Na prste jedne ruke mogu se pobrojati visokorangirani bh. političari koji su u proteklih nekoliko godina završili iza rešetaka.

Neupućeni bi rekli da živimo u državi sa najpoštenijom političkom “elitom”, ali to demantuju sva istraživanja, koja pokazuju ogromnu stopu visoke korupcije u BiH.

Dakle, nasuprot istraživanjima, stvarnost je u praksi potpuno drugačija pa se od zvučnijih imena izdvaja tek njih nekoliko koji su pravosnažno osuđeni na zatvor, mada je, istina, bilo još njih koji su se našli na optuženičkim klupama, ali se ispostavilo da su takvi sudski procesi bili ništa drugo nego pucanj u prazno.

Iza rešetaka je trenutno nekadašnji federalni premijer Fadil Novalić. Pravosnažno osuđeni bivši predsjednik Vlade FBiH je otišao na izdržavanje četvorogodišnje zatvorske kazne zbog afere “Respiratori”.

On, međutim, nije jedini nekadašnji član Vlade FBiH koji se našao iza zatvorskih zidina.

Prije četiri godine na izdržavanje sedmogodišnje zatvorske kazne u Kazneno-popravni zavod Zenica otišao je Jerko Ivanković Lijanović, bivši ministar u Vladi FBiH i lider stranke Radom za boljitak, i to zbog zloupotreba koje se odnose na dodjelu podsticaja poljoprivrednicima od 2011. do kraja 2014. godine.

Njihova sudbina uskoro će, po svemu sudeći, zadesiti i bivšeg ministra odbrane BiH Selmu Cikotića, koji je pravosnažno osuđen na tri godine robije jer je, kako se navodi u optužnici, nezakonito, bez upoznavanja svojih zamjenika, kao i Predsjedništva BiH, mijenjao ugovor, nakon čega je preduzeću “Scout” Zagreb, umjesto zastarjelog naoružanja i municije, koje je i bilo predviđeno za otpis i prodaju kako bi se smanjili troškovi čuvanja i održavanja, izmjenama ugovora izvozio oružje i municiju većeg kvaliteta i potražnje na tržištu.

Politička analitičarka Tanja Topić kaže da mi živimo u društvu u kojem je korupcija stil življenja, u kojoj “nema nevinih” i gdje su korumpirani političari i zvaničnici uspješni ljudi.

“Zviždači i oni koji upiru prstom u korupciju su gubitnici. Sva istraživanja o korupciji relevantnih međunarodnih organizacija stavljaju BiH na visoko prvo mjesto. Barem smo u nečemu najbolji i upravo to je i najveći poraz cjelokupnog društva”, kaže Topićeva za “Nezavisne novine”.

Ona ocjenjuje da je naša politička elita “dobrano korumpirana i bahata u svom javnom prikazivanju korumpiranosti, jer znaju da zbog toga neće snositi nikakve posljedice”.

“Ne moraju se sramiti jer im društvo tapše zbog snalažljivosti, ti isti građani koji žive na rubu siromaštva i kojima je zbog korupcije uskraćeno kvalitetno obrazovanje i zdravstvo, ali im odgovara stanje anestezije. Neće snositi ni pravne posljedice jer naše pravosuđe je produžena ruka politike i neće se zamjeriti onima na vlasti. Odavno su nam poslali poruku da nismo svi isti pred zakonom dok su mahom najveći kršitelji zakona oni koji su ih donosili”, navela je Topićeva.

Novinar Uroš Vukić ističe da BiH nije zemlja pravde, već je zemlja kriminala i korupcije. Ako tome, dodaje Vukić, dodamo još činjenicu da BiH nije demokratija i da nije suverena zemlja, i tih nekoliko političara koji su završili u zatvoru je “previše”.

“BiH je izgubila bitku protiv korupcije, i još malo u zatvoru će ležati samo oni koji nemaju para da kupe policiju, tužioca i sud. Iskreno, i tih nekoliko političara što je u zatvoru su tu završili zbog političkih obračuna, a nikako zbog prava i pravde jer da je prava i pravde, pola aktuelnih političara, ako ništa, bilo bi barem pod istragom. Kriminal je sveprisutan i očigledan, ali lakše je zažmiriti i sve pravdati lošim pravosuđem i neophodnim reformama. Nama ne trebaju reforme, nama trebaju optužnice, tačnije časni tužioci koje ni sada ništa ne sprečava da rade svoj posao”, naglašava Vukić.

Politikolog Mihajlo Mašić kaže da, prema brojnim istraživanjima i po mnogim parametrima, stopa korupcije je jako visoka u BiH, ali i u svim balkanskim zemljama, kao i u nekim zemljama Evropske unije kao što su Bugarska i Rumunija. Naravno, kako ističe, pravosudne institucije snose dio krivice za to, ali krivce možemo tražiti i na drugim mjestima.

“Jedan od problema jeste mali broj tužilaca koji moraju da se bave brojnim predmetima i ne mogu da se fokusiraju na istragu jednog predmeta, već rade na nekoliko njih i samim tim procesi traju godinama. Povećanjem broja tužilaca bi se olakšao rad tužilaštava”, ističe Mašić.

Pored toga, kako dodaje, imamo predmete koji se rješavaju ubrzanim putem i to najčešće političke prirode, što nam govori da afere korupcije najčešće služe za obračun sa političkim neistomišljenicima.

“Svakako, da bi se smanjila stopa korupcije potrebna je dobra volja i saradnja svih koji su zaduženi za to te da se pronađe odgovarajuće rješenje i riješi jedan od glavnih problema ovog društva, što korupcija svakako jeste”, rekao je Mašić za “Nezavisne novine”.