U Rudniku i termoelektrani „Ugljevik“ proteklih godina politika je vođena tako da se što više zapošljava. Svjesni smo da RiTE može da funkcioniše sa 1.500 radnika, a mi imamo 2.100, pa i više zaposlenih, kaže za CAPITAL generalni direktor „Elektroprivrede RS“ Luka Petrović.
„Tih 600 radnika, a tu ima i izmišljenih mjesta ili neproduktivnih, koštaju „Elektroprivredu“ oko 20 miliona KM godišnje. Da nije tako, mi bismo imali svake godine na računu tih 20 miliona KM koje svake godine uzimamo od investicija. Zato u Ugljeviku nedostaje mehanizacije za otkrivku i transport uglja, kao i sredstva za revitalizaciju TE“, rekao je Petrović.

On je istakao da je nemoguće istovremeno imati najskuplju električnu energiju iz Ugljevika, imati viška zaposlenih i održiv sistem više decenija.

„Moramo biti razumni i pitati da li svi doprinosimo. Znam pouzdano da u rudniku svi ljudi doprinose i oni su u teškim uslovima rada. Znam i da na nekim drugim pozicijama imamo viška zaposlenih. Taj plan sanacije nepotrebnih troškova, ušteda u preduzeću na održavanju i višku radne snage može da se rješava u par godina, a ne nikako za sedam dana“, kazao je Petrović.

Podsjećamo, radnici RiTE „Ugljevik“ su danima u štrajku, a jedan od glavnih zahtjeva je da se obezbijede dovoljne količine uglja najmanje do 2050. godine, te da uprava preduzeća pred nadležnim organima učini sve da se koncesija za ležište uglja „Ugljevik Istok 2“, dodijeli njima, umjesto firmi „Comsar Energy“ ruskog oligarha Rašida Serdarova.

Petrović kaže da je potpuno je razumno da ljudi razmišljaju o tome hoće li ovdje biti termoelektrične energije do 2050. godine.

„Da li će to biti kroz “Comsar” ili “Ugljevik 1” ili “Ugljevik 4”, to su sad odgovori koje mora da i nadležno ministarstvo, kao i uprava preduzeća. To se ne može riješiti za sedam dana, ali nismo zakasnili ako riješimo i za dvije godine“, kaže Petrović.

Ističe da bi raskid koncesije sa „Comsarom“ mogao značiti ulazak u arbitražni spor kao što je već bio sa Slovencima, koji je RiTE izgubio.

„Slovenci su dobili finansijsko obeštećenje, a da se možda prije 15 godina sa njima sjelo i dogovorilo, kao što je to uradila FBiH, možda bi koštao par miliona. Sada je to mnogo više. Ovdje treba vrlo jasno postaviti dinamiku obezbjeđenja funkcionalnosti termoelektrane u Ugljeviku, pa čija god da bude, zbog opstanka cijele regije“, kazao je on.

Radnici RiTE „Ugljevik“ stupili su u štrajk prije sedam dana nezadovoljni stanjem u preduzeću ali i činjenicom da se stranoj firmi daje ugalj koji je potreban i RiTE „Ugljeviku“.

Resorni ministar Petar Đokić prošlog petka je bio u Ugljeviku gdje je pokušao da razuvjeri radnike i odgovori ih od štrajka, ali očigledno da nije stekao njihovo povjerenje.

Iako je nakon sastanka iz Ministarstva saopšteno da je sa predstavnicima sindikata, uprave preduzeća i “Elektroprivrede RS” i opštine postignut dogovor o odlaganju štrajka, do njega je ipak došlo.

CAPITAL