Moderna vozila su zaista tehnološki naprednija, ali mnogi vozači primjećuju zabrinjavajući paradoks: što su automobili “pametniji”, to vožnja postaje lošija.

Dok proizvođači automobila hvale sigurnosne sisteme i digitalne inovacije, sve je glasniji glas vozača koji tvrde da tehnologija nije uvijek saveznik na putu. U zadnjih desetak godina teško je ostati ravnodušan prema bujici ekrana i tehnoloških rješenja. Autoindustrija je doživjela transformaciju koja čini se prevazilazi cijelo prošlo stoljeće razvoja, jer automobili još samo nisu poletjeli.

Proizvođači godinama forsiraju narativ da digitalni interfejsi predstavljaju evoluciju u odnosu na tradicionalne kontrole, ali realnost na terenu priča drugu priču.

Digitalizacija sigurno ima svoje mjesto u modernom vozilu, ali autoindustrija je odavno prekoračila granicu gdje praktičnost prelazi u pretjerivanje. Mnogi vozači se žale da mnoge od hvaljenih inovacija na kraju ispadaju ono što jesu – marketinški trikovi i tehnološke atrakcije bez stvarne vrijednosti.

Funkcije koje će prosječan vozač aktivirati nekoliko puta, a češće redom gasiti čim upali motor. Pitanje koje se nameće je jednostavno: za koga su zapravo napravljeni svi ovi sistemi i koliko će trajati?

Preopterećenje ekranima odvlači pažnju
Trka proizvođača ka sve većim ekranima postala je prava opsesija industrije. Paneli čija dijagonala je odavno prebacila 10 inča postali su standard, iako niko od vozača nije tražio takve dimenzije.

Marketinški odjeli obavezno u materijalima navode veličinu ekrana kao adut, ali stvarnost je drugačija – vremenom se javljaju šumovi, škripanje i razmak na mjestima montaže, čak i kod veoma skupih automobila.

Najveći problem nije sam ekran, već prebacivanje osnovnih kontrola na njega. Vozači sve češće moraju skidati pogled sa puta kako bi regulisali klimatizaciju, podesili grijanje sjedišta, promijenili radio stanicu ili isključili start/stop funkciju. Ono što je nekada bilo jednostavno pritisak prekidača sada zahtijeva navigaciju kroz meniје dok vozilo juri cestom. Čak je i Euro NCAP od 2026. najavio penale za proizvođače čiji automobili imaju sve ubačeno u ekran.

Ne zaboravimo da ekran povremeno zaledi i odjednom u vožnji ostajete bez klime, radija i ostalih funkcija. Negdje se morate zaustaviti, kako bi auto po onoj staroj upalili i ugasili kako bi resetovali sistem i oživljeli ekran.

Frustrirajuće, zar ne?

Iritantni pomoćni sistemi koji ometaju više nego što pomažu
Nadmetanje sa brojem ADAS sistema, brojeći ih u desetinama, vozači doživljavaju kao konstantnu borbu protiv sopstvenog automobila. Čim se pokrene motor, počinje ritual isključivanja sistema: start-stop, upozorenje na brzinu, pomoć pri zadržavanju u traci, detekcija umora vozača itd.

Posebno su problematični sistemi za zadržavanje u traci koji reaguju na neravne ili loše označene linije, konstantno korigirajući volan kada to nije potrebno. Ko se prvi put susretne sa tim u novonabavljenom automobilu ima problema.

Kamere za prepoznavanje umora često pogrešno tumače situacije, dok upozorenje na brzinu šara sa detekcijom. Ironija je u tome što vozači moraju ponoviti cijelu proceduru svaki put kada upale vozilo. Sistemi zamišljeni za sigurnost postaju izvor distrakcije i još jedne frustracije.

Automatsko gašenje motora – pomoć koju niko nije tražio
Još jedna “inovacija” koja zavisi od premise da automobil zna bolje od vozača što mu treba.

Vozač se čak i ne mora potpuno zaustaviti, dovoljno je da brzina spadne na svega nekoliko km/h i motor se automatski gasi. Bez obzira da li je vozač u tom trenutku u vožnji sporim naseljenim ulicama sa gusto parkiranim automobilima ili prilazi raskrsnici odakle se mora brzo uključiti na cestu – start/stop zna iznenaditi i u trenutku isključiti i uključiti motor.

Problem može nastati u bezbroj svakodnevnih situacija. Kombinovano sa sistemima koji se resetuju pri svakom paljenju, ova funkcija stvara dodatnu frustraciju.

Inteligentni asistent brzine – još pametniji automobil
Od jula prošle godine, svi novi automobili koji se prodaju u EU moraju imati ISA (intelligent speed assistance) – sistem koji nas zvukom i blinkanjem upozorava na prekoračenje brzine, ali koji u određenim situacijama oduzima gas i kontroliše brzinu umjesto nas. Sve upućuje na to da se ovo tek zahuktava. Uz više senzora, bolje kamere i podatke o saobraćaju u realnom vremenu, budući sistemi će podešavati brzinu ne samo prema znakovima, već i prema stanju ceste, vremenskim uslovima ili gužvi. Vozilo će imati više informacija od vozača — i koristiće ih da ga ispravlja.

Istovremeno, razvoj vještačke inteligencije omogućiće da automobil analizira naš stil vožnje i daje preporuke za rutu, tempo i način ubrzavanja, optimizujući potrošnju i sigurnost. Moderni automobili počinju sve više odlučivati umjesto nas i ograničavati nas.

Veza između tehnologije i lošije vožnje
Postavlja se pitanje: koliko tehnološko preopterećenje doprinosi pogoršanju kvalitete vožnje?

Vozači provode više vremena upravljajući ekranima nego što posmatraju cestu. Istovremeno, konstantna upozorenja stvaraju stres i rasijanost kod vozača.

Automobili su postali kompleksni računarski centri na točkovima, gdje se od vozača očekuje da budu istovremeno profi vozači, IT stručnjaci i operateri sistema. Umjesto fokusa na vozilo i okolinu, pažnja se raspršuje na desetine digitalnih interfejsa i asistenta koji “pomažu”.

Tehnološki napredak u autoindustriji nije sporan, ali način implementacije jeste. Proizvođači su zaboravili osnovni princip: automobil je prije svega alat za prevoz, a tek onda platforma za tehnološke eksperimente.

Jedno je jasno: dok se industrija fokusira na impresivne specifikacije i broj sistema, kvaliteta vožnje opada.

Klix.ba