Da Kristijan Šmit nije mijenjao pravila igre nekoliko minuta po završetku izbora SDA ne bi imala mogućnost da zaustavi da ih se izbaci iz vlasti na federalnom nivou jer bi za predlaganje delegata za potpredsjednika Federacije BiH bila dovoljna trećina delagata (6 od 17) po klubovima.Po starim pravilima da bi blokirali proces trebalo vam je najmanje 12 (od 17) delegata u jednom od etničkih klubova, broj koji je jedino mogao destići HDZ ali u saradnji sa koalicionim partnerima iz HNS-a.

Oba sarajevska politička bloka imala bi minimalno 6 delegata u bošnjačkom klubu i mogli bi predložiti kandidata za potpredsjednika FBiH. Istina SDA bi imala više ali u konačnici to ne bi ništa promijenilo u smislu mogućnosti da se prilikom formiranja vlasti zaobiđe ova stranka. Isto tako, Osmorka bi imala dovoljno delegata u srpskom klubu da predloži potpredsjednika iz reda srpskog naroda.

Odluka bi bila u rukama Dragana Čovića koji od blokova će uvući u vlast jer bi u slučaju da se priklone jednom ili drugom bloku u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH činili prevagu. Takva mogućnost, kao što smo ranije pisali postoji i u novom ustavnom i zakonskom okviru. U slučaju da u bošnjačkom klubu ni jedna stranka ili koalicija ne dobije 13 delegata to bi praktično značilo da suprotstavljeni blok uopšte ne može predložiti kandidata za potpredsjednika FBiH.

S tim u vezi nedavno se oglasio i predsjednik NiP-a Elmedin Konaković koji je govoreći o trenutnom popunjavanju Doma naroda komentarisao odluku visokog predstavnika.

“Lutrija će odlučiti da li ćemo imati više 12 ili13. Ovih stabilnih imamo dovoljno da mogu predložiti potpredsjdenika i predsjednika FBiH u Klubu Bošnjaka uz tu nažalost kasno donesenu odluku Kristijana Šmita koja pogoduje samo SDA. Da je ostao stari model predlaganja, stvari bi bile već gotove, koalicije bi bile potpisane i niko se ne bi trudio da blokira procese u Klubu Bošnjaka”, kazao je predsjednik NiP-a.

Konaković je ispravno analizirao situaciju u bošnjačkom klubu, ali je zanemario principe kojih se HDZ drži dugi niz godina, da vlast formiraju, ako su već u mogućnosti odlučivati, samo s onim strankama koje imaju većinsku podršku unutar svojih naroda, mjereno kroz domove naroda. Nikakav pritisak međunarodne zajednice ne bi to promijenio jer HDZ se nikad nije kockao s principom “etničkog legitimiteta”.

Ako je pozicija HDZ u obje varijante zakona, a u kontekstu trenutnih rezultata, nezaobilazna, postavlja se pitanje pa šta je onda suštinska razlika Šmitovih izmjena? Čović je to slikovito objasnio.

“Oni koji su maštali o ovladavanju Kluba Hrvata, ta priča je završena za sva vremena. Borba sarajevske politike danas je kako ovladati Klubom Srba i Bošnjaka. Nema više interesa za Klubom Hrvata”, rekao je Čović.

U prevodu Šmit je u praksi hrvatski klub Doma naroda FBiH učinio skoro pa nedodirljivim za građanske stranke. Međutim, istovremeno im je otežao situaciju i u bošnjačkom klubu.

S obzirom na to da je fokus svih političkih aktera prebačen na skupštine kantona koje biraju delegate u Dom naroda FBiH postalo je očito da je Šmit političku borbu, svojom odlukom, u najvećoj mjeri prebacio u klubove naroda umanjujući značaj Zastupničkog doma Parlamenta FBiH makar u procesu formiranja Vlade Federacije BiH.

Dodatno je usložnio proces zaobilaženja nacionalnih stranaka u procesu formiranja vlasti. U praksi vidimo da Trojka koju čine većinski građanske stranke mora praviti široke, nezgrapne i ideološki heterogene koalicije da bi onemogućila kontrolu SDA-u u bošnjačkom klubu s nadom da niko neće promijeniti stranu u posljednjem trenutku.

Čak i da uspije, zadovoljiti interese minimalno osam stranaka, kad zanemarimo samu funkcionalnost takve Vlade, bilo bi i više nego izazovno. Osim toga, ni u jednom budućem izbornom ciklusu situacija u tom smislu neće biti ništa jednostavnija. Sve to je rezultat samo Šmitove odluke i zato je nejasan nedovoljno snažan otpor, naročito SDP-a i Naše stranke, nametnutim rješenjima.