“Koliko bi nas bilo u stanju da raspiše referendum u Republici Srpskoj, pa i po cijenu da nam uvedu i lične sankcije ili da ih vrate?”
Ovo je na osnivačkoj skupštini Rusko- srpskog društva u Beogradu rekao Aleksandar Vulin, senator Republike Srpske.

“Koliko bi od nas imalo hrabrosti da odbije ultimatut iz Rambujea? Koliko bi nas bilo dostojno onih koji su koračali prije nas? Na takva pitanja uvijek moramo da odgovaramo i nikad ne smijemo sebi da dopustimo da nas, u trenucima kada sila izgleda toliko velika, da više ne znamo šta branimo ni da li je vrijednost onog što branimo izjednačujuće velika, da se sjetimo da je uvijek bilo težih dana, da je uvijek bilo gorih vremena ali da je najvažnije kakvi smo mi ljudi u teškim vremenima i u gorim danima.”

Istorija će pamtiti

Vulin dalje ističe:

“Koliko bi nas bilo u stanju da raspiše referendum u Republici Srpskoj, pa i po cijenu da nam uvedu i lične sankcije ili da ih vrate?

Neka svako od nas to pitanje uvijek postavi sebi i neka svako od nas ne pomisli da njegovo odustajenje može biti neprimijećeno u istoriji i sjećanju generacija koja tek dolaze iza nas.
Rusko-srpsko društvo će postavljati pitanja i nuditi odgovore, a nadmena uobraženost generacije u kojoj živimo nam nikad neće dati da se predamo već da joj se suprotstavimo i da ne prihvatimo da budemo dio filozofije debelog crijeva”.

Posjećamo, Osnivačka skupština Rusije, Srbije i Republike Srpske održana je za vikend u Beogradu, na kojoj nije bio Milorad Dodik.

Događaju su prisustvovali ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić, patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, mitropolit bački Irinej, mitroplit budimljansko-nikšićki Metodije, ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan-Harčenko, zamjenik ministra nauke i visokog obrazovanja Rusije Konstantin Mogilevski, i drugi.
Dodik ni za Kremlj više nije predsjednik Republike Srpske

Zanimljivo je da je Dodik odmah poslije ovog skupa hitno pozvan u Bjelorusiju, gdje trenutno razgovara sa ruskim šefom diplomatije Segejom Lavrovom.

Detalji razgovora nisu u cjelosti poznati javnosti, ali je zanimljivo da je zvanični Kremlj na službenoj stranici najavio susret ruskog šefa diplomatije Sergeja Lavrova sa Miloradom Dodikom, koga su nazvali “liderom bosanskih Srba”, a ne predsjednikom Republike Srpske.

Inače, režimski mediji u Republici Srpskoj, Milorada Dodika u zadnje vrijeme oslovljavaju samo “predsjednikom”, ne navodeći čega, čime unose dodatnu zabunu u ovdašnju javnost.

(BN)

Član pokreta PSS Adriana Basara istakla je da je Pokret Sigurna Srpska bezuslovno podržao prof. dr Branka Blanušu kao zajedničkog kandidata opozicije na predstojećim vanrednim izborima za Predsjednika Republike Srpske.

„Podrška profesoru dr Branku Blanuši nije samo politička odluka, već izbor za drugačiji način vođenja politike – mirno, argumentovano i u interesu građana. Zaједničkim snagama možemo pobijediti ovaj naкарадni sistem i sкинути оkove kojim naš narod vladajuća struktura vuče na dno. Ovo je trenutak kada se snage ujedinjuju, kada razum postaje naš saveznik, a zajedništvo naša snaga“, poručila Basara.

Ova podrška pokazuje da opozicija u Srpskoj nastoji da stvori jedinstvenu i snažnu frontu, usmjerenu na promjene i odgovornu politiku u interesu svih građana.

To znači da ako taj ustav propisuje, a propisuje (član 3. Ustava), da su entiteti dužni da se pridržavaju odluka institucija BiH, Ustavni sud BiH ima obavezu da odluči u sporu oko toga da li je došlo do kršenja te obaveze entiteta u bilo kojem pojedinačnom slučaju.

Podrazumijeva se da to Ustavni sud treba da učini u što kraćem roku, naročito kada se radi o slučaju koji nije složen po svojim pravnim svojstvima.

Takav je nesumnjivo slučaj izbora neustavne Vlade Republike Srpske, na čelu sa Savom Minićem, koju je na neustavan način imenovala Narodna skupština Republike Srpske na sjednici održanoj 2. septembra ove godine.

Ovdje treba ostaviti po strani činjenicu da je tom odlukom Narodna skupština prekršila Ustav Republike Srpske, jer taj ustav propisuje da kandidata za novog premijera Narodnoj skupštini može predložiti samo lice koje je predsjednik Republike, a Minića je 23.8.2025. predložio Milorad Dodik koji tog datuma, a i mnogo prije toga, nije bio predsjednik Republike.

Tu činjenicu treba ostaviti po strani zato što ona govori o povredi Ustava Republike Srpske. Međutim, Ustavni sud BiH nije nadležan da odlučuje o tome, pošto tu nadležnost ima Ustavni sud Republike Srpske koji to, naravno, neće učiniti, jer je u ovom slučaju za taj sud, nažalost, važniji Milorad Dodik od Ustava Republike Srpske.

Ali, ako tu žalosnu istinu ostavimo po strani postavlja se pitanje šta je ono što je neustavno u toj odluci Narodne skupštine čime je prekršen Ustav BiH?
Odgovor na to pitanje je veoma jednostavan i leži u činjenici da je 12. juna ove godine Miloradu Dodiku po sili Izbornog zakona BiH prestao mandat predsjednika Republike Srpske, jer je tog dana postala pravosnažna osuđujuća krivična presuda žalbenog vijeća Suda BiH kojom mu je zabranjeno, počev od 12.6.2025. godine, da obavlja funkciju predsjednika Republike.

Naime, Izborni zakon BiH propisuje da svakom izabranom zvaničniku mandat prestaje danom pravosnažnosti presude kojom mu je izrečena mjera zabrane obavljanja funkcije, a ne danom dostave te presude licu na koje se odnosi.

Dakle, pravosnažna osuđujuća presuda izrečena Miloradu Dodiku je odluka Suda BiH kao institucije BiH u smislu člana 3. Ustava BiH, na osnovu koje je zatim donijeta i odluka CIK-a BiH (a i CIK BiH je institucija BiH) kojom je Dodiku utvrđen prestanak mandata predsjednika Republike sa 12.6.2025. godine, koju odluku CIK-a je nakon toga potvrdio i Sud BiH svojom odlukom.

To u stvari znači da postoje tri odluke donijete od strane dvije institucije BiH (dvaput Sud BiH i jednom CIK BiH), kojima je odlučeno da je Miloradu Dodiku mandat predsjednika Republike Srpske prestao 12.6.2025. godine i da mu je sa tim datumom zabranjeno da preduzima bilo koju radnju ili da donosi bilo koji akt u svojstvu predsjednika Republike Srpske.

Zbog toga se krše odluke tih institucija BiH, odluke koje su sve vrijeme na snazi, a time se krši i Ustav BiH (član 3), i to najprije 23.8.2025. kada Milorad Dodik, lažno se predstavljajući da je predsjednik Republike, daje neustavni prijedlog Narodnoj skupštini da imenuje Savu Minića za premijera Republike Srpske, nakon čega se i Narodna skupština Republike Srpske ne pridržava navedenih odluka institucija BiH, jer i ona 2.9.2025. godine usvaja Dodikov neustavni prijedlog imenujući Minića za premijera i Dodik-Minićevu tzv. vladu.

Dakle, iz tih razloga je očigledno da je ova odluka Narodne skupštine čin kršenja Ustava BiH, jer su njome Narodna skupština, a time i Republika Srpska kao entitet, prekršili obavezu iz člana 3. Ustava BiH da se pridržavaju odluka institucija BiH, čime je prekršen i ustavni princip vladavine prava, propisan članom 1. Ustava BiH.

Jer čemu služe i taj ustavni princip, kao i obaveza entiteta da se pridržavaju odluka institucija BiH, ako, kao u ovom slučaju, Sud BiH pravosnažnom osuđujućom presudom zabrani Dodiku da obavlja funkciju predsjednika Republike, nakon čega najprije Dodik, a za njim ubrzo i Narodna skupština, rade, odnosno odlučuju sasvim suprotno od te presude.

Zato čudi ćutanje Ustavnog suda BiH – zašto u ovako jednostavnom slučaju Ustavni sud BiH ni do danas nije donio svoju odluku o zahtjevu za ocjenu ustavnosti imenovanja aktuelne neustavne Vlade Republike Srpske, iako je očigledno da je tim imenovanjem prekršen Ustav BiH.

Zbog toga ukoliko je ovo ćutanje nagovještaj da će se na kraju taj sud proglasiti nenadležnim u ovom slučaju, ili odlučiti da imenovanjem Dodik-Minićeve vlade navodno nije došlo do kršenja Ustava BiH, biće to ne samo kršenje Ustava BiH od strane Ustavnog suda BiH, što ne bi bilo prvi put da se desi tom sudu, već i očigledno ruganje tog suda Sudu BiH i CIK-u BiH te odlukama koje su te institucije BiH donijele u slučaju Dodik.

Za kraj želim reći kako nisam zaboravio činjenicu da se osuđujuća krivična presuda koju je Sud BiH izrekao Miloradu Dodiku temelji na nasilju Kristijana Šmita i OHR-a. Ali to nasilje nažalost ne primjenjuje u svojim presudama samo taj sud nego i sve ostale sudije i sudovi u BiH, uključujući i Ustavni sud BiH. Stoga protiv tog zla nema lijeka u ovdašnjem pravosuđu, jer ono nikada neće reći da OHR po Ustavu BiH nema pravo da nameće zakone u BiH, pošto bi time priznalo da je decenijama upravo ono griješilo i gazilo Ustav BiH kada je nasilje ohaerizma u svojim presudama primjenjivalo kao pravo.

Dakle, ovdašnje pravosuđe nije adresa za to, a ni Evropski sud za ljudska prava, jer je i on još 2007. godine u predmetu Berić i drugi protiv BiH dao legitimitet nasilju OHR-a. Stoga je Međunarodni sud pravde jedino mjesto za borbu protiv tog nasilja, umjesto sluđivanja naroda autokratskom politikom i vladavinom Milorada Dodika.

Ali Dodikov režim nikada do danas nije održao posebnu sjednicu Narodne skupštine Republike Srpske na kojoj bi se usvojila odluka kojom bi se od Srbije kao ugovorne strane Dejtonskog ugovora (njegovog Opšteg okvirnog sporazuma) zatražilo da u cilju zaštite tog sporazuma i suvereniteta BiH pokrene odgovarajuće postupke u Generalnoj skupštini UN i Međunarodnom sudu pravde, radi zabrane kolonijalnog vladanja nad BiH od strane OHR-a.

Jedino time bi pravnim putem od pošasti ohaerizma bio spašen ne samo pojedinac Milorad Dodik, već bi bila spašena Republika Srpska.