Član Predsjedništva Gradskog odbora PSS Banjaluka Adriana Basara, poručila je da je za vlast, izgleda, sve hitno osim zdravlja naše djece, ukazujući da neonatalni skrining na spinalnu mišićnu atrofiju (SMA), iako je oprema nabavljena i instalirana u UKC-u, još nije počeo.

Basara podsjeća da su građani Republike Srpske u humanitarnoj akciji „S ljubavlju hrabrim srcima“ prikupili sredstva za uvođenje ovog skrininga, ali da je nakon nabavke i instalacije opreme čitav proces stao.

„Prošlo je skoro dvije godine od prikupljanja sredstava, a skrining još nije počeo. Kod spinalne mišićne atrofije vrijeme nije administracija, nije dopis i nije procedura. Svaki izgubljeni dan može značiti izgubljenu priliku da dijete dobije terapiju prije pojave simptoma, kada ona daje najbolje rezultate. Zato je svaki dan važan“, istakla je Basara.

Ona naglašava da vlast svakodnevno govori kako su djeca i porodica prioritet, ali da se prioritet ne dokazuje izjavama i konferencijama za medije, već konkretnim rezultatima.

„Građani su ispunili svoje obećanje i obezbijedili novac. Institucije svoj dio posla nisu završile. Ako možemo preko noći usvajati zakone, donositi odluke o novim zaduženjima i pronalaziti milione za sve što vlast proglasi važnim, onda mora postojati način da se obezbijede i reagensi za pregled koji može spasiti dječiji život. Ovo nije pitanje politike, već pitanje odgovornosti prema najmlađima i njihovim porodicama“, poručila je Basara.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i funkcioner PSS/PDP Bojan Kresojević optužio je Grad Gradišku da je prekršio Zakon o lokalnoj samoupravi kako bi odbio građansku inicijativu za sufinansiranje privatnih predškolskih ustanova.

Kako navodi Kresojević, prijedlog odluke, koji je podržalo oko 1.500 građana, odbijen je uz obrazloženje da je bilo potrebno prikupiti 2.700 potpisa, odnosno pet odsto birača. Tvrdi da je takvo obrazloženje u suprotnosti sa članom 84. Zakona o lokalnoj samoupravi, prema kojem prijedlog akta može podnijeti najmanje 1.000 birača.

– Grad Gradiška je odbio prijedlog odluke o sufinansiranju privatnih predškolskih ustanova, koji je podnijelo 1.500 građana, suprotno zakonu, samo kako bi istrajali u stavu da djeca u privatnim vrtićima manje vrijede – poručio je Kresojević.

On tvrdi da je dodatni dokaz nepravilnosti činjenica da je Gradska uprava, kako kaže, prvo obavijestila javnost o odbijanju prijedloga, dok predlagač u tom trenutku još nije bio zvanično obaviješten.

Kresojević smatra da je neprihvatljivo ignorisati volju 1.500 građana i zakonsko pravo da njihov prijedlog bude upućen Skupštini grada na razmatranje.

– Nevjerovatno je kako su u Gradu Gradiška spremni da ignorišu volju 1.500 ljudi i zakonsko pravo da se ova odluka nađe pred odbornicima. Kome god je princip važniji od naroda, izgubio je podršku naroda – istakao je.

Na kraju je poručio da, uprkos, kako navodi, opstrukcijama, neće odustati od inicijative.

– Ne osvrćemo se na opstrukcije i nastavljamo borbu kroz konkretne inicijative – zaključio je Kresojević.

Iako je odluka Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci” do prije samo nekoliko godina bila ključan uslov za evropski put BiH, danas se o njoj gotovo više ni ne govori.

Iako postoje neformalna obećanja da će nakon oktobarskih izbora ovo pitanje ponovo doći na dnevni red i da će opšti izbori 2030. biti sprovedeni u skladu s odlukom “Sejdić i Finci”, još nema konkretnih koraka koji bi vodili u tom smjeru.

“Ne možemo u EU bez provođenja odluke”

Jakov Finci, jedan od dvojice apelanata, ističe da je čekao 17 godina pa da mu neće biti teško sačekati i 21 ako će to značiti da će odluka konačno biti sprovedena, a njemu, kao građaninu BiH, biti omogućeno da se kandiduje za najvišu državnu funkciju.

“Ja uvijek govorim da mi ne možemo postati članica EU dok se to ne uradi. Dakle, ako ništa, moraćemo prije implementirati ovu odluku da bismo mogli postati članica”, rekao je.

Na naše pitanje vjeruje li da će BiH ući u EU, kako bi, prema njegovim tvrdnjama, bila implementirana i ova odluka, Finci kaže da ostaje da se vidi.

“Ja ne znam koliko naši političari još uvijek misle da je realno da će Bosna ući u EU i koliko se oni za to bore. A očito je da je narod, kad god se postavi to pitanje, uvijek većinom za ulazak u EU. Izgleda da samo političari o tome drugačije razmišljaju, jer ovako se osjećaju komfornije, mogu donositi odluke kakve žele”, ističe on.

Kako naglašava, više ga brine to što se kasni s evropskim zakonima jer bez tih reformi, kako kaže, ni ostali uslovi nemaju smisla.

“Pogledajte odluke koje se ne donose kao što je ovo kašnjenje usvajanja Plana rasta, koje košta stotine miliona evra ovu zemlju. Ali mi smo država koja najviše kasni i opet ćemo ostati na repu zapadnog Balkana dok se raspravljamo kako će ko glasati i ko se može kandidovati. A ja ne gubim nadu da će ova zemlja jednog dana, kako kažu, ipak trijumfovati”, naglašava on za “Nezavisne”.

Evropska komisija upozorava na obaveze

Iako je odluka “Sejdić i Finci” nestala iz vokabulara evropskih diplomata, ipak nije iz evropskih izvještaja, koji nas redovno podsjećaju na neispunjene obaveze.

U posljednjem izvještaju o napretku Evropske komisije krajem prošle godine naglašeno je da pripadnici nacionalnih manjina i građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda i dalje ne mogu da se kandiduju za Predsjedništvo BiH i Dom naroda, što, kako je naglašeno, predstavlja kršenje sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci”, sve dok ne budu usvojene ustavne reforme kojima će se obezbijediti politička jednakost i zabrana diskriminacije svih građana.

“Zemlja hitno treba da usvoji ustavne i izborne reforme kako bi svim građanima omogućila da efikasno ostvaruju svoja politička prava, naročito usklađivanjem svog Ustava sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu ‘Sejdić i Finci’, kao i sprovođenjem relevantnih odluka Ustavnog suda”, navedeno je, uz eksplicitno navođenje da je za to potrebna izmjena Ustava.

Prije gotovo godinu dana jedan visoki evropski zvaničnik nam je u neformalnom razgovoru rekao da kada BiH počne s aktivnim pregovorima, onda će sva ta pitanja morati biti riješena, jer ne postoji način da pregovori napreduju bez toga, posebno što su pravna pitanja i pitanja temeljnih prava, kako nam je rečeno, stavljena u prvi plan pregovaračkog procesa.

Ako se ovo uzme ozbiljno, uz pretpostavku da će naredni saziv na državnom nivou početi pregovore, gotovo je sigurno da će opšti izbori nakon ovih biti prvi na kojima će se za člana Predsjedništva moći kandidovati nacionalno neopredijeljeni i manjine.