Govorio je i o zaokretu hrvatske politike prema Crnoj Gori, novim zahtjevima koje Zagreb postavlja Podgorici, ali i o tome zašto smatra da Hrvatska propušta priliku da postane važan zastupnik interesa balkanskih zemalja u Evropskoj uniji.

“Hrvatska se na mnogo načina miješala u unutrašnju politiku BiH”

Kovačević smatra da je hrvatska politika prema BiH protivrječna, jer Zagreb istovremeno ističe podršku njenom evropskom putu i pokazuje selektivan odnos prema državnim institucijama.

“Hrvatska se na mnogo načina miješala u unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine”, rekao je Kovačević.

Kao jedan od primjera naveo je angažman Hrvatske na izmjenama Izbornog zakona BiH, koji smatra pretjeranim.

“Hrvatska se prema bosanskohercegovačkim Hrvatima ponaša kao da su oni manjina tamo. I onda Hrvatska treba voditi računa o svojoj manjini, ali oni su konstitutivni narod i u skladu s Ustavom trebaju se izboriti za svoj položaj”, izjavio je.

Prema njegovim riječima, Hrvatska je godinama naglašavala iskrenu opredijeljenost za evropski put BiH i snažno podržavala Savjet ministara na čelu s Borjanom Krišto.

Istovremeno je, kako tvrdi, diplomatskim kanalima pokušavala da utiče na Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira u BiH (PIC).

Saradnja zavisila od toga ko je na vlasti?

Kovačević posebno problematizuje odnos hrvatskih vlasti prema Predsjedništvu BiH i Savjetu ministara.

Tvrdi da Zagreb nije održavao odgovarajuće kontakte s Predsjedništvom BiH kada u njega ne bi bio izabran kandidat HDZ-a BiH.

Sličan odnos, prema njegovim riječima, postojao je i prema Savjetu ministara BiH.

“Kada predsjednik Vijeća ministara Bosne i Hercegovine nije bio iz HDZ-a BiH, onda su kontakti naše vlade s Vladom Bosne i Hercegovine bili svedeni na minimum”, rekao je Kovačević.

On smatra da takva praksa predstavlja direktno miješanje u unutrašnju politiku BiH.

Da bi podrška Hrvatske suverenitetu BiH i njenom budućem članstvu u Evropskoj uniji bila uvjerljiva, ističe, hrvatske vlasti morale bi se s jednakim poštovanjem odnositi prema svim institucijama i njihovim predstavnicima, bez obzira na stranačku pripadnost.

“Dosadašnja politika prema BiH je neproduktivna”

Bivši diplomata nije štedio kritike ni kada je riječ o diplomatskim kontaktima između dvije zemlje.

“Osobito neproduktivnom smatram dosadašnju politiku prema Bosni i Hercegovini”, poručio je.

Kao primjer naveo je posjete hrvatskog ministra spoljnih poslova BiH, tokom kojih su, prema njegovim riječima, susreti s kolegama iz Ministarstva inostranih poslova BiH bili izuzetno rijetki.

Zašto je Hrvatska zaoštrila odnos prema Crnoj Gori?

Govoreći o odnosima sa Crnom Gorom, Kovačević je ocijenio da je hrvatska politika doživjela neobičan zaokret.

Podsjetio je da je Hrvatska svojevremeno uspostavila veoma srdačne odnose s Milom Đukanovićem, iako je on, kako navodi, učestvovao u planiranju i sprovođenju napada na Hrvatsku tokom devedesetih godina.

S druge strane, Zagreb je znatno uzdržaniji prema sadašnjim crnogorskim vlastima.

Kovačević smatra da je jedan od razloga učešće Andrije Mandića i stranaka koje on označava kao velikosrpske u vlasti Crne Gore.

Ipak, naglašava da je evropska orijentacija Crne Gore ostala nepromijenjena, kao i njeno članstvo u NATO-u.

Zato ga je, kaže, iznenadilo što je Hrvatska iznijela nove zahtjeve prema Podgorici upravo tokom pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.

“Hrvatska je, na opće čuđenje i šefova Europske unije i predstavnika Crne Gore, iznijela zahtjeve o kojima dosad u sklopu bilateralnih odnosa nije bilo riječi, osim o onom školskom brodu”, rekao je Kovačević.

Hrvatska traži 2,5 milijardi evra

Jedan od novih zahtjeva odnosi se na vojnu imovinu nekadašnje Jugoslovenske narodne armije, koja je prije rata bila raspoređena u Hrvatskoj.

Zagreb, prema Kovačevićevim riječima, traži da mu se ta imovina vrati ili da dobije novčanu nadoknadu.

Riječ je o zahtjevu vrijednom oko 2,5 milijardi evra.

Kovačević objašnjava da sudbina vojne imovine nije bila obuhvaćena sporazumima o sukcesiji bivše Jugoslavije, zbog čega je to pitanje ostalo otvoreno.

Međutim, smatra da nije trebalo pokretati ga u trenutku kada Crna Gora pregovara o članstvu u EU.

“Čak i da je Hrvatskoj doista toliko važno da ti problemi budu riješeni onako kako Hrvatska želi, mislim da se to moglo izvesti diskretnije i da se aktualiziranje tih pitanja nije trebalo dogoditi u kontekstu pregovora o pristupanju Crne Gore Europskoj uniji”, izjavio je.

Podsjetio je i na ranije slučajeve u kojima su članice EU koristile bilateralna pitanja u odnosima sa zemljama kandidatima.

Kao primjere naveo je Sloveniju i Hrvatsku, kao i Grčku i Bugarsku u odnosima sa Sjevernom Makedonijom.

Prema njegovoj ocjeni, Hrvatska sada sličan pristup primjenjuje prema Crnoj Gori.

“Hrvatska se neopravdano stidi toga da je balkanska zemlja”

Kovačević je iznio i širu kritiku hrvatske spoljne politike, ocijenivši da se Zagreb previše usmjerava na odnose s vodećim evropskim državama, a premalo pažnje posvećuje neposrednom susjedstvu.

“Hrvatska se neopravdano stidi ili odriče činjenice da je balkanska zemlja, da se apsolutno neopravdano odriče povijesnih veza s balkanskim zemljama”, rekao je.

Smatra da bi upravo te veze mogle Hrvatskoj omogućiti značajniju ulogu u Evropskoj uniji.

Umjesto da se udaljava od regiona, Zagreb bi, prema njegovom mišljenju, trebalo da postane uvjerljiv zagovornik interesa balkanskih zemalja pred evropskim institucijama.

“Naravno da je neposredno susjedstvo najvažnije moguće polje našeg djelovanja”, naglasio je Kovačević.

Dodao je da je Hrvatska pokazivala spremnost da pomogne Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i BiH na evropskom putu, ali da je u bilateralnim odnosima i mogućoj posredničkoj ulozi učinila manje nego što je mogla.

Plenković uz evropske lidere, a šta je sa susjedima?

Kovačević se osvrnuo i na međunarodni položaj hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji često učestvuje na sastancima s vodećim evropskim političarima.

Ocijenio je da je razumljivo što Hrvatska želi da učvrsti svoj položaj unutar EU, ali da bi saradnja sa zemljama regiona mogla dodatno ojačati njen uticaj.

Kao primjer naveo je Sloveniju, koja je nakon ulaska u Evropsku uniju nastojala da se pozicionira kao važan poznavalac i tumač prilika na Balkanu.

Prema njegovom mišljenju, nema razloga da Hrvatska ne preuzme sličnu ulogu, ali bi to podrazumijevalo intenzivniju saradnju sa svim susjednim državama.

Posebno je naglasio da se hrvatska politika prema regionu ne bi smjela svesti samo na djelovanje hrvatskih poslanika koji u Evropskom parlamentu prate pitanja pojedinih balkanskih zemalja.

Kovačević smatra da Hrvatska nije dovoljno iskoristila svoje istorijske veze i poznavanje regiona kako bi ojačala i sopstvenu poziciju u Evropskoj uniji.

Kada je riječ o BiH, njegov zaključak je da bi Zagreb morao promijeniti dosadašnji pristup i razvijati odnose sa svim njenim institucijama, bez obzira na to ko se nalazi na njihovom čelu.