Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske
Zdrave Korde 8
Banja Luka, 78 000
Republika Srpska/ BiH
n/r direktora (ovlaštene službe, vjerovatno pravne)

Molba

Dobar dan i Pomoz Bog i selam,

Ovim putem Vas molim da mi vratite moj novac koji sam uplaćivala na ime zdravstvenog osiguranja Republici Srpskoj. Ako sam dobro izračunala, trenutno, mimo poreza, a samo na ime radnog staža, dođete mi oko 60 hiljada maraka.
Ja sam taj novac uplatila jer sam bila stalno prijavljena, što možete provjeriti u dokumentaciji, pod uslovom da je imate.
Uvidom u moj zdravstveni karton, možete da vidite šta sam od Vaših usluga iskoristila.
Jednom su me primili u hitnu, zbog niskog pritiska ili stresa. Pregledao me neko od ljekara u hitnoj, rekao da se ne stresiram i poslao kući. Kad sam krenula, izvadila sam zdravstvenu, s obzirom da sam imala uplaćene doprinose i da je moja firma sve isplaćivala na vrijeme, kad ne lezi vraže…. Nije ovjereno, iako je uplaćeno! Naivno sam mislila da ima neki sistem gdje se vidi da uplaćujem skoro 80 posto ovoj nakaradnoj državi i da se to „vidi“. Nisam se „stresirala“, već sam platila pregled. Veći mi je trošak ići da to ovjeravam svaki mjesec, a i nisam nešto bolesna, bilo je tad i „nikad više“.
Drugi put kada sam morala da naiđem do Vas, bilo je kad sam se porodila. Te 2008. godine nadležno ministarstvo nije htjelo dati dozvolu za porod privatnim klinikama, a da sam znala šta me čeka gore, ne bih ni tada. Isjekla bih se skalpelom sama na pločicama i zašila se. Lidokaina ima kupiti i u apoteci kod mene u Boriku.
Trudnoću sam manje – više, vodila privatno. Nego, eto po nagovoru, jer sam se morala poroditi „gore“, morala sam da nađem doktora na Univerzitetsko – kliničkom centru na Paprikovcu. Našla.
Petak ujutro sam se javila nadležnom doktoru zbog migrene…. Termin za porod mi je bio u ponedjeljak. Zbog visokog tlaka, oko 180/120 zadržana sam na „patologiji trudnoće“.
Malo je reći da sam petak i noć sa petka na subotu imala još veći pritisak od onog s kojim sam došla. Tablete jedne nisam dobila ni za pritisak, ni za glavobolju. Ležala sam sa budućim majkama, koje po par mjeseci nisu izašle vani zbog problematičnih trudnoća. Nisu imale poda! Pod je bio razrovan, beton goli! Za WC je malo reći da je „problematičan“! Infekcija vrišti. Elem, cijeli dan sam tražila tabletu za glavobolju. Noću sam konačno zalupala na vrata, kad ono zaključano! Sva vrata zaključana, nikog od osoblja ne PATOLOGIJI TRUDNOĆE nema!
Ujutro sam potpisala da na sopstvenu odgovornost izlazim vani. Tablete dobila nisam. Troškovi: neka mašinica za mjerenje kontrakcija materice i spavanje. (Odbijte mi od navedene sume).
E, kako mi je porod bio zakazan za ponedjeljak, uredno sam došetala na štiklama od niskih 10 cm, i sa laptopom… Jer, za ime Boga, de da i to obavimo, NIŠTA problematično nije. Uredno sam ponijela svoj klistir jer uslovi…). Bolje dati 18 km u 1. maj apoteci nego fasovati boleštinu).
Naravno da ste me i tu „unazadili“. Temeljna sestra mi je pregledala noge, našla jednu dlačicu na butini i izvukla „Bic“, brat – bratu star godinu, i riješila i to, malo me posjekla. (To što mi je tu poslije izašao neki čir, pa sam morala Garamicin primati, jer je bila neka bakterija, nebitno).
Umjesto „prirodnog“ poroda, otišla sam na „carski“. Sva sreća. Sva sreća pa sam srela doktoricu V.E.Z. koja je znala da nosim naočale. Pa me poslala na HITNI pregled očnog dna i ustanovljeno je da bih vid izgubila da sam otišla na prirodni porod! I na „carskom“ su malo zeznuli stvar, pa nisu dobro procijenili da li mi srce i koliko šta može izdržati (iako su me dva dana ranije smjestili na Patologiju zbog visokog pritiska) i dali mi anesteziju, ljudski i pošteno.
Uglavnom, valjda mi se tlak „digao“, pa su mi isključiili i anesteziju i zašili me „naživo“. Doktor kojeg sam znala, koji je bio tu, poslije mi je prišao i plakao. Na odjeljenju „intenzivne njege“. Rekao da mogu tužiti UKC RS, ali mi nije bilo do toga. Samo sam htjela da uzmem dijete i odem kući.
Imala sam lijepih 11 dana poslije na trećem spratu… Dok su me nadzirali. Toliko lijepe i ugodne da sam zaglavila na telefonskoj psihoterapiji (mogu Vam navesti i koji psiholog, bude li potrebe) i sa četiri kutije „Bensedina“ od 10 mg jer sam mogla piti šta hoću (stalo mlijeko od stresa, jer mi nadležna doktorica rekla da mi dijete ima „nešto na mozgu“ veličine jednog centimetra, nije našla za shodno da kaže „vodena cista“ uobičajena kod 25 posto novorođenčadi, za šta sam morala ganjati dječijeg neurologa iz Beograda, naravno privatno).
Naplatite li mi ovih 11 dana, na šta imate zakonsko pravo, sasvim je u redu. Onda ću se i ja sjetiti da imam pravo da tužim UKC RS.
Mislim da je posljednji moj dolazak bio privatan, ali tumačite kako hoćete. Trebao mi je neurolog za migrenu. I našla sam Vašeg budućeg direktora UKC RS. Moram Vam priznati da je sjajan neurolog. Odmah je rekao „migrena“, ali da isključimo organske uzroke – magnetna rezonanca. I gledam magnetnu, pitam ga „Doktore, evo je… Ako treba i platiću i imam osiguranje“. Ne može preko reda ni da platim! Moram čekati red – šest mjeseci, najmanje. Naravno da sam je uradila privatno.
Od tada u Vašu cijenjenu ustanovu ne ulazim. Ne daj me Bože da mi zatreba, kunem Vam se da ću Vam usluge platiti po važećem cjenovniku. Što ne može privatno.
Zdravstveno od tada ne želim da platim. Neprijavljena sam, poreze državi plaćam preko ugovora o autorskom honoraru. Neću čak da budem ni na Birou, ne koštam Vas ni pečata!
Vidim danas da ste se zadužili još 150 miliona nečega. Za stavljanje pod jedan krov/ na poljanu / klizište, sav banjalučki zdravstveni sektor. Lijepo, da garaža od 35 miiliona maraka ne kliže sa Paprikovca ka tranzitu. Znam da je na zdravstveni sektor otišlo milijardi i milijardi… Da onaj jezivi klozet/čučavac/nešto na trećem spratu još ne radi.
Mene je malo sramota da idem u Srbiju. Njima smo dužni otkako prijavljujete, ako me sjećanje služi 1, 4 milijarde maraka. Na granici se osjećam kao posljednja sirotinja! Jeste da znam da imam pravo da idem u Srbiju za ne daj Bože nečega i hvala njima, ne Vama. Sasvim nebitno je što imam pravo i na srbijansko državljanstvo, tata mi je rođen tamo, ali moj ujak nije dužan da plaća nikome liječenje u RS. Ili moj prijatelj Goran, kojem takođe odbijaju od plate, na liječenje nas iz Republike Srpske, a on ovamo ne dolazi. Nego, možete da mi prebacite i njihovo za nas iz RS. Imam neku alergiju i naravno da ću privatno raditi alergo test i pregled! Meni kad bude trebalo privatno, znam ja ujakov broj, broj od braće koji takođe plaćaju zdravstveno osiguranje državi Srbiji koja liječi nas (njima doprinosi 25 posto, nama skoro 80, a „mi nemamo para“ i mi dugujemo…)
Vi „vidite“ to sa zdravstvenim osiguranjem iz Srbije. Imam tamo jedno 40 rođaka, plus prijatelja, pa ako mi zatreba… Da ne zovem i ne tražim, možete možda moj dio koji moja porodica i prijatelji iz Srbije plaćaju za mene da mi prebacite, a ja koja sam takođe plaćala, sad je puj – pike ne važi.
Vi gradite šta stignete. Mimo mene. Mene niste ništa pitali ni kad sam Vam ostavljala po 500 maraka mjesečno (samo za zdravstveno, hvala Bogu dobra plata). Ali, molim Vas, nemojte ni da mi dug ispostavljate!
Pod krivičnom i materijalnom odgovornošću se zaklinjem da Vam ja u javni zdravstveni sektor neću, a neću ni na parking dolaziti!
Gradite šta vam je ćejf! Ko ima imalo mozga, zna da izmještanjem Psihijatrije, Pulmologije, Hirurgije, Infektivnog, zgrade Medicinskog fakulteta, ostaje mjesto za par naselja, u gradu gdje je trenutno kvadrat u novogradnji na Banjalučkom polju – 7000 km. Ovo je bolja lokacija, a svi znamo barem osnovne matematičke radnje.
Zadužili ste nas za još 150 miliona, a prozore na UKC RS zakivate ekserom, da se pacijenti ne ubijaju skačući na beton!
I tu odluku je donio isti direktor, koji se zahvaljivao na stalcima za infuzije! Direktor tog UKC RS je sasvim slučajno i predsjednik Gradskog odbora SNSD-a! Vlado Đajić, taj direktor i taj predsjednik je prije dva dana sam izabrao i novog gradonačelnika! Mimo nas je odlučio da iz „opozicije“ to mogu biti Jelena Trivić ili Milan Radović jer imaju „diplome“, a ako baš neće – eto, biće on.
Velikodušno. Osim što držite zdravstveni sektor koji je umirući od rata naovamo, sada biste da preuzmete i Banja Luku. Da stranka, u kojoj vjerovatno sjedite (jer, znamo za partijsko i podobno, stranačko zapošljavanje, zbog kojeg ja ne „sjedim“ na Birou) malo postavlja i opoziciju i poziciju! Birate gradonačelnika, mimo Banjalučana, koji su već izabrali svoga! Gradonačelnika koji će eto tako, dati svo najvrjednije gradsko zemljište, kada lokacije u strogom centru grada ostanu prazne i podobne za zgrade, od kredita na koji ste pristali!

Disklejmer: ako mi slučajno zatrebaju usluge Vaših ljekara, platiću u skladu sa važećim cjenovnikom! Imate sjajnih doktora!
Ovu molbu će Vam dostaviti moj prijatelj. Smatrajte kao da je moja. Jer, istekla mi je lična karta.
Prošli put kad me ova strahota zadesila, morala sam u Sarajevu gdje sam rođena, preko prijateljice „ganjati“ gospođu Fatimu koja živi na Ciglanama i komšinica je A. S. koja radi u sarajevskoj općini Centar, da me iskopa iz arhive koja je uništena granatiranjem u ratu. Fatima je otišla u penziju, a čitam da je u općini Centar bio požar zbog instalacija, pa se nadam da moje godište 1981. sada nije nepovratno izgubljeno.

Hvala unaprijed

Banja Luka
25. decembar 2022.

S poštovanjem
Nađa Diklić

P. S. Adresu nema potrebe da dostavljam, ni broj računa. Kad mi dođe inkasant za RTRS, ja galamim „NEĆU da platim, jer ne gledam to …..“, on meni odgovori: Nađa, daj mi molim te osam maraka, tužićemo te ili će ti neko zaplijeniti imovinu.
Ako me on zna naći da mi plijeni, znate i Vi da mi vratite moje.