U Republici Srpskoj i Federaciji BiH /FBiH/ se očekuje pretežno sunčano i veoma toplo vrijeme, uz malu do umjerenu oblačnost i temperaturu od 30 do 36 stepeni Celzijusovih.

Jutarnja temperatura vazduha biće od 16 do 21 stepen, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Sredinom dana očekuje se razvoj oblačnosti od jugozapada ka istoku i jugu koji će mjestimično usloviti kratkotrajnu kišu ili pljuskove. Duvaće slab do umjeren vjetar sjevernih smjerova, u Hercegovini umjerena bura.

Od petka, 26. juna, očekuje se još toplije vrijeme, sa dnevnom temperaturom od 32 do 38 stepeni Celzijusovih, a od nedjelje, 28. juna, ponegdje još stepen do dva toplije, upozorili su iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Danas i sutra se za Republiku Srpsku prognozira najviša dnevna temperatura od 29 do 36 stepeni Celzijusovih, u višim predjelima 25 stepeni.

Prema trenutnim prognozama, blagi pad temperature se očekuje 2. jula.

Toplotni talas zahvatio je zapadnu Evropu, gdle su oboreni brojni rekordi maksimalne temperature, koja je u Španiji i Francuskoj dostigla i do 44 stepena Celzijusova.

U Republici Srpskoj je moguće da na pojedinim lokacijama budu zabilježeni novi rekordi temperature za jun.

Iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda navode da izraženi toplotni talasi u junu posljednjih godina postaju sve češća pojava.

Tokom toplotnog talasa prošle godine oboreni su rekordi maksimalne temperature za jun na čak devet meteoroloških stanica.

Najtopliji dan bio je 26. jun kada je maksimalna temperatura dostigla 40 stepeni Celzijusovih u Višegradu, Rudom i Zvorniku.

Vrlo toplo bilo je i 2024. godine, te je najviša temperatura od 39 stepeni izmjerena na jugu Hercegovine, u Trebinju i Bileći.

Vruće i sparno postaje još toplije
Podsjećamo, BH Meteo je objavio od se 26. juna do 2. jula očekuje sanžan toplotni talas, a temperature bi lokalno mogle dostići 42 stepena.

Najizraženije vrućine očekuju se u dolini Neretve, sa posebnim fokusom na Mostar, te na krajnjem jugu Hercegovine gdje bi se vrijednosti u hladu mogle penjati iznad 40 stepeni, dok su temperature oko 40 stepeni moguće i na području sjevera i sjeveroistoka BiH.

“Vruće vam je i sparno ovih dana? Biće i toplije”, objavila je stranica BH Meteo.

Svi znamo Ivu Andrića kao hladnog, uzdržanog diplomatu i jedinog našeg nobelovca. Ali iza te maske odmjerenog intelektualca krila se jedna od najuzbudljivijih, najstrpljivijih i najdramatičnijih ljubavnih priča na ovim prostorima.

Priča o čovjeku koji je trideset godina volio ženu svog prijatelja, čekajući je u tišini.

​Često čujemo priče o ljubavima na prvi pogled, ali priča o Ivi Andriću i Milici Babić je priča o ljubavi za cijeli život — i na beskrajno čekanje.

Naš veliki pisac prvi put je stao pred oltar tek kada je napunio 66 godina. Razlog?

Čitave tri decenije njegovo srce pripadalo je ženi sa kojom je zakonski mogao da provede tek deset godina.

​Fatalni susret i „grešna“ tajna beogradskih salona

​Sve je počelo tridesetih godina prošlog vijeka kada je Andrić, tada već uspješni diplomata, upoznao Nenada Jovanovića, takođe diplomatu, i njegovu prelijepu, mladu suprugu Milicu Babić.

Milica nije bila obična žena tog doba — bila je prva školovana kostimografkinja u našoj kulturi, žena nevjerovatnog stila, obrazovanja i harizme.

​Između pisca i Milice odmah se rodila duboka, intelektualna i emotivna veza. Međutim, postojala je nepremostiva prepreka: Milica je bila udata, a Nenad je bio Andrićev dobar prijatelj.

​Umjesto skandala, Andrić je izabrao — patnju u tišini.

Postao je najbliži porodični prijatelj Jovanovića. Putovao je sa njima, večerao za njihovim stolom i gledao ženu koju voli pored drugog muškarca.

​Pisma „Dragoj lijepoj gospođi“ i tajni nadimak

​Koliko je ta veza bila duboka, svjedoče pisma koja joj je slao kad god bi bili razdvojeni.

Dok je zvanični ton bio strogo poslovan i prijateljski, Andrić je unutra ostavljao tragove koji su samo njih dvoje razumjeli.

Pisma je počinjao sa „Draga lijepa gospođo“, a potpisivao ih sa „Tvoj Mandarin“ ili „Guber“, što je bio njihov privatni, tajni jezik.

​„Znam da je u tebi svjetlost koja me drži u životu“, pisao joj je u trenucima kada je čežnja postajala nepodnošljiva.

Lik koji je progonio našu književnost

​Upravo iz te tridesetogodišnje agonije, čekanja i nemogućnosti da je zagrli pred svijetom, nastalo je jedno od najljepših djela naše književnosti — pripovijetka „Jelena, žena koje nema“.

​Danas književni istoričari nemaju dilemu: mistična Jelena, vizija koja se piscu priviđa u sunčevim zracima, koja dolazi i odlazi kao duh i koju on uzalud doziva, zapravo je prepisana Milica Babić.

Andrić je kroz ovo djelo opisao kako izgleda voljeti ženu koja je tu, nadohvat ruke, a zapravo potpuno nedostižna.

​Nobelova nagrada i plava haljina sa crnim cvijetom

​Sudbina je umiješala prste 1957. godine kada je Nenad Jovanović preminuo. Nakon što je prošao period žalosti, Ivo i Milica više nisu željeli da gube ni sekundu. Vjenčali su se 1958. godine. Andrić je konačno, u svojoj 66. godini, uselio svoju „Jelenu“ u svoj dom.

​Samo tri godine kasnije, 1961, Andrić dobija Nobelovu nagradu. Cijeli svijet je tada gledao u Stokholm i u prelijepu ženu u raskošnoj plavoj haljini sa velikim crnim cvijetom koja je hodala ruku pod ruku sa našim nobelovcem.

Bila je to njegova Milica. Svijet je vidio pisca na vrhuncu slave, ali on je vidio samo nju — ženu koju je dočekao.

​Kratka sreća i vječni smiraj

​Nažalost, sudbina im nije dala mnogo vremena. Milica se teško razboljela od teškog oblika artritisa i srčanih problema. Andrić je podredio cijeli svoj život njenom liječenju, ali spasa nije bilo. Preminula je 1968. godine u Herceg Novom.

​Sa njenim odlaskom, ugasio se i Ivo Andrić. Potpuno se povukao iz javnosti, zapisavši u svom dnevniku da su sa njom nestale sve njegove radosti. Preživio ju je sedam godina, gotovo ne pišući više ništa vrijedno pomena.

​Kada je umro 1975. godine, njegova posljednja želja je ispunjena: njegova urna položena je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu, odmah pored groba Milice Babić. Čekao ju je trideset godina na zemlji, a danas su zajedno u vječnosti.