Connect with us

Svijet

REGAN GA NAZVAO “LUDIM PSOM”, narod slavio kad su saznali da je mrtav: 13 godina od SMRTI GADAFIJA

Na današnji dan 2011. godine u Sirtu je ubijen bivši libijski vođa Muamer el Gadafi, a snage Prelaznog nacionalnog savjeta su preuzele kontrolu nad gradom.

Gadafi je ubijen nakon što su snage novih libijskih vlasti preuzele mediteransku luke Sirt, njegov rodni grad i posljednje velikog uporište njegovih snaga. Ubijen je osam mjeseci od početka sukoba i skoro dva mjeseca nakon što je NTC preuzeo vlast u zemlji.

Fotografija krvavog Gadafija napravljena mobilnim telefonom je uskoro obišla svijet. Njegovo tijelo je prebačeno u Misratu.

Libijci širom zemlje su vijest o smrti šezdesetgodišnjeg bivšeg vođe, koji je vladao od vojnog puča 1969. godine do početka revolucije u februaru ove godine, proslavili pjesmom, plesom i pucanjem iz vatrenog oružja na ulicama Tripolija, Bengazija i drugih gradova

U poslijepodnevnim satima je saopšteno da je ubijen i njegov sin Motasim dok je drugi sin Saif u bjekstvu.

Jedan zvaničnik prelaznog vijeća je rekao da je Gadafi bio ranjen u obje noge dok se pokušao probiti iz Sirta.

Gadafi je 42 godine bio na čelu naftom bogate, ali rijetko naseljene Libije. Muamer Gadafi – državnik s najdužim mandatom u arapskom svijetu – konačno je sišao s vlasti nakon šestomjesečne pobune.

Gadafi se predstavljao kao “bratski lider” i “vođa revolucije,” koji se očinski brinuo za šest miliona stanovnika Libije. Međutim, nekoliko sati nakon što su pobunjenici ušli u Tripoli, hiljade Libijaca cijepalo je režimske postere, gazilo po slikama Gadafija i čak pucalo u njih u izlivu bijesa protiv čovjeka čija je vladavina često bila brutalna.

Gadafi je povremeno održavao veze s ostatkom svijeta. Godinama je bio izolovan zbog bombardovanja Pan Am-ovog aviona nad Lokerbijem u Škotskoj, u kome je poginulo 270 ljudi. Nakon godina negiranja, Libija je priznala odgovornost za taj čin i pristala da plati do 10 miliona dolara odštete članovima porodica nastradalih. Gadafi je takođe objavio da će demontirati svo libijsko oružje za masovno uništenje. Zbog tih poteza postepeno su obnovljeni odnosi s međunarodnom zajednicom.

U februaru, samo nekoliko sedmica nakon što su ulični protesti doveli do pada vlada u Tunisu i Egiptu, počeo je ustanak protiv Gadafija na istoku Libije.

Nekoliko dana kasnije, Gadafi se obratio svom narodu putem televizije, zavjetujući se da će progoniti demonstrante “palač po palač, sobu po sobu, kuću po kuću, sokak po sokak.”

Govor je razbjesnio građane i podstakao ih na oružanu pobunu. Od tada je ismijavan u pjesmama i skečevima širom arapskog svijeta.

Početak vladavine
Gadafi je došao na vlast 1969. kao dvadesetsedmogodišnjak nakon što je poveo državni udar protiv kralja Idrisa, u kojem nije bilo žrtava. Decenijama je svoju naftom bogatu zemlju držao pod strogom kontrolom, suzbijajući disidente.

Rođen je 1942. u obalnom području Sirte. Roditelji su mu bili nomadi. Napustio je studij geografije na Univerzitetu u Bengaziju i priključio se armiji.

Nakon dolaska na vlast, uveo je panarapsku, antiimperijalističku filozofiju pomiješanu s aspektima islama. Dok je dopuštao da mala preduzeća budu u privatnom vlasništvu, sve velike firme bile su državne.

Divio se egipatskom vođi Gamalu Abdel Naseru i njegovoj arapskoj socijalističkoj i nacionalističkoj ideologiji.

Bezuspješno je pokušao da ujedini Libiju, Egipat i Siriju u federaciju. Sličan pokušaj da spoji Libiju i Tunis završio je svađom.

Vješanja i masakri
Godine 1977. promijenio je ime države u Velika Socijalistička Narodna Libijska Arapska Džamahirija i omogućio građanima da iznose svoja mišljenja na narodnim kongresima.

Kritičari su njegovu vladavinu opisivali kao vojnu diktaturu, optužujući ga da guši građansko društvo i nemilosrdno gazi protivnike. Prema izvještajima organizacije Human Rights Watch, stotine ljudi je tokom njegove vladavine bilo zatvoreno zbog političkih prestupa, a nekima je izrečena i smrtna kazna.

“Nakon što je došao na vlast, Gadafi je postepeno pribjegavao sili i brutalnosti”, izjavio je za Al Džaziru iz Londona Mohamed Abdala, zamjenik generalnog sekretara Nacionalnog fronta za spas Libije.

“Tokom 70-ih, javno je vješao studente koji su protestovali i zahtijevali prava u Bengaziju, Tripoliju i mnogim drugim gradovima. Takođe je koristio silu protiv članova opozicije u inostranstvu tokom 1980-ih, i to u Londonu i širom Evrope i Bliskog istoka.”

“Prilikom najbrutalnijeg masakra koji smo vidjeli, naredio je da se ubije 1.200 nenaoružanih zatvorenika u zatvoru Abu Salim. Likvidirani su za manje od tri sata”.

“Kralj svih kraljeva”
Gadafi je odigrao ključnu ulogu u organizaciji arapske opozicije mirovnim pregovorima između Egipta i Izraela u Camp Davidu 1978. godine.

Nakon što su ga brojne arapske države izopštile, djelimično zbog njegovih stavova prema izraelsko-palestinskom sukobu, Gadafi je preusmjerio svoju međunarodnu politiku s arapskog svijeta na Afriku.

Njegova vizija Sjedinjenih Afričkih Država urodila je plodom. Osnovana je Afrička unija, a na sastanku afričkih kraljeva 2008. godine, Gadafi je proglašen “kraljem svih kraljeva” tog kontinenta.

Gadafi je u centar pažnje dospio 2009. godine, kada je al-Megrahi pušten iz zatvora zbog lošeg zdravstvenog stanja. U Libiji su ga Gadafi i mnogi građani dočekali kao heroja, što su osudile Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija.

Govor od sat i po u UN
U septembru 2009, Gadafi je prvi put posjetio SAD radi obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija.

Njegov planirani govor od petnaest minuta zapravo je trajao više od sat i po. Poderao je kopiju povelje UN-a, optužio Vijeće sigurnosti da je terorističko tijelo slično al-Kaidi i zahtijevao da bivši kolonizatori Africi plate 7,7 hiljada milijardi dolara odštete.

U avgustu 2010, Gadafijev poziv stotinama mladih Italijanki da pređu na islam zasjenio je njegovu dvodnevnu posjetu toj zemlji, koja je trebala ojačati veze Tripolija i Rima.

Related Topics:

Svijet

OLUJA POHARALA EVROPU: Čovjek poginuo dok je spasavao komšinicu (VIDEO)

Najmanje tri osobe su poginule, a nekoliko je nestalo nakon što je oluja Klaudija poharala dio Evrope. U Francuskoj desetine vatrogasaca tragaju za muškarcem kog je odnijela bujica. U Italiji, ekstremno vrijeme pogodilo je centar i sjever zemlje, gdje su vlasti proglasile vanredno stanje i zatvorile škole.

Zastrašujuće scene snimljene su u departmanu Ardeš u Francuskoj. Uznemiren porastom nivoa rijeke, penzioner je sišao da pomjeri svoj automobil. Međutim, bujice su odnijele vozilo, a vlasnik je takođe upao u vodu. Odmah je pokrenuta velika operacija, u kojoj je učestvovalo 60 vatrogasaca, dron i deset ronilaca. Međutim, tijelo žrtve nije pronađeno, a spasioci vjeruju da su šanse da je još živ izuzetno male.

Problemi su se javili i u departmanu Drom, gdje je ogroman talas blata zahvatio grad od 2.000 stanovnika. U tom mjestu je za dva dana pala dvomjesečna količina kiše.

U regionu Furlanija u Italiji, brdo se srušilo i uništilo tri zgrade. Tone zemlje progutale su 83-godišnju ženu i 32-godišnjeg muškarca. Svjedoci su rekli da je muškarac umro dok je pokušavao da je spase.

Širom područja, nekoliko gradova je poplavljeno nabujalim rijekama. Više od 300 ljudi je evakuisano čamcima ili spaseno helikopterima sa krovova kuća gdje su se sklonili, prenose agencije.

Nastavi čitati

Svijet

TENZIJE ZBOG PRODUBLJIVANJA SPORA: Japan uputio upozorenje svojim građanima u Kini

Japan je upozorio svoje građane u Kini da pojačaju mjere bezbjednosti i izbjegavaju mjesta sa mnogo ljudi zbog produbljivanja spora između Pekinga i Tokija oko kineskog regiona Tajvana, prenio je jutros Rojters.

Glavni sekretar kabineta Japana Minoru Kihara rekao je da je upozorenje obnovljeni apel na oprez, jer se raspoloženje prema Japanu pogoršalo u kineskim medijima nakon nedavnih diplomatskih dešavanja.

Kihara je naglasio da je upozorenje građanima zasnovano na procjeni bezbjednosnih, političkih i društvenih okolnosti.

Japanska ambasada u Kini podsetila je građane da budu oprezni u interakcijama sa lokalnim stanovništvom, da ne putuju sami i da izbjegavaju sumnjive osobe ili grupe.

U obavještenju je navedeno da bi građani trebalo odmah da napuste područje ako primijete bilo kakvo sumnjivo ponašanje, prenosi Tanjug.

Produbljivanje spora odrazilo se i na kulturnu saradnju, pa je prikazivanje najmanje dva japanska filma obustavljeno u Kini.

Kineski emiter CCTV saopštio je da je riječ o “razumnoj odluci” zbog pogoršanog raspoloženja publike.

Japan je saopštio da ostaje otvoren za dijalog sa Kinom, dok je Peking pozvao svoje građane da obustave putovanja u Japan.

Nastavi čitati

Svijet

OBJAVLJENI MEJLOVI OTKRIVAJU MRAČNE TAJNE ELITE: Štitili Epstina u gnusnim zločinima, neki mu se i pridružili

Džefri Epstin uprkos mnogobrojnim zločinima imao je podršku mnogih moćnika, oni su ga štitili i branili, a neki su i bili uključeni u afere.

Džefri Epstin, i dugo nakon što je osuđen za se*sualno zlostavljanje, ostao je tražen savjetnik ljudima iz kraljevskih porodica, akademskih krugova, poslovnog svijeta i politike. Njegov uticaj i veze sa moćnicima bili su njegova najvrednija valuta, a novi dokazi pokazuju da su mu upravo ti prijatelji omogućili da zadrži status uprkos svojim zločinima.

Mejlovi koje je ove sedmice objavio Odbor za nadzor Predstavničkog doma američkog Kongresa otkrivaju da je Epstin održavao kontakt sa direktorima, novinarima i političarima čak i nakon što je 2008. priznao krivicu za podvođenje maloljetnice.

Kako je elita normalizovala ovog predatora
Iako je Epstinova smrt 2019. izazvala brojne teorije zavjere, objavljena dokumentacija pokazuje realnost koja mnogo manje liči na priču o tajnim kabalama, a mnogo više pruža uvid u sistem moći koji funkcioniše pred svima, ravnodušan na osudu i posljedice.

Mejlovi iz perioda 2009 – 2019. ne inkriminišu nužno njegove kontakte, ali pokazuju da su ga neki znanci podržavali tokom pravnih problema, dok su drugi od njega tražili savjete o svemu, od dejtova do cijene nafte. Njihov opušten ton otkriva da se Epstin i dalje osjećao kao dobrodošao u “pristojno društvo”. Umjesto da bude izopšten kao se*sualni prestupnik, on je bio normalizovan.

Savjetnik moćnicima i političkim akterima
U nizu poruka iz 2018, Epstin je savjetovao dugogodišnjeg saveznika Donalda Trampa, Stiva Benona, oko njegove političke turneje po Evropi. Kada mu je Benon proslijedio novinski isječak u kome piše da je “opasan kao i uvijek”, Epstin je odgovorio: “Sviđa mi se”.

Leri Samers, bivši ministar finansija u administraciji Bila Klintona i kasniji predsjednik Harvard univerziteta, tražio je Epstinov savjet o komunikaciji sa jednom ženom. Epstin mu je napisao: “Dobro ste reagovali… iritiranost pokazuje brigu, a odsustvo kuknjave snagu”.

U drugom mejlu, Samers je iznio kontroverzno mišljenje:

“Pokušavam da shvatim zašto američka elita misli da ako neko ubije svoje dijete premlaćivanjem i zapuštanjem, to nije prepreka za Harvard, ali ako si se prije 10 godina udvarao nekoliko žena, onda ne možeš da radiš ni u jednoj mreži ili tink-tenku”.

I Ketrin Rjumler, bivša pravna savjetnica Bijele kuće u vrijeme Baraka Obame, bila je u kontaktu sa Epstinom. U jednoj poruci nazvala je Trampa “odvratnim”, na šta je Epstin odgovorio: “Gori je u stvarnom životu, izbliza”.

U drugim porukama detaljno joj je opisivao sa kim se sve sastajao, od ambasadora i tehnoloških magnata do filmskih reditelja završavajući sa: “Dobrodošao si gost kod svakoga”.

Nove sumnje u priču princa Endrjua
Dokumenti bacaju ozbiljnu sumnju na zvaničnu verziju odnosa princa Endrua sa Epstinom. Mejl iz marta 2011. pokazuje da su bili u kontaktu četiri mjeseca nakon što je Endrju javno tvrdio da je prekinuo sve veze s njim.

U poruci upućenoj Epstinu i Gilejn Maksvel, njegovoj saučesnici u zločinima, Endrju je napisao: “Ne mogu više ovo da podnesem”.

Još jedan mejl djeluje kao potvrda autentičnosti poznate fotografije Endrjua sa Virdžinijom Đufre, jednom od žrtava koja je javno istupila. Epstin je napisao: “Da, bila je u mom avionu, i da, slikala se sa Endrjuom, kao i mnogi moji zaposleni”.

Ovo direktno protivreči Endrjuovim tvrdnjama iz intervjua 2019. da je fotografija možda falsifikovana.

Široka mreža uticaja
Spisak Epstinovih saradnika bio je dug i raznolik. Novinar Majkl Vulf često mu je služio kao neformalni savjetnik za odnose sa Trampom, sugerišući mu kako da njihovo poznanstvo pretvori u “korisnu političku i PR valutu”.

Fizičar Lorens Kraus, suočen sa optužbama za se*sualno uznemiravanje, tražio je Epstinov savjet kako da odgovori na novinarski upit. Politički aktivista Noam Čomski s njim je raspravljao o kolapsu valuta, a Epstin mu je nudio korišćenje svoje rezidencije, prenosi Index.

Kontakte je održavao i sa Piterom Tilom, investitorom iz Silicijumske doline, kog je pozivao na Karibe. Umjetnik Andres Serano pisao mu je da je toliko “zgrožen histerijom oko izjave ‘zgrabi ih za pi*ku’ da bi možda iz sažaljenja glasao za Trampa”.

Čak je i Boris Nikolić, biotehnološki kapitalista, sa Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu slao Epstinu poruke o susretima sa Bilom Klintonom i Nikolom Sarkozijem, žaleći što i on nije prisutan.

Pokušaj uticaja na globalnu politiku
Epstinove ambicije sezale su i u međunarodnu politiku. Uoči sastanka Trampa i Vladimira Putina 2018, predložio je bivšem norveškom premijeru Torbjornu Jaglandu da ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov može “dobiti uvid u razgovor sa mnom” o tadašnjem američkom predsjedniku.

“Čurkin je bio sjajan. Razumio je Trampa nakon naših razgovora. Nije komplikovano. Mora da vidi da nešto dobija, tako je jednostavno”, napisao je Epstin o preminulom ruskom ambasadoru pri UN-u

Ne zavjera, već brutalna stvarnost moći
Tajni sadržaj Epstinovog mejla ne otkriva veliku zavjeru, već mnogo mračniju realnost: svijet u kome ogromno bogatstvo i blizina moći štite pojedince od odgovornosti. Za one unutar tog kruga, pravila običnog svijeta ne važe.

Džejmi Raskin, vodeći demokrata u Odboru za pravosuđe Predstavničkog doma, izjavio je:

“Ovo je čovjek koji je, vjerujem, dao ogromne donacije koledžima i univerzitetima, uključujući Harvard i MIT, a takvi darovi vam mogu kupiti veliki uticaj i pristup različitim elitnim krugovima. Ljudi će željeti da znaju u kojoj mjeri su svi ti akteri razumjeli šta se dešava. Moguće je da ljudi sa MIT-a ili Harvarda nisu imali isti nivo saznanja kao princ Endrju ili Donald Tramp, ali svakoga treba pitati šta je znao”.

Nastavi čitati

Aktuelno