NATO alijansa je započela najveću transformaciju u proteklih tridesetak godina, koja će odrediti nadolazeće decenije.

Politički zvaničnici NATO zemalja smatraju da postoji izvjesnost da bi Rusija u narednih nekoliko godina ili decenija mogla napasti neku od članica Alijanse.

Zbog toga je u NATO-u u proteklih godinu dana počela velika transformacija u čijoj srži su dvije ključne komponente…

Jedna se odnosi na jačanje vojne industrijske baze, a druga na psihološku pripremu stanovništva da je rat s Rusijom realna mogućnost.

Što se tiče vojne industrijske baze, i rat u Ukrajini je pokazao da se radi o sukobu resursa: koja strana može na front izvesti više obučenih, motivisanih i utreniranih vojnika, kao i brže zamijeniti istrošene resurse i municiju.

Trenutna faza rata u Ukrajini pokazuje nemogućnost obje strane da ispune ovaj cilj. Ukrajina tek pokušava da u ratnim uslovima uz pomoć zapadnih partnera podigne svoju vojnoindustrijsku bazu, dok se u međuvremenu oslanja na glavnu logističku podršku NATO-a. S druge strane, Rusija u hodu pokušava da obnovi svoju nekada moćnu, a danas zapuštenu vojnu industriju, a u međuvremenu nedostajući materijal pokušava da dobavi od svojih saveznika – Sjeverne Koreje i Irana.

Sudeći prema planovima, javnim izjavama, samitima i dokumentima, NATO smatra da će Rusija u narednoj deceniji znatno podići svoju vojnoindustrijsku bazu i prevazići sadašnje mogućnosti Zapada, i da stoga mora naći način da tome parira. S obzirom na to da je ekonomija Zapada 12 puta jača od ruske, na papiru bitka je za Rusiju odavno izgubljena. Međutim, u praksi Rusija se ozbiljno priprema da vojnoindustrijskom moći parira Zapadu, odnosno NATO članicama, dok mnoge zemlje Zapada i dalje pokušavaju da izbjegnu jačanje vojne industrije jer smatraju da bi resurse trebalo usmjeriti u druge društvene potrebe.

Zbog toga NATO alijansa želi motivisati političke donosioce odluka da pokrenu pregovore s vojnom bazom i obavežu se da će, ako vojnoindustrijski sektor koji je uglavnom u privatnim rukama uloži milijarde u nove proizvodne pogone, država, odnosno vlada kupiti dovoljno opreme, oružja i municije da se ta investicija isplati.

Da bi ovaj plan uspio, potrebno je psihički pripremiti stanovništvo na novonastalu situaciju. Rusija je manje-više svoje stanovništvo na ovo pripremila narativom da se nalaze u ratu s NATO-om i da su potrebne velike žrtve i odricanja. NATO i zapadne zemlje sada pokušavaju objasniti svom stanovništvu da je njihova bezbjednost ugrožena i da je potrebno pripremiti dovoljno vojnih resursa da bi Rusiju odvratili od napada.

Rat u Ukrajini je takođe pokazao da većina stanovništva ne želi da ide u rat. I Rusija i Ukrajina imaju problema s vojnom mobilizacijom, a ta tema je osjetljiva politička tema u obje zemlje, u vezi s kojom politički lideri i u Kijevu i u Moskvi oprezno balansiraju. S obzirom na to da i Zapad može da računa da mnogo njihovih građana ne bi željelo da budu pozvani u vojnu službu, prave se planovi kako prevazići eventualna uska grla i unaprijed riješiti moguće probleme. Strategija koju NATO želi da primijeni je da se izbjegne da do rata uopšte i dođe. Zato NATO trenutno izvodi najveću vojnu vježbu u posljednjih 30 godina i želi da demonstrira da će industrija biti sposobna da logistički podrži vojsku ako Rusija zaista napadne neku od članica.

Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a, upravo je demonstrirao da je NATO spreman i na jedno i na drugo. On je u utorak potpisao ugovor o investiranju u proizvodnju artiljerijske municije.

“Prošlog jula smo usaglasili Akcioni plan za odbrambenu proizvodnju, a Agencija za NATO podršku i javne nabavke je usaglasila ugovore vrijedne oko deset milijardi dolara. To uključuje oko četiri milijarde dolara za granate za haubice, tenkovsku municiju, antitenkovske vođene projektile i 155-milimetarsku municiju, uz 5,5 milijardi dolara za rakete za sistem ‘Patriot’. Ovo je značajan zamajac za transatlantsku namjensku industriju, što će nam pomoći da ispunimo vlastite bezbjednosne potrebe, dok nastavljamo da pružamo vitalnu pomoć Ukrajini”, rekao je Stoltenberg.

Govoreći o vojnoj vježbi “Ustrajna odbrana”, koja je počela ove sedmice a koja će trajati do maja, rekao je da se radi o najvećoj vojnoj vježbi u proteklih nekoliko dekada u kojoj će učestvovati 90.000 vojnika iz 31 NATO zemlje i Švedske.

“Ova vježba koja proističe iz člana V je jasna demonstracija naše transatlantske ujedinjenosti i snage, kao i naše odlučnosti da nastavimo da činimo sve što je potrebno da bismo zaštitili i odbranili jedni druge”, zaključio je Stoltenberg.

Kao što smo više puta pisali, član V Vašingtonskog ugovora o NATO-u predviđa da je napad na jednu članicu napad na Alijansu, te da svaka zemlja ima obavezu da se angažuje u odbrani svog saveznika.

Iako BiH nije članica Alijanse, zemlja usko vojno sarađuje s NATO-om i usklađuje svoje vojne i industrijske resurse s NATO potrebama, o čemu smo proteklih mjeseci više puta pisali. U slučaju da dođe do rata NATO-a sa Rusijom, u interesu je BiH, ali i Srbije da ima što je bolje moguće odnose s NATO-om s obzirom na to da se nalaze u njegovoj dubokoj pozadini i dijele slične demokratske i ekonomske standarde.