Uvoz i izvoz Bosne i Hercegovine se povećavaju, ali i spoljnotrgovinski deficit nastavlja rasti, pokazuju podaci o spoljnotrgovinskoj saradnji koji su “Nezavisnim novinama” dostavljeni iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH).

Kako se navodi u ovim podacima, uvoz za sedam mjeseci ove godine iznosio je 18,43 milijarde KM, dok je u istom periodu izvoz bio 10,25 milijardi KM.

Ovo znači da je spoljnotrgovinski deficit iznosio 8,17 milijardi KM.

Kada se pogledaju podaci za sedam mjeseci prošle godine, uvezeno je proizvoda za 17,75 milijardi KM, dok je izvezeno za 9,74 milijardi KM, te je spoljnotrgovinski deficit iznosio oko osam milijardi KM.

Kada su u pitanju proizvodi koji su uvezeni ove godine, za 2,14 milijardi KM je došlo mineralnih goriva, mineralnih ulja i proizvoda njihove destilacije, bitumenskih materija i mineralnih voskova.

Za iznos od 1,63 milijardi KM u BiH je stiglo nuklearnih reaktora, kotlova, mašina te aparata i mehaničkih uređaja i njihovih dijelova, dok je za 1,56 milijardi KM došlo vozila, osim željezničkih ili tramvajskih vozila, te njihovi dijelovi i pribor.

Sa druge strane, Bosna i Hercegovina je za sedam mjeseci ove godine za najveći iznos plasirala električnih mašina i opreme i njihovih dijelova, aparata za snimanje ili reprodukciju zvuka, televizijskih aparata za snimanje ili reprodukciju slike i zvuka i dijelova i pribora za te proizvode, i to za 937,2 miliona KM.

Za 826,3 miliona KM je izvezeno nuklearnih reaktora, kotlova, mašina, te aparata i mehaničkih uređaja i njihovih dijelova, a za 697,9 miliona KM namještaja, nosača madraca, opreme za krevete i sličnih proizvoda (madraci, jastuci i slični punjeni proizvodi).

Tokom ove godine BiH je najviše proizvoda izvozila u Hrvatsku, za 1,82 milijarde KM, pa u Njemačku za 1,46 milijardi KM, te Srbiju za 1,09 milijardi KM.

Uvezeno je proizvoda najviše iz Hrvatske za 3,44 milijarde KM, Srbije 2,44 milijarde KM, te Slovenije za 1,54 milijarde KM.

Ekonomista Milenko Stanić kaže za “Nezavisne novine” da je već tradicija da se iz godine u godinu povećava spoljnotrgovinski deficit.

“Prije desetak godina godišnji deficit je bio nešto više od sedam milijardi KM, dok je u posljednje dvije godine on premašio 12 milijardi KM. Pokrivenost uvoza izvozom je oko 68 ili 70 odsto. Uvoz nastavlja da raste jačim tempom. Problem BiH je što se taj deficit nekako mora pokriti, a to se obezbjeđuje dijelom doznakama iz inostranstva ili inostranim penzijama. Dijelom se pokriva i kreditima, a mali dio investicijama. Ozbiljan je problem što mnogo kupujemo stranu robu, posebno u našim supermarketima gdje dominira roba iz inostranstva. To ne doprinosi ništa našoj ekonomiji, već ekonomijama zemalja iz kojih je ta roba”, istakao je Stanić.

Prema njegovim riječima, na povećan uvoz i izvoz ove godine je veliku ulogu imala i inflacija.

“Inflacija je za šest mjeseci ove godine iznosila 4,6 odsto i taj segment je sigurno ugrađen u iznose uvoza i izvoza. Količinski tu nema značajnijih promjena, jer inflacija dominantno povećava finansijski iznos uvoza i izvoza”, naglasio je Stanić.

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH i sutra će biti vruće i pretežno sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost i temperaturu vazduha do 38 stepeni Celzijusovih.

Jutro će biti umjereno do pretežno oblačno, na sjeveru i u Semberiji sunčano. U prijepodnevnim časovima uslijediće djelimično razvedravanje od istoka i biće sve sunčanije, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Poslije podne i uveče moguć je razvoj oblačnosti koji će lokalno donijeti prolaznu kišu i pljusak s grmljavinom, dok će u Krajini i Posavini biti uglavnom sunčano. Uveče i tokom noći sa subote na nedjelju promjenljivo oblačno, uz moguću prolaznu kišu ili pljusak na sjeveru.

Jutarnja temperatura vazduha iznosiće od 13 do 18, u višim predjelima od 10 stepeni, a dnevna od 31 do 38 stepeni Celzijusovih.

Duvaće slab do umjeren vjetar, istočni i sjeveroistočni, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Temperatura vazduha danas u 14 časova: Čemerno 26 stepeni, Han Pijesak 27, Sokolac i Šipovo 28, Mrkonjić Grad i Gacko 29, Drvar 30, Prijedor, Srebrenica, Trebinje, Foča, Bugojno i Livno 31, Novi Grad, Bihać i Jajce 32, Bileća, Srbac, Sarajevo i Zenica 33, Banjaluka, Doboj, Zvornik i Tuzla 34, Bijeljina i Višegrad 35, te Mostar 38 stepeni Celzijusovih, prenosi Srna.

U BiH bi za deset godina svaki osmi radnik mogao biti iz Nepala, Bagladeša, Indije ili Turske ukoliko se nastavi sa negativnim demografskim trendovima i masovnim odlaskom domaćeg radno sposobnog stanovništva u neku od zapadnoevropskih zemalja.

Upozorava na ovo predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić pojašnjavajući kako se do ovih alarmantnih podataka može doći ako se analiziraju zvanični podaci o broju rođenih, onih koji završe srednju školu i fakultet, ali i odu u penziju i na rad u inostranstvo.

Kako je pojasnio, ovi podaci otkrivaju da svake godine u prosjeku ode oko 15.000 ljudi, dok je onih koji završe srednju školu ili fakultet i počnu tražiti prvi posao tek oko 10.000.

– Trenutne potrebe poslodavaca daleko su veće od broja izdatih radnih dozvola za strance, a koji iznosi 2.000. Nama danas na godišnjem nivou nedostaje oko 5.000 radnika raznih profila. Ukoliko se nastavi sa pomenutim negativnim trendovima i u narednih desetak godina, Republika Srpska bi mogla imati manjak od čak 40.000 radnika, a kada je u pitanju BiH, taj broj bi najvjerovatnije iznosio oko 100.000. Nadam se da do ovog neće doći jer pored ekonomskog aspekta, tu su i drugi. Moramo voditi računa i o našem penzijskom sistemu. Šta kada broj onih koji su u penziji bude veći od broja zaposlenih, a blizu smo toga? Naravno, tu je i pitanje eventualne promjene demografske slike ovdašnjih prostora. Pogledajmo situaciju u pojedinim njemačkim gradovima. Sastav i profil ljudi koji u njima žive drastično se promijenio. Nisu to više isti gradovi i to izaziva sve veći bunt kod domicilnog stanovništva – istakao je Škrebić za “Glas Srpske”.

Kada je u pitanju trenutna situacija u BiH, odnosno u Srpskoj, Škrebić kaže da ona još nije toliko alarmantna kao, recimo, u Hrvatskoj, u kojoj je odobreno izdavanje dozvola za oko 100.000 radnika inostranog porijekla. Poređenja radi, godišnja kvota izdatih radnih dozvola u BiH je oko 7.300, od čega se na FBiH odnosi 4.490, a Srpsku 2.000. Među najtraženijim zanimanjima su građevinski radnici, zavarivači, bravari, kuvari, konobari i vozači, a oni koji najčešće prihvataju ove vrste poslova dolaze iz Nepala, Indije, Bangladeša i Turske.

Prema riječima Škrebića, ovi radnici na balkanske zemlje gledaju kao mi na zapadnu Evropu, jer su njihova primanja u zemljama iz kojih dolaze daleko manja od onih u BiH. Navodi i da se radi o izuzetno kompleksnom problemu kojem je neophodno ozbiljno i odgovorno pristupiti.

Kao veliki problem navodi i to što je veliki broj ljudi koji se nalaze na spisku Zavoda za zapošljavanje, u stvari, tu samo fiktivno i da se ta lica u velikom broju ne odazivaju na pozive poslodavaca.

– Mislim da trenutno na tom spisku ima oko 53.000 ljudi, ali od ovog broja, izuzetno je mali broj onih koji uistinu traže posao. Bilo je slučajeva da se na objavljene oglase za posao niko ne javi. I to je jedan negativni trend u gotovo svim opštinama i gradovima. Šta onda da poslodavci rade? Moraju se okretati uvozu radne snage – kaže Škrebić.

Kada su u pitanju najugroženiji sektori, odnosno oni u kojima je evidentan najveći nedostatak, to su građevinarstvo i prerađivačka industrija, ali ovaj problem se, upozorava, poput virusa širi i na druge privredne sektore. Navodi da se radi o problemu koji nije prisutan samo na ovdašnjim prostorima već i u cijelom regionu, pa i u zemljama članicama Evropske unije.

– Irci odlaze u Ameriku. Hrvati odlaze u Irsku, njihova mjesta popunjavaju, recimo, ljudi iz BiH, dok kod nas dolaze Azijci. Ekonomska kriza pokrenula je ove migracione tokove i pitanje je kada će se i kako oni završiti. Bilo bi lijepo da ne moramo uvoziti radnu snagu, ali takva je situacija. Svi moraju da shvate da privreda ne smije da trpi i stagnira zbog nedostatka radnika na domaćem tržištu. Da li je uvoz radnika najbolje rješenje? Naravno da nije, ali poslodavci su prinuđeni na tako nešto – navodi Škrebić.

Dodaje i da situacija u BiH još nije politički i ekonomski dobra da bi “natjerala” one koji su otišli i da se vrate. Pojašnjava da se radi o jednom višegodišnjem procesu, navodeći primjer Poljske kojoj je trebalo desetak godina da stabilizuje prilike u zemlji i zabilježi veliki povratak radnika iz inostranstva u zemlju.

– Kada je ova zemlja ušla u Evropsku uniju, zabilježen je veliki odliv radne snage. Otišlo je čak oko dva miliona poljskih radnika, prvenstveno u Njemačku. Tek prije godinu ili dvije ti ljudi su počeli da se vraćaju. Jedan od presudnih uslova za tako nešto, pokazalo se, bio je rast plata, ali i veliki privredni bum, pogotovo u sektoru tehnologija. Šta je nama činiti? U rješavanje ovog problema treba da se uključe svi, od poslodavaca, preko sindikalista do predstavnika Vlade. Naravno, u tu raspravu potrebno je uključiti i ekonomiste. Moramo pronaći sistemsko rješenje uz uzimanje u obzir nasušnih potreba privrede. Ako budemo samo pričali i čekali da se ovaj problem sam riješi, bojim se da nas ne čeka svijetla budućnost i mogle bi se obistiniti naše crne procjene da bi za deset godina Republika Srpska mogla imati manjak od 40.000 radnika – kaže Škrebić.

Generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske Danko Ružičić smatra da je čitava ova priča o uvozu radne snage preuveličana od strane poslodavaca te su, u stvari, oni na spisku onih koji nose dobar dio odgovornosti za sadašnje stanje i odlazak velikog broja radnika sa ovih prostora.

– Poslodavci već pet godina pričaju o nedostatku radne snage i prave računice koliki će biti deficit. Ali, ako je to toliki problem, zašto za ovu godinu nisu tražili povećanje kvote od 2.000? Moramo biti svjesni toga da mi nismo područje koje je interesantno radnicima sa Dalekog istoka. I kada neko dođe, to uglavnom bude privremeno. U velikom broju slučajeva im budemo i jedna vrsta tranzitne zone, da odu, recimo, u Hrvatsku ili neku drugu evropsku državu, iako i ovdje dobijaju daleko veće plate od onih koje bi imali u svojim državama. I treba znati da se uglavnom radi o pomoćnim radnicima i niskokvalifikovanim – kaže za “Glas” Ružičić.

Za ove radnike, kako navodi, vrijede ista pravila kao i za domaće i oni su uglavnom prijavljeni na minimalac.

Navodi i da, kada bi poslodavci znali da nagrade zaposlene adekvatnim ličnim primanjima, ne bi bilo potrebe za uvozom radne snage koja je, kako dodaje, i dalje simbolična kada je u pitanju Republika Srpska.

– Plate koje oni daju male su i nedostatne da bi se mogli pokriti svi troškovi, da bi neko mogao normalno organizovati svoj život i stvarati porodicu. Znači, problem o kojem govore poslodavci nije samo matematika i igra cifara. Oni moraju da shvate da im nije dobro to što svojim radnicima govore: “Ako vam nije dobro, idite na drugo mjesto”. I kada ti radnici odu, onda se oni češu po glavi. Ne može to tako. Stoga ne treba da čudi kada čujemo da jedan broj domaćih radnika kaže da neće da radi za sadašnju platu – navodi Ružičić.

Dodaje i da Republika Srpska, odnosno BiH ne može doživjeti sudbinu Hrvatske, ali i da bi trebalo da bude nađeno rješenje kako da se ljudi koji su otišli sa ovih prostora stimulišu na povratak, jer nismo toliko bogata zemlja da školujemo kadrove koje onda izvozimo na zapad.

Kada je u pitanju pomenuta Hrvatska, ona je u proteklih desetak godina izgubila više od 400.000 ljudi zbog negativnih demografskih trendova i iseljavanja. To je onda podstaklo uvoz radnika te je tako od početka ove godine do danas u toj državi izdato više od 100.000 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. Najviše ih je u sektoru turizma i građevinarstva, ali i prevoza i trgovine. Interesantno, najviše je Nepalaca, a na drugom i trećem mjestu su državljani BiH i Srbije. Ima tu i Filipinaca, Egipćana, Uzbekistanaca, ali i ljudi iz Indije i Bangladeša. Kada je u pitanju Srbija, u njoj trenutno radi oko 52.000 radnika iz Rusije, Kine, Turske, Nepala i Šri Lanke.

Bijeg u bolje
Kada je riječ o platama radnika u zemljama iz kojih najviše dolaze na ove prostore, prosječna zarada u Turskoj iznosi oko 780 maraka, a u Nepalu oko 400. Postotak ljudi koji rade u ovoj zemlji kreće se samo oko 40 odsto. Slična situacija je i kod radnika koji dolaze iz Bangladeša. Prosječna plata iznosi 26.000 bangladeških taka ili nešto manje od 390 maraka. Kada je u pitanju Indija, to iznosi 670 maraka. Prema podacima Ujedinjenih nacija, više od 250 miliona Indijaca preživljava sa manje od dva dolara dnevno.