Ako je suditi po aktivnostima posljednjih dana i izjavama zvaničnika iz Federacije BiH, ali i SAD, projekat Južne interkonekcije, odnosno spajanje BiH na gasni LNG terminal na hrvatskom ostrvu Krk, u potpunosti će preuzeti Amerika, odnosno njeni investitori, a Republika Srpska se tome neće protiviti.

Podsjećanja radi, o Južnoj interkonekciji u BiH se priča već godinama, međutim partneri u Federaciji BiH nikada se nisu uspjeli dogovoriti. Osnovni kamen spoticanja bio je ko će voditi i kontrolisati taj projekat, “BH gas” ili novoosnovana kompanija kojom bi upravljali Hrvati. Nemogućnost dogovora o Južnoj interkonekciji uticao je i na Novu istočnu interkonekciju, za koju je zainteresovana Republika Srpska, a koja podrazumijeva izgradnju gasovoda između Srbije i Republike Srpske. Taj krak bi išao trasom Inđija – Mačvanski Prnjavor – Bijeljina – Doboj – Banjaluka – Prijedor – Novi Grad. Ovom trasom bi plin bio dopreman preko “Turskog toka”, a riječ je o gasu iz Rusije. Tom projektu protivi se Federacija BiH, jer bošnjački političari ne žele da daju zeleno svjetlo da se sa tim poslom nastavi, iako je manje-više sve spremno za njegovu realizaciju.

Posljednjih godina, u nekoliko navrata, od zvaničnika Republike Srpske moglo se čuti da od Južne interkonekcije neće biti ništa ako ne bude Nove istočne interkonekcije te da niko u toj priči nije naivan.

“Neka to bude jasno svima – bez Istočne nema ni Јužne interkonekcije”, rekao je jednom prilikom Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa, dodajući da Republika Srpska nema ništa protiv Južne interkonekcije, ali da ona mora biti tretirana istovremeno sa istočnom.

Međutim, posljednjih dana mnogi su “promijenili ploču”. O tome da bi Amerika sa svojim kapitalom mogla stati iza Južne interkonekcije počelo se govoriti početkom novembra, a u posljednjih petnaestak dana priča o tome se intenzivirala. Prvo je Džon Ginkel, otpravnik poslova Ambasade SAD u Sarajevu, sazvao lidere stranaka koji čine vlast na nivou Federacije BiH, a kasnije u razgovore se uključio i Mark Fleming, direktor u Birou za evropska i evroazijska pitanja Stejt departmenta.

Nakon prvog sastanka Ginkela sa liderima stranaka u Federaciji BiH u javnost je počela da spekuliše da će SAD dobiti koncesiju za taj gasovod, a izjave lidera svih stranaka išle su u tom pravcu. Zanimljivo je da nijedna politička partija i nijedan lider nije imao ništa protiv toga da se taj projekat prepusti SAD, štaviše pojedinci su navodili da treba izmijeniti zakon kako bi se to omogućilo.

Podsjećanja radi, pod pritiskom SAD, odnosno Majkla Marfija, bivšeg američkog ambasadora, Federacija BiH usvojila je zakon koji tretira Južnu interkonekciju. Taj zakon usvojen je preglasavanjem Hrvata i podrazumijevao je da kompanija “BH gas” gradi taj projekat, ali sve je ostalo na tome.

Nakon sastanka sa Ginkelom i Flemingom svi učesnici, uključujući Nermina Nikšića, premijera Federacije BiH, Dragana Čovića, lidera HDZ-a, i Elmedina Konakovića, lidera NiP-a, podržali su američki prijedlog. Nikšić je u jednom trenutku naveo i da je američka EXIM banka spremna osigurati finansiranje projekta i kreditne linije za sve zainteresovane investitore.

Da Amerika preuzima taj projekat, moglo se zaključiti i iz teksta koji je potpisao Ginkel, a koji je objavila Ambasada SAD. On je u tom tekstu naveo da se BiH nalazi na energetskoj prekretnici i da je važno da BiH postupa odlučno kako bi obezbijedila vlastitu energetsku sigurnost.

“Ali postoji jasno rješenje – gasovod Južna interkonekcija. Ovaj projekt bi omogućio Bosni i Hercegovini kupovinu pouzdanog i priuštivog ukapljenog prirodnog gasa (LNG). Poboljšao bi energetsku sigurnost BiH i ojačao njene komercijalne i strateške veze sa pouzdanim dobavljačima energenata, posebno sa Sjedinjenim Američkim Državama. Američki ministar unutrašnjih poslova Doug Burgum i ministar energetike Chris Wright, predsjedavajući i zamjenik predsjedavajućeg Savjeta za energetsku dominaciju SAD, kojima je predsjednik Tramp povjerio zadatak da odvoje Evropu od ruske energije, jasno su to stavili do znanja 7. novembra, kada su se sastali sa visokim zvaničnicima BiH i Hrvatske na konferenciji Partnerstvo za transatlantsku energetsku saradnju (P-TEC) u Atini da bi razgovarali o ovom projektu. Istakli su važnost pronalaženja kompromisa za napredak projekta gasovoda i apelovali na sve strane da prestanu sa odgađanjima”, napisao je, između ostalog, Ginkel, koji je rekao i da Donald Tramp, predsjednik SAD, podržava projekat Južne interkonekcije.

Na tom sastanku u Atini o kojem govori Ginkel, bio je Vedran Lakić, ministar energije, rudarstva i industrije, koji je nakon povratka rekao da su zvaničnici američke administracije potvrdili čistu podršku SAD jačanju energetske bezbjednosti BiH te istakli neophodnost što skorije implementacije projekta Južna intekronekcija.

Nakon angažmana SAD na ovom projektu i u Republici Srpskoj su “spustili loptu”. Košarac sada kaže da je značajno da BiH ima više interkonekcija i bolje je da ih imamo deset nego dvije, jer će to pojeftiniti energent koji je važan za domaćinstva i za privredu.

“RS nikada nije osporavala Južnu interkonekciju, naprotiv vrlo jasno smo rekli definišite vaše odnose u FBiH, formulišite nacrt ugovora sa Hrvatskom i dostavite Ministarstvu spoljne trgovine i ekonomskih odnosa. Ali, zašto neko 15 godina stopira Istočnu interkonekciju, koja je prošla proceduru Savjeta ministara”, rekao je nedavno Košarac.

On je rekao da ga raduje da će Federacija BiH riješiti pitanje Južne interkonekcije i da “ćemo imati još jednu”, ali da ne treba niko da smatra da će Republika Srpska odustati od Nove istočne interkonekcije.

“Ona je značajna za onaj dio Republike Srpske od Bijeljine preko Banjaluke do Novog Grada i to je esencijalno za razvoj i stanovništvo. Nemojte misliti da odustajemo i to tražimo”, rekao je Košarac.

Kakva će biti sudbina Nove istočne interkonekcije, teško je predvidjeti s obzirom na to da su Savjet EU i Evropski parlament postigli preliminarni dogovor o novoj regulativi kojim se postepeno ukida uvoz ruskog prirodnog gasa u EU. Ta regulativa podrazumijeva pravno obavezujuću regulativu i faznu zabranu uvoza tečnog prirodnog gasa i gasa putem cjevovoda iz Rusije. Potpuna zabrana LNG uvoza nastupa krajem 2026. godine, dok bi uvoz cjevovodnog gasa bio zabranjen do jeseni 2027. godine.

Šta je Južna interkonekcija
Južna interkonekcija dio je Jadransko-jonskog gasovoda kojim bi u Bosnu i Hercegovinu gas dolazio iz Azerbejdžana i smanjio bi zavisnost od ruskog gasa. Ovaj gasovod prolazio bi kroz Hrvatsku, Crnu Goru, BiH i Albaniju, a krak u BiH ušao bi iz pravca Zagvozda u Hrvatskoj pa dalje preko Posušja, Tomislavgrada, Šuice, Kupresa, Bugojna do Novog Travnika sa odvojkom za Mostar. Zvanično taj gasovod upisan je kao “Zagvozd – Novi Travnik” i na listi je prioriteta Evropske energetske zajednice. Da je tako, govori i činjenica da je EBRD bio odobrio 100 miliona evra za ovaj projekat, ali to nikada nije realizovano. Sada, vrijednost tog projekta iznosi između 150 i 170 miliona evra i to bez rekonstrukcije gasovoda od Zenice do Sarajeva, koja je neophodna i koja će koštati oko 50 miliona evra. Ukupna dužina ovog gasovoda je malo manje od 180 kilometara. Procjene interkonekcije bile su do 1,5 milijardi metara kubnih godišnje. Trenutna potrošnja u BiH je 300 miliona metara kubnih.

Šta je Nova istočna interkonekcija
Istočna interkonekcija, u suštini zajednički je projekat Srbije i Republike Srpske.

Prije skoro pet godina kompanije “Gas-Res” iz Banjaluke i JP “Srbijagas” potpisale su sporazum o izgradnji ovog gasovoda. Taj gasovod išao bi trasom od Inđije (Srbija) preko Mačvanskog Prnjavora, koji je takođe u Srbiji, i u Republiku Srpsku, odnosno BiH bi ušao kod Bijeljine i dalje bi išao prema Doboju, Banjaluci, Prijedoru i Novom Gradu.

Za razliku od Južne interkonekcije, koja je praktično imala obezbijeđene izvore finansiranja, Istočna interkonekcija, koja je skoro duplo duža i iznosi oko 350 kilometara, nikada nije imala jasno definisano finansiranje.

U Republici Srpskoj danas počinje isplata penzija za novembar u ukupnom iznosu 168 miliona KM.

Krajem mjeseca biće isplaćena i decembarska penzija, kako bi najstarija populacija zbog nastupajućih praznika na vrijeme dobila mjesečna primanja, saopšteno je iz Ministarstva finansija.

Vlada Republike Srpske će početkom naredne godine, izvršiti redovno usklađivanje penzija, čime će penzije biti dodatno uvaćane.

Iako je tehnologija na farmi moderna, izmuzišta automatizovana, a radni uslovi mnogo bolji nego što većina zamišlja ovaj posao, i ovdje se suočavaju sa najvećim izazovom: pronalaskom kvalitetne radne snage.

Ni jedna od najvećih govedarskih farmi u Bosni i Hercegovini, Arifagić Investment iz Kozarca, ne pronalazi lako radnike.

Vlasnik, Jusuf Arifagić, nastoji održati proizvodnju, uprkos nestabilnom ambijentu u kojem se nalazi domaća poljoprivreda. “Zaposlio bih odmah tri radnika. Imam radna mjesta u izmuzištu i u štali”, kaže Arifagić, dodavši da je sve teže pronaći ljude koji žele raditi i koji mogu savladati osnovna znanja potrebna na modernoj farmi, gdje su poslovi daleko od teškog fizičkog rada, piše “Agroklub”.

Dva dana radna, dva slobodna

Organizacija posla, dodaje, više je nego korektna. Radnici u izmuzištu rade dva dana, pa imaju dva slobodna.

Dolaze ujutro u 6 sati, završavaju do 13.30, ponovo dolaze u 18 i završavaju oko 21:30. Mjesečno rijetko ko premaši 120 – 130 radnih sati, a prosječna plata ne pada ispod 1.500 KM, uz topli obrok od oko 250 KM. Ipak, kvalitetne radne snage nema.

Radnik na izmuzištu, kako pojašnjava, trebao bi imati određeno znanje o zdravlju krave, mastitisu, izgledu vimena, higijeni. Ovaj drugi, bi obavljao klasične poslove na održavanju štale.

“Iako TMR nahrani, radnik treba nagrnuti hranu pred krave, brinuti o ishrani teladi, pošto je velika količina teljenja, u decembru i početkom januara očekujem preko 50 teljenja, svako tele treba zbrinuti, držati ga u posebnom prostoru minimum 15 dana. Milk taksi je unutra, znači sve automatizovano”, priča nam.

Na farmi u Kozarcu je oko 700 grla i trenutno je zaposleno 14 radnika, još tri rade u Petrovcu gdje se bavio tovom. Nekada je zapošljavao 29 ljudi, no, zbog nekonkurentnosti u tovu bikova, bio je prinuđen smanjiti broj grla, pa samim tim i broj uposlenih. Linker
“Ja se mogu vrlo brzo vratiti na 1.000 – 1300 grla. Konačni kapacitet farme u Kozarcu do 5.000 grla, jer već imam projektovano novih 6 štala, svaka je kapacitet 700 grla, sve što je potrebno za izgradnju tih objekata je to riješeno”, kaže sagovornik koji je više od 5 hektara zemljišta pretvorio u građevinsko i dobio sve upotrebne dozvole.

Redovno vrši reviziju ekološke dozvole koja uključuje šest evropskih standarda, a ima i evropski izvozni broj.

“Svakih pet godina vodim novu ekološku dozvolu, imam ispunjene sve uslove, sa željom da napravimo modernu komercijalnu farmu, ono što je zastupljeno u Evropi na čemu počiva poljoprivredna proizvodnja EU i svijeta”, priča on.

Zaštititi i male

Dodaje kako je vrlo bitno sprovesti Strategiju ruralnog razvoja i zaštititi male proizvođače na selu koji će čuvati tradiciju, ali i da velika komercijalna preduzeća moraju na neki način postati tradicija koja će se prenositi s koljena na koljeno, ukoliko planiramo i imati poljoprivrednu proizvodnju.

On danas najčešće uspije zaposliti ljude između 55 i 60 godina, “one iz Titovog sistema” koji, kako kaže, imaju radne navike i znanja.

“Oni obično imaju još par godina do penzije i takvi ljudi su najzahvalniji, znaju šta znači rad u sistemu”, kaže vlasnik jedne od najvećih farmi u BiH.

Smatra da mnogi imaju krivu percepciju o poslovima u poljoprivredi.

“Samo spominjanje štale, krave i ostalog valjda je danas sramota, sramota je raditi na jednoj farmi, u poljoprivredi. Ne znam da li nas smatraju ljudima drugog reda, da nismo jednako vrijedni kao i ostali. Uglavnom, vrlo je teško naći kvalitetnog radnika”, priča ovaj farmer.

Obrazovni sistem ne prati tržište

Ističe kako ni školski program nije prilagođen potrebama poljoprivredne proizvodnje, odnosno modernim sistemima i metodama proizvodnje. Sve je manje i onih koji se uče ovom poslu na malim seoskim domaćinstvima.

“Obrazovni sistem Bosne i Hercegovine, nema određene linije ili smjerove, koji će učiti djecu da upravljaju savremenom mehanizacijom, oranju modernim traktorom, koji se programira ili ima kompjutersko upravljanje. Takođe, imamo moderna izmuzišta i druge stvari u štalama, a nemamo nikakve smjerove za to – na primjer, tri godine srednja poljoprivredna škola gdje bi djeca učila određeni dio stočarstva, poput upravljanja opremom”, kaže ovaj farmer, dodavši da poljoprivredni tehničari izlaze iz škola sa siromašnim znanjem.

Dakle, promjene su neophodne. U ovoj zemlji, kako kaže, moraju početi vladati zakoni koji će stvarati pravnu državu i društvo jednakih šansi, zadržati mlade, obrazovane, eminentne ljude i privući mladost iz 52 zemlje svijeta, “gdje imamo djecu koja su obrazovana na prestižnim svjetskim univerzitetima, ali i kapital starije generacije, bh. dijaspore koji se mjeri na u milijardama maraka”.

“Nikada u istoriji BiH, bosanskohercegovački ljudi ili mladost nije bila intelektualno jača i obrazovana kao danas. Kad bi to upotrijebili, i kreirali nove proizvode, uključili nauku kao vizu za budućnost, uveli pravdu u državu i prestali je krasti, garantujem da bismo u roku četiri godine zaposlili 100 hiljada mladih stručnjaka”, ističe Arifagić.

Retrogradni politički sistem

Nažalost, kako navodi, zbog retrogradne politike u zadnjih 25 godina, BiH je postala posljednja stanica, gdje ljudi čekaju mezare i groblja.

“Ja znam šta znači lutati svijetom i biti bez domovine. Automatski si osuđen na nestanak, samo je pitanje vremena. Smije li Bosna i Hercegovina to dopustiti sebi?”, pita ovaj poljoprivrednik, istakavši kako BiH spada u jednu trećinu zemalja na planeti gdje su najoptimalniji uslovi za opstanak ljudskog roda, posmatrajući mogućnosti proizvodnje.

Šta bi samo, kako kaže, druge države dale za naših 5 miliona hektara zemljišta. Ističe i kako mnogi ne znaju da je Norveška radila studiju o Bosni i Hercegovini koja kaže da je ovo jedna od posljednjih oaza gdje se može proizvoditi organska ili zdrava hrana.

“Gotovo 80% našeg zemljišta je pripremljeno za organsku proizvodnju zato što od rata do danas nismo koristili vještačka gnojiva. Imamo 256 rijeka najbogatija smo zemlja u Evropi sa hidropotencijalom pitke vode. Svih 256 rijeka ima perfektnu vodu na svom izvoru. Mi je do ušća zagadimo da u njoj ne možeš noge oprati”.

Kaže kako će maćehinski odnos prema državi i poljoprivredi uništiti ono što nam je Bogom dato te kako mu se čini da se ide prema tome da posljednja velika pljačka države bude prodaja poljoprivrednog zemljišta strancima, u bescjenje.

“Ima li ova država ikakve robne rezerve? Ne daj Bože da se desi bilo kakva havarija. Ako nam zaustave uvoz žita u roku od 15 dana, mi smo gladni. A na drugoj strani, 5 miliona hektara zemljišta i četiri godišnja doba. Možemo imati dva miliona grla, proizvoditi milijarde litara mlijeka, slijediti našu tradiciju, imamo osam sireva svjetske klase”, navodi sagovornik “Agrokluba”.