Prva kafana u Banjaluci otvorena je još davne 1617. godine.

Držao ju je izvjesni Seid na desnoj obali Vrbasa, naspram Kastela. Bila je odmah pored puta koji je preko mosta vodio kroz Tvrđavu, a imala je doksate nad vodom-

Dakle Banjaluka , ali i Sarajevo (1592. godine) imali su kafane prije Pariza (1671) i Beča (1683).

Sam čin prženje “kahve” je u Osmanskom carstvu bio državni monopol, tako da ni kafedžije a ni privatnici nisu smjeli pržiti kafu.

Prženje se obavljalo u državnim pržionicama zvanim tahmis. Prihode tahmisa država je izdavala u zakup.

Poznato je da je 1866. godine izdan banjalučki tahmis u visini od 6 500 groša za godinu dana, piše bosnae.

Najveću potrošnju kafe u Bosanskom ejaletu imalo je Sarajevo, Bijeljina i Banjaluka. Obzirom da je u navedenim mjestima propisana količina uvijek bila ispijena pije kraja godine, kao surogat kafi, koristio se nohut ili leblebija, koja se pržila i mljela.

Blink

Predsjednik Skupštine Grada Banjaluka, Ljubo Ninković, nastavlja da izbjegava transparentnost u radu gradske Skupštine. Najnoviji primjer je odluka da bez javnog konkursa omogući isključivo TV Simić prenos sjednica, dok su svi ostali mediji onemogućeni da ravnopravno izvještavaju o radu najvišeg gradskog zakonodavnog tijela, piše TOK TV.

Istovremeno, Ninković je zabranio medijima prisustvo Kolegijumima Skupštine, iako je u Poslovniku, Zakonu o Gradu Banjaluka i drugim relevantnim aktima jasno navedeno da su sjednice radnih tijela — uključujući i kolegijum — otvorene za javnost.

Takva praksa nije samo suprotna principima transparentnosti, nego i šalje poruku da se predsjednik Skupštine plaši javnog nadzora, kritičkih pitanja i medija koji ne pripadaju uskom krugu njemu bliskih.

Koga se Ninković zapravo plaši?
Građana koji imaju pravo da znaju šta njihovi izabrani predstavnici rade?
Nezavisnih kamera koje ne montiraju sadržaj po političkom ukusu?
Ili bilo kakvog uvida u procese koji bi mogli pokazati pravu sliku funkcionisanja gradske vlasti?

Jedno je sigurno:
Onaj ko radi transparentno, ne skriva se od javnosti.

TOK TV

Nakon što je više lokalnih zajednica u Republici Srpskoj prepoznalo i primijenilo uspješan model Banje Luke, istim putem sada ide i Novi Sad. Usvajanjem budžeta za 2026. godinu, ovaj grad obezbijedio je besplatne udžbenike za sve osnovce od 1. do 8. razreda – odluku koja predstavlja veliku olakšicu za roditelje i važan iskorak u pravcu unapređenja obrazovanja.

Ovo nije tek izolovan potez, već potvrda da se dobre prakse brzo šire kada su zasnovane na jasnoj viziji. Banja Luka je, bez velike pompe, još prije četiri godine postavila standard koji danas prepoznaju i drugi gradovi u regionu. Još 2021. godine, u prvom mandatu gradonačelnika Draška Stanivukovića, uvedeni su besplatni udžbenici za učenike od 5. do 9. razreda – u fazi školovanja kada troškovi najviše opterećuju porodični budžet.

Ta mjera nije bila kratkoročan projekat, već trajna politika finansirana iz gradskog budžeta, što potvrđuju i njeni dugoročni rezultati. Upravo zahvaljujući tome, Banja Luka je godinama unazad donosila značajne iskorake, uključujući i donacije očuvanih kompleta udžbenika opštinama poput Gradiške, Teslića i Kotor Varoši.

Danas, više od 8.700 banjalučkih osnovaca ne mora da brine o trošku školskih knjiga, koji u prosjeku dostiže i do 300 KM po kompletu. Model Banje Luke postao je jedan od najprepoznatljivijih primjera dobre prakse u Republici Srpskoj, a sada i u regionu.

U izjavi za naš portal, Adriana Basara, član Sigurne Srpske, naglasila je da je ovo put kojim treba ići:

„Drago nam je što se pro-porodične mjere šire i što Novi Sad slijedi ovaj put. Banja Luka je pokazala da odgovorne politike, usmjerene ka porodici i djeci, imaju snagu da inspirišu i van lokalnih okvira. Nastavljamo dalje, mirno, odgovorno i sa jasnim ciljem – društvo u kojem je porodica na prvom mjestu.“

Primjer Banje Luke još jednom dokazuje da kvalitetne politike, kada su strateški osmišljene i odgovorno sprovedene, mogu postati pokretač pozitivnih promjena i daleko izvan svojih administrativnih granica.