Connect with us

Zanimljivosti

PIKANTERIJE IZ ŽIVOTA RUSKOG DIKTATORA! Staljin mrzio miris hrane, tjerao psa da liže tanjire

U knjizi „What’s Cooking in the Kremlin” poznati poljski novinar Witold Szablowski opisuje što su jeli političari u Kremlju

Proučavajući prehrambene navike sovjetskih i ruskih čelnika u posljednjih 100 godina, Szablowski je došao do zanimljivih spoznaja koje opisao u knjizi “What‘s Cooking in the Kremlin: From Rasputin to Putin, How Russia Built and Empire with a Knife and Fork” koju je nedavno objavila izdavačka kuća Penguin. Na portalu Arts & Letters Daily objavljeno je jedno poglavlje iz te knjige.

“Staljin nije podnosio kuvanje. Kad je bio dijete, majka mu je radila razne poslove. Među ostalim, bila je i kuvarica. Navodno je zato Josif Staljin do kraja života mrzio miris hrane koja se kuva pa su kuhinje uvijek bile izvan njegovih kuća i dača. To je svakako istina za da njegovu daču u Novom Atosu koju sam posjetio u Abhaziji”, piše Szablowski.

U knjizi opisuje događaje s početka 20. vijeka kad je Staljin bio u progonstvu u Sibiru gdje je dijelio kuću s Jakovom Sverdlovim i Lavom Kamenjevim.

“Dogovorili su se da će podijeliti sve dužnosti: kuvanje, čišćenje i nabavku hrane. No, ubrzo je postalo jasno da Staljin nema namjeru kuvati ni čistiti. Išao je samo u lov i ribolov. Kad god bi došlo vrijeme za pranje suđa, Staljin bi pobjegao iz kuće”, navodi Szablowski.

Jakov Sverdlov bio je posebno ljut na njega. “Trebali smo sami kuvati večere. U to vrijeme sam imao psa i nazvao sam ga Jaška, što se, naravno, nije svidjelo Sverdlovu, jer je i on bio Jaška (deminutiv od Jakova op. a). Poslije večere Sverdlov je uvijek prao kašike i tanjire, ali ja nikad. Pojeo bih hranu, stavio tanjire na pod, pas ih je polizao i sve je bilo čisto”, zapisao je Staljin,

Rođen u gradu Goriju u Gruziji kao Josif Visarionovič Džugašvili (1953.-1878.), volio je tradicionalnu gruzijsku kuhinju. Ipak, nakon Oktobarske revolucije s drugom suprugom Nadeždom Alilujevom hranio se u kremaljskoj kantini, koja je u to vrijeme bila na glasu kao jedna od najgorih u Moskvi.

“Dugi niz godina Staljin, sljedeći Lenjinov primjer, nije pridavao veliku važnost hrani: te ljude revolucije održavalo je nešto drugo. Baš poput Lenjinove žene, Staljinova žena Nadežda Sergejevna Alilujeva nije imala pojma o kuvanju. Sam Staljin znao kako napraviti prilično dobre šalše: to je naučio kod kuće u Gruziji”, ustvrdio je Szablowski.

Kada je 1933. godine Nadežda Alilujeva počinila suicid (postoji i teorija da ju je Staljin ubio), sovjetski vođa pao je u depresiji i nije puno razmišljao o hrani. Jeo je u kremaljskoj kantini dok je za njegovo troje djece (Jakova je dobio u prvom braku s Ekaterinom Svanidze, a Vasilija i Svetlanu s Nadeždom) kuvala posebno angažovana kuvarica, navodno vrlo prosječna.

Prema Vjačeslavu Molotovu, jednom od najbližih Staljinovih saradnika, njegova jedina kulinarska ekstravagancija tih dana bila je kada puna kiselih krastavčića. Mnogo godina kasnije Vjačeslav Molotov prisjetio se da je hrana koja je bila pripremana za Staljina “bila vrlo jednostavna i nepretenciozna”. Zimi mu je uvijek bila servirana mesna supa s kiselim kupusom, a ljeti supa od svježeg kupusa. Drugo jelo bila je heljda s maslacem i komad govedine. Za desert, ako ga je bilo, žele od brusnice ili kompot od suvog voća.

“Bilo je isto kao na običnom sovjetskom ljetovanju, ali tokom cijele godine”, piše Szablowski, a prenosi Jutarnji list.

Poljski novinar posjetio je i Staljinov rodni grad Gori.

“Vozio sam se slikovitim susjednim selima kako bih pronašao lokalne proizvođače vina koji su snabdijevali podrume Kremlja: jedino vino koje je Staljin pio bilo je gruzijsko.

‘Proizvođači vina‘ zvuči jako dobro. Zapravo, svaki farmer koji drži do sebe u Gruziji ima malo vinove loze i pouzdano proizvodi fantastično vino, kao i neku vrstu rakije, često 70 odsto otporne, poznatu čaču. Bezgranična gostoljubivost Gruzijaca učinila je moj posao nemogućim – jer kako možete obaviti bilo kakav posao kad svi koje posjetite donose vino i čaču i moraju vas počastiti prije nego što odgovore na vaša pitanja? Nakon pola sata ste prilično ‘podmazani‘ a osim toga, dan je još mlad, priroda prekrasna, domaćin ljubazan, pa zašto uopšte raditi? A onda kad bismo popili piće, svaki domaćin mi je rekao da je avion dolazio iz Moskve samo po Staljinovo vino. Štoviše, svaki drugi domaćin kleo se da ima dokumente koji to dokazuju, a dvojica su mi ih čak i pokazala. No, bili su na gruzijskom, a ja previše pripit da bih ih razumio”, zapisao je Szablowski.

Zanimljivosti

POKUŠAJ DA OTKUPI GRIJEHE? Pogledajte crkvu od 20 MILIONA EVRA koju je podigao poznati balkanski bogataš! (VIDEO)

Vijest da je na Balkanu sagrađena crkva vrijedna 20 miliona evra privukla je pažnju mnogih u regionu, a posebno zbog toga što je crkvu gradio kontroverzni rumunski biznismen Điđi Bekali.

Ukratko:

  • Crkva vrijedna 20 miliona evra osveštana u Rumuniji
  • Zlatna kupola visoka 40 metara dominira kompleksom
  • Bekali tvrdi da će u crkvu dolaziti svakog dana
  • Kontroverzni vlasnik FCSB-a ponovo u centru pažnje

On je obećanje o izgradnji crkve dao prije mnogo godina na utakmici sa Galatasarajem. Crkva je ovog vikenda konačno osveštana, a u nju je došlo nekoliko stotina vjernika iz cijele Rumunije.

Kako je nastala crkva koju je finansirao Điđi Bekali?

Bekali se ponosi time što je duboko religiozan, a njegova retorika obiluje vjerskom simbolikom. Neki ga vide kao čovjeka koji iskreno vjeruje u Boga, dok drugi tvrde da on religiju koristi kao sredstvo populizma.

Nakon obećanja datog prije nekoliko godina, Bekali je počeo sa izgradnjom crkve u Piperi. Iako crkva nije potpuno gotova, od prošlog vikenda će se liturgije u ovoj crkvi služiti svakog dana.

Glavni dio crkve pokriven je zlatnom kupolom sa impozantnim krstom koja je visoka 40 metara. Izgradnja je koštala 20 miliona evra i može da primi oko 1.000 vjernika. Ulaz u crkvu bio јe uokviren troboјnim cvjetnim aranžmanom.

“Bez crkve ništa ne može da se uradi. Ovo je sada raj na zemlji. Dolaziću ovdje svakog dana, na jutarnjoj i večernjoj službi. Ta zemlja vrijedi šest miliona evra, nisam je poklonio, sagradio sam crkvu”, rekao je biznismen Bekali.

Kako je izgledalo osveštanje i prva liturgija?

Biznismen se na prvoj liturgiji pojavio u plavom odjelu i bijeloj košulji, a u ruci je sve vreme držao brojanicu. Sa njim je sve vrijeme bila njegova supruga.

Služba je počela u nedjelju u 8 ujutru i trajala je nekoliko sati.

Crkva јe osveštana, nakon čega јe nastavljena liturgiјa koјoј јe prisustvovalo nekoliko stotina ljudi.

Liturgiju јe služio sveštenik Varlam iz Ploјešta. Unutra јe, međutim, Điđi Bekali ušao samo sa članovima porodice i bliskim priјateljima. Parohiјani su mogli da gledaјu liturgiјu na ogromnom ekranu koјi se nalazio u dvorištu. Među njima su bili i uticaјni ljudi

Ko je zapravo Điđi Bekali?

Bekali je, inače, kontroverzna ličnost u Rumuniji, najpoznatiji po tome što je vlasnik fudbalskog kluba FCSB iz Rumunije.

Rođen je u siromašnoj porodici i iz aromunske zajednice čija je tradicionalna povezanost sa stočarstvom i trgovinom obilježila i njegovu ranu karijeru. Upravo je trgovina zemljištem, kasnih 90-ih i ranih 2000-ih, postala izvor njegovog basnoslovnog bogatstva.

Rumunski mediji godinama su ga opisivali kao čovjeka koji je “napravio carstvo ni iz čega”, ali i kao nekoga ko je to carstvo gradio u sivoj zoni politike, moći i zakona.

Njegova blizina političkim elitama, otvoreni uticaj na odluke lokalnih i državnih struktura, pa i niz slučajeva pred sudovima, učinili su ga jednom od najpolarizovanijih ličnosti moderne Rumunije.

Kako je promijenio rumunski fudbal?

Kada je 2003. godine postao finansijer, a ubrzo potom i ključni čovjek i vlasnik Steaue, Điđi Bekali iz korijena je promjenio odnos snaga u rumunskom fudbalu. Njegov dolazak nije donio samo finansijsku stabilnost klubu, već i potpuno drugačiji model upravljanja, kakav do tada gotovo da nije viđen na ovim prostorima.

Od samog početka Bekali je bio mnogo više od vlasnika. Nije se ustručavao da javno kritikuje igrače, ulazi u otvorene sukobe sa trenerima i komentariše gotovo svaku odluku vezanu za tim. Često je direktno uticao na sastav ekipe, a njegove kontroverzne izjave nerijetko su završavale na naslovnim stranama evropskih sportskih medija.

Takav način vođenja kluba izazivao je podjeljene reakcije. Dok su ga jedni optuživali za preveliko miješanje u stručni rad i odsustvo profesionalnog menadžmenta, drugi su isticali da su rezultati govorili u njegovu korist.

Pod Bekalijevim vođstvom Steaua je osvojila više domaćih trofeja, redovno se borila za vrh rumunskog fudbala i bilježila zapažene nastupe na evropskoj sceni. Klub je u tom periodu često bio učesnik završnica evropskih takmičenja, potvrđujući status jednog od najuspješnijih timova u regionu.

Sam Bekali nikada nije krio da ne vjeruje previše klasičnom modelu upravljanja sportskim kolektivima. Više puta je isticao da nema strpljenja za složene menadžerske strukture i da najviše vjeruje sopstvenim procjenama. Upravo zbog toga je tokom godina ostao centralna figura kluba, čovjek koji je istovremeno donosio najvažnije odluke, privlačio pažnju javnosti i određivao pravac u kojem će se Steaua razvijati, piše Telegraf.

Bez obzira na brojne kontroverze koje su pratile njegov rad, jedno je nesporno, era Điđija Bekalija ostavila je dubok trag u istoriji rumunskog fudbala i zauvijek promijenila način na koji se posmatra uloga vlasnika jednog velikog kluba.

Zašto je Bekali jedna od najkontroverznijih ličnosti Rumunije?

Tokom više od dvije decenije u centru rumunske javnosti, Điđi Bekali postao je sinonim za kontroverzu. Malo je ličnosti u savremenoj Rumuniji čije su izjave toliko često izazivale političke, društvene i sportske polemike.

Njegovi javni nastupi godinama su punili naslovne strane zbog otvoreno homofobnih komentara, insistiranja na religijskim kriterijumima prilikom dovođenja igrača, miješanja u transfer politiku i sastav tima, kao i čestih sukoba sa sudijama, protivničkim klubovima i fudbalskim institucijama. Ni političari, novinari i predstavnici saveza nisu ostajali pošteđeni njegovih kritika i uvreda.

Bekalijeva uvjerenja, izrazito konzervativna i često na granici društveno prihvatljivog, redovno su izazivala burne reakcije u zemlji koja posljednjih decenija pokušava da se uskladi sa savremenim evropskim društvenim standardima. Ipak, on nikada nije pokazivao namjeru da ublaži svoje stavove. Naprotiv, često je isticao da je “jedan od rijetkih ljudi koji govori istinu”, predstavljajući sebe kao nekoga ko odbija političku korektnost i društvene kompromise.

Najveći udarac njegovoj karijeri dogodio se 2013. godine, kada je osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu zbog korupcije, podmićivanja i nezakonitih poslova sa zemljištem. Vijest o presudi odjeknula je širom Rumunije i predstavljala je svojevrsni politički i društveni zemljotres. Čovek koji je godinama važio za jednog od najuticajnijih i najmoćnijih ljudi u zemlji našao se iza zatvorskih rešetaka.

Mnogi su tada vjerovali da će njegov politički i medijski uticaj biti trajno narušen. Međutim, dogodilo se suprotno. Po izlasku iz zatvora Bekali se vratio u javni život sa još većom energijom, nastavljajući da privlači pažnju provokativnim izjavama i sukobima sa protivnicima.

Upravo u tom periodu počeo je da gradi narativ o sebi kao o čovjeku koji se suprotstavlja sistemu. Za dio javnosti ostao je simbol bahatosti i zloupotrebe moći, dok su ga njegovi pristalice predstavljale kao žrtvu političkih i institucionalnih obračuna. Ta podjela samo je dodatno učvrstila njegov status jedne od najpolarizujućih ličnosti rumunskog društva.

Bez obzira na to kako ga ko doživljava, Bekali je uspio da učini nešto što rijetko kome polazi za rukom – da i poslije političkih skandala, sudskih procesa i zatvorske kazne ostane jedna od najuticajnijih i najpraćenijih figura u rumunskom javnom prostoru. Njegova priča tako je prerasla okvire sporta i postala mnogo više od priče o vlasniku fudbalskog kluba. Ona je postala priča o moći, kontroverzi i neprekidnoj borbi za pažnju javnosti.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

SVE JE SAMO NE SLUČAJNOST! Ako leptir sleti na vas, univerzum vam šalje OVU moćnu poruku!

Leptiri su jedinstvena stvorenja puna magije!

Puni boja, vitalnosti i misterije. Ako vas je leptir izabrao da sleti na trenutak, to je duhovni znak koji znači da ste u periodu transformacije, rasta, duhovne potrage i otkrivanja vaše unutrašnje istine i mudrosti. Prolazite kroz duboku unutrašnju promjenu, čak i ako to ne shvatate.

Leptiri su simbol ponovnog rođenja, oni su jedni od najljepših i jedinstvenih insekata koji postoje. Započinju život kao gusjenica da bi postali prelijepo stvorenje. Slobodni su, vidjeti ih donosi radost i olakšanje. Oni mogu da žive danima, sedmicama, a u nekim slučajevima i mjesecima, ali istina je da je njihovo vrijeme na zemlji kratko. Zahvaljujući tome, shvatamo koliko je važno da u potpunosti uživamo u svakom trenutku koji nam je dat. U hrišćanskoj religiji leptir je simbol vaskrsenja.

U feng šuiju, leptiri su znakovi ljubavi i slobode. Dakle, kada leptir sleti na osobu, to predstavlja promjenu, kreativnost, ponovno rođenje i sposobnost da se iskusi život. Ako vidite tetovažu leptira na nekome, to je vjerovatno znak da je ta osoba već prošla kroz duhovnu transformaciju.

Leptir koji sleti na vas znači da je ovo trenutak promjene u kome će se sve loše ili uznemirujuće pretvoriti u nešto pozitivno. Ovo, međutim, neće biti čudo. Morate učiniti sve što je u vašoj moći da se kao gusjenica pretvorite u leptira. Ova činjenica ima veze sa duhovnim putovanjem koje ćete preduzeti u vezi sa vašim ličnim razvojem. Ali morate se jednom za svagda oprostiti od gusjenice. To takođe može značiti da vam je voljena osoba poslala znak da želi na neki način da komunicira sa vama, da želi da vam prenese poruku.

Neki kažu da anđeli traže leptire za slanje poruka, iako se to obično odnosi na bijele leptire zbog njihove čistoće.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

SAMO JEDNA REČENICA JE DOVOLJNA! Kako da zavidne i toksične ljude u trenu spustite na zemlju!

Kolega vam u sred sastanka dobaci: „Pa lako je tebi kad imaš vezu.“ Soba zaćuti, svi gledaju u vas. Upravo u tom trenutku najveću grešku pravite ako počnete da se pravdate. Da zavidne i toksične ljude spustite na zemlju, ne treba vam ni svađa ni povišen ton, dovoljna je jedna mirna rečenica.

Toksična osoba živi od vaše reakcije. Kad vičete, dobila je tačno ono što je htela, dokaz da vas je pogodila. Psiholozi ovo zovu „emotivno hranjenje“, a vi ste upravo postali besplatan obrok. Setite se zadnje svađe sa nekim ko vas stalno bocka.

Što ste glasniji bili, to je on bio mirniji i zadovoljniji.

Kako jedna rečenica spušta toksičnu osobu na zemlju
Tajna nije u oštrini, već u mirnoći. Najjača rečenica koju možete da izgovorite glasi: „Zanimljivo što ti je to važno.“ Izgovorite je polako, bez osmeha, bez ljutnje. Toksičnoj osobi ste tako vratili pažnju na nju samu, a sebe izvukli iz igre. Nema za šta da se uhvati, jer niste ni napali ni odbranili.

Probajte i drugu varijantu kad neko zavidno prokomentariše vaš uspeh: „Hvala što si primetio.“ Zvuči obično, ali ruši ceo plan.Zavidnik je očekivao da ćete se umanjivati ili pravdati. Vi ste umesto toga uzeli kompliment iz onoga što je trebalo da bude ubod.

Tri rečenice za tri tipa napadača
Nije svaki toksičan čovek isti. Zato vam ne treba jedan univerzalni odgovor, već tri jasna, za tri najčešća tipa koje sretnete na poslu i u porodici.

Onaj koji vas ponižava pred drugima: „Ovo možemo nasamo, ako želiš.“ Vraćate kontrolu i sklanjate publiku koja mu treba.
Zavidnik koji omalovažava uspeh: „Drago mi je da te zanima.“ Bez odbrane, bez hvalisanja.
Onaj koji stalno postavlja lična pitanja: „A zašto te to baš sada zanima?“ Ogledalo radi umesto vas.
Greška broj jedan koju skoro svi prave
Najveći problem nije toksična osoba, problem je vaša tišina koja kasni. Kad progutate prvi ubod pa eksplodirate na peti, ispadnete vi neuravnoteženi.

Reagujte na prvi, mirno i odmah. Jedna rečenica izgovorena na vreme vredi više od deset izgovorenih u afektu, kad već svi pamte samo to kako ste se izgubili.

Postoji još jedna zamka. Mnogi misle da moraju da imaju poslednju reč. Ne morate. Kada tom jednom rečenicom sagovornika spustite na zemlju, vaše najjače oružje postaje ćutanje.

Ne objašnjavajte zašto ste to rekli, jer time odmah poništavate sav efekat koji ste postigli.

Vežbajte ton, ne tekst
Rečenicu možete da naučite napamet za pet sekundi. Ton je ono što odlučuje. Ako kažete „Zanimljivo što ti je to važno“ drhtavim glasom, zvučaće kao molba. Izgovorite je ravno, kao da komentarišete vremensku prognozu.

Vežbajte naglas u kolima ili pred ogledalom dok ne zazvuči dosadno mirno. Tek tada toksičnu osobu zaista smirite, a sebe sačuvate.

Nastavi čitati

Aktuelno