan do 28. februara 2026. godine.Građani mogu pomoći i uplatom na žiro-račun:

Snježana (Vitomir) Plavšić-Đurović

Broj računa: 5620 9980 8762 6239

IBAN: BA39 5620 9981 2103 3815

Adresa: Mahovljani, 78250 Laktaši
SWIFT/BIC: RAZZBBA22

Banka: NLB Banka a.d.

Organizatori akcije zahvaljuju svima koji će pomoći ovoj porodici u teškom životnom trenutku.

Nastavi čitati

Društvo

GRADONAČELNIK BIJELJINE PORUČIO DA JE UMJETNOST VJEČNA: “Klavir ne kupuje Petrović, već grad”

Posljednjih mjesec dana gotovo da nema portala a da nije prenio vijest pod naslovom “Petrović kupuje klavir od pola miliona maraka”.

Ovo je na društvenim mrežama objavio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, navodeći da je “ovakva formulacija vrlo zlonamjerna”.

– Klavir ne kupuje Petrović, već Grad Bijeljina. Klavir neće Petrović odnijeti ni svojoj kući, ali ni u grob, klavir ostaje našem Gradu, našoj djeci, našim profesorima, klavir će nadživjeti sve nas zajedno, jer mi smo prolazni, ali umjetnost je vječna i ona će pobijediti – istakao je Petrović.

Iako je ova javna nabavka, prema njegovim riječima, čista kao dječija suza, i svakome ko se samo malo razumije u muzičku umjetnost biće dovoljan podatak da u Bijeljinu dolazi klavir marke Steinway & Sons D 274, pa da vidi koliko klavir košta i da zna da Bijeljina dobija najbolji koncertni klavir na svijetu koji krasi najveće svjetske dvorane.

– Grad svakako na osnovnu cijenu klavira mora platiti i PDV i ostale poreze, transport, a pored toga u sklopu cijene ulazi i petogodišnje održavanje i ugrađivanje posebne vrste podešavanja za jednu pedalu klavira, koje će biti obavezno za sve Steinway klavire od 2026. godine. Svako od vas ima svoje sopstveno mišljenje i stav, od toga da je javna nabavka klavira nepotrebna, da ista nije bila prioritet, da nije trenutak za nabavku koncertnog klavira, da se neko ne dao Bog “ugradio” u ovu javnu nabavku, da je Petrović bolestan i tako u nedogled – naveo je Petrović.

Imate prava na to, ističe on, društvene mreže su, nažalost, omogućile svakome da komentariše i bez znanja, i bez dokaza i bez osnova, na kraju krajeva i bez prava i obraza za isto.

– S obzirom da je meni lično priča o nabavci koncertnog klavira za naš grad definitivno najljepša priča u 2025. godini, ovu nedjelju posvetiću lijepim pričama o koncertnom klaviru, a sada dajem svima vama koji ste nezadovoljni, kivni, tužni, bijesni, ogorčeni, da svoj bijes izrazite kroz negativne kritike i loše komentare ispod ove objave – istakao je Petrović.

Dakle, kako je dalje naveo, ispod ove objave dozvoljeno vam je sve, da vrijeđate, psujete, kunete, klevetate, nijedan komentar neće biti obrisan, a on (Petrović) se nada da će poslije takvog komentarisanja biti lakše, da će se kritičari osjećati bolje, da će biti srećniji i da će im to pomoći u životu.

– Ali, isto tako naglašavam da svaki negativni komentar na tekstove o nabavci koncertnog klavira koje ćemo objaviti u nedjelju biće obrisan, svi oni koji vrijeđaju biće blokirani, jer vam neću dozvoliti da ono što je čisto, lijepo i dobro kaljate na bilo koji način. Dakle, slobodno sada, izvolite, iskažite svoje nezadovoljstvo, imate priliku! Živi i zdravi mi bili – poručio je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

ŽIVOTNA PRIČA PASTIRA IZ BiH! Kad vidim oženjene, drago mi je što se nisam ženio (VIDEO)

U novoj reportaži “Glasa Hercegovine” video-novinara Maria Brkića, javnost je upoznala Stipu Šimića iz Ružića kod Gruda, skromnog čuvara ovaca koji živi sam, ali, kako kaže, nikako nije usamljen.

Stipe se nikada nije ženio, a uz smijeh priznaje da mu brak nikada nije bio privlačan.

“Nisam se ženio… bolje ovako. Kad vidim kako je oženjenima, drago mi je!”, priča on. Dane provodi uz svoje ovce, kojih ima petnaestak, i u miru koji mu je najvažniji. Snaga, kaže, polako popušta, ali još uvijek sve stiže obaviti.

S tugom govori o selima koja se prazne i radu koji je nekad bio svakodnevica. “Prije je ovdje sve bilo obrađeno… danas zapušteno. Nema više nikoga”, govori on.

Ipak, uprkos samoći, Stipe živi spokojno i bez žaljenja. Njegove jednostavne riječi i vedar humor podsjećaju na vrijeme koje polako nestaje, ali i na ljude koji su u jednostavnosti pronašli svoju slobodu.

BL-PORTAL

Nastavi čitati

Aktuelno