Goran Bregović nedavno je promijenio lični opis i to bukvalno.

Kako saznaje Kurir od dobro obaviještenog izvora, slavni muzičar je prije nekoliko meseci uradio fejslifting na jednoj privatnoj klinici u Turskoj i za to je iskeširao 5.000 evra.

Rezultat posjete plastičaru je da Brega izgleda deset, možda i 15 godina mlađe u licu, a samo i letimičan pogled na fotografije od prije godinu dana i sada, pokazuju da se ova intervencija i te kako isplatila.

– Brega nije žalio novac kako bi se podmladio. Iako ima 74 godine, sad izgleda kao da ima 60. Fejslifting je uradio u Istanbulu u jednoj privatnoj klinici. Koliko znam, to zadovoljstvo je platio 5.000 evra. U pitanju je vrhunski plastičar, tako da sve djeluje potpuno prirodno. To više nije nikakav bauk, to rade i obični ljudi, a kamoli muzičari svjetskog ranga, kakav je i naš Brega”, rekao im je sagovornik.

Inače, da je nešto promijenio na sebi vidjelo se i nedavno kad je Bregović, poslije dužeg vremena došao u Srbiju. Mnogi su tada kad su ga vidjeli na beogradskom aerodromu komentarisali da izgleda svježe, pa su se pitali u čemu je tajna njegovog mladalačkog izgleda.

Podsjetimo, Goran je decenijama držao titulu jednog od najpoželjnijih muškaraca na našim prostorima, a kako su stvari do nedavno izgledale, činilo se da to mjesto mora da prepusti nekom drugom. Oni koji detaljno prate njegov rad, lik i djelo složili su se da je vrijeme učinilo svoje, a oni ostali, pak smatraju da su blijeda koža, ispijeno lice i podočnjaci posljedica nečeg ozbiljnijeg.

Očigledno je da je Brega tim pričama odlučio da stane na kraj, pa je sada makar na kratko “zaustavio vrijeme”. Ovakva intervencija smatra se najefikasnijom u svijetu estetske hirurgije i mnogi je nazivaju trajnim rješenjem. Međutim, naravno da nije trajno rješenje jer koža poslije takve operacije nastavlja normalno da stari, a efekat podmlađenog lica traje prosečno oko pet godina.

Uoči Nove godine pravo je vrijeme da se pozabavimo pitanjem volite li više davati ili primati poklone. Odgovor će otkriti mnogo toga o vašem mentalnom zdravlju.

Zamislite: ispred vas je velika kutija umotana u sjajni papir sa svijetlom mašnom na vrhu. Držite poklon u rukama, osjećate njegovu težinu, nestrpljivo trgate ambalažu i s iščekivanjem kao u djetinjstvu virite u unutra.

Ali događa se i obrnuto. Neugodno vam je primiti poklon, jako neugodno. Ali već sedmicu dana vrtite po glavi šta ćete pokloniti svojim najdražima, i kako ćete svima ručno izraditi čestitke i kakva će vesela lica imati, i koliko ćete se zbog toga dobro osjećati.
Pokloni su uvijek priča o ravnoteži između uzimanja i davanja. U teoriji, svaka odrasla osoba trebala bi održavati ovu ravnotežu. Odnosno, u životu mora postojati balans između davanja i primanja. Bilo kakva pristranost u jednom ili drugom smjeru ne govori o zreloj poziciji.

“Ako samo primate, onda je to, naravno, djetinjastija pozicija ili pozicija povezana s mentalnim poremećajima poput narcisoidnog poremećaja ličnosti. To su odrasli koji su u djetinjstvu primali manje, te to nadoknađuju u odrasloj dobi. Kad težimo samo davanju, ni to nije dobra priča, iako se društveno čini prihvatljivijom. Ovdje čovjek svoju vrijednost, između ostalog, pokušava zaraditi ili zaslužiti darovima”, objašnjava psiholog Olesya Vasilyeva.

Gorljivi ljubitelj darivanja kao da činom darivanja poručuje: prihvatite me ne onakvog kakav jesam, nego poboljšanu verziju – s darom, s dovršetkom. Bez toga osoba kao da ne osjeća svoju vrijednost ili je osjeća nedovoljno. Međutim, mogu postojati i drugi razlozi.
Priprema za odmor i burnout

Ovdje je važno analizirati kontekst. Na primjer, osoba je “izgorjela” i osjeća se depresivno. U tom razdoblju želi više primati nego davati, jednostavno zato što nema vlastitih resursa. Ne može ništa izmisliti, generirati ideje.

Osoba koja je u vedrom stanju, ispunjena, sklonija je davanju, može podijeliti svoju energiju i spremna je smišljati iznenađenja. Razdoblja mogu varirati, a to je važno uzeti u obzir. Ista osoba danas može biti aktivni darivatelj, a sutra zauzeti poziciju onoga koji prima darove.

Pružanje i uživanje u tome takođe je priča o kontroli. U biti, osoba koja daje kontroliše situaciju. Stoga su anksiozniji ljudi, na primjer, skloniji više darivati ​​nego primati poklone. Imaju sve pod kontrolom: budžet za darove, izbor, vrijeme. A u procesu primanja dara više je spontanosti i nepredvidivosti. Možemo reći da takve osobe imaju manji steten anksioznosti. Smireni su po pitanju iznenađenja i činjenice da im se poklon možda neće svidjeti.

“Ako govorimo o zreloj, punopravnoj, cjelovitoj ličnosti, onda je to obično ipak osoba koja voli darivati ​​i primati darove. Ovo je ravnoteža uzimanja i davanja. Ali kontekst je uvijek važan. Možemo uzeti situaciju u kojoj osoba prima puno od života ne u obliku darova, već u privilegijama i nasljedstvima. Odnosno darivana je životom. Stoga joj je lako davati, ona voli davati, jer su joj te potrebe zatvorene. A nakon godinu dana, na primjer, osjeti manjak i prijeđe u kategoriju primatelja”, rezimira psiholog.

Nova godina je kao lakmus test

Nova godina je svojevrsni lakmus test koji pokazuje kakav je naš odnos prema poklonima i primanju istih. Ako čovjek poklanja drugim ljudima, naročito strancima, to, uslovno, izgleda kao priča o dobroj djevojčici ili dječaku, ili čak o strahu od samoće. Ovdje se čak mogu pojaviti mazohističke sklonosti, kada osoba nema vremena, ali trči po gradu i kupuje darove. U tom slučaju možete se naći u ekstremnim stanjima: u nekoj agoniji, kada svima poklanjate ili ne poklanjate nikome.

“Praznično vrijeme i naš odnos prema njemu dobro je razdoblje da shvatimo šta nam se iznutra događa. Svaki odnos prema darovima, kao i svi drugi odnosi, presjek je našeg unutarnjeg svijeta i stanja u kojem se sada nalazimo”, napominje psiholog Olesya Vasilyeva, piše Ljepota&Zdravlje.

Tamjan, aromatična smola drveta bosvelije, vijekovima se koristi u medicini i ritualima. Njegova primjena danas obuhvata ublažavanje simptoma artritisa, astme i bolesti crijeva, ali naučna potvrda za mnoge tvrdnje i dalje nedostaje.

Tamjan, poznat i kao olibanum, potiče od drveta bosvelije, koje raste u sušnim krajevima Indije, Afrike i Bliskog istoka. Njegov prepoznatljiv miris koristi se u crkvenim obredima, aromaterapiji i tradicionalnoj medicini.

Međutim, uprkos njegovoj dugoj istoriji, mnoge zdravstvene tvrdnje o tamjanu nisu u potpunosti dokazane.
Jedna od najpoznatijih prijmena tamjana je u ublažavanju simptoma artritisa. Smatra se da njegove aktivne supstance, poput bosvelične kiseline, imaju snažna antiinflamatorna svojstva. Studije na ljudima i životinjama pokazale su smanjenje bola i ukočenosti kod osteoartritisa, ali su istraživanja ograničena. Kombinacija tamjana sa drugim suplementima, poput kurkumina, pokazala se kao još efikasnija, prenosi “HealthLine”.

Tamjan se takođe koristi za poboljšanje simptoma astme i zdravlja crijeva. Njegove komponente mogu smanjiti bronhijalne upale i prekomjernu proizvodnju sluzi, dok su neka istraživanja pokazala pozitivne efekte kod sindroma iritabilnog crijeva i ulceroznog kolitisa. Ipak, većina ovih studija uključivala je mali broj učesnika, što zahtijeva dodatna istraživanja.

Zdravlje usne šupljine još je jedno polje gdje tamjan može imati ulogu. Njegova antibakterijska svojstva potencijalno pomažu u prevenciji infekcija desni, ali dokazi su ograničeni na laboratorijske studije i manje kliničke eksperimente.

Iako postoje tvrdnje da tamjan može pomoći u kontroli dijabetesa ili smanjenju nivoa šećera u krvi, naučni dokazi su nedovoljni. Mnogi od navedenih benefita još uvijek su predmet istraživanja, zbog čega je oprez prilikom upotrebe tamjana neophodan.

Zaključno, tamjan ostaje fascinantan prirodni proizvod sa potencijalnim zdravstvenim koristima, ali nauka tek treba da potvrdi njegovu široku primjenu.