Connect with us

Društvo

POKATOLIČAVANJE SRBA U HRVATSKOJ: Spasena srpska djeca završila i u Vatikanu

Istoričar Momčilo Diklić izjavio je Srni da su srpska djeca koja su spasena iz ustaških logora upućivana širom svijeta i Evrope, kao i u Vatikan.

Diklić odavno prati situaciju o pokatoličavanju Srba u Hrvatskoj. On je ispričao da mu je njegov sada pokojni prijatelj Milan Divjak Lički, koji je istraživao Vatikanski arhiv prema nalogu Izvršnog veća Vojvodine, rekao da mu je jedan čovjek u tom arhivu, koji ga je opsluživao, rekao da nije Italijan, već da je iz Potkozarja, ali nije znao iz kojeg sela.

Na pitanje Divjaka kako je to saznao, taj čovjek mu je odgovorio da je bio zadužen da pazi nekog starog monsinjora, katoličkog velikodostojnika, koji mu je pred smrt rekao: “Pošto ste bili dobri prema meni, ja ću Vam reći – Vi niste taj i taj, imenom i prezimenom Italijan, nego ste Vi porijeklom otuda, jer ste distribuirani po čitavom svijetu”.

Diklić je naveo da je u vezi s tim interesantan i podatak da je 12. januara 1944. godine u Otočcu osnovan Srpski klub vijećnika u Zemaljskom antifašističkom vijeću narodnog oslobođenja Hrvatske /ZAVNOH/, koji je donio odluku o poništavanju svih pokatoličenja, odnosno da se svi pokatoličeni Srbi i ta srpska djeca vrate, ali da je jedan od tadašnjih glavnih hrvatskih komunističkih funkcionera Vladimir Bakarić rekao da taj klub “nije potreban”.

Prema Diklićevim riječima, pojavili su se podaci za djecu koja su bila u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ u “Zavodu za gluhonijeme”, gdje su jedno vrijeme bili smješteni srpski mališani koje je spasila Diana Budisavljević iz ustaških logora, a riječ je o više od 5.000 imena, sa podacima gdje su primljeni, gdje pokatoličeni, kuda su otišli.

“Djeca su završila ne samo u hrvatskim porodicama, nego i širom svijeta, Evrope i u Vatikanu. Ko to zna gdje još. Slučajnost je da je taj čovjek Milanu Divjaku rekao – ovo sam ja. On je dobio italijansko ime, nekad je dolazio sa Divjakom, bio je tri puta. Vozio ga je Divjak po Bosanskoj Krajini, ali nisu našli ništa jer su nestajale čitave porodice”, ispričao je Diklić.

Diklić je naveo da postoji mnogo takvih slučajeva, srpske djece koja su bila u hrvatskim porodicama, pa i po cijelom svijetu.

“Nastojali su, gdje je bilo iz jedne familije dvoje ili troje djece, da ih rasture na različite strane, tako da izgube svaku vezu o sebi”, ukazao je Diklić.

On je dodao da se zna da se to dešavalo, kao i da je znao i one koji nisu skrivali da su prešli nasilno u katoličanstvo prije rata, ali da je sada malo ko živ od njih.

POKATOLIČAVANjE U HRVATSKOJ U NOVIJE VRIJEME JE – IZ STRAHA

Diklić je istakao da je pratio i kako se sprovodi pokatoličavanje u Hrvatskoj u novije vrijeme, te dodao da su mnogi zbog straha prelazili na “drugu stranu” i navodi primjer kako su srpska djeca prevođena u katoličanstvo.

“Odrede da vjeronauka bude treći sat, a dio srpske djece ili mješanaca ne ide na vjeronauku. Onda su tu postojale grupe koje su ih tukle i šikanirale. I onda na kraju roditelji pišu zahtjev, mole da im djecu prime na vjeronauku. Neki su čak i pisali dva puta. A to će danas ili sutra za nekoga biti činjenica da kaže – evo, mi smo ih spasavali. Kao što je /ustaški nadbiskup Alojzije/ Stepinac spasavao”, naveo je Diklić.

“ŽIVIM DA DOČEKAM MEMORIJALNI CENTAR U DONjOJ GRADINI”

Diklić je istakao kao izuzetno značajnu izgradnju memorijalnih centara u Donjoj Gradini i Beogradu posvećenih srpskim jasenovačkim žrtvama.

On je napomenuo da na memorijalnom centru Donja Gradina, prije svega, treba da piše “Logor Gradina – dio koncentracionog logora Jasenovac” kako sa hrvatske strane, ali i sa nivoa BiH ili iz međunarodne zajednice ne bi to osporavali jer već postoji jedan centar Jasenovac u Hrvatskoj.

“Mora stajati uvijek natpis da je to dio logora Jasenovca, posebno ako sa druge strane /iz Hrvatske/ budu osporavali, kao i sa nivoa BiH, koji mogu reći – nama ne treba novi memorijalni centar, jer već postoji taj centar Jasenovac u Hrvatskoj, a Evropa će reći – šta hoćete?”, rekao je Diklić.

Tako bi, dodao je Diklić, centar u Gradini bio “dio Jasenovca”, ali njime bi upravljali ljudi iz Republike Srpske i kontrolisali bi ga Srbi, te bi posjetioci dobili sve informacije o tome šta se događalo u Jasenovcu.

“Taj centar je trebao već postojati, da desetine i stotine hiljada ljudi prođu i vide filmove, materijale i dokumentaciju. Živim za to da dočekam taj memorijalni centar u Donjoj Gradini”, naveo je Diklić, koji smatra da će i prilikom izgradnje tog memorijalnog centra pronalaziti kosti stradalih logoraša.

Diklić, koji je bio viši saradnik na Institutu za evropske studije u Beogradu, istakao je da je logor u Gradini bio užasno mjesto, te da mu je žao što je zaustavljeno prekopavanje nakon Drugog svjetskog rata, posebno što su i do 1955. godine Savom plutali leševi.

“Kada se raspala Jugoslavija, trebalo je organizovati radne akcije, par hiljada ljudi dobrovoljaca, ja bih bio prvi, da svu Gradinu prekopamo, 15 ili 20 kilometara. Pa onda bi dokazivali na način – desna butna kost, lijeva butna kost. Ne bi podatak bio sigurno precizan, ali bi bio uvjerljiv da pobija ove sada hrvatske priče”, rekao je Diklić.

On je ukazao na reviziju istorije u Hrvatskoj, gdje na Fakultetu hrvatskih studija Vlatka Vukelić, koja predaje istoriju NDH, tvrdi da je, kada logoraši idu u proboj Jasenovca, to “skup zombija”, te dodao da se ide ka negaciji svega što se dogodilo.

“A to ne bi moglo da smo mi blagovremeno upoznali svijet /o tom stradanju/. Mi smo doživjeli apsurd da nas neko proglašava genocidnom nacijom, i to naciju koja je najviše na ovim prostorima stradala od genocida, možda i u svijetu, s obzirom na broj stanovnika”, istakao je Diklić.

SKRIVANjE PODATAKA O JASENOVCU

Diklić je naveo da je poznato da je poslije Drugog svjetskog rata “Bakarićev sistem” sakrio sve podatke o broju stradalih u Jasenovcu, da su nestale tovarne liste i podaci u vezi sa koncentracionim logorom Gospić i njegovim filijalama.

“Nije koncentracioni logor Jadovno nego je koncentracioni logor Gospić, a Jadovno je jedan od najstrašnijih logora koji je tu bio. Ta dokumentacija je sklonjena 1966. godine. Jasenovačka je sklonjena ranije”, napomenuo je Diklić.

On i zbog toga smatra izgradnju memorijalnog centra u Donjoj Gradini velikim iskorakom, jer bi to bilo najznačajnije mjesto gdje bi se mogle dobiti informacije o stradanju Srba u Jasenovcu, i to ne samo u Jasenovcu, nego i u NDH, koja je cijela bila stratište Srba.

“Kao što su sve sklonjene tovarne liste vezane za Jasenovac, tako su zabranjeni i podaci i oduzeta dokumentacija austrijske humanitarke Diane Budisavljević, koja je spasila između 11.000 i 12.000 srpske djece da ih ne ubiju, mada se ne zna precizno tačan broj”, naveo je Diklić.

On je dodao da hrvatska strana pokušava raznim metodama da negira, prije svega, da se to uopšte dogodilo, da govore da je to bio smještajni prostor, pa “preodgojni” prostor i slično, kao i da je jedan od “spasitelja” bio Stepinac.

“To da je Stepinac bio jedan od spasitelja su apsurdne stvari. On se uključio 1943. godine, kada je shvatio da se mora uključiti, ali da /djeca/ pređu u katoličku vjeru. I oni su prešli”, rekao je Diklić.

Diklić se podsjetio da je 1974. godine, kada je bio student u Rijeci, na italijanskom televizijskom kanalu “RAI uno” gledao emisiju na čijim je snimcima bio natpis “Koncentracioni logor Gospić”, te dodao da sve filmove i dokumentaciju o tome šta se radilo sa Srbima imaju Italijani, ali da nije postojao interes jugoslovenskog lidera Josipa Broza Tita i vlasti da se to otkupi.

“Vjerujem da i Nijemci imaju filmova o Jasenovcu”, rekao je Diklić.

Momčilo Diklić je više od decenije radio u Institutu za evropske studije u Beogradu u zvanju višeg naučnog saradnika, sve do penzionisanja 2019. godine.

On je rođen 1954. godine u ličkom Otočcu u Hrvatskoj, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, Pedagošku akademiju u Rijeci, diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je odbranio i magistarsku tezu “Položaj Srba u Hrvatskoj” kao prvi Srbin u avnojevskoj Hrvatskoj.

Diklić je u Novom Sadu 2003. godine odbranio doktorsku disertaciju “Srpsko pitanje u Hrvatskoj 1941-1950”, što je prva doktorska disertacija sa takvom tematikom odbranjena u Srbiji.

On je objavio 15 monografija i više desetina naučnih radova, kao i više publicističkih tekstova o srpsko-hrvatskim odnosima.

Related Topics:

Društvo

VRUĆINA NE POPUŠTA: BiH očekuje sunčan i veoma topao početak sedmice

Bosnu i Hercegovinu danas očekuje pretežno sunčano i veoma toplo vrijeme, uz temperature koje će u pojedinim krajevima dostići i 38 stepeni Celzijusa. Meteorolozi najavljuju stabilne vremenske prilike tokom većeg dijela dana, dok je u planinskim predjelima moguć tek lokalni razvoj oblačnosti u poslijepodnevnim časovima.

Jutro će biti vedro i prijatno, uz minimalne temperature od 14 do 21 stepen, dok će u višim predjelima biti nešto svježije.

Tokom dana preovladavaće sunčano vrijeme uz slab do umjeren vjetar. Najviša dnevna temperatura kretaće se uglavnom između 31 i 36 stepeni, dok će na jugu Hercegovine dostići 37 do 38 stepeni Celzijusa.

Građanima se savjetuje da izbjegavaju duži boravak na direktnom suncu u periodu od 11 do 17 časova, unose dovoljno tečnosti i prilagode aktivnosti visokim temperaturama.

Stabilno i sunčano vrijeme zadržaće se i narednih dana, uz nastavak ljetnih vrućina širom Bosne i Hercegovine.

Nastavi čitati

Društvo

OTVORENO PISMO UZDRMALO GRADIŠKU: Udruženje optužilo Adžića za pritiske, zabrane i medijsku blokadu

Udruženje “Potkozarje kroz vrijeme” poslalo je na adresu nekoliko medija, kao i Gradskoj upravi Gradiška, otvoreno pismo u kojem se žale na, kako kažu, sistemske opstrukcije, tvrdeći da je zabranjivao saradnju gradskih ustanova s njihovim udruženjem, dolazak na njihove manifestacije i realizaciju pojedinih projekata. U otvorenom pismu žale se i na medijsku blokadu, te politički pritisak na sve koji sarađuju s njima.

Uz ove tvrdnje, u otvorenom pismu iznose vrlo teške političke i lične optužbe na račun gradonačelnika, optužujući ga za stvaranje atmosfere straha, kontrolu institucija i netrpeljivost prema udruženjima koja nisu politički bliska gradskoj vlasti.

U nastavku teksta prenosima vam čitav tekst otvorenog pisma pomenutog Udruženja.

O T V O R E N O   P I S M O

gospodinu Zoranu Adžiću, gradonačelniku Gradiške

Poštovani gospodine Adžić.

Za početak da se predstavimo. Udruženje građana „Potkozarje kroz vrijeme“ egzistira od početka 2020. godine, prvo kao neformalna grupa građana, a kasnije kao formalizovano UG. Znači već nepunih 7 godina smo vidljivi na regionalnoj sceni Potkozarja.

Naše Udruženje ima širok spektar aktivnosti, a našu upravljačku strukturu čine vrhunski intelektualci.

Kalendar aktivnosti Udruženja smo Vam slali nekoliko puta, za podršku, konkretnim aktivnostima, ali nije na odmet javno saopštiti naše skromne rezultate u periodu iza nas:

•             Darovali smo od 2020. godine do danas 20 novorođene djece sa po 500 KM, što ukupno iznosi 10.000 KM;

•             Darujemo najbolje učenike i studente;

•             Organizujemo već 6 godina Litiju u stradalom Potkozarju;

•             Organizujemo već 6 godina manifestaciju „Najljepše dvorište Potkozarja“;

•             Organizujemo već 5 godina vrhunski internacionalni šahovski turnir, sa cca 70+ učesnika, a na kojem učešće uzmu velemajstori, internacionalni majstori, FIDE majstori;

•             Organizujemo već 5 godina „Bogojavljensko plivanje za Časni krst“, zajedno sa SPCO Vrbaška, na našim rijekama;

•             Organizujemo već 5 godina „Potkozarsku trpezu“;

•             Organizujemo već 3 godine „Vaskršnji literarni konkurs“ za učenike osnovnih i srednjih škola;

•             Organizovali smo više puta prikupljanje knjiga za otvaranje prve javne biblioteke u gradiškom Potkozarju;

•             Organizujemo Božićnu česnicu u potkozarskim selima, kao i sadnju drveća;

•             Dodjeljivali smo sredstva za naseljavanje porodica u selo;

•             Organizovali smo prvi put na teritoriji grada Gradiška „Marš besmrnog puka“ na mjestu stradanja;

•             Organizovali smo prvu u nizu panel diskusiju „Da se ne zaboravi“ gdje smo razgovarali sa našim borcima, zarobljenim, porodicama poginulih, nestalih i RVI, mi prvi, gospodine Adžić;

•             Organizovali smo desetine događaja (radionice, predavanja na različite teme, panel diskusije i sastanake različitih formata, likovne izložbe, istorijsko – duhovne i poetske večeri) dovodeći u Potkozarje i Gradišku impresivna i kredibilna imena;

•             Promovisali smo Potkozarje, Gradišku i Republiku Srpsku gdje god smo bili, u BiH ili regionu.

•             Itd, itd.

E vidite gospodine Adžić, to sve košta. Mi smo za te sve aktivnosti do sad utrošili 52.168 KM. Od Gradske uprave Gradiška, iz budžeta, smo za sve ove godine dobili ukupno 900 KM. Preostalih 51.268 KM prikupili smo iz sopstvenih članarina i uz pomoć prijatelja Udruženja. O donatorstvu za izgradnju crkve Svete Trojice, te obezbjeđenje za naše manifestacije hrane, te ostalog pratećeg materijala i možda najvažnije vremena, ne bismo ovaj put.

Sav taj novac i vrijeme su čestito i pošteno investirani za dobrobit i podizanje svijesti našeg stradalog srpskog naroda, kroz različite društveno korisne oblike, bez ikakve „refundacije“, „polanja“ i slično. Znate o čemu pričamo.

Sad bi neko na prvu rekao da se nešto žalimo i tražimo novac od Gradske uprave. Ne gospodine Adžić, mi tražimo samo institucionalno poštovanje i uvažavanje, zaslužili smo ga od Gradske uprave, prije svega.

A šta smo dobili kroz sve ove godine:

•             Dobili smo ignorisanje i zabrane. Sve što smo napravili sa Vašim saradnicima bilo je u tajnosti, „samo da šef ne zna“, jer ima u Vašem okruženju i profesionalaca, normalnih neiskompleksiranih ljudi, samo ne smiju da dišu, a kamo li šta urade pozitivno, a da nije uz Vaš blagoslov. Javna je tajna da ste lično Vi i Vaši prvi saradnici zabranjivali dolazak na naše manifestacije. Javna je tajna da se sazivaju kolegijumi kad stigne neka naša inicijativa, jer ljudi ne znaju šta smiju, a šta ne, a tiče se ovog Udruženja. Resursi Doma zdravlja Gradiška su bili zabranjivani za naše manifestacije. Plaćali smo ljekare i sanitetsko vozilo iz Banjaluke, nekoliko puta, radi bezbjednosti plivača i učesnika „Bogojavljenskog plivanja za Časni krst“. Zabranili ste nam otvaranje prve javne biblioteke u gradiškom Potkozarju, iako su nadležne i stručne institucije potpisale sa nama sporazume i krenuli smo u realizaciju navedenog, ali koga još briga šta kaže struka. Zabranjivali ste Gorskoj službi spasavanja da dođu na naš poziv. Zabranjivali ste Turističkoj organizaciji i Razvojnoj agenciji da dođu na sastanke koje smo organizovali. Zabranjivali ste osnovnim školama da sarađuju sa nama. O odjeljenjima Gradske uprave suvišno je trošiti riječi. Zabranjujete i sugerišete na koga god imate uticaja prisustvo i učešće na bilo kojoj našoj manifestaciji, itd. Mi to sve znamo, prenose ljudi i uvijek je ista matrica mržnja i zabrana, lično od Vas.

•             Dobili smo napade i opstrukcije. Već godinama traje linč preko društvenih mreža i uživo, lično Vas i Vaših najvjernijih saradnika i simpatizera, prema našem Udruženju i našim članovima. Već godinama Vaši saradnici ne otvaraju domove kulture na vrijeme, kasne, zavrću vodu i grijanje kada održavamo manifestacije i sastanke. Čak smo morali kupovati i pelet, jer su Vaši saradnici sakrivali isti, pod izgovorom da ga nema. Umorili smo se od nepravde gospodine Adžić, pa je vrijeme da Vam se obratimo, ali ovaj put javno, a o Vašim saradnicima imenom i prezimenom drugom prilikom.

Uzimajući u obzir gore navedeno molimo Vas da nam odgovorite, javno, na sljedeća pitanja:

•             Zašto ste nam zabranjivali resurse JU „Dom zdravlja“ Gradiška? Da li su stanovnici Potkozarja manje vrijedni od ostalih ljudi ili ste Vi možda vlasnik JU „Dom zdravlja“ Gradiška?

•             Zašto nikad niste došli niti na jednu od naših manifestacija, a na prste se mogu nabrojati dolasci bilo koga iz Gradske uprave?

•             Zašto ste napravili potpunu medijsku blokadu i zabranili kome god ste mogli dolazak na prvi „Marš besmrtnog puka“ u Gradišci 9. maja ove godine? Ogromno čuđenje je bilo naših uvaženih gostiju kako nikog ispred Grada nema na takvom događaju i kako nema niti jedne lokalne novinarske ekipe na licu mjesta.

•             Zašto, lično, na sastancima u Gradskoj upravi i Vašoj stranci, već godinama toliko žuči i mržnje ispoljavate prema ovom Udruženju, te na taj način direktno i indirektno podstičete na možda čak i fizičko nasilje Vaših najvjernijih sljedbenika prema nama? Zašto stvarate atmosferu linča u Gradišci?

•             Zašto ste na prvo organizovanje Litije u Potkozarju, javno psovali i omalovažavali navedeno? Kad ste bili iskreni, tada ili sada, kada su vam usta puna vjere i crkve, ili je možda bitno ko je organizator?

•             Zašto nas mnogi ljudi podržavaju tajno (anonimno) ili ne smiju uopšte, pravdajući se uvijek kako se plaše lično Vaše reakcije, zašto je gdje god je opstrukcija i zabrana lično Vaše ime?

•             Zašto određene „manifestacije“ krkanja hrane i pića i besumočnog iživljavanja u najprimitivnijim ljudskim porivima podržavate sa hiljadama maraka iz budžeta, a npr. „Sretenjski šahovski turnir“ na koji dođu velemajstori svjetskog glasa: Vukić, Maksimović, Stojanović, Palac podržite sa 200 KM. Da li je to sramotno?

•             Zašto ste zabranili otvaranje prve javne biblioteke u Potkozarju?

•             Zašto …?

Na neka od pitanja znamo odgovor:

•             Netrpeljivi ste i ogorčeni prema „Potkozarju kroz vrijeme“ zbog, za Vas nepojmljive, slobode koju imamo. Naši članovi nisu politički angažovani ili su članovi različitih stranaka, ali su slobodni ljudi, a Vi gospodine Adžić mrzite slobodu, inegritet i intelekt. Vi volite strah, diktat, poniženje, nanošenje bola i patnju Vaših saradnika i ostalih, sa kojima Vam se ukrste putevi;

•             Zarobili ste narod i institicije, koje su pod okupacijom. Želite da budete gospodar života i smrti u Gradišci. Na dnevnom nivou do građana stižu informacije kako ste nekog napali, izvrijeđali, pa i nasrnuli. Posebno su ugroženi zaposlenici u Gradskoj upravi, javnim preduzećima i ustanovama. Šikanirate najobrazovaniji dio našeg društva, ali do njih je, neka trpe i ćute.

•             Vaše njegovanje „srednjoeUropske priče“ Vas je u potpunosti otrgnulo od Donje Gradine, Jasenovca i „Marša besmrtnog puka“. Koga briga za hiljade stradalih nedužnih Potkozarčana tokom Drugog svjetskog rata. Pa Vi ste, za ime Boga, u zadnjih nekoliko godina organizovali „Zdravofest“ u vrijeme pomena u Donjoj Gradini. Ne radi se tu o protokolarnoj nesmotrenosti, već o smišljenoj strategiji „prodavanja vjere za večeru“. Sami ste sebi dali sulud nadimak „Zoka grantić“. Na koliko lokacija u Potkozarju ste se poklonili žrtvama u zadnjih nekoliko godina, znate Vi to i sami;

•             Vaša isprazna priča, koja doduše još uvijek pije vode, o kilometrima asfaltiranih puteva, izgrađenim vodovodima, uređenim domovima kulture (u 21. vijeku) i slično, Vas demantuje u ključnim brojevima i pokazateljima koje neobjavljujete, a to su brojevi otišlog stanovništva, prije svega mladih, prirodnog priraštaja koga tako reći i nema, opustošenim proizvodnim pogonima, itd;

•             Zabrana otvaranja prve javne biblioteke u Potkozarju je poruka narodu toga kraja. Ko želi čitati, danas to može činiti na mnogo načina, da li preko interneta, da li otići u gradsku ili školske biblioteke i uzeti knjigu. Mi smo htjeli poslati poruku da je čitanje i obrazovanje primarni cilj ovog naroda. Plan je bio da se u navedenoj biblioteci održavaju promocije, poetske večeri, razgovara, uči, čita, a to je proces ozdravljenja i napredovanja „kroz vrijeme“. Potkozarska djeca zaslužuju šansu obrazovanja i potpuno drugačijeg odnosa prema tom napaćenom narodu nego što je to sada. Kakva je Vaša poruka? „Djeco dovoljna vam je osnovna škola i položen vozački ispit, te dođite raditi u moje porodične firme. Šta će vama obrazovanje, čitanje i znanje, jer ko zna on i misli, a ko misli onda počne da postavlja i pitanja“. A Vama gospodine Adžić ne trebaju ljudi koji postavljaju pitanja, Vama trebaju minimalno plaćeni manuelni izvršioci. Vama ne trebaju pametni i školovani ljudi. O besomučnom izvozu sirovina i prirodnog bogatstva, te već pomenutim proizvodnim pogonima u Potkozarju, nekom drugom prilikom;

•             Vi ste gospodine Adžić patološki mrzitelj i ostalih udruženja i pojedinaca, a koja nisu pod Vašom mamuzom, tako da nažalost nismo jedini koji trpe, trpi narod u cijelosti. Najpoznatiji primjer je CKUD „Lepa Radić“, jedno grandiozno UG čiji gabariti dosežu republički nivo, ali za njih nema mjesta u našem (Vašem) gradu.

Uzimajući u obzir sve činjenice i iskustva sa Vama lično, naše Udruženje će se okrenuti saradnji sa drugim potkozarskim lokalnim zajednicama, te nastaviti rad u punom kapacitetu. Ali želeći da krenemo bez ikakvih „dugova i repova“ dalje, molimo da nam pošaljete instrukciju za plaćanje, kako bismo izvršili povrat 900 KM na račun Gradske uprave. Poznavajući pozitivne propise, znamo da taj novac i nije Vaš, već je to novac svih nas, koji prikupljamo u budžet, te ga Vi dijelite po svom nahođenju, podnobnim i ucjenjenim pojedincima i kolektivima, ali što bi rekla narodna poslovica: „gladnom nikad dosta“.

Naš zaključak je da, Vi gospodine Adžić, niste dostojni vođenja mjesne zajednice, a kamo li jednog grada. Vaši maniri su za štale, a ne za odnos prema građanima. Vaša mržnja i agresija koju ispoljavate prema svakom ko ne misli kao Vi apsolutno je neprihvatljiva za javni diskurs. Nažalost, sve je to rezultat sistemskog uništavanja vrijednosnog sistema, privrede, školstva, kulture, vjere, sporta, porodice kao nukleusa, kao i društva u cijelini.

Trgovina uticajem, lično i porodično bogaćenje i bahaćenje, nadmenost i arogancija su oblik i većinski način vladavine i poimanja politika na ovim prostorima, u čemu ste Vi nažalost jedan od nareprezentativnijih primjera.

Prema tome, VRIJEME JE DA ODETE, vrijeme je da napustite funkciju gradonačelnika, najkasnije za 2 godine, jer ste toliko zatrovali odnose u Gradišci, a bezbroj je priča kao što je naša, samo smo mi jedni od rijetkih koji Vam ovo pišu i koji će od sada redovno pisati. Takođe da znate da smo spremni i na Vaš brutalan odgovor i osvetu na napisanu istinu, jer istina se u Gradišci ne smije ni šaputati, a kamo li javno reći, ali to ste Vi, kabadahija i osvetoljubivi donosilac svih odluka u gradu na Savi.

Ne želeći da se upuštamo u političku kampanju koja je naredna 2 mjeseca, obavještavamo Vas da ćemo biti veoma aktivni na Vašem odlasku od oktobra 2026. godine.

Srdačan pozdrav,

Dana 31.07.2026. godine

POTKOZARJE KROZ VRIJEME

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Temperature do 43 stepena, STIŽE VRHUNAC VRUĆINA

Naredni dani donose vrhunac toplotnog talasa u BiH, uz temperature koje će dostizati i do 40 stepeni, lokalno čak 43, a osvježenje i pad temperature mogli stići tek krajem sedmice.

Kako se navodi u objavi na stranici BH meteo, najtoplije vrijeme se očekuje u danima od 04. do 08. avgusta, kada se očekuju temperature od 33 do 40, stepeni, a lokalno moguće i 43 stepena.

Pad temperatura najavljen je 8. i 9. avgusta, kada se očekuje i kraj toplotnog talasa uz lokalne padavine.

Građanima se tokom trajanja toplotnog talasa savjetuje da unose dovoljne količine tečnosti i izbjegavaju boravak napolju u najtoplijem dijelu dana.

Nastavi čitati

Aktuelno