Connect with us

Društvo

NESTAŠICA LIJEKOVA U BIH? Na udaru hronični bolesnici

Već duže vrijeme u apotekama u cijeloj BiH se ne može naći lijek koji se izdaje za liječenje srčane aritmije. Za taj lijek nema zamjene.

Tog lijeka nema ni u Srbiji, a u Hrvatskoj se može kupiti samo uz recept koji tamošnji ljekari propisuju svojim pacijentima. Uz neke veze i poznanstva smo jedva našli taj lijek u Beču – kaže za Srpskainfo Snježana Sandić.

Kaže da je riječ o lijeku koji je njenoj majci propisao ljekar i da ne mogu nikako naći adekvatan odgovor zašto lijeka “Darob mite” nema i koje je riješenje za pacijente.

Osim ovog lijeka, na domaćem tržištu vlada djelimična nestašica lijekova. Često se dešava da se u apotekama nema određenih analgetika, a trenutno nema “Ketonala”.

U Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH priznaju da je Bosna i Hercegovina djelimično zahvaćena nestašicom lijekova kao i sve druge evropske zemlje.

Što se tiče konkretnog lijeka “Darob-mite”, kažu da im je nosilac dozvole ove godine dva puta prijavio nestašicu, u junu i krajem avgusta.

– Dobili smo informaciju da će krajem oktobra ove godine biti vraćena snabdjevenost tržišta ovim lijekom u normalu. Kada je u pitanju “Ketonal”, očekujemo povratnu informaciju od proizvođača – kaže za Srpskainfo Biljana Tubić, pomoćnik direktora za Sektor za lijekove u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva.

Ona kaže da Agencija za lijekove i medicinska sredstva prati nestašicu lijekova. Nosioci dozvola i proizvođači su obavezni da prijavljuju nestašice koje su u najavi, da daju rok u kojem će te nestašice biti otklonjene, te da, kako kaže Tubiće, navedu razlog nestašice.

– Na našoj internet stranici imamo jednu tabelu u kojoj su popisani svi lijekovi za koje je najavljena nestašica i za koji period. Ono što je bitno da se naglasi jeste da sve te evidentirane nestašice lijekova nisu toliko značajne. Znači, lijekova za sada ima u dovoljnim količinama za naše pacijente i za zaštitu javnog zdravlja stanovništva u BiH, posebno u svijetlu nestašice u Evropi – dodaje ona.

U Evropi je ova problematika, po njenim riječima, zastupljenija i na jednom višem i ozbiljnijem nivou.

– Zašto je BiH i dalje u nekom povlaštenom položaju kada je u pitanju nestašica lijekova? Pa, dobar razlog je prisustvo naših domaćih proizvođača i sada se posebno vidi da imamo domaću proizvodnju ne samo lijekova nego i drugih proizvoda što predstavlja određenu vrstu sigurnosti – naglašava Tubićeva.

Tvrdi da značajnijih nestašica lijekova nema, te da se sporadično javljaju, ali da nijedna od njih ne ugrožava dostupnost lijekovima pacijentima jer na sreću ima dosta generičkih paralela proizvedenih na tržištu.

– Ako nema lijeka od jednog proizvođača, onda ima istog sastava od nekog drugog proizvođača što naši farmaceuti u apotekama vrlo dobro znaju i mogu da pruže pomoć pacijentima. U ovom trenutku situacija nije zabrinjavajuća i u dosta smo boljoj poziciji u odnosu na Evropu – uvjerava ona.

Razlozi nestašica su, kaže, brojni i različiti, počevši do nestašica aktivnih supstanci.

– Iz razloga jer je Evropa imala politiku izmještanja proizvodnje aktivnih supstanci koja spada u tešku ili prljavu industriju u neke istočne države kao što su Kina i Indija. Sada je rat u Ukrajini, te sankcije Rusiji, odnosno sve ove izmjene u nekim političkim strukturama ili grupisanjima koje su aktuelne uslovile su da su ti lanci snabdijevanja iz Kine i Indije oslabe. To je jedan od razloga zašto je prisutna nestašica lijekova – dodaje Tubićeva.

Da bi se to zaustavilo, po njenim riječima, Evropa je ponovo počela da otvara pogone za proizvodnju aktivnih supstanci, prije svega u Austriji, gdje je došlo do revitalizacije proizvodnje antibiotika, a vjerovatno će se isto dešavati i sa nekim drugim molekulama. Međutim, problem je i nestašica repromaterijala u proizvodnji gotovih ljekova.

– Dakle, više je uzročnika koji su uslovili pojavu nestašice i ta pojava uopšte nije lokalnog karaktera. Nestašica lijekova je tema koja se povlači po brojim međunarodnim stručnim kongresima i simpozijumima – zaključuje Tubićeva.

Napominjući kako nisu nadležni po pitanju snabdjevenosti lijekova tržištem, niti za registraciju lijekova, u Fondu zdravstvenog osiguranja RS kažu da na njihov rad, ali i na pacijente kojima su neophodni lijekovi u velikoj mjeri utiče svaki eventualni poremećaj tržišta po pitanju lijekova.

– Dešavaju se sporadične nestašice, a najveći izazov za fondove u BiH je nabavka neregistrovanih lijekova koji su potrebni pacijentima, ali još nisu registrovani u Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH – navode u Fondu.

Ono na šta je Fond veoma često ukazivao jeste što proizvođači lijekova nisu zainteresovani za tržište BiH koje je malo i neatraktivno, te nemaju interes da se registruju u BiH, pa se često dešava da se za lijekove koje nabavljaju posredstvom javnih nabavki niko ne javi na tender ili se moraju nabavljati interventnim uvozom, jer potrebni lijekovi nisu registrovani u BiH.

– Кada se niko ne javi na tender, proces nabavke se mora ponoviti, što dodatno komplikuje nabavku lijekova i produžava vrijeme čekanja pacijenata za određeni lijek. Кod neregistrovanih lijekova veliki je izazov uvesti lijek, jer je potrebna dozvola resornog ministarstva, a lijekovi se uvoze sa udaljenih tržišta, pa često zbog proceduralnih razloga, proces nabavke zna da duže traje. Primjera radi, od devet lijekova koje nabavljamo za rijetke bolesti u okviru Programa lijekova, čak šest nije registrovano u BiH i nije bilo drugih ponuda. Tako da u tim situacijama možemo jedino da ili ostavimo pacijente bez lijeka ili da ih nabavimo interventnim uvozom, zbog čega nastojimo da javne nabavke planiramo na vrijeme kako pacijenti zbog administrativne prirode ne bi morali duže da čekaju na tarapiju – navode u Fondu.

Zato, FZO RS za lijekove koji se nabavljaju putem javnih nabavki uglavnom potpisuje ugovore na godinu dana kako bi obezbijedili kontinuitet u snabdjevenosti lijekovima.

Dijabetičari

Što se tiče lijekova koji se izdaju na recept, konkretno je postojao problem sa lijekom „semaglutid“ koji se izdaje na recept, a nabavlja se procedurom javnih nabavki (za osiguranike koji boluju od dijabates melitusa tipa 2).- Kako nabavljamo navedeni lijek u tri doze, jedan period je bila globalna nestašica doze od 0,5mg, a trenutno je nestašica doze od 1mg. Osiguranici nisu uskraćeni jer im se propisuje i izdaje ova manja doza. Prema uvjerenjima ugovorenog dobavljača, doza od 1 mg će biti dostupna uskoro dostupna – kažu u Fondu ZO.

Srpska info

Related Topics:

Društvo

ZASTRAŠUJUĆE I TRAGIČNO! Seksualno zlostavljanje djece u BiH sveprisutno

Seksualno zlostavljanje djece u Bosni i Hercegovini predstavlja sveprisutni i ozbiljan problem, a posljedice po žrtve mogu biti dugotrajne i duboko traumatične.

Upozorila je na to u razgovoru za Fenu psihologinja i programska radnica u Udruženju “Nova generacija” Ana Risović, istakavši da je ključno da društvo reaguje na svaku sumnju i stvori sigurno okruženje u kojem će djeca biti zaštićena i saslušana.

Risović pojašnjava da se seksualnim zlostavljanjem smatra svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne prirode, koji ima za cilj ili posljedicu narušavanje dostojanstva osobe kroz zastrašivanje i ponižavanje ili nanošenje povreda.
“Seksualnim zlostavljanjem smatraju se neprimjerene poruke, slike, videa, komentari, pogledi i gestikulacije seksualnog sadržaja, kao i bilo koji oblik neželjenog dodira ili približavanja”, kazala je ona.

Posebno je ukazala na sve češće oblike online seksualnog nasilja, uključujući ucjenjivanje širenjem eksplicitnih fotografija djeteta ako ono ne učini ono što počinitelj zahtijeva, što je poznato kao “sextortion”.

“Osim toga, svjedočimo sve češćem obliku seksualnog nasilja u kojem odrasla osoba, koja se obično predstavlja kao vršnjak, stiče povjerenje djeteta putem interneta s ciljem da ga seksualno zlostavlja ili iskorištava, što je poznato kao ‘grooming’”, pojašnjava psihologinja.
Linker
Statistički podaci potvrđuju učestalost seksualnog nasilja nad djecom u BiH

Regionalna studija “Balkan Epidemiological Study on Child Abuse and Neglect (BECAN)” iz 2018. godine pokazala je da je 18,6 posto djece u BiH prijavilo iskustvo seksualnog nasilja tokom života.

Po UNICEF-ovoj “Analizi situacije djece u Bosni i Hercegovini” iz marta 2020. godine, BiH bilježi jednu od najviših stopa izloženosti djece seksualnom nasilju i kontaktnom seksualnom nasilju u regiji, a otprilike 19 posto djece uzrasta od 11 do 16 godina izjavilo je da je doživjelo seksualni kontakt tokom života, dok je od njih deset posto prijavilo seksualno nasilje.

Istraživanje OSCE-a iz 2019. godine pokazalo je da je gotovo jedna od tri žene u BiH izjavila da je doživjela najmanje jedan oblik seksualnog uznemiravanja od navršene 15. godine života.

Podaci Savjetodavne linije za djecu i mlade “Plavi telefon” pokazuju da se od ukupnog broja prijavljenih sumnji na nasilje, 9 posto odnosilo na sumnje na seksualno zlostavljanje i online seksualno zlostavljanje.

“Ovi podaci ukazuju na to da je seksualno zlostavljanje sveprisutno i da su brojke zabrinjavajuće, posebno kada se u obzir uzme da postoji velika vjerovatnoća da mnoga djeca nisu imala priliku da podijele svoje iskustvo zbog nedovoljne informisanosti, straha ili izostanka podrške”, kazala je Risović.

Psihološke posljedice seksualnog zlostavljanja kod djece

“Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu ostavlja duboke i dugotrajne posljedice, koje se mogu manifestovati na različite načine, zavisno od uzrasta djeteta, prirode i trajanja nasilja te reakcije okoline. Jedna od najčešćih posljedica je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), koji se kod djece i adolescenata manifestuje kroz noćne more, ponovna proživljavanja traumatskog događaja (flashbackove), pojačanu razdražljivost i osjećaj stalne opasnosti. Djeca često ne mogu verbalno izraziti što su doživjela, pa se trauma može odražavati kroz igru, crteže ili promjene ponašanja”, objašnjava Risović.

Napominje da, osim PTSP-a, djeca koja su doživjela seksualno zlostavljanje često razvijaju anksiozne i panične poremećaje.

“Djeca bivaju uplašena, nesigurna i nepovjerljiva prema odraslima, što može dovesti do socijalne anksioznosti, napada panike i regresivnih ponašanja, poput ponovnog mokrenja u krevet ili straha od samoće”, ističe pshihologinja.

S vremenom se, kaže, kod neke djece može razviti depresija praćena osjećajima tuge, krivice i srama, pri čemu dijete često vjeruje da je samo odgovorno za nasilje koje je doživjelo.

“Ovi osjećaji mogu prerasti u osjećaj bezvrijednosti, a kod adolescenata se mogu javiti suicidalne misli i samopovređivanje. Seksualno zlostavljanje može ozbiljno narušiti sposobnost djeteta da uspostavlja zdrave emocionalne odnose. Neka djeca postaju izrazito povučena i nepovjerljiva, dok druga razvijaju pretjeranu potrebu za pažnjom i potvrdom. U odrasloj dobi to može rezultirati poteškoćama u intimnim i partnerskim odnosima”, upozorava Risović.

Važno kako okolina reaguje

Osim toga, ističe da sniženo samopoštovanje i osjećaj srama često prate ovakva iskustva, jer dijete internalizuje nasilje kao dokaz vlastite “bezvrijednosti”.

“Ako okolina reaguje osuđujuće, sumnjičavo ili ne pruži podršku, ti osjećaji se dodatno produbljuju i mogu trajati godinama. Kod mnoge djece javljaju se i problemi u ponašanju, od agresivnosti, promjena raspoloženja i povlačenja, do bježanja od kuće ili problema u školi. Neka djeca posežu za rizičnim oblicima ponašanja poput zloupotrebe supstanci, samopovređivanja ili prerane seksualne aktivnosti”, pojašnjava ona.

Kako dalje objašnjava, bol kod djece često se izražava i kroz tijelo, u vidu glavobolja, bolova u stomaku, nesanice ili drugih fizičkih simptoma bez medicinskog uzroka, što je poznato kao somatizacija.

Kada je u pitanju oporavak od traumatičnog iskustva, naglasila je da on ne zavisi samo od težine samog događaja, već da je presudno to kako reaguje okolina djeteta.

“Težina i trajanje posljedica uveliko zavisi od reakcije okoline. Djeca koja dobiju pravovremenu zaštitu, razumijevanje i emocionalnu podršku imaju mnogo veću šansu za oporavak i izgradnju osjećaja sigurnosti i samopoštovanja. Suprotno tome, kada okolina negira, minimalizuje ili okrivljuje dijete, trauma se produbljuje i ostavlja teže i trajnije psihičke rane”, kazala je Risović.

Pojasnila je i kako prepoznati da dijete prolazi kroz traumatično iskustvo, čak i ako o tome ne govori.

“Djeca koja prolaze kroz traumatična iskustva često ne mogu ili ne znaju otvoreno govoriti o onome što im se događa. Njihova bol se najčešće izražava kroz promjene u ponašanju, emocijama i tjelesnim reakcijama. Nagla promjena u ponašanju, povlačenje, agresivnost, nesanica, noćne more, gubitak apetita, poteškoće s koncentracijom, pad školskog uspjeha ili regresivna ponašanja mogu biti pokazatelji da dijete doživljava traumu. Djeca također mogu biti pretjerano oprezna ili uplašena u prisustvu određenih osoba, pokazivati pojačanu potrebu za pažnjom i fizičkim kontaktom ili se povlačiti i izbjegavati bliskost”, objašnjava psihologinja.

Naglasila je da je važno da odrasli, umjesto ispitivanja i pritiska na dijete, stvaraju osjećaj sigurnosti, pokažu razumijevanje i poštuju granice djeteta.

Neprijavljivanje zbog straha

Risović je ukazala i na razloge zbog kojih žrtve i njihove porodice često ne prijavljuju zlostavljanje.

“Najčešći razlog je strah, naročito kada je počinitelj osoba od povjerenja, član porodice ili osoba s moći i autoritetom. Djeca mogu biti izložena prijetnjama i manipulacijama počinitelja, što dodatno pojačava osjećaj bespomoćnosti. Nerijetko žrtve vjeruju da su same krive za ono što se dogodilo, jer ih je počinitelj uvjerio da su ‘učestvovale’ u zlostavljanju. Kada okolina reaguje osuđujuće, sumnjičavo ili umanjuje značaj nasilja, osjećaj srama se produbljuje i često vodi povlačenju djeteta. U nekim sredinama značajnu ulogu ima i strah od ogovaranja, osuđivanja ili odbacivanja od strane rodbine, škole ili zajednice. U kulturama gdje se o seksualnosti i nasilju rijetko otvoreno govori, prijavljivanje se često doživljava kao sramota za cijelu porodicu”, ističe Risović.

Psihologinja se osvrnula i na značaj edukacije društva o seksualnom nasilju, za koju kaže da je ključna za prevenciju, jer omogućava prepoznavanje znakova zlostavljanja i pravovremeno reagovanje. “Kada pojedinci, porodice, škole, zdravstvene i socijalne institucije imaju znanje i svijest o ovoj temi, povećava se vjerovatnoća da će nasilje biti prepoznato i prijavljeno u ranoj fazi. Svaka sumnja treba da se shvati ozbiljno, jer dijete rijetko direktno govori o onome što mu se događa. Ignorisanje, sumnja ili okrivljivanje samo produbljuju trauma. Edukacija odraslih također omogućava da veći broj djece bude upoznat s konceptom seksualnog nasilja i ranije ga prepozna, čime se osnažuju da potraže pomoć”, pojasnila je.

U poruci roditeljima i društvu, psihologinja naglašava da seksualno zlostavljanje nije nešto što se dešava “negdje daleko”, već je mnogo bliže nego što bismo željeli vjerovati.

“Nijedno dijete ne zaslužuje nasilje. Svako dijete ima pravo na sigurno, bezbrižno i dostojanstveno odrastanje, u okruženju u kojem zna da će biti saslušano i zaštićeno”, ističe Risović.

Takođe je ukazala na značaj podrške kroz dostupne resurse, među kojima je besplatna i anonimna Savjetodavna linija za djecu i mlade “Plavi telefon”, dostupna na broju 080 05 03 05 ili putem chat aplikacije na web stranici plavitelefon.ba.

Na kraju razgovora za Fenu, psihologinja iz Udruženja “Nova generacija” koje je posvećeno zaštiti i unapređenju prava djece i mladih, zaključuje da briga o djeci nije samo zadatak roditelja, već zajednička odgovornost svih nas, jer tek kada svako dijete osjeti da je viđeno, zaštićeno i voljeno, društvo ispunjava svoju najvažniju ulogu.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Ove sedmice se nećemo odvajati od KIŠOBRANA

Republiku Srpsku narednih dana očekuje promjenljivo oblačno vrijeme sa padavinama, uglavnom slabom kišom, i uz dnevnu temperaturu vazduha od pet do 12 stepeni.

Meteorolozi su najavili promjenljivo oblačno vrijeme uz sunčane periode. Duvaće slab vjetar južnih smjerova ili promjenljiv.

Jutro će biti pretežno vedro uz umjerenu oblačnost. Ponegdje će oko rijeka i po kotlinama biti magle koja se može i duže zadržati tokom dana uz svježije vrijeme u tim krajevima, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Minimalna temperatura vazduha od minus dva do tri, u višim predjelima na istoku od minus šest, a maksimalna od šest do 12, u višim predjelima i mjestima s maglom od tri stepena Celzijusova.

Umjereno do pretežno oblačno biće u utorak, 2. decembra, uz slabu kišu u Krajini i Hercegovini koja će uveče jačati. Minimalna temperatura vazduha od minus jedan do tri, u višim predjelima od minus četiri, a maksimalna od pet do 10, na jugu do 13 stepeni Celzijusovih.

Slično vrijeme sa povremenom kišom u prvom dijelu dana očekuje se u srijedu, 3. decembra, a poslije podne se očekuje više sunčanih perioda dok će kiša nastaviti da pada u Hercegovini. Linker
Minimalna temperatura vazduha od jedan do pet, u višim predjelima od minus jedan, a maksimalna od pet do 10, na jugu do 13 stepeni Celzijsuovih.

Prolazna slaba kiša padaće i u četvrtak, 4. decembra, a preovladavaće promjenljivo do pretežno oblačno vrijeme. Minimalna temperatura vazduha od nula do četiri, u višim predjelima od minus dva, a maksimalna od četiri do 10, na jugu do 13 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Društvo

RAST CIJENA GORIVA KAO IZGOVOR? Moguće poskupljenje hljeba od 1. januara

Samo u novembru cijene goriva su se povećale za nekih 4-5 feninga, a rast cijena goriva skoro uvijek prati i poskupljenje brojnih drugih proizvoda i usluga. Hljeb kao socijalna kategorija neće odmah poskupiti, ali bi mogao već od 1. januara da bude skuplji, najavljuju iz pekarskog sektora.

Kada gorivo poskupi, to izgleda kao kad bacite kamen u vodu i kada gledate kako se šire krugovi.

Gorivo je trošak svakom prevozniku, svakom pekaru, svakom ko dovozi robu u prodavnicu. Taj trošak na kraju, naravno, plate građani.

-Uglavnom sva poskupljenja, mi to plaćamo. Sad da li su opravdana i koliko, to je jedno sasvim drugo pitanje jer otprilike čim dođe do poskupljenja energenata, evo u ovom slučaju gorivo je otišlo za nekih 4-5 feninga, kako gdje, po litru, ovdje barem na našem području, ne znam kako je dalje- kaže Jovan Vasilić, predsjednik Udruženja potrošača ”Zvono” iz Bijeljine.

Iz Udruženja mlinara i pekara kažu da neće žuriti sa poskupljenjem hljeba. -Sačekaćemo da vidimo kako će se odraziti to na dobavljače, repromaterijal, sirovine i energente pa ćemo tek onda napraviti kalkulaciju ako bude bilo osnova za poskupljenjem, ako ne budemo mogli da radimo rentabilno, onda će doći do povećanja- navode.

-Teško je bilo šta planirati u budućnosti mi ne znamo šta nas očekuje i pšenica koja je berzanska roba zavisi od ponude i potražnje tako će se kretat i cijena brašna u pekarskoj industriji. Što se tiče energenata, vidimo da i tu nemamo neku stabilnost i sigurnost- kaže Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja mlinara i pekara regije Bijeljina.

-Ova inflatorna vremena, to je najnormalnije da se sve cijene mijenjaju. Ovo inflaciju što oni javno prezentuju, ona je znatno veća, da se razumijemo. To se frizira zbog stanovništva, zbog standarda, ali je znatno veća i u takvim vremenima šta možete očekivat osim da sve pomalo, pomalo bude korigovano naviše.

Nažalost, naviše. Hljeb je nažalost socijalna kategorija i kad god je išao gore, to je išlo 10, 20 feninga, to je stvarno iznos koji je danas beznačajan-priča Njegoslav Zagorac, vlasnik pekara “Bodaxco”.

Moguće je da bi veću cijenu hljeba mogao da izazove i najavljeni rast minimalne plate u Republici Srpskoj koji treba da krene od Nove godine, upozoravaju iz Udruženja potrošača.

-Ne samo da će doći do rasta hljeba, nego će, doći, porasti sve ostalo da se razumijemo jer poslodavci uglavnom, ukoliko država ne smanji doprinose, za onoliko koliko će da povećaju minimalni lični dohodak, moraju se smanjiti doprinosi. Pošto se ne smanje, onda automatski sve se to prenese na potrošače kroz proizvod-pojašnjava Vasilić.

-U suštini sad je najveći problem radna snaga i povećanje najniže plate. Ono za šta se mi zalažemo jeste da se poveća najniža plata, a da porezi i doprinosi ostanu na onom nivou na kojem su sada.

Niko, ne samo u pekarskoj, nego uopšte u privredi, niko ne bježi od povećanja minimalne plate, svi mi se zalažemo za bolji standard radnika i mi se zalažemo da dođe do povećanja plate, međutim porezi i doprinosi moraju da ostanu na iznosu koji se sad uplaćuje, ne treba doći do povećanja- tvrdi Pelemiš.

Koliko god da minimalna plata brzo raste, pitanje je da li može da isprati rast cijena koji uvijek idu u korak sa njima. Najveću cijenu će opet da plate oni koji najmanje imaju jer inflacija uzima maha.

BN

Nastavi čitati

Aktuelno