Connect with us

Društvo

PRETEŠKA BORBA SA VREMENOM! Spasioci iz Srpske o užasnim prizorima u zemljotresom razorenoj Turskoj

Ruševine. Leševi. Jauci. Preteška borba s vremenom za svaki život. Često su nam na pamet padala i naša djeca. Ne daj, Bože, da se ikada više sretnemo sa prizorima kakve je ostavio zemljotres koji je tog februarskog jutra pogodio Tursku i Siriju. Ipak, kućama idemo sa najvrednijom nagradom – izvukli smo djevojčicu iz kandži smrti. Njen život je kruna svega.

To su riječi Dragiše Vuletića i Željka Jankovića, članova republičkog spasilačkog tima koji su sa ostalim kolegama, herojima Srpske, među prvima pritekli u pomoć Turskoj, a u petak s se, nakon desetodnevne misije, vratili u Srpsku.

Prizori koji su ih dočekali kada su zakoračili u Kahramanmaraš, jedan od najporušenijih gradova, pratiće ih do kraja života. Gdje god bi pogledali, u kojem god pravcu pošli, svuda je bio sveopšti užas. I njima se stezalo srce, iako su prošli obuke za spasavanje u ovakvim situacijama, teško mogu da pronađu riječi da opišu razmjere katastrofe kojoj su svjedočili. U kojoj su dali sve od sebe. U timu su bila 23 – 22 čovjeka i jedan pas Tora, koja je na sumornom terenu obavila vrhunski posao.

U vrijeme razgovora Dragiša, Željko i ostali članovi putovali su svojim kućama. Sjećajući se dana kada su obaviješteni da će biti poslati u Tursku, kažu da su znali da je sve porušeno, ali su razmjera katastrofe tek postali svjesni kada su ih vidjeli svojim očima.

– Stanovnici su bili nevjerovatno zahvalni i topli prema nama. Krenulo je sve to još na aerodromu, kada smo čekali presjedanje za Kahramanmaraš. Službenica je najavila da se tu nalazimo i da smo krenuli u područje koje je razorio zemljotres. I iz njenog glasa su se mogle osjetiti suze u očima kad nas je najavljivala, a svi koji su bili tu pozdravili su nas s dugotrajnim i ogromnim aplauzom i tako i ispratili – ispričao je Dragiša koji je odlikovani borac Vojske Republike Srpske i sportista koji je 1994. godine, kao karatista, proglašen za najboljeg sportistu Republike Srpske u izboru “Glasa Srpske“.

Kada su stigli na odredište, smjestili su se u šatore. Temperatura je bila oko nule. Sutradan su krenuli, rame uz rame sa spasiocima iz turskog AFAD-a, na teren. Prvi prizori, taj šok za koji je teško naći prave riječi, ostaju zauvijek.

– Idete ulicom koja je, recimo, duga dva kilometra. Sve je srušeno. Potpuno. Sve do temelja. Zgrade od pet, šest, sedam spratova spale su na visinu onih sa samo jednim ili dva sprata. Svi smo prošli obuke za spasavanje i traženje u urbanim uslovima, ali ovo sve je bilo drugačije. Nije bilo prolaza. Ploča na ploči. Razlika između trećeg i četvrtog sprata je 20, 30 centimetara – ispričao je Dragiša.

Uslovi su bili veoma teški. Zahtjevni, nemogući, a osnovni princip u radu im je da prvo moraju biti sigurni oni iz tima, kako bi bezbjedno mogli doći do nastradalih. Veliku pomoć pružila im je upravo Tora, koja je obučen pas za pronalazak i živih i mrtvih ljudi.

– Prvi dan, ali ne mogu se tačno sjetiti svega, pronašli smo i izvukli jedno mrtvo tijelo. To je, to je, veoma teško. Imali smo dobar tim, sve odluke koje smo donijeli bile su ispravne – prisjeća se on, ne zaboravljajući ni toplinu koja je prema njima dolazila od naroda kojem su došli pomoći do kolega iz AFAD-a.

– I djeca su nam prilazila, grlila nas, tražila da ih uzmemo u naručje. Stariji su nas i blagosiljali, bake milovale kao djecu sa suzama u očima – priča on.

Iako je teško, gotovo nemoguće ocijeniti koji je dan bio teži, svima će im, kao posebna slika, ostati onaj dan kada su spasili život jedne djevojčice. Zove se Irmak.

– U prvom momentu smo čuli od kolega iz AFAD-a da postoji mogućnost da se tu nalaze žrtve. Prišli smo. Na samom ulazu bilo je tijelo žene. Mrtve. Tu smo se zadržali malo da otkopamo tijelo i onda smo tražili od kolega da dozivaju na turskom. Sa nama je bio i jedan Makedonac, alpinista, čiji je otac bio iz Turske. I on je govorio turski i engleski. Kada su turske kolege počele da dozivaju, čule su slab glas. I dan ranije, kada smo bili na drugim lokacijama i dozivali. To su jako teški momenti. Većina nas smo roditelji i zamislite kako je kada otac doziva dijete. Pa u jednom momentu pomisli da je nešto čuo. Morate da vjerujete, ali mi ne čujemo. Bili su to veoma teški psihični momenti. Jednostavno, krenu suze, bez obzira na to što smo bili spremni i obučeni za takve situacije, ali je to veoma nezgodno. Gledate ljude koji su tu na lokaciji gdje ste. Jecaju, plaču, a i kada izvučemo žrtvu, dođe kćerka od čovjeka, saznaje da je to otac. To su veoma teški momenti – kazao je Dragiša.

Vraćajući se na djevojčicu čiji je glas dopirao ispod ruševine čak 150 sati nakon zemljotresa priča kako su u startu vidjeli da ne mogu jednim putem zbog zidova te su pokušali, a to je predložio Željko, da kopaju rupu s druge strane.

– Mrtva žena je ležala kraj nas. Radili smo, a na deset, 20 centimetara bila je ona. Kopali smo tri do četiri metra u dubinu. Kolege iz AFAD-a su uspjele da probiju zid i da je vide i uspjeli smo nakon borbe, od momenta kada smo čuli, do onog kada je i uvučena oko četiri sata. Oduševljenje je bilo. Svašta se tad dešava. Ne znate da li mislite na svoju djecu, pomiješa se sve, srećni jer smo spasili djevojčicu koja je ima deset, 11 godina. Ne mogu to znati, ali mislim da ne bi izdržala više od 12 časova da je ostala. Gubila je već bila svijest kada smo je postavljali na nosila. Ona je nekih pola metra uspjela sama da pređe do izlaza kroz veoma uzak prolaz – rekao je Dragiša, koji je na kraju poručio da je, u tim uslovima, spasiti jedan život jednak kao dobiti premiju na lotou.

Željko Janković, Dragišin kolega, kaže da je bilo je teško. Na jednoj livadi, već prvog dana kad su stigli, bilo je desetak vreća sa tijelima.

– Stalno su odvozili mrtve. Strašno. Nismo vidjeli do sada takvu tragediju. Tragali smo za preživjelima, izvlačili leševe. Porodice su im bile tu, uz nas, i to tražile od nas – rekao je on.

Od lokalnog stanovništva dobijali su vodu, sokove, hranu, slatkiše.

– Davali su nam i tako snagu da nastavimo. I oni su vidjeli naš trud. Mi smo stvarno imali dobar tim. Penjali smo se po armaturama gdje možete veoma lako da se rasiječete. To se desilo našem psu koji je obavio vrhunski posao. Gdje god je markirao, tu su bili živi ili mrtvi. Nije nigdje pogriješio, kada je odmarala Tora se igrala s djecom – priča on, dok su emocije pomiješane.

Taj dan, kada su spasili djevojčicu, čuli su njen glas.

– Bila je na drugom spratu, a mi kad smo kopali, u nastojanju da dođemo do nje, kopali smo zemlju između temelja. I temelj je na jednom mjestu bušen da bismo došli do nje. Možete zamisliti koliko je propala do temelja. U zemlju. Tu ne mogu ni lopata ni kramp da se ubace. Neki su kopali rukama. Iznad glava smo stavili kašiku od bagera da štiti da nam se ne saspu velike betonske ploče – rekao je Željko Janković, takođe uspješni karatista, dodajući da su imali namjeru da je posjete u bolnici, ali nisu uspjeli.

Snažni zemljotresi pogodili su Tursku i Siriju 6. februara. U Turskoj je poginulo više od 38.000 ljudi, dok tačan broj žrtava u Siriji i dalje nije pouzdan. Dio spasilaca iz Srpske još je u razorenim područjima.
Novosti.ba

Related Topics:

Društvo

SAMO tri odsto prirodnih dobara Srpske ZAŠTIĆENO

Trenutno je oko tri odsto teritorije Republike Srpske pod pravnom zaštitom, a iako je u planu da se i druga prirodna dobra stave pod zaštitu, to je dugotrajan proces koji može trajati i nekoliko godina.

Kako je za “Nezavisne novine” kazao Dragan Kovačević, načelnik Odjeljenja za prirodno nasljeđe u Republičkom zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa, u Registru zaštićenih prirodnih dobara, do kraja februara ove godine, 34 područja prirode u Republici Srpskoj su imala pravnu zaštitu.

“Površina pod zaštitom iznosi 73.038 hektara, što je procentualni udio od 2,96 odsto teritorije Republike Srpske. Zaštićena su dva rezervata prirode, po tri područja sa održivim korišćenjem prirodnih resursa, nacionalna parka i zaštićena staništa, te 17 spomenika prirode i šest parkova prirode”, kazao je Kovačević i dodao da je u planu i proglašavanje novih područja zaštićenim.

Kako kaže, Zavod je u decembru prošle godine završio izradu Studije za proglašenje zaštite gornjeg toka rijeke Neretve, u opštini Kalinovik i Gacko.

“Trenutno je u izradi studija za proglašenje zaštite spomenika prirode Kanjon Cvrcke, opština Kneževo, a rade se multidisciplinarna istraživanja koja su neophodna za utvrđivanje vrijednosti područja za park šume oko Banjaluke, odnosno Trapiste, Starčevicu, Šibove, te za Duge njive na Trebavi, opština Modriča”, rekao je Kovačević i dodao da postoje i inicijative za stari tok rijeke Drine u Bijeljini, Kruševo brdo i rijeku Kruševicu u opštini Kotor Varoš, planinu Ozren, te kanjon Tijesno kod Banjaluke, planinu Jahorinu te rijeke Pliva i Janj u Šipovu.

Milica Končar, čija su specijalnost biodiverzitet i zaštićena područja u Centru za zaštitu životne sredine, za “Nezavisne novine” kaže da bi mnogo veća teritorija Republike Srpske, koje je prirodno bogata, trebalo da se zaštiti.

“Inače je prosjek da 10 do 30 odsto teritorije bude zaštićeno, tako da je potrebno još mnogo toga da se radi po tom pitanju. S obzirom na to da je ovdje mnogo projekata gdje se vrši eksploatacija ili neka druga vrsta industrije, zbog toga je veoma bitno da imamo zaštićena područja i da se ona prepoznaju kao takva, istraže se i na kraju zaštite”, istakla je Končareva.

Ona ističe da trenutno rade na kraškim poljima i cilj im je da u nekoj daljoj budućnosti i kraško polje, koje se nalazi u okviru Srpske, bude zaštićeno, a s obzirom na to da do sada nisu prepoznata kao posebni ekološki fenomeni.

Kovačević pojašnjava da vremenski rok za proglašenje zaštićenog područja zavisi od dužine trajanja potrebnih multidisciplinarnih istraživanja, koja mogu trajati od jedne do tri godine, u zavisnosti od veličine područja, obima i vrste istraživanja, angažovanih eksperata itd.

“Dugotrajan je to postupak jer je potrebno identifikovati i valorizovati sve prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti područja, uraditi detaljan opis područja i analizu stanja. Nakon provedenih istraživanja potrebno je kroz dokument studija zaštite predložiti obuhvat sa mjerema zaštite i smjernicama za očuvanje prirodnih i kulturno-istorijskih vrijednosti, nakon čega taj dokument ide na dalje postupanje Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS”, dodaje on.

Pojašnjava da Ministarstvo, na osnovu ove studije, izrađuje prijedlog odluke o proglašenju područja zaštićenim i oba dokumenta stavlja na javni uvid, u toku kojeg svi imaju pravo da dostave komentare, primjedbe, a nakon čega ga dostavljaju Zavodu, koji je dužan da ih razmotri te sve smislene i objektivne uvaži i koriguje u tekstu studije zaštite, a Ministarstvo u tekstu prijedloga odluke.

“Nakon toga, organ nadležan za proglašenje donosi akt o proglašenju kojim se pored granica zaštićenog područja i mjera zaštite uspostavlja i upravljač. Po donesenom aktu, Zavod područje za koje je donesen akt o proglašenju upisuje u Registar zaštićenih područa i time je u cijelosti završena procedura zaštite određenog područja”, zaključuje Kovačević.

 

(Nezavisne novine)

Nastavi čitati

Društvo

Nikad veći uvoz polovne garderobe u BiH

Uvoz polovne odjeće u Bosnu i Hercegovinu iz godine u godinu vrtoglavo raste, a iz second hand prodavnica kažu da je mušterija sve više te da je često problem nabaviti dovoljno odjeće koliko se prodaje.

Podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH ukazuju na porast uvoza, a vlasnici radnji koji se bave prodajom to potvrđuju te ističu da su danas češće mušterije one koje imaju novca, nego oni koji kupuje iz krajnje nužde.

Prema podacima UIO, prošle godine uvezene su 4.853 tone korištene odjeće u vrijednosti od tačno 10,7 miliona KM.

Isti podaci pokazuju da je u posljednjih više od deset godina uvoz korištene odjeće iz godine u godinu veći za oko jedan do dva miliona KM, a kada poredimo 2021. godinu i prošlu, vidimo da je uvoz skočio za čak tri miliona KM.

Tako je od 2010. pa do 2013. godine ova roba uvožena u prosjeku oko četiri miliona KM vrijednosti, da bi se nakon 2015. godine njen uvoz povećao na oko šest miliona KM.

Od 2015. do 2020. godine uvoz se kreće oko 6,5 miliona KM, što je u prosjeku oko tri tone težine ovih tekstilnih proizvoda.

Nakon toga, 2021. godina bilježi skok na 7,9 miliona KM, što je 4.182 tone godišnje.

Veći uvoz u ovom slučaju ukazuje na veću potražnju za ovom garderobom, a ovo potvrđuju prodavnice koje kažu da je mušterija sve više.

Tako su za “Nezavisne novine” potvrdili iz jednog second hand shopa koji ima poslovnice u Federaciji BiH. Kako su nam kazali, nakon pandemije promet im je povećan za pet odsto.

Zanimljivo je, kako kažu, da se odjeća sve manje kupuje iz nužde, a sve češće iz, moglo bi se reći, razonode, jer su im najčešće mušterije ljudi sa novcem koji, prema njihovim riječima, poznaju brendove i kvalitet odjeće.

“Nama su najčešće mušterije one koje poznaju kvalitet odjeće i već imaju svoje preferencije pri kupovini”, kazali su iz ove prodavnice.

Kako su dalje istakli, osjetno je povećan promet u danima vikenda kada ljudi dolaze iz inostranstva i ovdje kupuju odjeću u većim količinama.

“Ljudi se razumiju u garderobu, znaju koliko šta vrijedi i znaju šta im se sviđa i onda to namjenski traže”, kazali su oni. Kako su objasnili, svakako da cijena ipak utiče, jer ovdje se za isti novac može kupiti više stvari, a u suprotnom bi se mogao kupiti samo jedan komad garderobe.

Na pitanje šta najviše prodaju, istakli su da je tu ženska garderoba, a tu se misli na sve, pa čak i donji veš. Pored toga, velika je potražnja za sportskom opremom, najčešće ski-opremom. Pored toga, posteljine “ne mogu nabaviti dovoljno” jer se kvalitetna posteljina može više puta prati da ne izgubi značajno na kvalitetu. A, kako kažu, iznenađujuće često građani kupuju peškire.

Kako su dodali, ono što je zajedničko svim radnjama jeste sve teža nabavka određene robe, što smatraju posljedicom situacije na Zapadu, gdje prodaja polovne odjeće odavno cvijeta.

Slično su potvrdili i iz jedne radnje u Banjaluci, gdje su istakli da su im mušterije ljudi svih starosnih grupa.

“Teško je procijeniti koliko ljudi dođe. To zavisi od mnogo faktora, ali svakako ih je više”, kazali su iz jedne banjalučke radnje.

Iz jedne radnje u Sarajevu potvrdili su isto, te su istakli da ih često posjećuju mladi ljudi.

Ipak, prema svemu sudeći, kupuju zaista svi, i mladi i stariji, a kako su kazali iz ovih prodavnica, mnogo ljudi prođe u jednom danu, a nerijetke su i stalne mušterije.

 

(Nezavisne novine)

Nastavi čitati

Društvo

Neisplaćene plate i topli obrok: Zenički rudari štrajkaju glađu

Grupa rudara Rudnika mrkog uglja (RMU) Zenica stupili su danas u štrajk glađu. Razlog je neisplata plata i toplog obroka za protekli mjesec. Plate su ranije isplaćivane do 15. u mjesecu.

Za utorak rudari najavljuju proteste u kojima će ih, kako najavljuju iz sindikata, podržati i rudari iz drugih rudnika koncerna Elektroprivrede BiH u sklopu kojeg posluju.

“Petnaest članova sindikalnog odbora je trenutno u štrajku glađu. Na to smo se odlučili jer nam se niko od naše uprave (rudnika) nije obratio, da nas pita jesmo li živi, zdravi, šta i kako dalje”, kazao je Elvedin Avdić, predsjednik Sindikata radnika RMU Zenica, za Radio Slobodna Evropa(RSE).

Rudari su u petak, 24. marta, obustavili proizvodnju u dvije jame. Gradska uprava Zenice je prošle sedmice blokirala račun rudnika zbog duga za naknade prema gradu za gradsko zemljište.

Avdić nije želio komentirati informacije da rudnik posluje “u minusu”, ali je naglasio da “nas rudare to ne interesuje”.

“Nas interesuju kolektivni ugovor i plata”, kazao je Avdić za RSE. Avdić je dodao da su prošlu srijedu imali “neformalan sastanak” s gradonačelnikom Zenice Fuadom Kasumovićem te da im je on obećao da će “do petka to završiti”.

Gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović nije odgovarao na pozive RSE.

Rudari RMU Zenica su prošlo ljeto stupili u generalni štrajk, kad im je Grad Zenica takođe blokirao račun te su rudarima takođe kasnila primanja.

Grad Zenica je 20. jula 2022. deblokirao račun, a gradonačelnik Kasumović je tad obećao da “Grad Zenica do Nove godine neće ništa poduzimati po pitanju nove blokade”.

Rudnik duguje Gradu Zenici oko 2,6 miliona maraka (oko 1,3 miliona eura), a Kasumović je tad kazao da će Grad Zenica oprostiti taj dug ako Elektroprivreda BiH, odnosno rudnik, isplati ta sredstva rudarima.

“Kada se raspodijeli na sve komorate, zeničkim rudarima bilo bi isplaćeno po oko 4.500 KM, plus svi doprinosi”, saopštio je tad Kasumović, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Iz Elektroprivrede su to u saopštenju nazvali “populizmom” te su ustvrdili da je “RMU Zenica Gradu Zenica uplatio, po osnovu nezakonite naknade za korištenje građevinskog zemljišta, 4,6 miliona maraka (oko 2,6 miliona evra)”, te su zatražili od Grada Zenice da “vrati nezakonito uzeti novac”.

Rudnici su među najvećim dužnicima za poreze i doprinose u Bosni i Hercegovini.

Prema podacima Porezne uprave Federacije BiH, jednog od dva entiteta u BiH, dug RMU Zenica je krajem decembra prošle godine iznosio blizu 154 miliona maraka (oko 78 miliona evra), koliki je i dug Rudnika uglja Kreka iz Tuzle na sjeveru Bosne.

Dug Rudnika uglja Breza u središnjoj Bosni iznosio je oko 114 miliona maraka (oko 58 miliona evra).

 

(Nezavisne novine)

Nastavi čitati

Aktuleno