Bilo da se radi o industriji, bolnicama ili zanatu, manjak radne snage je sve veći problem u Njemačkoj, piše Dojče vele i ocjenjuje da priliv radnika iz inostranstva ne funkcioniše kao što se zamišljalo.

– Imao bih sto za Vas, ali nažalost nema ko da Vam kuva – rekao je vlasnik jednog restorana u telefonskom razgovoru, navodi njemački medij uz opasku da nije riječ o šali, jer u cijeloj Njemačkoj nema dovoljno kuvara, kuvarskih pomoćnika i konobara.

Radna snaga, dodaje dalje, nije problem samo u ugostiteljstvu.

– Vozovi se ukidaju, jer nema dovoljno mašinovođa. Na aerodromima se gomilaju koferi, jer nema ko da ih pretovara. Na bezbjednosnim kontrolama ljudi gube živce, jer zbog predugih redova ne stižu do svojih aviona. Obdaništa povlače svoje potvrde o prijemu djece, jer nema dovoljno vaspitača – konstatuje Dojče vele.

U anketi njemačke Industrijske i trgovinske komore, koja zastupa interese više miliona preduzeća, 56 odsto firmi se žali da nema dovoljno radnika i smatra da je to jedna od najvećih opasnosti za njihovo poslovanje.

Njemačka agencija za rad bilježi nedostatak radne snage u 148 profesija, a još 122 zanimanja su pod posebnom prismotrom. U prosjeku prođe osam mjeseci dok neki starački dom ne nađe njegovatelja. Građevinske firme prosječno čekaju pola godine dok ne nađu radnike. Širom zemlje su raspisani konkursi za više od 1,7 miliona slobodnih radnih mjesta, navodi Dojče vele.

– Prije pet do deset godina smo se oglašavali samo u reklamama, da bismo prodali naše usluge. Danas plaćamo oglase u medijima svih vrsta da bismo našli radnike – žali se Markus Vinter, direktor firme IDS u Baden-Virtembergu koja iznajmljuje radnike svih profila. Firma ima oko 750 zaposlenih i potrebno joj je osoblje u više od 20 zanimanja, od bravara do molera, od vozača viljuškara do vozača kombija za isporuku pića.

Manjak radne snage nije iskrsao iznenada.

– Sada smo u relativno dramatičnoj situaciji koju smo već odavno predvidjeli – kaže Herbert Briker, profesor na Institutu za tržište rada i izučavanje zanimanja u Nirnbergu. Prema njegovim zapažanjima, sada se jasno primjećuju demografske promjene.

Njemačka godišnje izgubi oko 350.000 pripadnika radno sposobne generacije. Pri tome će demografski jake generacije tek za nekoliko godina otići u penziju. Stručnjaci poput Brikera računaju da će do 2035. godine na tržištu rada vladati manjak od sedam miliona radnika.

To je ogromna rupa. Da bi se ona popunila, potrebno je da u Njemačku dolazi, i u njoj ostane, oko 400.000 doseljenika godišnje. Dojče vele predočava da se misli na doseljenike iz zemalja van Evropske unije. Stručnjaci sa akademskim obrazovanjem od 2012. mogu da dolaze u Njemačku zahvaljujući takozvanoj “plavoj karti EU”.

U tekstu se napominje da je 2020. na snagu stupio i Zakon o doseljavanju stručne radne snage (FEG) kojim nisu obuhvaćeni samo akademski obrazovani imigranti. Ali, on ne djeluje kao što se očekivalo.

Herbert Briker govori o razočaranju i podsjeća da je 2020. u Njemačku došlo 30.000 radnika iz inostranstva, ali da je tada zemlju i napustilo 20.000 radnika.

Njemačka vlada sada hoće da reformiše zakon tako da se tržište rada otvori i za radnike koji nemaju potrebnu diplomu ili svjedočanstvo – njima bi trebalo pružiti mogućnost da to dobiju u firmama koje ih prihvate.

Njemačka je ranije mnogo polagala na “jednaku vrijednost” diploma. To vrijeme je prošlo – sada će prilikom zapošljavanja firme slobodno procjenjivati da li je neko podesan ili ne, a diploma će biti u drugom planu.

Stvari će se u praksi, međutim, i dalje odvijati uz velike teškoće. Čak i sa radnim ugovorom u džepu, i dalje je teško dobiti termin za vađenje vize u njemačkoj ambasadi, kaže advokatica Betina Ofer, koja savjetuje preduzeća koja hoće da zaposle radnike iz inostranstva, i dodaje da provjera zahtjeva traje mjesecima.

– Vlasti stalno gaje sumnje da moji poslodavci hoće nekako da prošvercuju strance u Njemačku i neće da shvate da poslodavci traže radnu snagu. Јoš uvijek je potrebno boriti se protiv takvog stava i potrebna nam je promjena paradigme. Svaki radnik koji nam dođe je dobitak za našu zemlju – zaključuje Betina Ofer.