Connect with us

Hronika

Speleolozi tvrde da su bili spriječeni da spasavaju u Jablanici: “JOŠ UVIJEK MI JE STARICA U GLAVI”

Među hiljadama građana i organizacija koje su proteklih dana pritekle u pomoć područjima u BiH koje su pogođene katastrofalnim bujičnim poplavama, bili su i pripadnici Speleološkog društva “Herceg” iz Mostara.

Speleolozi iz ovoga tima pozvani su da pomognu unesrećenima u Donjoj Jablanici odmah kada se saznalo sa veliku tragediju, a u objavi na svojoj Facebook stranici oni su opisali šta ih je sve dočekalo po zaprimljenom pozivu.

U objavi koju prenosimo u cjelosti, sa potpisom Ivana Marića, između ostalog piše i kako smatraju da se u ovoj tragediji moglo učiniti mnogo više po pitanju spašavanja mještana Donje Jablanice, a čak tvrde da su u jednom trenutku bili spriječeni da djeluju na terenu, i da im je iz Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) čak rečeno “da će oni (FUCZ) dalje nastaviti sami i da ostali timovi nisu potrebni”.

Slijedi objava Ivana Marića, koju prenosimo u cjelosti:

“Zbog suosjećanja prema svim žrtvama, kako u Donjoj Jablanici tako i u ostalim mjestima, nemilih događaja poplava i odrona, do sada se nismo oglašavali niti postali slike, iako smo bili sudionici timova za spašavanje. Nećemo ni sada objaviti slike jer su mediji svoje obavili. Sada nakon malo odmaka vremena i hladne glave, pokušat ćemo opisati kako je to izgledalo iz naše perspektive i što smo sve doživjeli.

U našoj priči nema „Superman-a“ niti „Batman-a“ koji sve spašava, dapače ima osjećaj tuge, boli i žala da se možda moglo uraditi malo više boljim menadžmentom.

Jedini superjunaci u ovoj objavi su mještani Donje Jablanice koji su uspjeli spasiti sebe ili svoje susjede u prvim kritičnim minutama. Svi mi koji smo kasnije pristizali smo samo pokušavali ugasiti požar koji je izmakao kontroli, a za kojeg su davno prije stečeni svi preduvjeti.

Kao mnogi od nas i mi smo toga kobnog jutra 4. listopada. dobili poziv u 5.08 sati ujutro iz Uprave za civilnu zaštitu i vatrogastvo HNŽ-a, da se desila katastrofa na području Jablanice. Na moj upit: Šta se točno desilo?“, odgovor je: „ima mrtvih, zatrpanih, ozlijeđenih, poplave, odroni, katastrofa“.

Oko 5:15 pozivam HGSS stanicu Mostar i govore mi da su dobili isti poziv i da su pred stanicom. Dva naša člana društva se sastaju u stanici sa pripadnicima HGSS-a Mostar, uzimamo svu potrebnu opremu i polazimo prema Jablanici. Pored standardne opreme sa sobom nosimo i opremu za proširivanje, koja će se pokazati jako ključna kasnije. Za sve koji ne znaju o čemu se radi, to je jedan čitav set posebne opreme koji se koristi u jamama/spiljama za širenje uskih prolaza.

Kada smo došli do Begića mosta uočavamo zaustavljene aute i kamione, te shvatimo da je to otprilike najdalje što ćemo stići sa autima. Zaustavljamo se malo prije restorana Vrelo i čekamo daljnje upute. Ispred nas se vide novonastali slapovi koji se nemilo sručavaju preko ceste u Neretvu, malo dalje od nas je nestala cesta, a čije je mjesto zauzela novonastala bujica. Poviše ceste se vide tračnice u zraku, a iza njih jedno nepregledno bjelilo koje ukazuje na količinu odrona koji se pokrenuo.

Malo prije nas su stigli iz ISS-a koji su sa sobom imali dva čamca, te ih spuštaju u vodu i samim time oni i njihovi ljudi postaju operativni, te odlaze do mjesta nesreće. Bitno je naglasiti da je komunikacija bila jako jako otežana iz više razloga i prema timovima koji su na terenu i prema timovima koji tek trebaju krenuti iz svojih stanica. Nakon meni osobno vječnog čekanja čamca da dođe „odnekud“ kako bi nas prebacio do mjesta nesreće, uspijevamo se ugurati u drugoj turi prebacivana ljudi, jer u ovakvim nesrećama svi znamo da je vrijeme najpresudnije.

Kako plovimo prema mjestu nesreće prolazimo kroz stotine metara smeća na površini Neretve. Između drveća odjednom oko nas plutaju lopte, dječje lutke, igračke, papuče, i u tom trenutku shvatite gdje idete i pokušavate sebe pripremiti psihički za prizor koji slijedi. Koliko se god osobno pripremao nisam se mogao pripremiti za prvi prizor razmjere razaranje „jednog odrona“.

Iskačemo iz čamca i odmah se zaustavljamo nama najbližoj „oštećenoj“ kući pokraj koje su mještani. Zašto oštećenoj, jer usporedbi sa ostalima koje se nestale sa lica zemlje ove postoji još dio, iako je kroz nju prošla voda, blato i kamenje. Pitamo mještane što rade, oni nam odgovaraju da je u tom dijelu kuće uvijek spava starica (baba/nena).

U toj kući u fizički neoštećenom dijelu je spavala starica, gdje je mulj bio sada skoro do stropa donjeg dijela kuće. U trenutku našeg dolaska sa krampama su mještani pokušali izbiti bočni zid kako bi došli do starice. Mi vadimo našu opremu za proširivanje, u međuvremenu molimo mještane da se sklone, koji bez pogovora slušaju i puštaju nas da radimo.

U roku od 15 minuta pravimo dvije rupe na bočnom zidu i spuštamo nivo mulja za cca 20 cm. Zatim uzimamo opet opremu da napravimo novu rupu kako bi nastavili sa ispuštanjem mulja. U tom trenutku netko me kucka po leđima, okrećem se jer ne čujem zbog čepova u ušima i pokazuje mi da prekinem sa radom. Zbunjen, vadim čepiće i pitam šta se događa, govora mi da FUCZ daje naredbu kako se svi trebamo sklonimo. Ništa ne razumijem, jer nisam čuo početak razgovora, pitam u čemu je problem, odgovara mi da će puštati novonastalo jezero iznad, i da smo u opasnosti da se moramo skloniti. Postavljam pitanje da li mogu dobiti još 20 minuta vremena da dođemo do starice, odgovara mi odgovara: „Rekao da se svi moramo skloniti“.

More pitanje mi se vrti u glavi: „Ako znamo da je tu osoba, zar ne bi to trebao biti prioritet, a ne ispuštanje jezera koje će trajati satima (kasnije se ispostavilo da je trajalo skoro 24h). Ne samo to, što ako je kojim slučajem neka osoba preživjela ispod silnih ruševina nizvodno od jezera, ti ih ideš potopiti još jednom? Između ostalih i ova starica, sada možemo doći do nje, a poslije toga?

Kad smo počeli prikupljati našu opremu jedan momak kraj nas drhtavim glasom izgovara: „Ljudi, hvala vam“. Zbog silnih emocija koje su vladale kod svih, i napetog stanja zbog same situacije, odlučujemo se povući u nadi da će nas angažirati kasnije.

To čekanje kasnije se odvilo tako da FUCZ, koji je valjda predvodio čitavu akciju, rekao da će se oni dalje nastaviti sami i da ostali timovi nisu potrebni.

I poslije nekoliko dana još uvijek mi je starica u glavi, i ne samo ona neko i drugi do kojih smo možda mogli doći našom tehnikom proširivanja, ali jednostavno nismo dobili ni vremena ni prostora. Jednom davno sam čuo izreku koja kaže: „Čovjek i magarac su pametniji, nego sam čovjek“.

Da se neko ne bi uvrijedio, ja sam u ovoj priči magarac. Još jednom ponavljam, jasne su mi bile emocije, revolti, osjećaj nemoći i tako dalje, sve je to ljudski, i ljudski je griješiti, samo se nadam da će nam ovo svima biti lekcija za bolje i uspješne uspostavljanje nekog kriznog menadžmenta, koji bi u svakom trenutku znao s kim, sa čim i gdje raspolaže kao i sa resursima koju nude i sve ostale ne vladine organizacije. Ovim tekstom ukazujemo na hitnost postojanja nekog kriznog menadžmenta koji će upravljati u ovakvim ili sličnim situacijama. Na terenu je to izgledalo kaotično, puno različitih timova, nitko ne zna tko je sve točno na terenu, tko sa kim upravlja, tko kome naređuje itd. Nadalje potrebno je znati sa kojima resursima i ljudstvom se raspolaže, a ne stihijski ili na „ho-ruk“ se ljudi dignu, pa tko šta uradi, valjda ispadne dobro. Nažalost ovo nam je svima jedna loša škola, ali pametan iz grešaka uči. Valjda ćemo biti dovoljno pametni da težimo istom rješenju jer imamo zajednički cilj”, napisao je Marić.

Related Topics:

Hronika

STRAŠNO! Banjalučanin usred dana vozio sa 2,79 promila, DVOJICA ODBILA TESTIRANJE NA DROGU

Jedan Banjalučanin uhapšen je u četvrtak, 16. oktobra, nakon što je vozio sa 2,79 g/kg alkohola u organizmu, a još dvojica su odbila testiranje na drogu.

Pripadnici Policijske uprave Banjaluka, oko 12.50, su u ovom gradu uhapsili V.K., jer je pijan, upravljajući vozilom, učestvovao u saobraćajnoj nezgodi sa materijalnom štetom.

“Ispitivanjem na prisustvo alkohola kod V.K. utvrđeno je 2,79 g/kg alkohola u organizmu”, rekli su iz Policijske uprave Banjaluka.

Pripadnici ove uprave su uhapsili i I.Đ. iz Banjaluke, zbog prekršaja iz Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH.

“Prilikom kontrole vozila KIA, kojim je upravljao, odbio je da se podvrgne ispitivanju na prisustvo droga u organizmu”, naveli su iz policije.

Zbog istog prekršaja, policajci su uhapsili i B.Ć. iz Banjaluke, jer je tokom kontrole vozila audi, kojim je upravljao, takođe odbio testiranje na drogu.

Nastavi čitati

Hronika

SUD BIH: Ni mi ne znamo da li je Mahmuljin uopšte na liječenju u Turskoj

U Sudu BiH tvrde da ne znaju da li je Sakib Mahmuljin, nekadašnji komandant Trećeg korpusa Armije RBiH, koji je pravosnažno osuđen zbog ratnih zločina nad Srbima na području Ozrena i Vozuće, uopšte na liječenju u Turskoj.

Podsjetimo, tri godine nema ni traga ni glasa osuđenom ratnom zločincu, a prema onome što nam je rečeno iz Suda BiH, može se zaključiti da su male šanse da on uskoro bude lociran, ako uopšte postoje.

Sud BiH se, ističu iz ovog suda, putem Ministarstva pravde BiH obratio nadležnim organima Turske sa molbom u vezi sa lociranjem i izručenjem Mahmuljina.

“Nadležnom organu Republike Turske je dostavljena informacija kada je osuđeni otputovao u Republiku Tursku i u kojoj klinici se navodno liječi, međutim Sud je dobio odgovor Ministarstva pravde Republike Turske da nisu uspjeli locirati osuđenog Sakiba Mahmuljina u Republici Turskoj. Sud nema informaciju da li je osuđeni Mahmuljin završio sa liječenjem, kao ni informaciju da li je uopšte na liječenju u Republici Turskoj”, rečeno je za “Nezavisne novine” iz Suda BiH.

Podsjetimo, za Mahmuljinom je raspisana i Interpolova potjernica, ali ni to nije urodilo plodom.

“Nakon izdavanja naredbe za raspisivanje međunarodne potjernice za osuđenim Mahmuljinom, Sud je preduzimao radnje u smislu provjere na terenu, odnosno provjere da li se osuđeni nalazi na adresi prebivališta. Konkretna radnja poduzeta je 30. oktobra 2024. godine”, kažu iz Suda BiH za “Nezavisne novine”.

Anđelko Nosović, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske, pita ko je Mahmuljinu dao dokumente da ode iz BiH.

“A on je presuđeni zločinac. Oni to namjerno rade, oni su njega sklonili. To su sve laži da ne znaju gdje je. Na kraju krajeva, Srbi kada idu kao svjedoci, njima se na glavu natovari Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), optužuju ih za kojekakve stvari samo da bili zastrašeni da ne bi svjedočili i da ne bi govorili istinu. A sa druge strane, od Tužilaštva i Suda imamo prikrivanje zločina. Ako slučajno nekog osude, oni operu krv sa njegovih ruku. Prema tome, nije tačno da ne znaju gdje je Mahmuljin. To je mazanje očiju”, rekao je Nosović za “Nezavisne novine”.

Sprega uvezanih ‘nepravnika’
Božica Živković Rajilić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske, kaže da je slučaj “Mahmuljin” pokazao da su Tužilaštvo i Sud BiH, kako je navela, “zapravo sprega uvezanih ‘nepravnika'”.

“Oni imaju diplome pravnika, ali se ne bave pravom. I kada osude zločince, oni ne odgovaraju. Zato su Srbi osuđeni na više od 1.000 godina. Osude ih odmah, ekspresno. Čim ga osumnjiče, pritvore ga, pa osude. Niko se ne brani sa slobode. To ne da je diskriminatorski, nego to izgleda kao prijeki sud za Srbe”, kaže Živković Rajilićeva za “Nezavisne novine”.

Crvena potjernica za Mahmuljinom
Crvena potjernica za Mahmuljinom, podsjetimo, raspisana je 29. novembra 2022. godine, nakon što se on nije javio na izdržavanje zatvorske kazne od osam godina, i to zbog navodnog liječenja u Turskoj.

Potjernica u ovom slučaju je raspisana nakon što je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH dobila naredbu Suda BiH da za Mahmuljinom bude raspisana međunarodna potjernica, koja je unesena u sistem i postala dostupna svim zemljama članicama Interpola. On je Sudu BiH trebalo da pristupi 23. novembra 2022. kako bi preuzeo uputni akt za stupanje na izdržavanje kazne.

Apelaciono vijeće Suda BiH osudilo je u aprilu 2022. godine Mahmuljina na jedinstvenu kaznu zatvora od osam godina za zločine počinjene 1995. u Vozući i Zavidovićima.

Mahmuljin je osuđen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na jednu godinu, za ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika na godinu i šest mjeseci, i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika na šest godina i šest mjeseci zatvora, te mu je izrečena jedinstvena kazna od osam godina. Ovo je konačna presuda na koju ne postoji mogućnost žalbe.

Suđenje Mahmuljinu
Suđenje Mahmuljinu je počelo u martu 2016. Sud BiH ga je u prvostepenom postupku proglasio krivim i osudio na 10 godina zatvora, jer nije spriječio i kaznio zločine koje su počinili pripadnici Odreda “El Mudžahedin”, jedinice iz sastava Trećeg korpusa kojima je bio direktno nadređen.

Apelaciono vijeće Suda BiH je, međutim, u septembru 2021. godine uvažilo Mahmuljinovu žalbu i ukinulo prvostepenu presudu kojom je osuđen na 10 godina zatvora, a krajem novembra 2021. počeo je obnovljeni postupak, koji je, dakle, završen u aprilu 2022.

Nastavi čitati

Hronika

MREŽA MAFIJE STEZALA OBRUČ OKO TOŠETA PROESKOG! Gdje je kamion? Gdje je vozač? Sva pitanja o smrti pjevača na koja nikad niko nije dao odgovore (VIDEO)

Makedonski novinar Zoran Božinovski za Kurir otkrio je niz nelogičnosti oko saobraćajne nesreće Tošeta Proeskog, pa iznio tvrdnje i dokaze o pranju novca preko legendarnog pjevača.

Prije tačno 18 godina Toše Proeski je tragično izgubio život u saobraćajnoj nesreći na auto-putu u Hrvatskoj. Imao je samo 26 godina kada je cijeli Balkan ostavio u suzama i neizbrisiv trag u muzičkoj industriji. To je ono što je plasirano u javnosti, a najpoznatiji makedonski novinar-istraživač Zoran Božinovski imao je nešto drugačije tvrdnje i dokaze o ovoj tragediji.

Zoran je prvi put poslije 16 godina odlučio javno da progovori i predstavi dokaze i tvrdnje koje ima u našoj emisiji. U razgovoru za Kurir prošle godine otkrio je mrežu mafije koja je vremenom stezala obruč oko legendarnog pjevača, a na čelu, kako je rekao pred našim kamerama, sa Tošetovom menadžerkom Ljiljanom Petrović i producentom Lastom Nikolovskim.

Gdje je kamion koji je udario u auto u kojem je bio Toše Proeski? Gdje je vozač koji je vozio kamion, dao jednu izjavu i nestao, nikad nije izašao iz Hrvatske? Zašto nije rađena obdukcija – samo su neka od pitanja na koja, kako je tvrdio makedonski novinar, niko nije dao odgovore.

“Vozač kamiona ne postoji”
– U Srbiji živi jedna časna žena, vječni fan Tošetov, koja je i prije mene istraživala Ljiljanu Petrović. Godinama smo nas dvoje istraživali i pokušavali da nađemo tog vozača kamiona Slavišu Kuzmanovića. Tražili smo i pod zemljom i pod kamenom – takva osoba ne postoji. Kamion je bio neke italijanske, neimenovane firme. Zamislite, hrvatska saobraćajna policija pušta Slavišu Kuzmanovića i želi mu srećan put, a u saobraćajnoj nesreći nastradao najpopularniji pjevač.

Po zakonu, slijedi preventivni pritvor da bi čovjeka zaštitili od javnosti, od njega samog, da se vidi ima li alkohola u sebi, da li je kriv ili nije… Ispada da su oni njemu poželjeli srećan put. Tijelo je navodno odnešeno u Novu Gradišku. Bolnica tamo nema sektor patologije, nije bilo obdukcije. Po hrvatskim zakonima, tijelo ide u frižider dok ne dođe najbliži član porodice da tijelo prepozna. Iz Makedonije je letio helikopter koji je sletio na stadion sa jedanaest članova posade, bez porodice… – govorio je novinar.

Mafija prala novac preko pjevača
Ekskluzivno za Kurir, Zoran je tada predstavio dokaze i dokumentaciju za mnoge od tvrdnji.

– Ljudi znaju da ja nemam granice i da pišem i objavljujem sve bez zadrške. Tako sam dobio i original dokument koji dajem vama ekskluzivno – sa Budvanske rivijere, gdje se vidi da je samo Ljiljana potpisala ugovor da Toše pjeva za Novu godinu, a to se nije desilo. Mnogi u Makedoniji nisu smjeli to da objave, te sam se obratio Hrvatskoj… – izjavio je Božinovski.

Budvanska rivijera – ugovor
U ugovoru između Budvanske rivijere i Ljiljane Petrović, menadžerke Tošeta Proeskog, koji je zaključen 22. septembra 2007. godine, piše da je pokojni pjevač imao obavezu da u Budvi održi dva nastupa za novogodišnje praznike, od kojih je jedan trebao biti 31. decembra 2007, a drugi sutradan – 1. januara 2008. na trgu ispred Starog grada.

Kako je naveo Božinovski, u članu 9. ovog ugovora jasno piše da je organizator, odnosno Budvanska rivijera, isplatila avansno 100 odsto honorara koji iznosi 45.000 eura. Transakcija je realizovana na račun Ljiljane Petrović, Tošetove menadžerke, pet dana nakon potpisivanja.

Ugovor su parafirali Vule Tomašević u ime organizatora i Petrovićeva u ime izvođača. Zanimljivo je da se njeno ime nalazi i na mjestu gdje bi trebalo da stoji potpis pokojnog Proeskog, kao ovlaštenog lica.

Sumnjive transakcije i pranje novca
U odlomku iz izvještaja o sumnjama za pranje novca iz Kuvajta, slovenačkih istražnih organa, piše:

„Naša direkcija 14. jula 2006. dobila je dopis od strane Jedinice za finansijsko-obavještajni rad u vezi sa osobama: Ljiljana Petrović, Todor Proeski iz Skoplja, Lasto Nikolovski, Aco Bibanovski iz Kuvajta i o pravnom licu Lilija Atelje iz Ljubljane. Na osnovu ugovora o zajmu zaključenog 5. juna 2006. u Skoplju, ovim ugovorom je Aco Bibanovski dao zajam firmi Lilija Atelje iz Ljubljane u iznosu od 200 hiljada američkih dolara. Osnov ugovora nije poznat. Ova sredstva su transferisana sa privatnog računa Ace Bibanovskog u Burgan banci iz Kuvajta. Iz iste banke je 5. maja 2006. sa računa firme ‘Ekolog’ iz Kuvajta transferisano i 50.000 eura na račun firme Lilija Atelje u Ljubljani. Kao osnivač ove firme pojavljuje se Ljiljana Petrović, a upravitelj je Todor Proeski. Prethodno, 14. aprila 2006, Lasto Nikolovski postaje vlasnik 49 procenata firme Lilija Atelje. Naša direkcija zatražila je dopunske podatke od svih banaka u Republici Makedoniji o eventualnim nerezidentnim računima pravnog lica Lilija Atelje DOO Ljubljana.“

“Toše masakriran, oni neogrebani”
Jedna od sumnji, kako je tvrdio Božinovski, jeste i zakonska procedura nakon saobraćajne nezgode.

– Po zakonu, tijelo ide u frižider dok ne dođe najbliži član porodice da tijelo prepozna i identifikuje, za to je potrebno oko sedam dana. Nije rađena obdukcija. Gdje su fotografije sa lica mjesta? Ko je radio uviđaj? Ne postoji zapisnik o saobraćajnoj nesreći… Kako se desilo da Ljiljana Petrović i Đorđe Đorđevski nisu ni ogrebani? Toše je masakriran, spakovali ga za par sati u limeni pa u drveni sanduk, a njima ništa? Đorđevski je nosio kragnu jer je udarao glavom o zid kada je saznao da je Toše poginuo, kao nosi ga na savjesti – pričao je novinar za Kurir.

Kompletnu emisiju pogledajte ovdje.

Ljiljana Petrović se prethodne godine, nakon najave za specijalnu emisiju, javila redakciji Kurira. U neformalnom razgovoru demantovala je sve navode Zorana Božinovskog, ali zvanične izjave nije željela da daje.

Zabranjeno preuzimanje dijela ili čitavog teksta i/ili foto/videa bez navođenja i linkovanja izvora i autora, u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.

Kurir

Nastavi čitati

Aktuelno