Connect with us

Zdravlje

ŠOKANTNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA: Eksperiment; djeci oduzeti telefoni na osam časova

Dječiji psiholog iz Sankt Peterburga Ekaterina Murašova 2013. sprovela je vrlo zanimljiv eksperiment. Zamolila je 68 tinejdžera uzrasta od 12 do 18 godina da se odreknu svih svojih elektronskih uređaja; odnosno da isključe mobilne telefone, računare, televizore, tablete, video igrice i da pritom ne komuniciraju ni sa kim.

Ono što im je bilo dozvoljeno u tih osam časova jeste da pišu, crtaju, čitaju, pjevaju, šetaju i bave se sličnim aktivnostima.

Autor eksperimenta željela je da dokaže radnu hipotezu da savremeni tinejdžeri nisu u stanju da zaokupe sami sebe i da su potpuno nesvjesni svog unutrašnjeg svijeta.

Prema pravilima eksperimenta djeca su sutradan imala zadatak da ispričaju kako su doživjeli ovaj test. Psiholog je svim učesnicima savjetovala da u slučaju prevelike anksioznosti, nelagode ili napetosti obustave eksperiment, te da zabilježe vrijeme i razlog njihovog prekida.

Rezultati su bili u najmanju ruku šokantni, a uzmite u obzir da je eksperiment sproveden prije deset godina, kada je tehnologija ipak bila daleko manje zastupljena nego što je to danas slučaj.

Od 68 učesnika samo troje je završilo eksperiment – jedva djevojčica i dva dječaka. Tinejdžerka je tokom osam sati zapisivala svoja osjećanja u dnevnik.

Jedan od dječaka proveo je osam časova praveći maketu jedrenjaka, uz pauzu za ručak i šetnju psa. Drugi je prvo sortirao i sistematizovao svoje kolekcije, a zatim se bavio presađivanjem cvijeća. Ni jedan ni drugi nisu imali nikakve negativne emocije tokom eksperimenta i nisu primijetili pojavu „čudnih“ misli.

Troje učesnika eksperimenta prijavilo je da su im se pojavile „samoubilačke misli“, a petoro je doživjelo napade panike. Kod 27 tinejdžera zabilježeni su simptomi poput mučnine, znojenja, vrtoglavice, talasa vrućine, bolova u stomaku… Skoro svako od njih prijavio je osjećaj straha i anksioznosti, prenosi portal „21mm.ru“.

Interesovanje i uzbuđenje uoči nove situacije i suočavanja sa samim sobom splaslo je skoro kod svih učesnika do početka drugog ili trećeg sata. Samo deset tinejdžera koji su prekinuli eksperiment osjetilo je anksioznost poslije tri ili više sati samoća.

Šta su sve tinejdžeri radili tokom eksperimenta?

– jeli su

– čitali su ili pokušavali da čitaju

– uradili su neke školske zadatke (to je bilo za vrijeme raspusta, a mnogi su se iz očaja latili udžbenika)

– gledali kroz prozor ili se „vukli“ po stanu

– išli napolje, do prodavnice ili kafića (u eksperimentu je bila zabranjena komunikacija, ali je bilo dozvoljeno razmijeniti nekoliko prijekopotrebnih riječi sa prodavcima ili kasirima)

– slagali slagalicu ili lego kocke

– crtali ili pokušavali da crtaju

– igrali se sa psom ili mačkom

– očistili sobu ili stan

– kupali se

– bavili se fizičkom aktivnošću

– zapisivali svoja osjećanja ili misli

– svirali klavir, gitaru ili flautu

– troje je pisalo poeziju ili prozu

– jedan dječak je skoro pet sati putovao po gradu mijenjajući autobuse i trolejbuse

– jedan dječak je otišao u zabavni park, ali je za tri sata počeo da povraća

– jedan dječak je prepješačio cijeli grad

– jedan dječak je otišao u Zoološki vrt

– jedna djevojčica se molila

– jedna djevojčica je otišla u muzej

Šta su uradili poslije eksperimenta?

Skoro svi su u nekom trenutku pokušali da zaspu, ali niko nije uspio da iskorijeni „glupe“ misli koje su im se opsesivno vrtjele u glavi.

Po prestanku eksperimenta 14 tinejdžera je odmah ušlo na društvene mreže, 20 je kontaktiralo svoje prijatelje, troje roditelje, a petoro je otišlo u goste kod svojih drugara. Ostali su uključili televizore ili počeli da igraju kompjuterske igrice. Pored toga, skoro svi su odmah uključili muziku ili stavili slušalice na uši.

Svi strahovi i simptomi su nestali odmah nakon završetka eksperimenta. Zanimljivo je da je 63 tinejdžera prepoznalo eksperiment kao koristan i zanimljiv za samospoznaju. Šestoro učesnika su sami ponovili eksperiment i tvrde da su uspjeli nakon više pokušaja.

Kada su tinejdžeri analizirali ono što im se dešavalo tokom eksperimenta, 51 osoba je koristila fraze kao što su „zavisnost“, „doza“, „povlačenje“, „ispostavilo se da ne mogu da živim bez…“, „treba mi sve vrijeme“… Svi su bez izuzetka rekli da su bili strašno iznenađeni mislima koje su im padale na pamet tokom eksperimenta, ali nisu bili u stanju da se pozabave njima zbog pogoršanja njihovog opšteg stanja, prenosi Nova.rs.

Zdravlje

RUSKO-SRPSKI NAUČNICI na korak do revolucionarne vakcine PROTIV RAKA!

Ruski naučni tim trebalo bi da patentira vakcinu protiv raka. Testovi su uspješno izvršeni na miševima, a od naredne godine kreću da se sprovode nad ljudima i ta vakcina ne bi sprječavala rak, već bi već oboljelu osobu liječila. Pored toga što bi liječila skoro sve oblike raka, ona bi i sprječavala da jednom izliječena osoba ponovo oboli.

Ruski nacionalni istraživački centar za epidemiologiju i mikrobiologiju „Gamaleja“ privodi kraju doklinička ispitivanja ove vakcine i rezultati su, kako navode, fantastični. Svi dosadašnji testovi su uspjeli, sve testirane životinje su preživjele, a klinička, odnosno ljudska ispitivanja počinju najkasnije u martu ili aprilu sljedeće godine.

Profesor Sergej Boljević, šef katedre za patološku fiziologiju pri Sečenovskom univerzitetu u Moskvi, živi i radi u Rusiji četrdeset godina. Dio je tima koji razvija ovu vakcinu i on za Sputnjik objašnjava sve njene karakteristike. Ne radi se, kaže on, o vakcini u klasičnom smislu, budući da se ne daje preventivno i ne sprječava rak, ali ga zato liječi tako što po otkrivanju raka aktivira ljudski imuni sistem. Ova tehnologija, objašnjava on, ista je poput one korišćene pri izradi MMR vakcina protiv kovida koje su pravili Fajzer i Moderna.

– Ova vakcina omogućava da se rak otkrije. Mi uzmemo materijal iz ćelija raka jednog pacijenta i materijal zdrave ćelije istog pacijenta, nakon čega se gleda gdje su mutacije. Poslije toga se prave antitijela, organizam počinje sam da se bori i da ubija rak, pošto zna njegove antigene. Taj kišobran koji koristi rak mi skidamo i on ostaje otkriven u organizmu. Kada se otkrije, onda sopstveni imuni sistem može da ga uništi, rekao je doktor Boljević za Sputnjik.

Jednom izliječen – zauvijek izliječen?

On objašnjava da bi se ovom metodologijom i tehnologijom mogle liječiti praktično sve vrste raka, ili bar većina, a pogotovo one vrste koje se teško liječe hirurški, poput melanoma ili raka pankreasa, ili one vrste koji se liječe hemoterapijom. Kada je riječ o liječenju od leukemije, te mogućnosti nisu istražene, ali doktor Boljević vjeruje da bi vakcina i ovdje mogla pokazati dobre rezultate.

– Mi mislimo da će ova vakcina predstavljati revoluciju u borbi protiv raka. Svakako da rak ne možemo pobijediti u potpunosti, bar ne trenutno, ali ovdje bi bila potrebna samo jedna injekcija i rak bi bio otklonjen, kao i metastaze.

Klinička ispitivanja će, objašnjava naš sagovornik, na prvom mjestu pokazati imaju li te vakcine toksičnost, odnosno da li su štetne po ljudski organizam. Poslije toga slijedi istraživanje njihove biodostupnosti i imunogenosti, da bi se na kraju ispitala njena efektivnost. U efektivnost, kaže, ne sumnjaju, ali zato obavezno moraju provjeriti da li je i ako jeste koliko toksična. Ovo bi, zaključuje doktor Boljević, drastično smanjilo broj oboljelih od raka, a on se nada i doprinijelo konačnom iskorijenjivanju jednog dana.

Saradnja sa srpskim naučnicima

Doktor Boljević i direktor instituta „Gamaleja“ Aleksandar Ginzburg razgovarali su ovih dana sa ministrima obrazovanja, nauke, zdravlja u Vladi Srbije, sa predsjednikom Vlade Srbije, razgovarali su na Torlaku sa direktorom te institucije, kao i sa zamjenikom predsjednika Skupštine. Nakon svih razgovora, jasno je podvučeno da će saradnja između Srbije i Rusije po pitanju razvoja i eventualne proizvodnje ovih vakcina krenuti u nekoliko pravaca.

– Srbija će da se uključi u izradu vakcine, jer su to sve genetske metodologije i one moraju imati etnospecifičnost. Mi ne možemo koristiti materijale iz Kine ili Amerike, pošto će dolaziti do velikih grešaka. Sa druge strane, Srbi i Rusi su toliko etnospecifično jednaki, da se na to gleda kao na jednu populaciju.

Neka od potrebnih biokliničkih ispitivanja vršiće se u Kragujevcu, pod nadzorom profesora Vladimira Jakovljevića, bivšeg dekana Medicinskog fakulteta u Kragujevcu.

– Mi bismo predložili da Srbija bude centar za tu vakcinu na cijelom prostoru Balkana, a u budućnosti još i šire. Srpska strana će ruskoj strani davati materijale kancera. I Rusi mogu pribavljati materijale, ali što bude više prikupljenih različitih materijala, vakcina će biti uspješnija. Nakon dobijanja potrebnih materijala, oni će biti uključeni u informativnu bazu.

Za Nobela

Profesor Vladimir Jakovljević, doskorašnji dekan i aktuelni savjetnik ministra prosvjete za visoko obrazovanje kaže za Sputnjik da je rusko-srpska saradnja na ovom polju bazirana na vrlo aktivnoj saradnji upravo sa profesorom Boljevićem, Srbinom koji je u Rusiji studirao medicinu, specijalizirao, magistrirao i doktorirao i koji je sada na čelu katedre u Moskvi.

– Mi smo dugogodišnji saradnici i to se u praksi ogleda u vrlo čestim uzajamnim posjetama. Od 2017. sam gostujući profesor na njegovoj katedri, a tamo su na različitim katedrama počela da gostuju još četiri naša mlada profesora sa kragujevačkog fakulteta. U toku te saradnje, mi smo radili na mnogim zajedničkim radovima i projektima.

Kragujevački univerzitet je dodelio počasni doktorat profesoru Ginzburgu, a profesor Jakovljević vjeruje da se radi o čovjeku koji bi, samo da nije geopolitičkih uticaja kakvi vladaju danas, zasigurno bio dobitnik Nobelove nagrade u svom naučnom polju.

Nastavi čitati

Zdravlje

OD VIŠKA GLAVA IPAK BOLI! Doktor objasnio koliko sati sna je previše

Imati dovoljan i kvalitetan san je nesumnjivo jedan od najvažnijih faktora kada je u pitanju naše mentalno i fizičko zdravlje i kvalitet života.

Pravilan san ne samo da nas čini svježim i spremnim za dan, već i pomaže srcu i krvnim sudovima, promoviše zdravu ravnotežu hormona gladi i pomaže imunološkom sistemu. Za većinu ljudi, sedam do devet sati sna svake noći je dovoljno, iako vaše godine, nivo aktivnosti i zdravlje mogu da utiču na taj broj.

Dok je nedostatak sna široko rasprostranjen problem, previše spavanja takođe može biti razlog za zabrinutost. Ali koliko previše je zapravo previše spavanja?

Stručnjaci definišu prekomjerno spavanje kao spavanje duže od devet sati u periodu od 24 sata. Vjerovatno ste to radili i ranije kada se oporavljate od stresne radne nedjelje, užurbanog vikenda ili ako se vaše tijelo borilo protiv prehlade.

– U tim slučajevima, prekomjerno spavanje je normalno – kaže Safia Kan, specijalista za poremećaje spavanja i docent na odjeljenju porodične i društvene medicine i odjeljenju za neurologiju u “UT Southvestern Medical Center” u Dalasu

– Ako se kasno budite samo da biste nadoknadili san, to se zove san za oporavak. Ali kada to radite uobičajeno i spavate više od osam ili devet sati svakog dana, to bi bilo pretjerano spavanje.

Šta uzrokuje pretjerano spavanje?
Pretjerano spavanje obično ukazuje da se nešto drugo dešava, kao što je osnovni poremećaj spavanja ili neko drugo zdravstveno stanje.

– Pretjerano spavanje je više simptom nego dijagnoza. Najčešći uzroci koje posmatramo kada neko kaže da spava više od devet sati noću je da li je to efekat lijekova ili medicinski, psihijatrijski ili neurološki poremećaj. Ako to nije razlog, to bi mogao biti poremećaj spavanja – objašnajva Kan.

Nastavi čitati

Zdravlje

MAME I TATE, OVO TREBA DA ZNATE! Psiholozi otkrili stvari koje djeca najviše pamte iz djetinjstva

U sjećanju ostaje veliki dio djetinjstva koji smo proveli sa svojim roditeljima, a upravo oni svojoj djeci nastoje da pruže sve što im je potrebno kako bi odrasli u zadovoljne i srećne ljude.

Zato su psiholozi pokušali odlučili da istražite šta djeca najviše pamte o svojim roditeljima.

Kako su objasnili, postoji pet stvari koje djeca najviše pamte iz djetinjstva, a tiču se upravo njihovog odnosa s roditeljima.

To su:

trenuci kada su se osjećali sigurno (ili nesigurno) s roditeljima;
trenuci kada su im roditelji dali svoju potpunu posvećenost;
način na koji su roditelji komunicirali međusobno;
podršku i/ili kritiku od strane roditelja;
porodične tradicije, prenosi “Today”.

Nastavi čitati

Aktuelno