Od 1. maja 2025. godine, aerodrom u Trebinju ima novog direktora.

Predrag Babić sjeo je u fotelju umjesto Mladena Stankovića, koji je podnio ostavku, a od njega je, sudeći prema izjavama, osim papirologije, naslijedio i stav da projekat napreduje.

U čemu se ogleda taj napredak, nismo saznali, jer do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina” nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa Predragom Babićem.

Ništa bolje nismo prošli ni u pokušaju da stupimo u kontakt sa bilo kim iz ovog preduzeća. Na internet stranici trebinje-airport.com, posljednja informacija objavljena je u februaru 2024. godine, a radi se o obavještenju o Studiji uticaja na životnu sredinu.

Studija je, podsjetimo, zatražena nakon što su se vlasti u Dubrovniku pobunile da neće dozvoliti izgradnju bez prethodno urađene studije, tvrdeći da će aerodrom i objekti biti građeni u zaštitnoj zoni rijeke Omble, te tako ugroziti izvorište pitke vode za Dubrovčane.

Osim informacija o studiji, na zvaničnom sajtu aerodroma Trebinje samo piše da je stranica u pripremi, a za one koji žele dobiti bilo kakve podatke, nije ostavljen ni broj telefona.

Slično je i sa Facebook stranicom Aerodrom Trebinje, gdje se takođe ne može pronaći kontakt broj preduzeća, ali su, za razliku od internet stranice, nešto ažurniji, te prenose šta drugi pišu o projektu aerodroma. Posljednja vijest je iz novembra 2024. godine, gdje se kaže da je od oko 300 hektara koje bi trebalo da obuhvata aerodrom, eksproprisano 12 odsto, odnosno da je vlasnicima zemljišta do tada isplaćen novac za oko 35 hektara.

U tekstu se navodi i da je planska dokumentacija za izgradnju aerodroma usvojena te da su izdati lokacijski uslovi za izgradnju. Eksproprijacije bi trebalo da bude završena do kraja 2025, a izgradnja bi trebalo da počne 2026, što je 20 godina od kada je ova priča počela.

Mirko Ćurić, gradonačelnik Trebinja, kaže da je razgovarao sa novim direktorom aerodroma, podsjećajući da je Predrag Babić već učestvovao na projektu trebinjskog aerodroma, ali i da je bio i direktor preduzeća “Aerodromi Srbije”.

“On (Babić) je kazao da nema nikakvih problema ni da se neće nastaviti. On smatra da sve ide nekom planiranom dinamikom, bez obzira na to što je, nažalost, ovaj projekat prisutan duži period u Trebinju. Što se tiče njihovih obaveza, izrade glavnog projekta, to ide po planiranoj dinamici”, tvrdi Ćurić za “Nezavisne”.

Lokacija aerodroma planirana je zapadno od urbanog centra grada, prema naselju Hum.

“Obuhvata dijelove naseljenih mjesta Trebinja: Hum, Jusići, Petrovići, Jušići, Taleža, Duži, Ljubovo, Gola Glavica, Klikovići i Cerovac”, rečeno je u Studiji uticaja na životnu sredinu za izgradnju i rad aerodroma Trebinje, koju je izradio CETEOR iz Sarajeva.

Sve navedeno zvuči lijepo, od toga da preduzeće radi, da ima direktora, planove, ali je činjenica da aerodrom u koji se skoro dvije decenije više ulaže riječima nego djelima, nema ni pistu, ni prateće objekte, a kamoli avione ili putnike.

Priča o aerodromu u Trebinju počela je 2006, ubrzo je osnovano JP, a plan je bio da aerodrom bude izgrađen u selu Zupci, te da 2011. polete i prvi avioni. Ne samo da od toga nije bilo ništa, već je 2014. godine Vlada Srpske zatvorila “Aerodrom Trebinje”.

Priča je ponovo oživjela 2020. godine, kada sve preuzima Srbija, osnivač je bilo preduzeće “Aerodromi Srbije” Niš, a u direktorsku fotelju sjeda pomenuti Mladen Stanković.

Tada je promijenjena lokacija za aerodrom pa se on preselio u selo Mioniće, ali ni to nije trajalo dugo, pa je kao nova lokacija izabrano selo Taleža. Plan da avioni polete bio je mart 2022, pa onda 2023, a u 2025. godini nadležni se tek nadaju izgradnji aerodroma u 2026.

Trenutno se, takođe prema riječima Mirka Ćurića, rješava pitanje sa hrvatskom stranom.

“Dobio sam informaciju od uprave, prethodnog i novog direktora, svi elaborati, sve što je neophodno da se riješi zaštita životne sredine, to će oni obuhvatiti građevinskom dozvolom kako ne bi došlo do ugrožavanja ne samo dijela Hrvatske, već, naravno, prije svega Trebinja”, istakao je Ćurić za “Nezavisne”.

Đorđe Vučinić, poslanik u Klubu Za pravdu i red u NS RS, kaže da je kompletna priča o aerodromu Trebinje do sada bila mazanje očiju javnosti.

“Tokom postojanja prvog preduzeća ‘Aerodrom Trebinje’, na plate radnika godišnje je išlo 360.000 KM, a izrada projektne dokumentacije koštala je preko tri miliona KM. Novi aerodrom je želio da pravi Rodoljub Drašković, a onda je to preuzela Vlada RS. Tu su obustavljani tenderi, pa je Srbija preuzela posao. Tada je najavljivano da će letovi biti krajem 2021, a Skupština Trebinja izglasala je tada kredit od pet miliona maraka, od čega je 600.000 išlo za potrebe izgradnje aerodroma i niko ne zna šta je bilo s tim novcem. Ništa od tada nismo dobili, trenutno se u Taleži ništa ne dešava. Novom direktoru želim sreću, jer to je jedino što, izgleda, leti sa trebinjskog aerodroma”, kaže Vučinić za “Nezavisne “.

A dok se čeka da počnu radovi na izgradnji, na ovom projektu novac se uveliko troši.

Kako je nedavno objavio portal “Capital”, “Vode Srpske” dale su firmama iz Banjaluke i Bijeljine čak 733.000 KM za izradu idejnog rješenja i projekat otpadnih voda sa aerodroma.

Novinarka portala “Direkt” Nikolija Bjelica Škrivan kaže za “Nezavisne” da je sve ove godine nepostojeći aerodrom samo gutao javni novac, a ostavljao je malo traga na terenu.

“Imam utisak da su vlasti sve ovo vrijeme samo srljale, bez obzira na to što će, ako ih pitate, dostaviti spisak stvari koje su možda uradili. Naša vlast inače već mnogo godina ima problem sa slaganjem prioriteta. Hajde da za početak napravimo puteve i povežemo Hercegovinu sa ostatkom zemlje i njene opštine međusobno. To mogu da rade dok pričaju o aerodromu”, navodi ona te ističe da nikako nije dobro da o aerodromu odlučuju pojedinci.

“Mi smo više puta razgovarali sa stručnjacima iz oblasti vazduhoplovstva i mogu vam reći da su njihovi nalazi išli u pravcu toga da je takav jedan projekat posve neopravdan. Cijeli projekat je netransparentan od početka i prirodno je da u takvo nešto nemamo povjerenja”, naglasila je Bjelica Škrivanova.

To što poznavaoci prilika nemaju povjerenja u ovu priču, možda najbolje ilustruje izjava zbog koje ćemo se vratiti 13 godina unazad. Naime, 2012. godine, Nedeljko Čubrilović, koji je i tada bio ministar saobraćaja i veza u Vladi RS, prilikom posjete Trebinju, govoreći o turističkim potencijalima Srpske, rekao je da je aerodrom u Trebinju udvostručio broj putnika u odnosu na 2011. godinu

Ekstremno visoke cijene voća svakodnevna su tema među potrošačima u Republici Srpskoj, kojima ova vrsta namirnica postaje sve više nedostupna.

Naime, kako kažu naši sagovornici, u narednim danima se očekuju prvi plodovi kruške te breskve, čije će cijene biti više nego ranijih godina, a sve zbog smanjenog roda. Na policama širom Republike Srpske porasle su sve cijene voća, pa su i uvijek povoljne jabuke, dostigle cijenu i do četiri marke, a trešnje čak i 20 KM, a kako smo ranije pisali, za kilogram borovnica u marketima treba izdvojiti i do 50 KM.

Mladen Marjanović, predsjednik Udruženja voćara Prijedor, ističe da će ove godine rodovi voća biti jako smanjeni.

“Mraz je učinio svoje, nismo imali mogućnost ni na koji način da osiguramo i zaštitimo voće”, kazao je Marjanović i istakao da ovo područje Srpske sigurno neće imati voća.

“Mi voćari nikada nismo diktirali cijenu, uvijek su to diktirali uvoz, ponuda i potražnja”, kazao je Marjanović i istakao da su cijene takve kakve jesu, ali dodaje da je u posljednje vrijeme sve poskupilo.

“Naše prodajne cijene zadnjih godina su jako niske, pa je to dovelo do gašenja proizvodnje”, pojasnio je Marjanović i istakao da se u narednom periodu očekuju još više cijene voća, ali dodaje da voćari nikada na to nisu mogli uticati.

“Sada bismo mogli imati bolji plasman, ali nemamo roda”, zaključio je Marjanović.

Da će rodovi pojedinog voća, poput jabuka, šljiva, krušaka, breskvi u Republici Srpskoj ove godine biti mnogo manji od planiranog, što će dovesti do visokih cijena, ali i većeg uvoza smatra i Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara Republike Srpske.

“Prošle godine bili su jako loši vremenski uslovi, gdje su proizvođači imali prepolovljenu proizvodnju, tako da je sada na policama marketa u Srpskoj samo uvozno voće pa stoga i ne čude visoke cijene. Tako kilogram jabuka košta i do četiri marke, kilogram breskvi preko šest”, kazao je Dojčinović.

Ističe da će ova godina sigurno biti još gora nego lani, jer, kako kaže, sad imaju umanjenje roda zbog mraza, grada i prekomjernih količina padavina u proljeće.

“Loši vremenski uslovi u proljeće nisu bili samo kod nas, nego u cijeloj Evropi, tako da u ovoj sezoni možemo očekivati dosta manje voća pa samim tim će i cijene biti visoke, koje će na kraju plaćati građani”, kazao je Dojčinović.

Dodao je da voćari ne mogu uticati na cijenu voća u marketima i tržnim centrima jer oni prodaju breskve po 2,50 marke, a kupci je plaćaju po šest-sedam maraka.

“Oni podignu cijenu – dva do tri puta više od one koje plaćaju voćarima”, ističe Dojčinović.

Prema njegovim riječima, Srpska ima malu proizvodnju voća koju su klimatske promjene dodatno umanjile.

“Mali je rod svega, a cijene su takve kakve jesu. Nismo konkurentni jer nemamo velike podsticaje u odnosu na uvoznike. Dolazimo do toga da cijene diktira uvozni lobi”, zaključio je Dojčinović.

Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja za zaštitu potrošača “Don” Prijedor, kazala je ranije za “Nezavisne novine” da je voće za potrošače postalo luksuz.

“Imamo smanjenu proizvodnju i voća i povrća, uvozni lobi je prejak, a mi sve to pravdamo, kao mi smo potpisali takve ugovore da moramo određene količine uvoziti, ali ne abnormalne koje mi uvozimo dok naši poljoprivrednici bacaju neke proizvode”, kazala je Marićeva.

Dodala je da su jagode, ali i trešnje ove godine doživjele nevjerovatne cijene, te istakla da to i ne čudi jer građani slabo otkupljuju od naših poljoprivrednika.

“Voće je postalo dostupno samo bogatima”, kazala je Marićeva i istakla da se ljudi vrlo lako odreknu nečega što nije najosnovnije.

Dok se razvijene evropske zemlje poput Švedske, Holandije i Islanda ponose jednocifrenim procentom mladih koji niti rade, niti se obrazuju, poražavajući podaci Evrostata za 2023. godinu stavljaju Bosnu i Hercegovinu i zemlje Balkana na sam vrh ove neslavne ljestvice.
Sa skoro četvrtinom svoje mlade populacije (od 15 do 34 godine) izvan sistema rada i obrazovanja, BiH se suočava sa demografskom i ekonomskom krizom koja prijeti da potkopa njenu budućnost.

Poražavajuća statistika

Najnoviji izvještaj Evrostata otkriva sumornu sliku za mlade na Balkanu. Bosna i Hercegovina, sa alarmantnih 24,7% mladih u NEET kategoriji (eng. Neither in Employment nor in Education or Training), zauzima drugo mjesto u Evropi, odmah iza Turske (27,2%). Situacija nije mnogo bolja ni u komšiluku. Rumunija (20,6%), Grčka (18,0%), Srbija (16,3%) i Bugarska (15,4%) takođe se nalaze u gornjem dijelu ljestvice, daleko iznad evropskog prosjeka.

Poređenja radi, zemlje poput Holandije (5,9%) ili Švedske (5,8%) imaju i do pet puta manji udio mladih koji su isključeni iz društvenih i ekonomskih tokova. Čak i Hrvatska, sa 12,7%, stoji značajno bolje od svojih istočnih susjeda, što signalizuje duboke strukturne probleme koji pogađaju zemlje izvan Evropske unije ili one koje su joj se kasnije pridružile.

Zašto je Balkan „crna rupa“ za mlade?

Visoke stope NEET populacije na Balkanu nisu slučajnost, već posljedica složenog spleta višedecenijskih problema. Tranzicija iz socijalističke u tržišnu privredu ostavila je duboke ožiljke, što je rezultiralo masovnim gubitkom radnih mjesta i industrijom niske produktivnosti.

Ključni problemi sa kojima se suočava Bosna i Hercegovina i regija uključuju:

– Neusklađenost obrazovnog sistema sa tržištem rada: Obrazovne institucije i dalje proizvode kadrove za koje ne postoji stvarna potražnja. S druge strane, nedostaje radnika u sektorima koji se razvijaju, poput IT sektora i modernih tehničkih zanimanja.

– Složena politička struktura i korupcija: U Bosni i Hercegovini, fragmentirana vlast na više nivoa i sveprisutna korupcija stvaraju nepovoljno poslovno okruženje koje odbija investitore i guši otvaranje novih radnih mjesta. Mladi često vjeruju da su političke veze važnije od stručnosti, što dovodi do apatije i nepovjerenja u institucije.

– Nedostatak prilika i „odliv mozgova“: Suočeni sa nedostatkom perspektive, mladi masovno napuštaju zemlju u potrazi za boljim životom. Ovaj „odliv mozgova“ dodatno osiromašuje privredu, ostavljajući je bez najvitalnijeg i najproduktivnijeg dijela stanovništva.

– Neefikasne politike i slabe institucije: Uprkos postojanju strategija za zapošljavanje mladih, njihovo sprovođenje je često sporo i neefikasno. Programi poput „Garancije za mlade“, uspješni u nekim zemljama EU, u BiH i Crnoj Gori još uvijek nisu u potpunosti zaživjeli.

Cijena neaktivnosti: Ekonomske i društvene posljedice

Visok procenat mladih izvan tržišta rada i obrazovanja predstavlja ogroman teret za ekonomiju. Gubici se ogledaju u smanjenoj potrošnji, manjim prihodima od poreza i doprinosa, te povećanim troškovima za socijalna davanja. Dugoročno, ovo vodi ka ekonomskoj stagnaciji, socijalnoj isključenosti i političkoj nestabilnosti.

Generacije mladih koje odrastaju bez radnih navika i prilike za usavršavanje postaju „izgubljene generacije“. To ne samo da utiče na njihovo mentalno zdravlje i dobrobit, već stvara i začarani krug siromaštva koji je teško prekinuti.

Put prema naprijed

Rješavanje ovog problema zahtijeva sveobuhvatan i koordinisan pristup. Neophodne su duboke reforme obrazovnog sistema kako bi se uskladio sa potrebama modernog tržišta. Ključno je i stvaranje povoljnijeg poslovnog okruženja kroz smanjenje birokratije, odlučnu borbu protiv korupcije i privlačenje stranih investicija.

Države Balkana, a posebno Bosna i Hercegovina, moraju uložiti značajne napore u sprovođenje aktivnih politika zapošljavanja, podsticanje preduzetništva među mladima i pružanje prilika za cjeloživotno učenje. Bez odlučne akcije, sumorna statistika sa početka ovog teksta ostaće surova realnost koja definiše budućnost cijele regije. Vrijeme ističe, a cijena neuspjeha je previsoka.

(Buka) Foto: BN