Srpska pravoslavna crkva /SPC/ proslaviće danas Rođenje Presvete Bogorodice – Malu Gospojinu, jedan od najvećih zavjetnih praznika.

Na Malu Gospojinu slavi se uspomena na dan kada je u Nazaretu u domu Joakima i Ane rođena Sveta Djeva Marija.
Joakim i Ana su dugo bili bez djece. Već stari, oni su se usrdno molili Bogu da im podari dijete, da ih obraduje kao što je nekada obradovao Avrama i Saru, darujući im sina Isaka.
Joakim jednom ode u pustinju, gdje je proveo četrdeset dana u neprekidnom postu i molitvi da se Bog i na njega smiluje.

Jednog dana, moleći se Bogu u voćnjaku pod lovorovim drvetom, Ani se javi anđeo Božiji i reče joj da je njen vapaj dopro do Nebesa i da će ubrzo postati majka.

Ana se na te riječi zavjetova da dijete, koje bude rodila, muško ili žensko, posveti Gospodu Bogu, da mu služi cijeloga vijeka.

I Bog ih obradova, darova im više nego su mogli i usniti, ne samo kćerku nego i Bogomajku.

Kada dođe vrijeme, starica Ana rodi kćerku, kojoj nadjenu ime Marija, što znači visoka ili gospodareća.

Djeva Marija, plod molitava svojih roditelja, odvedena je u hram kada je imala tri godine, kako se Bogu i zavjetovala njena majka Ana.

Sa 14 godina Djeva Marija se vratila u Nazaret gdje joj je, prema predanju, saopštena blagovijest arhangela Gavrila da će roditi Sina Božijeg.

Scena Roždestva Bogorodice sa Svetom Anom u postelji i novorođenom Marijom u kolijevci obavezan je motiv pravoslavnih ikona i srednjovjekovnih manastirskih fresaka.

Jedan od najstarijih i najbolje očuvanih živopisa sa motivom Roždestva Bogorodice nalazi se u Kraljevoj crkvi u Studenici, zadužbini kralja Milutina sa kraja 14. vijeka.

Mala Gospojina spada u red praznika posvećenih Bogorodici i nepokretan je, što znači da ima stalno, fiksno mjesto u crkvenom kalendaru i označen je crvenim slovom.

Ostali Bogorodičini praznici su Vavedenje, Sretenje, Blagovijesti, Uspenje Presvete Bogorodice /Velika Gospojina/ i oni koji obilježavaju uspomenu na događaje iz njenog života, kao što su Pokrov Presvete Bogorodice i Polaganje rize Presvete Bogorodice.

Dan za svadbe i vjeridbe

Za današnji dan se vezuju mnogi običaji – jesenje svadbe u Srbiji, od davnina, počinjale su od Male Gospojine. Ovaj dan dobar je za svadbe i vjeridbe. U mnogim naseljima održavaju se sabori, preslave, molitve i litije. Takođe, za zemljoradnike ovaj bitan dan je bitan jer označava početak jesenjeg oranja, a nerijetko su se održavale i razne stočarske svečanosti. Veliki broj porodica Malu Gospojinu proslavlja kao svoju krsnu slavu.

Zanimljivo je da se vjeruje da bilje ubrano između Velike i Male Gospojine ima posebna ljekovita svojstva, kao i da jaja iz toga perioda mogu cijelu godinu da ostanu svježa pa se zato ostavljaju za nasad, a izleženi pilići tokom ovog perioda biće dobre nosilje. Kada je o prazniku vedro, vjeruje se da će nam se sunce smješiti i tokom jeseni, ali i zime, piše RTS.

Takođe, žene ne bi trebalo ništa da rade, a posebno ne da započnu neke nove poslove, već bi trebalo da ih odlože za drugi dan.

U srpskom narodu 21. septembar ima posebno mjesto – na ovaj dan proslavljamo Malu Gospojinu, praznik koji slavi rođenje Presvete Bogorodice, Majke Gospodnje. Za vjernike, ovo je dan nade i svjetlosti, početak puta koji vodi ka spasenju čovječanstva kroz rođenje Isusa Hrista.

Tradicija nalaže poseban tretman, ali mnogi se pitaju: da li se na Malu Gospojinu posti i kako treba da izgleda trpeza?

Da li se posti na Malu Gospojinu? Za razliku od velikih postova, Mala Gospojina nije strogi posni praznik. U narodu se vjeruje da se na ovaj dan ne posti, osim ako datum ne padne u srijedu ili petak, kada pravila crkve nalažu post na vodi.

Ove godine, budući da Mala Gospojina pada u nedjelju, pravilo je jasno – trpeza može biti mrsna i raskošna, u duhu praznične radosti i okupljanja porodice. Dan je to kada se, više nego ikada, slavi život, porodica i zahvalnost Majci Božjoj.

Običaji i tradicija Mala Gospojina u srpskom narodu nosi i simboliku kraja ljeta i početka jeseni. Vjerovalo se da priroda tog dana počinje da se sprema za zimu – da polako uzima zimsko ruho, a ljudi, poštujući prirodni ritam, ne rade teške poslove u polju.

Na ovaj dan porodice su se okupljale oko trpeze i molitve, a posebno su svjetkovale žene i djevojke. Vjernici odlaze u crkvu, pale svijeće i upućuju molitve Presvetoj Bogorodici, zaštitnici žena i djece. Narod vjeruje da djeca rođena na Malu Gospojinu imaju poseban blagoslov i zaštitu Majke Božije.

Trpeza na Malu Gospojinu

Na Malu Gospojinu običaji nalažu da ništa iz kuće ne treba davati van doma, kako sreća ne bi izašla. Trpeza je bogata, sa raznovrsnim jelima, i predstavlja simbol zajedništva i radosti. U mnogim porodicama, posebno onima koje Malu Gospojinu slave kao krsnu slavu, jela su pripremljena s pažnjom i poštovanjem prema tradiciji – meso, domaći kolači, sezonsko povrće i sve ono što simbolizuje obilje i blagoslov doma.
Iako vrijeme prolazi, običaji Malog Gospojinskog dana ostaju živi u srcima naroda. Okupljanje porodice, molitva i poštovanje svetkovine prenose se s generacije na generaciju. Danas, dok mnogi biraju da posjete crkvu ili pripreme svečanu trpezu kod kuće, suština praznika ostaje ista – radost, nada i zahvalnost za dar života.

Saobraćajni znakovi sa natpisima mjesta na ćirilici ponovo su prefarbani, zbog čega je reagovao i ministar pravosuđa i uprave Livanjskog kantona Aleksandar Rodić za koga je takvo vandalsko ponašanje neprihvatljivo.

“Ovakvo ponašanje ne smije imati mjesta u našem društvu. Pozivam nadležne institucije da što prije identifikuju počinioce i preduzmu odgovarajuće mjere”, poručio je Rodić.

Osudivši učestalo vandalsko prefarbavanje ćiriličkih natpisa, Rodić je rekao da je ravnopravna upotreba pisma i jezika garant međusobnog uvažavanja i suživota u multietničkim sredinama, te naglasio da institucije moraju odlučnije reagovati kako bi se spriječilo ponavljanje ovakvih incidenata. “Ništa bolja situacija nije ni u Kupresu. Onima kojima smeta ćirilica smetaju i Srbi na ovim prostorima. Nacionalna netrpeljivost nam istorijski nikada nije donijela ništa dobro”, poručio je Rodić.

Mještani Glamoča navode da se šaranje i uništavanje znakova sa ćiriličkim natpisima ponavlja iznova, čak i nakon što postojeći saobraćajni znakovi budu očišćeni.