Connect with us

Zdravlje

MRAČNA STRANA SAVRŠENOG TENA Katarinina borba za život zbog solarijuma!

FOTO: COCOVIC_KATARINA/INSTAGRAM/SCREENSHOT

Prošlo je dvije godine otkako je Katarina Čočović na mrežama objavila kroz kakav je pakao prošla. Objavila je da su joj “povadili organe u ko zna koliko operacija”, a sve zato što je naivno povjerovala da je povremeno sunčanje u solarijumu “korisno kao priprema za more”.

Usvojoj ispovijesti otkriva kako je sve počelo.

– Idi malo u solarijum, bezveze da goriš na suncu, eto po par minuta, samo pripremi kožu – tako su mi preporučivali dok sam radila u kozmetičkom salonu.

– I išla sam tri do četiri puta nedjeljno po par minuta, od svoje 20. do 27. godine – priča Katarina Čočović (37) iz Valjeva.

U to vrijeme dok je u salonu, nakon završene medicinske škole, radila manikir i pedikir, bila je od onih djevojaka koje žude za preplanulim tenom. Nije ni slutila da će joj to donijeti neznani broj hirurških operacija uz odstranjivanje pojedinih organa, doživotnu terapiju jednom mjesečno na Institutu za onkologiju i radiologiju, status invalidskog penzionera u 32. godini života, tri tretmana gama nožem, tronedjeljni svakodnevni odlazak na iks nož.

– Zapravo sam, odlazeći u solarijum i izlažući se štetnim UV zracima od 11 do 16 časova, obezbjedila sebi maligni melanom IV stadijum – priča Katarina i dodaje kako je jedina u familiji sa djagnozom karcinoma.

Na plaži se, kako kaže, nije pržila i okretala satima, ali jeste često bila na suncu u plićaku, provodila vrijeme na bazenu uz ivicu vode. Kaže i da je svjesna da mnogi u solarijum idu i po 20 minuta, ali da je i ovo što je ona radila – mnogo. Sve je počelo kada se prvi put porodila 2014.

– Nekoliko mjeseci poslije porođaja, primjetila sam da mi je porastao mladež koji je otprilike na boku. Nije svrbio, nije promjenio boju, samo je postao još malo ispupčeniji nego što je inače bio. Ipak, pripisala sam to hormonima od trudnoće i kod ljekara sam otišla tek kad je sin imao 10 mjeseci. U zdravstvenom centru u Valjevu su mi uzeli uzorak i poslali na histopatološki nalaz. Dvije nedelje kasnije, u oktobru 2015, stigao je rezultat – maligni melanom III stadijum – priča ona.

Danas od svega iz tog trenutka najviše pamti osjećaj nemoći – šta sad, kako dalje jer nije mnogo znala o melanomu i liječenju te bolesti.

– Iz Valjeva su me brzo proslijedili na Institut za onkologiju i radiologoju u Beogradu i te 2015 sam postala njihov pacijent. Tu su mi dio oko mladeža očistili hirurškom intervencijom. Tada, a ni danas nažalost, nije postojala terapija za pacijente u trećem stadijumu melanoma koja sprječava metastaze. Samo sam išla na kontrole na tri mjeseca. Nažalost, bolest je prodorna i jako opasna, a ja toga nisam bila svjesna tada – nastavlja Katarina svoju priču.

 

Nakon dvije godine redovnih kontrola, Katarina se poslije konsultacija s ljekarom, odlučila za drugu bebu.

– Sve je bilo dobro dok u sedmom mjesecu nisam napipala čvorić ispod pazuha. Operisali su me tada trudnu u sedmom mjesecu. Onda sam u osmom mjesecu napipala još jedan čvorić. I opet su me operisali. U jednom trenutku kad smo prevodili dokumentaciju na engleski jezik, suprug, brat, snaja i ja nismo mogli da prebrojimo sve operacije koje sam imala od početka bolesti – rekla je ona.

Porođaj je, srećom, prošao dobro i Katarina je dobila još jednog zdravog dječaka.

– U januaru 2018. sam uradila kompletnu evaluaciju, sve neophodne skenere. Pokazali su jako malo organa na kojima nije bilo metastaza. Te 2018. sam dobila donaciju jedne farmaceutske kompanije za liječenje koje nije na listi RFZO. To je imalo vrlo malo efekta i ja sam prošla nebrojeno zračenja i operacija u ovih pet godina. U međuvremenu mi je biološka terapija promijenjena u imunoterapiju o trošku RFZO. Ja, eto, jesam na kraju dobila tu terapiju, ali i dalje nam je u Udruženju za borbu protiv melanoma cilj da se ona omogući pacijentima u III stadijumu kao preventiva od metastaza, a ne samo kad se one već pojave – kaže Katarina koja se zalaže za potpunu zabranu solarijuma, ne samo za mlađe od 18 godina.

 

I sada ono najteže pitanje – šta kažu ljekari?

– Ja sam se sa Institutom za onkologiju pozdravila. Poslali su me kući da provedem još par mjeseci sa porodicom jer ne postoji više ništa dostupno u Srbiji za moje liječenje. Ali ja nisam od takvog materijala da odustajem. U konsultaciji sa doktorkom našla sam moguće rješenje u Izraelu. To dosta košta, za početak oko 150.000 evra. Sada pokušavam da preko fondacije ‘Budi human’ prikupim novac. Sutra će sedam dana od početka apela i nadam se da će do kraja vikenda biti prikupljeno dovoljno. Pritom, kad je određena suma već legla na račun, kontaktirali smo ljekare iz Izraela i sada očekujem njihov poziv nakon razmatranja dokumentacije – kaže Katarina koja ima posebnu podršku.

– Moj stariji sin je vidio kako su se njegovi drugari organizovali da pomognu njegovoj mami i onda je pitao mamu kako on može da pomogne. Oćutali smo tad sat vremena. Nisam znala šta da mu kažem. Onda je on s početka raspusta ispred kuće prodavao stari školski pribor i tada sam ja pravila limunadu jer je bila vrućina, pa su djeca počela da je prodaju za mene. Sin je to nastavio sa mojim suprugom i tako se izrodila akcija ‘Limunada za moju mamu’ – kaže Katarina.

Podsjetimo, doktor Predrag Majcan, specijalista dermatovenerologije, objasnio je jednom prilikom kako da prepoznamo melanom jer izgleda kao mladež.

 

– Melanomi izgledaju kao mladeži, ali zavisi od lokalizacije. Ako imate na licu, vratu ili prednjem dijelu tijela, čovjek može da primjeti promjene. Karcinoma koža ima sve više.

Mislimo da UV zračenja, stres i pad imuniteta dovode do poremećaja strukture kože, tako da su maligne promjene sve češće. Savjet je da jedanput godišnje odete kod dermatologa gdje se vizuelno ili aparatom pregleda koža, a nekad se radi biopsija – rekao je dr Majcan.

Promjene koje moraju da se prate:

asimterija

nepravilni oblik

raste

povećava se

izdiže se iznad nivoa kože

svrab

pecaknje

bol

krv

porodična anamneza, piše Nova.

 

Related Topics:

Zdravlje

TIJELO KAO PROGNOZA! Zašto su zglobovi osjetljivi na pad temperature i pritiska?

Bol u zglobovima često se mijenja sa vremenom. Nauka potvrđuje vezu između hladnoće, vlage, pritiska i osteoartritisa – i objašnjava kako ublažiti simptome.

  • Naučni projekat iz 2023. godine pokazao je da ponekad možemo da se oslonimo i na starije u porodici umjesto da proveravamo prognozu na telefonu. Napravljena je velika meta-analiza koja je obuhvatila 14 studija i više od 2100 ljudi sa osteoartritisom. Pokazala je da vrijeme zaista utiče na bolove u zglobovima. Pošto se bolovi ne javljaju samo zbog promjene vremenskih prilika, ove „predviđače“ ne treba smatrati nepogrešivim, ali često neće pogriješiti.

Kako bi trebalo da izgleda zdrav zglob?
Svaki zdrav zglob mora da ima očuvane koštane površine, neoštećenu hrskavicu, urednu sinovijalnu tečnost odgovarajuće viskoznosti (gustine) i odgovarajući razmak između koštanih površina, koji obezbjeđuje dobra snaga mišića zaduženih za taj zglob.

Kod osteoartritisa su sve ove strukture oštećene u većoj ili manjoj mjeri i imaju tendenciju da se vremenom dodatno pogoršavaju usled novih zapaljenskih procesa.

Kako vremenske prilike utiču na bolove u zglobovima?
Od vremenskih faktora najvažnija su tri: temperatura, vlažnost vazduha i vazdušni pritisak.

Snižena temperatura vazduha nepovoljno utiče na zglobove jer smanjuje viskozitet sinovijalne tečnosti, odnosno njenu gustinu. Time se olakšava kontakt oštećenih zglobnih površina i nadražuju se ogoljeni nervni završeci, što dovodi do pojačanog bola. Niska temperatura takođe smanjuje cirkulaciju u ekstremitetima, što smanjuje fleksibilnost zglobova i povećava bolnost.Uz loše vrijeme smanjuje se i aktivnost. Hrskavica se ne ishranjuje direktno krvotokom, već putem pokreta koji aktivira mišićnu pumpu. Kada je hladno, ljudi se manje kreću, pa posredno dolazi do pojačanih bolova.

Visoka vlažnost vazduha može da pogorša stanje u zglobovima. Pretpostavlja se da menja pritisak u zglobu i tako izaziva bol.

Vazdušni pritisak je pritisak u Zemljinoj atmosferi. Kada je vrijeme lijepo, pritisak je viši, a kada je loše – snižava se. Kod osteoartritisa postoje oštećenja hrskavice i kosti i ogoljeni nervni završeci. Kada se pritisak snizi, dolazi do širenja unutarzglobnih struktura koje pritiskaju nervne završetke i pojačavaju bol.

Ključ je da zglobovi budu u pokretu i na toplom.

Kao i uvijek, pokret je najbolji i najjeftiniji lek, ali se najmanje koristi. Pokret aktivira mišićnu pumpu, širi krvne sudove i omogućava da hranljive materije dopiju u sinovijalnu tečnost, koja zatim bolje hrani zglobne strukture.

Pokret mora biti odgovarajući i ne smije dodatno opterećivati oboljeli zglob. Vježbe treba raditi u rasteretnom položaju. Kod artritisa kuka ili koljena, vožnja bicikla, vježbe na podlozi i vježbe u vodi spadaju u preporučene aktivnosti.

Zglob sa osteoartritisom ne bi trebalo izlagati hladnoći, pa slojevita odjeća i tople obloge mogu smanjiti bol.

Ako je vlažnost vazduha visoka, treba je smanjiti u prostoru. Može pomoći činija soli ili sode bikarbone koja se mijenja na 2–3 dana, komad uglja i redovno provetravanje 4–5 puta dnevno po nekoliko minuta.

Važan je i zdrav način života. Ishrana treba da bude umerena kako bi omogućila smanjenje tjelesne težine kod gojaznih osoba za najmanje 10%. Pozitivan stav takođe ima veliku ulogu.

Pošto na vremenske prilike ne možemo da utičemo, kao ni na činjenicu da osteoartritis ne nestaje, jedna od važnih vještina je prihvatanje bola. To ne znači predaju, već razumijevanje da postoje dani kada je teže i dani kada je bolje, dok naučene tehnike pomažu da se kroz bol lakše prođe. Prihvatanje neće promijeniti vrijeme, ali može promeniti način na koji ga podnosimo, prenosi Stetoskop.

Nastavi čitati

Zdravlje

Ovo povrće s razlogom zovu “ZLATOM ZA JETRU”

Postoje namirnice koje nisu nestale zato što su loše, već zato što smo ih zamijenili bržim i glasnijim izborima.

Endivija je jedna od njih. Nekada je bila dio kuhinje koja je znala šta radi, danas stoji po strani, kao da ne znamo gdje da je smjestimo.

A zapravo je jednostavna, dostupna i ozbiljno korisna.

U pitanju je povrće koje na prvi pogled ne obećava mnogo. Nema intenzivnu boju, nema “wow efekat”, ali ima ono što većini modernih namirnica nedostaje, rezultat koji se vidi kroz vrijeme.

Nepretenciozno povrće velike moći
Endivija je tipično zimsko povrće i upravo tada ima najviše smisla. Pojavljuje se od novembra do proljeća, kada izbor svježeg povrća opada, a organizam traži nešto što će ga pokrenuti iznutra. Izgledom podsjeća na malu, čvrstu glavicu, između salate i kupusa, sa svijetlim, zbijenim listovima.

Iza tog jednostavnog izgleda krije se ozbiljan nutritivni sastav. Bogata je vitaminima A i C, sadrži vitamine B grupe, kao i minerale poput gvožđa, kalijuma i magnezijuma. To nije spektakl na papiru, ali jeste baza koja tijelu treba.

Zašto je zovu “zlatom za jetru”
Ono što endiviju izdvaja jeste njen blago gorak ukus. Ta gorčina nije slučajna, već funkcionalna. Podstiče lučenje žuči i pomaže jetri da lakše obrađuje ono što unosimo, posebno kada je ishrana teža i sporija.

Zato se za nju vezuje naziv “zlato za jetru”. Podržava varenje, utiče na crevnu mikrofloru i doprinosi stabilnijem radu organizma. Uz to, njene supstance pomažu u regulaciji nivoa šećera u krvi, zbog čega se preporučuje osobama sa insulinskom rezistencijom i svima koji žele stabilniju energiju tokom dana.

To nije instant rješenje, već navika koja pravi razliku.

Kako se jede i zašto joj treba dati šansu
Endivija ne traži komplikaciju. Može da se jede sirova, kao zamjena za klasičnu salatu, kada daje svježinu i blagu gorčinu koja razbija teža jela. Može i da se termički obradi, kratko dinstana ili zapečena, kada postaje mekša i izraženijeg ukusa.

U kombinaciji sa mesom ili suvomesnatim proizvodima daje balans koji tim jelima često nedostaje. Istovremeno, utiče i na izgled kože, smanjuje upalne procese i pomaže organizmu da se oslobodi viška tečnosti.

Nije trend i ne pokušava da bude. Samo je jedna od onih namirnica koje su bile dio svakodnevice, pa smo ih bez razloga zaboravili, prenosi Ona.rs.

Nastavi čitati

Zdravlje

TIHI UBICA KOJI NE PRAŠTA! Srčani udar kod žena često prolazi neprimijećeno, A POSLJEDICE SU KOBNE!

Mislimo da bismo prepoznale srčani udar na prvi pogled, a istina je da nas kod žena on najčešće zatekne tiho, neprimjetno i onda kada ga najmanje očekujemo.

Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrti žena širom svijeta. Statistika je neumoljiva: svaka peta žena umre od nekog oblika bolesti srca i krvnih sudova, a desetine hiljada njih godišnje izgubi život zbog srčanog udara.

Ipak, uprkos brojkama, i dalje postoji mit da je srčani udar „muška bolest“. „Nisam vjerovala da to može meni da se desi“

Lori Sepik iz Memfisa imala je 64 godine kada je doživjela drugi srčani udar. Prvi je preživjela 13 godina ranije. Pušila je godinama i povremeno preskakala terapiju za povišen krvni pritisak, ali nikada nije zaista vjerovala da je u riziku.

– Mogućnost da doživim srčani udar jednostavno nije postojala u mojoj svijesti – priznala je.
Sa 17 godina dijagnostikovana joj je teška, nasljedna hipertenzija, ali je godinama potiskivala ozbiljnost problema. Kada je na Uskrs te davne 2005. godine osjetila jak pritisak u grudima, mučninu i bol koji se širio niz ruke, odlučila je da ignoriše simptome. Otišla je u crkvu, zatim na porodični ručak, a sutradan i na posao. Tek na nagovor porodice javila se u hitnu pomoć. Ugrađeno joj je šest stentova i provela je nedjelju dana u bolnici.

Drugi put reagovala je brže. Zahvaljujući tome, posljedice su bile manje ozbiljne. Danas redovno kontroliše pritisak, ne puši više od dvije decenije i vježba gotovo svakog dana.

– Možemo da se zavaravamo. Ali srčani udar može da nas ubije – poručuje ona.

Srčani udar kod žena: simptomi koji se razlikuju od „holivudskog scenarija“

Kada pomislimo na srčani udar, zamišljamo muškarca srednjih godina koji iznenada pada držeći se za grudi. Međutim, realnost je drugačija, posebno kod žena.

Bol ili nelagodnost u grudima jeste čest simptom, ali nije jedini. Kod žena su mnogo češći dodatni, atipični znaci:

-bol u leđima, vratu ili vilici
-kratak dah
-hladan znoj
-izražen umor
-mučnina ili nelagodnost u stomaku
-vrtoglavica
-osjećaj anksioznosti
-trnjenje prstiju

Simptomi kod žena često dolaze postepeno, u talasima, sa osjećajem da „nešto nije u redu“, ali bez dramatične slike. Upravo ta suptilnost može biti opasna.

Faktori rizika za srčani udar kod žena

Prevencija srčanog udara počinje razumijevanjem faktora rizika. Neki su zajednički za oba pola, ali postoje i oni koji posebno pogađaju žene.

Uobičajeni faktori rizika su:

-pušenje
-povišen krvni pritisak
-visok holesterol
-gojaznost
-dijabetes
-fizička neaktivnost
-loš način ishrane

Američko udruženje za srce izdvojilo je osam ključnih koraka za zdravlje srca: pravilna ishrana, prestanak pušenja, kvalitetan san, redovna fizička aktivnost, kontrola holesterola, tjelesne težine, šećera u krvi i krvnog pritiska, prenosi “eKlinika“.

Posebno je važno da žene obrate pažnju na stanja koja su češća kod njih:

-autoimune bolesti poput lupusa i reumatoidnog artritisa
-depresija
-povišen pritisak ili dijabetes tokom trudnoće
-spontani pobačaji
-izraženi valunzi i noćno znojenje u menopauzi

Sva ova stanja povezana su sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.

Kako reagovati ako posumnjamo na srčani udar

Najvažnije pravilo glasi: ne čekati.

Ako postoji i najmanja sumnja na srčani udar, potrebno je odmah pozvati hitnu pomoć. Bolje je reagovati i kada se ispostavi da je uzbuna bila lažna, nego propustiti dragocjeno vrijeme. Svaki minut je važan jer produženo odlaganje povećava oštećenje srčanog mišića. Odlazak sopstvenim prevozom (a da vi vozite) ili čekanje da simptomi prođu može imati ozbiljne posljedice.

Zašto žene često ignorišu simptome

Strah, poricanje i uvjerenje da „to nije ništa“ razlozi su zbog kojih mnoge žene kasno potraže pomoć. Često smo navikle da brinemo o drugima prije nego o sebi, pa simptome potiskujemo. Međutim, bolest srca nije tuđa priča. Ona pogađa naše majke, sestre, prijateljice.

Srčani udar kod žena nije rijedak. Samo je često tiši. Zato je važno da znamo simptome, kontrolišemo faktore rizika i reagujemo bez oklijevanja. Srce nam možda neće poslati dramatičan signal, ali će poslati upozorenje. Na nama je da ga prepoznamo.

Nastavi čitati

Aktuelno