Connect with us

Banjaluka

LJUBO GRAĐEVINAC! “Ovo je ograda za KOKOŠI, ja treba da budem na svom radnom mjestu ALI BAVIM SE ŠKOLOM koju mi nismo izgradili za 20 godina”

Nakon ranijih “blamova” predsjednika Skupštine Grada Ljube Ninkovića, čovjeka za kojeg niko ne zna šta mu je stvarno zanimanje, a ni on sam ne zna kolika mu je plata i koji se prije nekog vremena zgražao nad činjenicom da novoizgrađena škola u Adi nema klimu u učionicama jer je u “njegovo vrijeme” škola trajala i ljeti, danas je Đajićev nezvanični PR sazvao press konferenciju da bi ponovo napadao gradonačelnika Banjaluke izmišljenom aferom o opremanju OŠ “Kosovo i Metohija”.

Zanemarujući činjenicu da SNSD za 20 godina vladavine nije izgradio niti jednu jedinu školu u Banjaluci, Ljubo je ogradu oko novoizgrađene škole nazvao ogradom za kokoši?! I dok njegovu vlastitu partiju tresu svakodnevni skandali, on na sve moguće načine pokušava da unizi rad gradske vlasti ne libeći se da koristi rječnik i manifetluke svojstvene njegovom nalogodavcu Vladi Đajiću.

Na pitanje o najavljenom opozivu gradonačelnika, Ninković je rekao da to nije njegov dio posla i da ne zna ništa o tome, te da se on bavi samo radom Gradske uprave, a onda je sam priznao da bi u ovom periodu trebalo da sjedi na svom radnom mjestu i potpisuje dokumente što ne radi jer se bavi školom koja je već izgrađena.

Svoje neznanje Ninković je pokazao govoreći o donaciji putem koje će škola biti opremljena. Isto tako dobro je poznato kako funkcionišu javne nabavke, te ukoliko smatra da postoje nepravilnosti pri opremanju škole sam Ninković bi to trebao da prijavi kao krivično djelo, ali on uporno traži objašnjenje i postavlja rokove i ultimatume gradonačelniku i Gradskoj upravi.

Prazne priče predsjednika Skupštine Grada su po svemu sudeći samo jedna velika farsa kao i sve što je radio do sada. Od nekadašnjeg ljutog opozicionara koji je Milorada Dodika nazivao kriminalcem Ninković se pretvorio u slijepog poslušnika lokalnog režima kojim rukovodi Đajić.

Komentarišući izjavu odbornika skupštinske većine kako građani više nikada ne treba da izaberu bilo koga od njih zbog nerada, Ninković je ponovo slagao javnost rekavši kako se to desilo u skupštinskoj sali u prisustvu gradonačelnika što nije istina jer su odbornici govorili u svoje lično ime i holu gradske uprave.

Jednako tako nezaobilazno je pitanje koje se samo nameće, šta je to gradio Ljubo Ninković pa se razumije u izgradnju bilo čega pa makar da je riječ i o kokošinjcu (jer kokoši je spomenuo bar pet puta). Zaista je sramotno da nakon izgradnje prve škole poslije 20 godina Ninković ima primjedbu na zidić škole je se kako tvrdi djeca mogu penjati pa pasti?! Smatra li on to djecu koja pohađaju ovu školu divljacima kojima je primarni cilj da se veru gdje stignu, a ne da u školu dolaze po znanje?

Ninković je takođe rekao kako su inicijative za gradnju naslijeđene te ih je Stanivuković samo preuzeo od prethodnika (koji su za 20 godina samo inicirali, a nikada ništa gradili), a on je u to vrijeme bio odbornik i to prvo u SDS-u, pa odbornik Narodne partije Ognjena Tadića, zatim DNS-a. Iako su tada imali skupštinsku većinu i svog gradonačelnika iz redova SNSD sve je kao i obično ostalo samo na riječima. A, jedino na riječima i jesu jaki, jer iza njihove vladavine nije ostao izgrađen ni kamen na kamenu, a najveći projekat gradnje SNSD famozna garaža na Paprikovcu već je po riječima direktora UKC sahranila pet miliona pod zemlju, a kako drugačije jer kako sam Đajić reče tako je najlakše oprati pare, o tome Ninković naravno nije rekao ni riječi. Pametnom dosta.

Related Topics:

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ “Podrška Banjaluke našem Sergeju koji je sinoć PROSLAVIO ROĐENDAN”

Priča mladog Sergeja i njegove majke Svjetlane ujedinila je cijelu regiju, podsjetivši sve koliko su upornost, ljubav i zajedništvo moćni čak i u najtežim trenucima. Njihova borba, puna straha, neizvjesnosti, ali i nevjerovatne snage, postala je simbol nade za mnoge porodice koje se suočavaju sa sličnim izazovima.

Nakon dugog puta, Svjetlana je nedavno osnovala udruženje „Korak do buđenja“, želeći da pruži oslonac svim roditeljima i djeci koji prolaze isti put kao ona i Sergej – put koji je rijetko ravan, ali pokazuje da je svaka pobjeda moguća kada zajednica stoji uz vas.

Grad Banjaluka, kao i do sada, ostaje uz njih.

„Sergejeva priča ujedinila je regiju, a njegova majka nas je naučila životnu lekciju o tome kako nikada ne treba odustajati, čak i kada se čini da ne postoji izlaz. Oni su primjer da u zajedništvu ne postoji nemoguće.

Zbog svega toga, Sergejeva majka Svjetlana nedavno je osnovala udruženje ‘Korak do buđenja’, koje će biti oslonac ljudima koji prolaze ono što su ona i njena porodica prošli, i na tom putu ima moju iskrenu podršku, kao i za sve do sada.

Segi, srećan rođendan, a svaki sljedeći ćemo dočekivati sa još više radosti – znam da će tako biti”, kazao je gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VODA U BANJALUCI! Neradnik Ninković glumi brižnost, a ćuti o ENORMNOM POSKUPLJENJU STRUJE

Dok gotovo svi gradovi Republike Srpske već odavno imaju znatno više cijene vode – od 1,36 KM u Laktašima, 1,49 KM u Trebinju, 1,50 KM u Tesliću, pa do 1,55 KM u Doboju – Banjaluka je godinama držala nerealno nisku cijenu od 0,94 KM, što je ozbiljno potkopavalo stabilnost najvećeg vodovodnog sistema u Srpskoj. Povećanje cijene na 1,56 KM, koje “Vodovod” predlaže, nije luksuz, nego nužan korak da preduzeće preživi.

I dok gradonačelnik Draško Stanivuković i “Vodovod” argumentima i brojkama objašnjavaju zašto je korekcija opravdana, najpoznatiji neradnik Srpske – Ljubo Ninković – ponovo glumi brigu za građane.

Obezglavljen bez svog vođe Đajića, koji se zabavio samim sobom, Ninković sada kuka oko vode, dok o poskupljenju već preskupe struje svojih stranačkih kolega ne smije ni da pisne.

Činjenice koje Ninković uporno ignoriše, kao što ignoriše i svoj posao na koji mjesecima ne dolazi su da “Vodovod” jasno navodi da su troškovi preduzeća porasli za 5,1 milion KM, i to zbog: drastičnog rasta cijena struje koje nam slijedi, viših cijena hemikalija za preradu vode, skupljeg održavanja cjevovoda, troškova Instituta za javno zdravstvo, PTT usluga i distribucije računa, rasta minimalca.

Istovremeno, Ustavni sud je ukinuo distributivni trošak, što je dodatno pogodilo sistem. “Vodovod” ne traži poskupljenje da bi ostvario profit, nego da bi preživio, nastavio stabilno da radi i obezbijedio uredno vodosnabdijevanje u Banjaluci i okolnim opštinama.

Da se banjalučki “Vodovod” nalazi u istim uslovima kao vodovodi u drugim gradovima, imao bi dobit od 12 miliona KM, što je gradonačelnik i naglasio.

Stanivuković: Banjaluka ima najnižu cijenu u Srpskoj

– „Mi samo usklađujemo cijenu najvećeg vodovoda u Republici Srpskoj sa cijenama vodovoda u opštinama koje su veličine jednog banjalučkog naselja. Ne vidim šta tu nije logično.“ – poručio je Stanivuković.

Dodao je i da ljudi u “Vodovodu” rade izuzetno težak posao, ali odgovorno i profesionalno, odbacujući tvrdnje o lošem poslovanju.

A šta radi Ninković?

Umjesto da se bavi zakazivanjem Skupštine, Ninković mlati praznu slamu i traži „potpune informacije“, iako su i brojke i razlozi već više puta iznijeti u javnost.

Nema reakcije na poskupljenje struje, koje će direktno pogoditi sve građane Srpske. Nema reakcije na odluke svojih partijskih kolega. Nema ni elementarnu hrabrost da građanima kaže istinu – da je Banjaluka godinama imala najjeftiniju vodu i da se ovakav nivo cijene više ne može održavati.

Ali zato ima hrabrosti da glumi populistu svaki put kada treba napasti gradonačelnika ili javna preduzeća koja za razliku od njegovih stranačkih podobnika zaista rade svoj posao, a nema problem ni sa tim da mjesečno uzima od 5000 do 10 000 KM za posao koji ne radi.

Poskupljenje vode je – htio to Ninković priznati ili ne – potpuno opravdano i neminovno, kao i u svim drugim lokalnim zajednicama širom Srpske.

Jedino što je neodrživo jeste Ninkovićeva politička predstava. Kako voda poskupi, on počne da glumi spasitelja, ali čim struja poskupi, a njegovim partijskim kolegama to odgovara – onda zavlada muk.

I možda građani još malo trpe poskupljenja, ali sve manje trpe – Ninkovića.

Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

NEVJEROVATNA ISTORIJA! Banjaluka i Sarajevo ispijali kafu decenijama prije Evrope!

Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.

Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-

Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).

Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.

Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.

Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.

Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.

Blink

Nastavi čitati

Aktuelno