Nedavno je Evropsko regulatorno tijelo za lijekove upozorilo da postoji mogućnost da će se kod korisnika tri lijeka za mršavljenje pojaviti sklonost ka samoubilačkim mislima i samopovređivanju.

Evropska agencija za lijekove ovo istražuje i o svemu će obavijestiti javnost. O kakvim lekovima se radi objašnjava gost RTS-a, prof. dr Radan Stojanović, klinički farmakolog.

Evropska agencija i Britanska agencija za lekove ispituju da li postoji povezanost između primjene lijekova za liječenje gojaznosti i samoubilačkih ideja i ponašanja i treba će par mjeseci da se pogledaju izvještaji i da se to ispita prije nego što se donese konačni zaključak, napominje porf. dr Radan Stojanović.

„Uopšte kada pričamo o lijekovima za gojaznost, mi možemo pričati o njihovoj pravilnoj upotrebi, a možemo pričati i o zloupotrebi. Upravo je taj čuveni lek semaglutid, pod zaštićenim nazivom ozempik, doneo je na globalnom nivou, prvo nadu pacijentima oboljelim od šećerne bolesti, a druga stvar, donio i veliku iluziju gojaznima“, ističe profesor.

Kod dijabetičara je ta nada prerasla u zadovoljstvo i lijek je ispoljio svoju efikasnost, dodaje farmakolog, a iluzija kod gojaznih da će korišćenjem ovog leka smršati i dostići željenu liniju, je podgrijavana prije svega zahvaljujući društvenim mrežama. One su bile čuvari te iluzije kod gojaznih.

„U Srbiji za liječenje gojaznosti trenutno imamo samo dva leka. Imamo saksendu i imamo drugu lek, kombinaciju naltraksona i bupropiona, neke dve aktivne supstance pod nazivom misimba. E sad vidite, signal je primjećen kao što ste rekli. Prema mojim nekim informacijama imamo preko 150 slučajeva. To je još uvijek vrlo nizak broj, ali broj koji zahtjeva opreznost i koji zahtjeva dodatno istraživanje“, napominje farmakolog.

Određeni broj neželjenih posljedica se desio u Americi i u Evropi. Međutim kada se govori o liječenju gojaznosti, treba imati u vidu da je to kompleksna bolest i ne može se svesti samo na puki gubitak kilograma.

„Mnoge mentalne bolesti, recimo depresija je povezana sa gojaznošću. Pa zato dovoditi u vezu suicidne ideje, namjere i ponašanja, samopovređivanje, sa primenom ovih lekova je vrlo opasno pre nego što se to detaljno ispita. Znači, ne treba ići u preuranjene zaključke. A sigurno će za oko dva-tri mjeseca Evropska agencija za lekove, kao i Britanska, izaći sa nekim jasnijim podacima da li postoji povezanost između primene ovih lekova i ovih neželjenih efekata“, navodi profesor Stojanović.

S obzirom na to da veliki broj ljudi koriste ove lijekove, izuzetno je niska frekventnost javljanja ovih neželjenih efekata, ali regulatorne agencije su to registrovale i žele da ispitaju slučaj do kraja.

Zloupotreba lijekova

Ovi lijekovi se dobijaju isključivo na recept, ali se ipak dešava da se nađu u slobodnoj prodaji i na crnom tržištu. Prof. dr Radan Stojanović naominje da se zloupotreba lijekova uvijek odvija u trouglu – pacijent, ljekar i farmaceut.

„Ako je ljekar propisao lijek ozempik za lečenje gojaznosti, a ne za liječenje šećerne bolesti tipa dva, on je onaj koji krši propis i izaziva zloupotrebu lekova. Ako pacijent po svaku cenu želi da nabavi lijek, ali ako mu to lekar ne propiše ili mu ne da apotekar, farmaceut u apoteci, on do njega neće doći. On se okreće možda onda crnom tržištu, a tu su rizici od nabavke lekova na taj način izuzetno veliki.“

Prije svega, kada kupimo lek na taj način mi ne znamo šta smo u stvari kupili. Da li je to aktivna supstanca, da li je lek kontaminiran nekim drugim supstancama i tako dalje. To najbolje znaju sportisti koji posebno strahuju od nabavke različitih suplemenata ili lekova koje im neko nudi putem društvenih mreža i klone se toga. U takvim suplementima su često otkriveni tragovi nedozvoljenih supstanci, dodaje profesor.

Neželjene posljedice

Širenje informacija na društvenim mrežama o pomenutim lijekovima u kombinaciji sa niskim obrazovanjem ili odsutstvom obrazovanja naših građana i građana širom sveta, doveli su do ozbiljnih posljedica, napominje profesor.

Najpre, došlo je do nestašice tih lekova, tako da pacijenti kojima su ti lijekovi prije svega namijenjeni nisu mogli da dođu do njih.

Drugo, dovelo je do posljedica i na individualnom planu, jer su oni koji su ih koristili samo da bi smršali, lijek koristili u kratkom vremenskom periodu i pritom sebe nepotrebno izlagali ozbiljnim neželjenim dejstvima.

„Neželjena dejstva su najčešće blaga – mučnina, povraćanje i slično, što se prevazilazi postepenim povećavanjem doze tokom terapije. Ali ozbiljna neželjena dejstva, kao što je akutni pankreatitis, upala gušterače ili upala žučne kese, poremećaj rada ritma srca i ovi novi bezbednosni signali vezano za suicidno ponašanje i namere, su nešto što je potpuno nepotrebno i ljudi koji su gojazni ne treba da se izlažu nepotrebnim rizicima. To je ono što se najmanje može reći“, naglašava gost RTS-a.

Ljekar je jedina kompetentna, kvalifikovana osoba koja može propisati lijek i odrediti koji liek pacijent treba da uzima. Da li će uzimati saksendu ili misimbu zavisi od različitog statusa pacijenta i od toga da li uzima neke druge lijekove.

Nedostaje nam edukacija

Pojedini lijekovi koji se koriste za liječenje gojaznosti prošli su dug put od ushićenja, nade, sve do razočarenja. Dijelom je uzrok tome upravo bilo i ispoljavanje suicidnih misli i ponašanja i ti lekovi su odmah, pošto su registrovani, bivali povučeni sa tržišta.

„Tako da mi, generalno, moramo raditi mnogo na edukaciji građana. Nama to mnogo, mnogo nedostaje. Edukacija je u svim mogućim oblastima, pa i u ovoj oblasti. Širenje dezinformacija u kombinaciji sa osiromašenim obrazovanjem, upravo dovodi do velikih problema“, napominje profesor.

Značajno raste rezistencija na antibiotike, pre svega zbog neracionalnog korišćenja, tako da nam se može dogoditi da 21. vek postane vijek bakterija. Takođe, sve više ljudi izbegava vakcinaciju što otvara vrata pojavi davno zaboravljenih bolesti.

„Sljedeća stvar, suplementi. Sad, svako misli da treba da uzima neke suplemente, vitamin C, D, E… Onda se diže taj stepen neodgovornosti na viši nivo i primaju se infuzije po stanovima, kućama i tako dalje. Infuzije jesu jedan ozbiljan način davanja lekova, ali to ne može svako da radi. Treba odrediti sastav infuzije za svakog pacijenta posebno. Treba odrediti brzinu infuzije, volumen, koliko dati, ne opteretiti taj organizam, dovesti do hipertenzije kod nekih i tako dalje i tako dalje. Mnogo tu imamo problema“, naglašava farmakolog.

„Krajnje vrijeme da se dozovemo u pamet, da edukujemo naše građane. Ovo o čemu danas pričamo je samo jedan segment edukacija, a nama je potrebna edukacija u svim oblastima“, zaključuje prof. dr Radan Stojanović, na kraju gostovanja u Jutarnjem programu RTS-a.