Connect with us

Zanimljivosti

MNOGI JE OBOŽAVAJU! Danas je Međunarodni dan pice

Rijetko kada ćete upoznati osobu koja ne voli da jede picu, a postala je toliko popularna da je ima na svakom ćošku u skoro svakoj zemlji.

Međutim, kada se otvori rasprava o tankom ili debelom tijestu, kečapu ili kuvanom paradajzu, stavljanju šunke, tunjevine, luka ili jaja na picu, rijetko koje dvije osobe će se složiti oko toga šta picu čini picom.

Marijana Mandić već 27 godina radi kao pica majstorica i tvrdi da ne treba baš sve što nam padne na pamet da stavimo na picu, prenosi BBC.

Kako je nastala pica
Moglo bi se reći da je pica u prvom obliku nastala još 10. vijeku, u Napulju. Ljudi su pripremali pogaču sa umakom od paradajza i malo naribanog sira za užinu.

Onakva kakvu danas poznajemo nastala je 1889. godine, a originalni recept – umak od paradajza, mocarela, origano i bosiljak – mijenjao se od kulture do kulture.

Tako u Japanu vole da dodaju lignje i majonez, na Havajima stavljaju ananas, a novost je i kivi kao dodatak. Iako se smatra nezdravim jelom i prosečna energetska vrednost dva velika komada pice je otprilike 744 kalorije, stručnjaci su otkrili da jedenjem pice jednom nedeljno smanjujete rizik od raka zahvaljujući sosu od paradajza koji sadrži likopen – vjerovatno najsnažniji antioksidans – i siru koji sadrži kalcijum i kalijum.

U Johanesburgu se 1990. godine napravila najveća pica ikada – bilo je potrebno 500 kilograma brašna, 800 kilograma sira i 900 kilograma sosa od paradajza. Bila je široka čak 37,4 metra.

Taj rekord nadmašio je jedan vlasnik restorana u Americi 15 godina kasnije. Uz pomoć 200 ljudi napravio je picu koja je sadržala 1800 kilograma sira i 317 kilograma sosa. Svojim remek-djelom nahranio je svakog stanovnika sa čak 10 kriški!

Blic Žena

Related Topics:

Zanimljivosti

Danas je 1. april – Svjetski dan šale

Svjetski dan šale. 1. april, obilježava se danas u mnogim zemljama širom svijeta.

Na ovaj dan ljudi se tradicionalno šale jedni drugima i zabavljaju smišljanjem bezopasnih smicalica i objavljivanjem lažnih novosti.

U nekim zemljama, kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji i Južnoafričkoj Republici, podvale se prave samo do podneva, a onaj ko ih napravi poslije podne naziva se aprilskom budalom.

U mnogim drugim zemljama ljudi se šale tokom cijelog dana.

U Francuskoj, Belgiji, Holandiji, Italiji i francuskim govornim područjima Kanade i Švajcarske, tradicija 1. aprila poznata je kao „aprilska riba“. Uobičajena šala je pokušaj da se neprimjetno zalijepi papirnata riba na leđa žrtve .

Najranija povezanost između 1. aprila i smišljanja šala javlja se u Čoserovim „Kanterberijskim“ pričama iz 1392. godine.

Prema jednoj verziji, 1. april kao Dan šale nastao je kada je u 16. vijeku pomjeren dan Nove godine sa 25. marta na 1. januar.

Do tada se u mnogim evropskim gradovima Nova godina obilježavala 25. marta, a slavlje je trajalo sedam dana, odnosno do 1. aprila.

Prema tom tumačenju, oni koji su prihvatili novi datum kao dan Nove godine zbijali su šale sa onima koji su ga i dalje obilježavali do 1. aprila.

U 18. vijeku se za ovaj dan smatralo da vodi poreklo još od biblijske ličnosti Noja.

Prema članku iz jednih engleskih novina objavljenom 1789. godine, tog datuma je Noje prvi put poslao golubicu, prerano.

„Panorama“, televizijska emisija na Bi-Bi-Siju, 1957. godine je objavila poznatu prvoaprilsku šalu o tome kako Švajcarci vrše berbu špageta sa drveta, kada se veliki broj gledalaca se javljao redakciji kako bi saznali kako mogu sami da uzgajaju svoje špagete.

„Burger kin“g je 1998. godine u SAD objavio reklamu o hamburgerima za ljevoruke, koji su napravljeni tako da im sadržaj curi s desne strane.

„Gardijan“ je u dodatku 1977. godine objavio članak koji je pohvalno pisao o izmišljenom odmaralištu i njegova dva ostrva Aperkejs i Louerkejs, glavnom gradu Bodoni i o njegovom vođi General Piku.

Zainteresovani čitaoci su bili razočarani kada su saznali da su sva mjesta izmišljena, a da su njihova imena uzeta kao termini iz tipografije.

Neki događaji koji su se zaista dešavali 1. aprila, često su prihvatani sa nevjericom, kao kada je Iran 1979. godine proglasio 1. april Danom republike, a do danas mnogi ne vjeruju da je to stvarni praznik.

U danskom gradu Albertslundu 2009. godine je jedna škola zamalo izgorjela do temelja jer vatrogasci nisu verovali da su prva dva poziva bila prava.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Sobremesa: Španci otkrili tajnu čvrstih prijateljstava i dobrog osjećaja

U Španiji se sve vrti oko hrane. U toj zemlji žive i rade neki od najboljih kulinarskih šefova na svijetu, a grad s najviše Mišelinovih zvjezdica po kvadratnom metru na svijetu je baskijski San Sebastijan.

Tapasi ili pintksosi mame iz barova i restorana, a svaka pokrajina te šarolike zemlje ima svoje specijalitete kojima se ponosi. Osim toga, ručak ne završava posljednjim zalogajem. Nakon što se sve pojede, kreće drugi čin – sobremesa.

U prevodu, sobremesa znači vrijeme koje se provodi za stolom uz druženje, smijeh i, nerijetko, kakvu čašu vina ili džin-tonika.

“Kao kuvaru, kada vidim ljude kako provode vrijeme za stolom nakon ručka, to mi je znak da je sve bilo ukusno, a često ljudi u tome uživaju i više nego u samom obroku. Sobremesa može biti čarobna”, rekao je šef Dani Karnero za BBC.

U sobremesi je i tajna čvrstih – kao i novih prijateljstava, a ako se ne jede kod kuće, najbolje je odabrati neki porodični restoran ili mjesto s domaćom kuhinjom. Fine dining može biti previše formalan za opuštanje uz čaše i čašice nakon ručka, mišljenja su Španci. Prema njihovim riječima, šta god radili, jedini uslov je da ne napustite sto na duže vrijeme jer se onda čarolija prekida.

Čar je upravo u zajedništvu za stolom na kojem leži pokoja raščupana salveta i komad kolača na tanjiru za koji nije bilo dovoljno mjesta, smijeh i razgovor uz zgužvanu vrećicu šećera, prazne šoljice kafe i pune čaše pića.

Sobremesa najčešće traje od pola sata do sat, a ako je u pitanju praznik ili neka proslava, sjedi se i pijucka i puno duže. Stoga, nađete li se u španskom društvu, oduprite se pranju suđa ili nekom drugom razlogu za ustajanje od stola (osim ako baš ne morate) kako ne biste prekinuli čaroliju druženja.

 

(Nezavisne novine)

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Naučnici su otkrili da postoji piće koje bolje hidrira od vode

Iako se voda smatra najzdravijim i ujedno najboljim pićem za hidrataciju, naučnici su dokazali da ipak postoji piće koje više hidrira organizam od vode.

Istraživanje sa škotskog Univerziteta St. Endruz koje je uporedilo reakcije nekoliko različitih pića na hidrataciju. Obična i mineralna voda dobar su izbor, ali prema novim saznanjima mlijeko je ipak bolje.

Prema Ronaldu Mauganu, profesoru na Medicinskom fakultetu St. Endruz i autoru studije jedan od faktora je i količina određenog pića. Takođe, jedan od faktora je i hranjivi sastav pića.

Tako je dokazano da mlijeko hidrira više od obične vode, jer sadrži laktozu, proteine i masti, a taj sastav pomaže usporavanju pražnjenja tečnosti iz želuca.

Osim toga, mlijeko u svom sastavu ima i natrijum koji dovodi do manje proizvodnje urina, prenosi b92.

Nastavi čitati

Aktuleno