Naizgled obična i mala zemlja, Bosna i Hercegovina, je majka mnogih legendi utkanih duboko u njene najdublje korijene.

Stanovnici ovog mjesta su vijekovima nastojali osmisliti i prenijeti legende i priče, mitovi i tajne, o njenim gradovima, koje će učiniti da se svaki put nanovo zapitamo: Da li se to zaista dogodilo ili je ipak samo legenda?

Za neke nikada nećemo saznati šta su bile, ali baš u tome se i nalazi njihova čar.

Sarajevo

O prijestonici ove zemlje pisali su i govorili mnogi, hodali po njoj, u njene ulice ugrađivali i najveće tajne, priče i mitove, ali se ipak među njima ističe jedna manje poznata legenda. Legenda o sarajevskom satu bez kazaljki.

Legenda kaže da se u srcu Sarajeva nalazi poseban Sat bez kazaljki. Princip njegovog rada zasnovan je na magičnim svojstvima, koja nadilaze tradicionalno mjerenje vremena. Sudeći po pričama i kazivanjima, ljudi koji se nađu u blizini ovog Sata, doživljavaju neku vrstu “vremenskog iskustva”. Ljudi koji tvrde da su doživjeli djelovanje ovog Sata kažu da su po “gledanju na njega” doživjeli određeni vid introspekcije ili duhovnog mira. Ovaj sat, prema legendi, ne ograničava se na klasičnu percepciju vremena, već donosi nešto dublje i mistično svakome tko mu se približi.

Vodopad u Jajcu

Legenda kaže da je vodopad skrovište vilinskog kralja koji bi nagrađivao hrabre i plemenite ljude. Prema predanjima stanovnicima Jajca, ko god uspije doći do srca ovog vodopada, prolazeći kroz vodene zavjese i šapat zubora vode, otkriće vilinski dvor, čija će svjetlost zaslijepiti putnika, uz pratnju opojnog pjeva vodenih vila. Vilinski kralj, gospodar ovog skrivenog kraljevstva, nagrađuje one koji se pokažu hrabrim i dobrotvornim posebnim vodenim darom. Ovaj dar nije materijalnog karaktera; to je dar unutarnje snage, ljubavi i mudrosti koji će pratiti putnika kroz cijeli život.

Trebinje

O ovom gradu postoje mnogobrojne tajne, mitovi i legende koje govore o njegovoj posebnosti, narodu i običajima, no ponajviše se ističu legende o čuvenom Zmaju Trebinja. Od stanovnika ovog grada, imaćete priliku čuti mnostvo priča o Zmaju čuvaru, a mi vam donosimo onu najpoznatiju.

Kako legenda kaže, u srcu Trebinja leži neobična legenda o Zmaju Čuvaru. Smjestivši se uz obale rijeke Trebišnjice, ovaj zmaj nije bio prijetnja, već nježni čuvar grada. Njegova prisutnost donosila je mir i sigurnost lokalnom stanovništvu. Prema predanju, zaljubljeni parovi su dolazili do rijeke, gdje bi blistavo krilo Zmaja Čuvara klatilo iznad njih. Vjerovalo se da bi ovo blagoslovljeno krilo donosilo dugotrajnu sreću i ljubav onima koji su mu se povjerili.

Legenda o prozorima jezera Jablanica

Penjući se nešto sjevernije, stigli smo i do Jablaničkog jezera, gdje ćete uz šum vode i lijepo raspoloženje imati priliku čuti i priču o prozorima ovog jezera. Kako mještani kažu, tokom određenih noći, na površini jezera počnu se pojavljivati svjetlosni prozori. Kaže se da su to prozori prema drugom svijetu, gdje se mogu vidjeti sjene ljudi iz prošlosti ili možda dobiti uvid u budućnost. Oni koji su hrabro promatrali ove prozore tvrde da su doživjeli neobjašnjiva iskustva. Da li biste bili spremni pogledati u ove prozore? Otkriti tajne prošlosti i budućnosti?

Konjic

I za kraj donosimo još jednu legendu usko vezanu za gradnju Starog mosta u Konjicu! Naizgled perfektno urađen i isklesan svaki kamen ovog mosta, iza sebe krije legendu o mitološkom biću koje je nekada boravilo ispod njega. Navodno, svaki put kad bi most bio gotovo završen, noću bi ga vodena neman (vodenjak) rušila.

Nakon što su shvatili da vodena neman ruši most, odlučili su poslušati savjet lokalnog starca. Prema starčevoj preporuci, trebali su žrtvovati crnu koku kako bi zadobili naklonost vodenjaka. Nakon što su izvršili ovu žrtvu, vodena neman je prestala uništavati most, i on je napokon ostao postojan.

Sada kada znamo neke od, više ili manje poznatih, legendi naših kamenih ljepota, ostaje nam jedino da se zapitamo: Da li smo dovoljno hrabri da istražimo i vjerodostojnost istih? Da li bismo bili spremni ispitati šta je od njih zaista tako, a šta je samo plod ljudske mašte?

(Naira Džepar/Hocu.ba)