Odbojkaški klub invalida „Banja Luka“ ostvario je istorijski uspjeh u sezoni 2024/2025, potvrdivši svoju dominaciju na domaćoj i evropskoj sceni.

U posljednja dva kola Prvenstva Srbije, OKI „Banja Luka“ je ostvario dvije pobjede: najprije je savladao beogradski KSO „Smeč“ rezultatom 3:1, a zatim i OKI „Feniks“ iz Kikinde sa 3:0, čime je osvojen šampionski naslov u Srbiji.

Ovaj trijumf dolazi nakon što je klub prethodno osvojio Kup Republike Srpske, Prvenstvo Republike Srpske i Srebrnu Evroligu, te ostvario treće mjesto u Zlatnoj Evroligi – ukupno pet trofeja u jednoj sezoni. Ovi rezultati potvrđuju kontinuirani uspjeh OKI „Banja Luka“.

Trener Draško Madžar ističe da je ekipa kvalitetno pripremljena i da je očekivao ovakav ishod, ali napominje:

– Potrebno je još raditi na ulasku u meč, kako bi se izbjegli padovi u igri. Čestitam ekipi na petoj medalji ove sezone. Ubrzo ćemo na zasluženi odmor.

Predsjednik kluba Novak Grbić zahvalio je svim igračima, prijateljima i sponzorima, te pozvao nadležne institucije da pruže dodatnu podršku klubu, koji je već više od dvije decenije ponos Banje Luke i Republike Srpske:

– OKI Banja Luka nastavlja da bude simbol upornosti, zajedništva i vrhunskog sportskog duha, predstavljajući najbolji primjer socijalizacije i uspjeha sportista sa invaliditetom.

Gradski menadžer Mirna Savić – Banjac još jednom je pozvala rukovodstvo Skupštine Grada da sazovu Kolegijum, a kako bi zakazali redovnu sjednicu i raspravljali o ključnim pitanjima koja su od važnosti za sve građane našeg grada.

Podsjetila je i na to da je dostavljena inicijativa rukovodstvu Skupštine protekle sedmice, ali da odgovor još uvijek nije stigao.

-Mi i dalje čekamo da rukovodstvo Skupštine zakaže sjednicu, s obziorm da brojne tačke predugo čekaju na raspravu i usvajanje. Podsjećam da smo mi dostavili više od 70 tačaka dnevnog reda, te da pripremamo i dodatne materijale – rekla je ona.

Podsjetila je da na usvajanje čekaju, između ostalog i projekat za izgradnju rezervoara Tunjice jedan i dva.

-Već nekoliko mjeseci govorimo koliko je ovaj projekat bitan, ali nema sluha. Dodatno, tu je i izgradnja mosta u naselju Dolac, Urbanistički plan koji takođe čeka na usvajanje, plan neizmirenih obaveza do Urbanističkog plana. Sve su ovo tačke koje već mjesecima čekaju na usvajanje – kazala je Savić – Banjac.

Naglasila je i to kako je dostavljena i tačka koja se tiče neradne nedjelje.

-Želimo da raspravljamo i o pitanju napalte parkinga u gradu. To je ključna tačka koja donosi prihode Banjoj Luci, a podsjećam da smo već ostali bez mnogih prihoda zahvaljujući izmjenama zakona. Dodatno, na usvajanje čeka i odluka o stipendijama, ali i Program razvoja sport. Ova tačka je takođe bitna jer sportskim organizacijama već više od pola godinenije isplaćena nijedna KM – istakla je Savić – Banjac.

Prema njenim riječima, redovnu sjednicu čeka i inicijativa za besplatne placeve za višečlane porodice i mlade bračne parove.

Ovom prilikom Savić-Banjc je još jednom pozvala skupštinsko rukovodstvo da što prije zakaže Kolegijum Skupštine Grada, a kako bi se što prije održala redovna sjednica. Podsjetila je i na to da je predata inicijativa Skupštini Grada i za održavanje vanredne sjednice a u vezi sa rješavanjem aktuelnog izazova sa Gradskim olimpijskim bazenom.

Obilježavanje 60 godina mature Mašinske škole u Banjaluci okupilo je danas dvadesetak nekadašnjih školskih drugara koji su, uz smijeh, anegdote i emotivne uspomene, oživjeli sjećanja na školske dane, mladost i vrijeme koje ih je povezalo zajedničkim životnim putevima.

Mašinska škola u Banjaluci, jedna od četiri tehničke škole na ovom području, u periodu od 1961. do 1965. godine školovala je generaciju mladih koji su kasnije postali stubovi industrije, inženjeri i tehničari širom zemlje.
Školovanje u to vrijeme, pričaju za Glas Srpske, bilo je izuzetno zahtjevno. Samo dva odjeljenja od prvobitno upisana tri su diplomirala, što svjedoči o strogim kriterijima i visokim standardima nastave. Danas, nakon šest decenija, školski drugovi redovno se okupljaju svake prve subote u junu, njegujući prijateljstva i sjećanja koja vrijeme nije uspjelo da izbriše.

Jedan od njih, Nedeljko Garić iz Čelinca, ističe da se tada u poređenju sa današnjim vremenom tražilo znanje i savladavanje svih disciplina, od teorijske nastave do praktičnih vježbi.

Poslije druge godine škole, na inicijativu kadrova iz “Čajevca”, nekoliko učenika iz oba odjeljenja, među kojima je bio i on, izabrani su kao potencijalni stipendisti.

– Pozvali su nas u kadrovsku službu da se izjasnimo o stipendiji. Ja sam je prihvatio jer mi je puno značila zbog teške materijalne situacije u kojoj sam bio – kaže Garić.

Stipendija je podrazumijevala obavezu rada u “Čajevcu” nakon završetka školovanja, što je on i ispoštovao. Iako je razmišljao o nastavku studija, prilike i materijalni uslovi bili su drugačiji.

– Ostao sam u “Čajevcu”, a nakon osam mjeseci otišao sam u školu rezervnih oficira u Karlovac, u Hrvatskoj, gdje sam završio vojnu obuku. Nakon toga vratio sam se u “Čajevac”, gdje sam proveo najveći dio svoje karijere – istakao je on.

U to vrijeme, pored Banjaluke, tehnička škola postojala je u Sarajevu, Tuzli i Mostaru. Škola u Banjaluci okupljala je učenike iz cijele Krajine, od Doboja do Ključa i Travnika.

– Postojao je i studentski dom koji je stradao u zemljotresu, a danas se na tom mjestu nalazi Elektrotehnički fakultet, gdje su učenici iz udaljenih mjesta stanovali – dodaje Garić.

Mašinski smjer koji je pohađao bio je opšti i obuhvatao je sve oblasti mašinstva, od obrade metala i livenja do rada sa parnim mašinama, kotlovima, sistemima centralnog grijanja i dizalicama.

– Zahtjevi su bili veliki, naročito u matematici, fizici, mehanici, termodinamici i tehničkom crtanju. Uprkos svemu, ta strogost nas je oblikovala u kvalitetne stručnjake – priča Garić.

Garić je u odjeljenju bio sa Dušanom Kecmanom, nekadašnjim novinarom i fotografom, s kojim dijeli brojne anegdote.

Garić, koji je bio najniži u odjeljenju, s osmijehom se sjeća da ga je Kecman često zadirkivao.

– Jednom ću ja njemu to vratiti. Bio je veliki odmor, on je nešto pisao na tabli, komentarisao neku formulu. Imali smo u učionici fino uglancan parket i nismo smjeli ulaziti u obući, nego smo nosili kožne natikače koje su znale biti klizave. Ja sam se zaletio i izbio mu noge i on pao je na parket. Htio je da mi vrati, ali jedan naš drug, jači od svih, upozorio ga je: “Pipneš li ga, imaš posla sa mnom!” Tako je sve ostalo u šaljivom duhu – prisjeća se Garić.

Kecman, poznat po svojoj vedroj naravi i razrednoj energiji, kaže da na okupljanja dolaze isključivo muškarci jer, nažalost, u njihovim odjeljenjima nije bilo djevojaka.

– Najviše nas interesuje razgovor, sjećanja i prijateljstvo – kaže Kecman, prisjećajući se posebno profesora Zvonka.

On je prvi, kako kaže, prepoznao njegove sklonost ka umjetnosti.

– Profesor mi je znao često reći: “Idi ti igraj fudbal na Kastelu” – priča Kecman.

Dodaje da su se, nakon što su obilježili 40 godina mature, dogovorili da se okupljaju svake godine. Od tada, više od 20 godina, tradicionalno se sastaju svake prve subote u junu u bašti Hotela “Bosna” u Banjaluci. Iako ponekad neko bude spriječen, većina ipak dođe.

– Od 66 učenika, više od 50 odsto nažalost nije više među nama – rekao je Kecman sa žaljenjem.

Pozne godine nisu spriječile ni Bernarda Kezića iz Rijeke da dođe i ove godine.

– Sve sam obaveze ostavio da bih se sastao sa svojim školskim drugarima. Samo jedne godine nisam došao, i to zbog teške operacije. Ovo okupljanje ne bih propustio ni pod koju cijenu – kaže Kezić.

Za njega je ovo, ističe on, pravo zadovoljstvo i ljubav prema društvu s kojim sam odrastao i stasao.

– Ova proslava mi znači nastavak jednog normalnog života. Ništa mi nije ljepše nego sresti prijatelje koji su ostali ljudi i s kojima zajedno gradimo duh zajedništva – naglasio je Kezić, koji čitav radni vijek proveo u mašinstvu, gdje je stekao 54 godine radnog staža.