Hronika
Speleolozi tvrde da su bili spriječeni da spasavaju u Jablanici: “JOŠ UVIJEK MI JE STARICA U GLAVI”

Među hiljadama građana i organizacija koje su proteklih dana pritekle u pomoć područjima u BiH koje su pogođene katastrofalnim bujičnim poplavama, bili su i pripadnici Speleološkog društva “Herceg” iz Mostara.
Speleolozi iz ovoga tima pozvani su da pomognu unesrećenima u Donjoj Jablanici odmah kada se saznalo sa veliku tragediju, a u objavi na svojoj Facebook stranici oni su opisali šta ih je sve dočekalo po zaprimljenom pozivu.
U objavi koju prenosimo u cjelosti, sa potpisom Ivana Marića, između ostalog piše i kako smatraju da se u ovoj tragediji moglo učiniti mnogo više po pitanju spašavanja mještana Donje Jablanice, a čak tvrde da su u jednom trenutku bili spriječeni da djeluju na terenu, i da im je iz Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) čak rečeno “da će oni (FUCZ) dalje nastaviti sami i da ostali timovi nisu potrebni”.
Slijedi objava Ivana Marića, koju prenosimo u cjelosti:
“Zbog suosjećanja prema svim žrtvama, kako u Donjoj Jablanici tako i u ostalim mjestima, nemilih događaja poplava i odrona, do sada se nismo oglašavali niti postali slike, iako smo bili sudionici timova za spašavanje. Nećemo ni sada objaviti slike jer su mediji svoje obavili. Sada nakon malo odmaka vremena i hladne glave, pokušat ćemo opisati kako je to izgledalo iz naše perspektive i što smo sve doživjeli.
U našoj priči nema „Superman-a“ niti „Batman-a“ koji sve spašava, dapače ima osjećaj tuge, boli i žala da se možda moglo uraditi malo više boljim menadžmentom.
Jedini superjunaci u ovoj objavi su mještani Donje Jablanice koji su uspjeli spasiti sebe ili svoje susjede u prvim kritičnim minutama. Svi mi koji smo kasnije pristizali smo samo pokušavali ugasiti požar koji je izmakao kontroli, a za kojeg su davno prije stečeni svi preduvjeti.
Kao mnogi od nas i mi smo toga kobnog jutra 4. listopada. dobili poziv u 5.08 sati ujutro iz Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo HNŽ-a, da se desila katastrofa na području Jablanice. Na moj upit: Šta se točno desilo?“, odgovor je: „ima mrtvih, zatrpanih, ozlijeđenih, poplave, odroni, katastrofa“.
Oko 5:15 pozivam HGSS stanicu Mostar i govore mi da su dobili isti poziv i da su pred stanicom. Dva naša člana društva se sastaju u stanici sa pripadnicima HGSS-a Mostar, uzimamo svu potrebnu opremu i polazimo prema Jablanici. Pored standardne opreme sa sobom nosimo i opremu za proširivanje, koja će se pokazati jako ključna kasnije. Za sve koji ne znaju o čemu se radi, to je jedan čitav set posebne opreme koji se koristi u jamama/spiljama za širenje uskih prolaza.
Kada smo došli do Begića mosta uočavamo zaustavljene aute i kamione, te shvatimo da je to otprilike najdalje što ćemo stići sa autima. Zaustavljamo se malo prije restorana Vrelo i čekamo daljnje upute. Ispred nas se vide novonastali slapovi koji se nemilo sručavaju preko ceste u Neretvu, malo dalje od nas je nestala cesta, a čije je mjesto zauzela novonastala bujica. Poviše ceste se vide tračnice u zraku, a iza njih jedno nepregledno bjelilo koje ukazuje na količinu odrona koji se pokrenuo.
Malo prije nas su stigli iz ISS-a koji su sa sobom imali dva čamca, te ih spuštaju u vodu i samim time oni i njihovi ljudi postaju operativni, te odlaze do mjesta nesreće. Bitno je naglasiti da je komunikacija bila jako jako otežana iz više razloga i prema timovima koji su na terenu i prema timovima koji tek trebaju krenuti iz svojih stanica. Nakon meni osobno vječnog čekanja čamca da dođe „odnekud“ kako bi nas prebacio do mjesta nesreće, uspijevamo se ugurati u drugoj turi prebacivana ljudi, jer u ovakvim nesrećama svi znamo da je vrijeme najpresudnije.
Kako plovimo prema mjestu nesreće prolazimo kroz stotine metara smeća na površini Neretve. Između drveća odjednom oko nas plutaju lopte, dječje lutke, igračke, papuče, i u tom trenutku shvatite gdje idete i pokušavate sebe pripremiti psihički za prizor koji slijedi. Koliko se god osobno pripremao nisam se mogao pripremiti za prvi prizor razmjere razaranje „jednog odrona“.
Iskačemo iz čamca i odmah se zaustavljamo nama najbližoj „oštećenoj“ kući pokraj koje su mještani. Zašto oštećenoj, jer usporedbi sa ostalima koje se nestale sa lica zemlje ove postoji još dio, iako je kroz nju prošla voda, blato i kamenje. Pitamo mještane što rade, oni nam odgovaraju da je u tom dijelu kuće uvijek spava starica (baba/nena).
U toj kući u fizički neoštećenom dijelu je spavala starica, gdje je mulj bio sada skoro do stropa donjeg dijela kuće. U trenutku našeg dolaska sa krampama su mještani pokušali izbiti bočni zid kako bi došli do starice. Mi vadimo našu opremu za proširivanje, u međuvremenu molimo mještane da se sklone, koji bez pogovora slušaju i puštaju nas da radimo.
U roku od 15 minuta pravimo dvije rupe na bočnom zidu i spuštamo nivo mulja za cca 20 cm. Zatim uzimamo opet opremu da napravimo novu rupu kako bi nastavili sa ispuštanjem mulja. U tom trenutku netko me kucka po leđima, okrećem se jer ne čujem zbog čepova u ušima i pokazuje mi da prekinem sa radom. Zbunjen, vadim čepiće i pitam šta se događa, govora mi da FUCZ daje naredbu kako se svi trebamo sklonimo. Ništa ne razumijem, jer nisam čuo početak razgovora, pitam u čemu je problem, odgovara mi da će puštati novonastalo jezero iznad, i da smo u opasnosti da se moramo skloniti. Postavljam pitanje da li mogu dobiti još 20 minuta vremena da dođemo do starice, odgovara mi odgovara: „Rekao da se svi moramo skloniti“.
More pitanje mi se vrti u glavi: „Ako znamo da je tu osoba, zar ne bi to trebao biti prioritet, a ne ispuštanje jezera koje će trajati satima (kasnije se ispostavilo da je trajalo skoro 24h). Ne samo to, što ako je kojim slučajem neka osoba preživjela ispod silnih ruševina nizvodno od jezera, ti ih ideš potopiti još jednom? Između ostalih i ova starica, sada možemo doći do nje, a poslije toga?
Kad smo počeli prikupljati našu opremu jedan momak kraj nas drhtavim glasom izgovara: „Ljudi, hvala vam“. Zbog silnih emocija koje su vladale kod svih, i napetog stanja zbog same situacije, odlučujemo se povući u nadi da će nas angažirati kasnije.
To čekanje kasnije se odvilo tako da FUCZ, koji je valjda predvodio čitavu akciju, rekao da će se oni dalje nastaviti sami i da ostali timovi nisu potrebni.
I poslije nekoliko dana još uvijek mi je starica u glavi, i ne samo ona neko i drugi do kojih smo možda mogli doći našom tehnikom proširivanja, ali jednostavno nismo dobili ni vremena ni prostora. Jednom davno sam čuo izreku koja kaže: „Čovjek i magarac su pametniji, nego sam čovjek“.
Da se neko ne bi uvrijedio, ja sam u ovoj priči magarac. Još jednom ponavljam, jasne su mi bile emocije, revolti, osjećaj nemoći i tako dalje, sve je to ljudski, i ljudski je griješiti, samo se nadam da će nam ovo svima biti lekcija za bolje i uspješne uspostavljanje nekog kriznog menadžmenta, koji bi u svakom trenutku znao s kim, sa čim i gdje raspolaže kao i sa resursima koju nude i sve ostale ne vladine organizacije. Ovim tekstom ukazujemo na hitnost postojanja nekog kriznog menadžmenta koji će upravljati u ovakvim ili sličnim situacijama. Na terenu je to izgledalo kaotično, puno različitih timova, nitko ne zna tko je sve točno na terenu, tko sa kim upravlja, tko kome naređuje itd. Nadalje potrebno je znati sa kojima resursima i ljudstvom se raspolaže, a ne stihijski ili na „ho-ruk“ se ljudi dignu, pa tko šta uradi, valjda ispadne dobro. Nažalost ovo nam je svima jedna loša škola, ali pametan iz grešaka uči. Valjda ćemo biti dovoljno pametni da težimo istom rješenju jer imamo zajednički cilj”, napisao je Marić.
Hronika
PAKAO U ŠKOLI! Zlostavljala učenika (17), pa pred sudom priznala sve

Bivša asistentkinja u srednjoj školi Mar Vista u Kaliforniji, Lizet Veles Ortega, priznala je krivicu za teška krivična djela seksualne prirode koja uključuju 17-godišnjeg učenika.
Slučaj je izazvao veliku zabrinutost i pokrenuo pitanja o bezbjednosnim provjerama osoblja koje radi s djecom, čak i kada su zaposleni preko spoljnih agencija, piše Njujork Post.
Lizet Veles Ortega (32) je u četvrtak na sudu u okrugu San Dijego priznala krivicu po dvije tačke optužnice: za protivzakonit polni odnos s maloljetnikom i oralni seks s maloljetnikom. Ovim priznanjem okončan je višemjesečni pravni proces koji je započeo njenim hapšenjem u maju ove godine. Izricanje presude zakazano je za sljedeći mjesec na sudu u Čula Visti. Prema informacijama iz ureda okružnog tužioca okruga San Dijego, priznanje krivice Lizet Veles Ortege nije deo nagodbe koja bi uključivala unapred dogovorenu kaznu. To znači da će sudija imati potpunu slobodu u odlučivanju o njenoj sudbini tokom izricanja presude koje je zakazano za 29. oktobar.
Ortega se suočava s maksimalnom kaznom do pet godina državnog zatvora. Njen slučaj privukao je pažnju javnosti ne samo zbog prirode zločina, već i zbog pozicije koju je obavljala. Radila je kao asistentkinja za podršku učenicima u srednjoj školi Mar Vista u Imperial Biču, ali nije bila direktno zaposlena u školi. Bila je bila zaposlena u jednoj firmi, spoljnom saradniku kojeg je školski okrug angažovao za pružanje medicinskog i pomoćnog osoblja. Istraga je pokrenuta 19. maja, kada su školski zvaničnici kontaktirali policiju okruga San Dijego zbog sumnji u neprimjeren odnos između Ortege i jednog učenika.
Samo dva dana kasnije, 21. maja, detektivi su uhapsili Ortegu, koja je u to vrijeme imala 31 godinu.
Prvobitno se suočila s pet teških krivičnih djela, koja su uključivala ne samo seksualne radnje, već i dogovaranje nezakonitog sastanka s maloljetnikom te pokušaj odvraćanja žrtve od saradnje s policijom. Istražitelji su utvrdili da se komunikacija primarno odvijala putem telefona, a navodni zločini događali su se izvan školskog kampusa tokom aprila i maja. Na prvom pojavljivanju pred sudom, Ortega se izjasnila da nije kriva, a određena joj je kaucija u iznosu od 250.000 dolara. Sudija je, u slučaju da bude puštena uz kauciju, naložio stroge mjere zabrane prilaska žrtvi i svim školama.
Reakcije firme i školskog okruga
Slučaj je stavio pod lupu i praksu zapošljavanja spoljnih saradnika u obrazovnim institucijama. Firma Ro Helthker, koja se bavi zapošljavanjem medicinskog osoblja za škole, popravne ustanove i privatnu njegu, odmah je reagovala na optužbe. U izjavi za medije, izvršni direktor Džef Vidmajer naglasio je posvećenost firme bezbijednosti.
U Ro Heltu, bezbijednost je naš glavni prioritet. Optužbe shvatamo izuzetno ozbiljno i činimo sve što možemo kako bismo istražili problem i adekvatno reagovali”, stoji u saopštenju. Firma je takođe istakla da njihov proces zapošljavanja uključuje rigorozne provjere prošlosti, uključujući proveru otisaka prstiju putem Ef Bi Ai i Ministarstva pravde.
Školski okrug Svitvoter Junion Haj Skul Distrikt takođe je izdao saopštenje u kojem potvrđuje da su upoznati s istragom koja uključuje njihovog spoljnog saradnika, te da u potpunosti sarađuju s policijom.
Hronika
OPTUŽBE MAJKE IZ KONJICA! “Dijete mi je umrlo jer nije prebačeno sanitetom u Mostar!”

Velika tragedija dogodila se u Konjicu u BiH kada je jedanaestomesečni dječak preminuo je na putu do bolnice u Mostaru.
Majka Elma Duranović obratila se javnosti i prozvala ljekarku iz Konjica koja je bila dežurna tog 7. septembra kada je dijete dovedeno. Upravo nju smatra odgovornom za smrt sina. Tvrdi da ljekarka nije smjela pustiti dijete da privatnim vozilom bude prevezeno do Mostara već je to trebalo učiniti vozilom Hitne pomoći uz lekarsku pratnju.
“Za mene ti nisi doktorka. Ja kao majka djeteta ti kažem da si ubila moje dijete i da mu nisi pružila pomoć, pokušaćeš se odbraniti, ali nećeš uspjeti. Tebi ne mogu ništa jer si ćerka ministra, ali mene to ne zanima, Boga ima, vidi sve, ali ima i pravde, ako ima ljudstva u tom zakonu. Ako ste imali vozilo zašto nisi ušla u to vozilo zajedno sa djetetom i išla za Mostar u bolnicu. Nosiš bijeli mantil i trebala bi znati bolje od mene da nisi smjela dijete pustiti privatnim vozilom za Mostar nego si trebala sjesti u vozilo Hitne pomoći i za Mostar”, poručila je Duranović. Očajna žena izjavila je da ne planira da se povuče i preda u borbi za pravdu.
“Za šta si služila tu noć u bolnici? Da sjediš i kucaš uputnicu samo? Obrati se lično meni kao majci jer ja nisam ona majka koja će sjesti i povući se. Tebi ako ne uzmu diplomu koju si dobila putem oca onda kod nas zakona nema. Ja imam dokaze u rukama što si štampala i sve ostalo, tebi odbrane nema. Dignimo se narode, ja nisam zaštitila dijete, ali mogu sutra nečije drugo. Dignimo se i stanimo više jednom zajedno jer nemamo kome ovdje otići”, kazala je.
Pozvala je i na protest pred bolnicom u Konjicu 26. septembra, na dan kada je dječak trebao slaviti 1. rođendan. Oglasila se i prozvana ljekarka
Saopštenjem se oglasila i prozvana ljekarka Lamija Velagić.
Kako u svom saopštenju tvrdi, sve je radila po protokolu te da je u postupanju s pacijentom morala slušati nadređenog pedijatra koji je dao uput da se dijete prebaci u Mostar kada su prvi nalazi pokazali povišene vrijednosti šećera u krvi.
“Dobila sam uput od nadležnog pedijatra da se transport obavi privatnim vozilom. Nakon završenog razgovora, medicinski tehničari mi saopštavaju da su oca i dijete premjestili u zasebnu sobu radi nemilih prizora, budući da je u tom trenutku u prijemni dio UC stiglo vozilo HMP-a s povrijeđenim motoristom. Odmah sam otišla do oca i saopštila mu stav pedijatra, da nalazi nisu najbolji, te da naši kapaciteti nisu u mogućnosti ispitati tačan uzrok stanja djeteta”, izjavila je doktorka Lamija Velagić. Ona je u svom saopštenju naglasila da ni u jednom trenutku nije navela da ustanova nema sanitetsko vozilo.
“Naglašavam, niti u jednom trenutku ocu nisam rekla da nemamo sanitetsko vozilo, nego naprotiv, ja sam uprkos uputi nadređenog ljekara specijaliste, upitala oca: ‘Imate li prevoz, da vam ipak osiguramo sanitet?’. Otac je rekao: ‘Odvešću ga sam.’ Na moje pitanje ima li nekoga da ide s njim do Mostara, da bude uz dijete, odgovorio mi je: ‘Pokupiću mu majku’ i otišao je”, poručila je ljekarka i dodala da je spremna na svaku saradnju s institucijama u ovom slučaju.
Hronika
IZBOLA DJEVOJKU SVOG BIVŠEG! Državljanka BiH osuđena na 15 godina!

Regionalni sud u Salcburgu osudio je državljanku Bosne i Hercegovine na 15 godina zatvora zbog pokušaja ubistva sadašnje djevojke svog bivšeg partnera.
Presuda još uvijek nije pravosnažna.
Kako prenose austrijski mediji, javni tužilac je rekao da je ovaj slučaj zapravo klasičan slučaj ljubomore, sa mogućim fatalnim ishodom. Naime, 40-godišnja državljanka Bosne i Hercegovine priznala je napad na svoju rivalku i to riječima:
“Željela sam da pati kao što sam patila i ja”.
Inače, otežavajuća okolnost za državljanku BiH je svakako činjenica da već ima osam osuđujućih presuda te da je povratnica u kriminal.
Inače, čitava drama desila se proljetos, samo dan nakon što je državljanka BiH raskinula vezu sa svojim dotadašnjim partnerom.
Kako se moglo čuti na sudu, ova 40-godišnjakinja je 2. maja električnim skuterom prolazila pored Centralne željezničke stanice u Salcburgu kada je u prolazu prepoznala svoju rivalku kako ruku pod ruku ide sa njenim dojučerašnjim partnerom. Sama je priznala da je njen bijes zbog raskida ovom scenom samo eskalirao.
Prema navodima javnog tužilaštva u Salcburgu, sišla je sa skutera, potrčala ka žrtvi i vrisnula:
„Šta? Hoćeš da te ubijem? Ubiću te!“
Zatim je izvukla nož i ubola ženu u stomak. Njen bivši partner je brzom intervencijom uspio da spriječi dalje krvoproliće. Žrtva je preživjela napad, ali je danima bila u životnoj opasnosti. Upravo zbog ove činjenice, javno tužilaštvo je slučaj kvalifikovalo kao pokušaj ubistva.
Uzgred, osuđena je tokom procesa tvrdila da nije imala nož u ruci — uprkos jasnim izjavama svjedoka. Ona je na suđenju spominjala samo makaze.
-
Politika3 dana ago
SLIKA DANAŠNJE BIH: U Federaciji nema mjesta ni za MRTVE SRBE
-
Politika2 dana ago
Tri MILIJARDE, luksuzna VILA i obavještajni podaci – gdje je Dodikov novac?
-
Politika2 dana ago
AMERIČKA VEZA! Cvijanović i plan za pomilovanje Milorada Dodika?
-
Politika3 dana ago
NEŠKOVIĆ PORUČIO: Niko nije iznad interesa Srpske – samo totalitarne vlasti narod guraju u mrak
-
Estrada3 dana ago
GLADAN I ŽEDAN POKUCAO NA VRATA HALIDA BEŠLIĆA: Ono što je uslijedilo nikada neće zaboraviti
-
Politika3 dana ago
OBILJEŽENA GODIŠNJICA OSNIVANJA DRUGE KRAJIŠKE BRIGADE VRS: „Slava herojima – živjela Republika Srpska!“
-
Banjaluka3 dana ago
GODIŠNJICA KUĆE MILANOVIĆA: Održana svečana akademija, otvorena „BIBLIOTEKA SESTARA GAJIĆ“
-
Banjaluka2 dana ago
Đajićev cirkus blokirao saobraćaj, a 40 MILIONA ZA GARAŽU UKC-a više niko i ne spominje