Connect with us

Društvo

STRAHOTE KOJE NE BLIJEDE! Američki tužioci dolaze u Derventu, pod lupom zločini nad Srbima u logoru Rabić

Grupa američkih tužilaca bi trebalo da ovog mjeseca dođe u Derventu i da sa službenicima Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH uzme izjave od osam logoraša o strahotama koje su pretrpjeli u zloglasnom logoru za Srbe u vojnom skladištu Rabić na teritoriji tog grada tokom proljeća 1992. godine.

U Derventi su, tokom proteklog Odbrambeno-otadžbinskog rata, dok još nije bila ni formirana Vojska Republike Srpske, hrvatske i muslimanske snage napale lokalno stanovništvo srpske nacionalnosti. Istovremeno, u gradu su formirani logori za Srbe, među kojima je najozloglašenije bilo u Domu vojske i na lokaciji Rabić.

U logoru Rabić, formiranog u aprilu 1992, bilo je zatočeno 120 Srba dok je ukupno, kroz derventske logore, prošlo više stotina srpskih civila.

Zbog ubistava i mučenja zatvorenika su vođeni i procesi pred pravosuđem te su pojedinci i osuđeni na zatvorske kazne, od godinu pa do nekoliko njih, a o svemu tome bi trebalo da budu upoznati i tužioci iz Amerike već ovog mjeseca.

Svjedočenja osam preživjelih logoraša

To je za “Glas” potvrdio predsjednik Udruženja derventskih logoraša Drago Knežević koji je i sam proživio torturu u tamošnjim logorima početkom devedesetih godina.

– Četvorica, petorica tužilaca iz Amerike bi, usljed prethodne saradnje sa ovdašnjim tužilaštvom, trebalo da dođu i saslušaju logoraše u vezi sa logorom Rabić. To bi trebalo da bude obavljeno od 20. jula pa kroz narednih nekoliko dana – rekao je Knežević koji će, uz još dvojicu bivših logoraša, biti saslušan prvog dana posjete.

Azra Bašić

Tragovi vode do Amerike

U ovom momentu, kaže, ne zna šta će se dalje odvijati.

– Pretpostavka je da se traže informacije o određenim licima koja su bila u Rabiću, a nalaze se danas u Americi kako bi tamo mogli da preduzmu svoje dalje mjere kao što su protjerivanje ili izručivanje našem pravosuđu – smatra Knežević.

Strahote koje ne blijede

Zbog zlostavljanja civila 2024. godine je na godinu zatvora osuđen Haris Skerlić, a u optužnici je navedeno da je u tome učestvovao i brat blizanac optuženog Muris, koji u momentu te presude nije bio dostupan pravosuđu u Doboju.

– Vidjećemo za koga će se sve Amerikanci raspitivati. Uglavnom radi se i o blizancu, odnosno o obojici jer su bili ili su još u Americi. Da li će išta dalje preduzimati američko tužilaštvo i za njega, ne znam, ali znam da sam bio jedan od njihovih pacijenata. Jedan me je izvodio napolje, naredio mi da kleknem i dao pištolj da se ubijem. Stavio sam ga na sljepoočnicu, povučem, ali opali naprazno i on meni opsuje majku četničku, z riječi da bi se ubio. Kako sam klečao, udarao me onim vojničkim čizmama po grudnom košu i licu – ispričao je Knežević, dodajući da je i nakon toga ostao u hangaru na Rabiću, ukopanom pod zemljom, još neko vrijeme.

Zločini već dijelom procesuirani

Po svireposti zločina na derventskim civilima najpoznatija je bila Azra Bašić koja je pravosnažno osuđena 2018. na 14 godina zatvora.

O stravičnim prizorima govorili su svojevremeno komandanti i vojnici Vojske Republike Srpske po ulasku u Derventu nakon što je grad oslobođen 4. jula u okviru najslavnije i najvažnije vojne akcije proboja koridora ka Srbiji 1992. godine.

Urezan krst

O strahotama logora u Derventi je pričao i Ilija Ćuk. To svjedočenje je zapisano u Atlasu zločina nad Srbima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu tokom 1992. Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih.

– Od zadobijenih batina pao sam u nesvijest i neko mi je na leđima nožem usjekao krst sa četiri ‘S’. Isti znak neko mi je urezao i na čelo͙. U tom stanju odveden sam u logor na Rabić. Nakon par dana kad sam došao svijesti počela je i tortura. Tukli su nas daskama, puškama, maljem i ostalim predmetima… Nezirović Almaz naredio je da se mi Čardaklije skinemo potpuno goli, naslonimo se dlanovima na sto, a zatim su nas udarali palicom po rukama, glavi i leđima͙. Osim ovog bilo je i psihičkog maltretiranja, sjećam se da su nam za “dirigenta” odredili mentalno retardiranu osobu, a svi smo zajedno morali pjevati ustaške pjesme. Prijetili su klanjem͙ – svjedočio je Ilić.

Glas Srpske

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Ponedjeljak u BiH sunčan i topao

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH će, poslije svježeg jutra, preovladavati pretežno sunčano i toplije vrijeme.
Na istoku će tokom dana biti promjenljivo oblačno, povremeno uz slabu kišu.
Duvaće slab do umjeren vjetar sjevernih smjerova, na jugu umjerena do jaka bura, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda. Jutarnja temperatura vazduha biće od 15 do 21, na jugu do 25, a najviša dnevna od 25 do 31, na jugu do 35 stepeni Celzijusovih, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Nastavi čitati

Društvo

„MAKAR BIO GLADAN NA ULICI, NE VRAĆAM SE!“ Njemačka 2026. puca po šavovima, a ispovijesti Balkanaca zapalile mreže!

Ekonomska kriza u Njemačkoj dostiže vrhunac u 2026. godini, a dramatičan pad broja zaposlenih izazvao je talas nostalgije i masovnog povratka radnika u matične zemlje. Prema najnovijim podacima Statističkog zavoda, u prvom kvartalu izgubljeno je više od 486.000 radnih mjesta. Pritisnuti visokim kirijama i troškovima života, radnici sa Balkana sve češće biraju povratak kući.

– Živim u Njemačkoj već devet godina i osjećam se sve umornije. Plata mi je 2.300 evra, stan plaćam 1.050 evra, vrtić 280 evra, sve ode. Roditelji su u BiH i sve su stariji. Djeca ovdje jedva govore naš jezik. Ponekad razmišljam da se vratimo. Da li se neko vratio nakon toliko godina i jeste li zažalili – stoji u pitanju postavljenom u grupi Život u Njemačkoj.

“Makar bio gladan..”
– Vratio sam se prije tri mjeseca. Plata mi je manja za 300 evra, ali jedem i pijem sa porodicom isto kao u Njemačkoj. Jednostavno živim mnogo kvalitetniji život, bez stresa, to sigurno. Sreća moje djece, moje žene i mene samog nema cijenu koja bi me vratila u Njemačku, u onaj stres i životarenje. Pa makar bio gladan i na ulici, ne bih se vratio. Ako se tamo kidaš za 2.300 evra, a u svojoj državi možeš da radiš za nekoliko stotina evra manje, život koji ćeš živjeti ovdje i tamo je nebo i zemlja – napisao je u odgovoru Đulijano.
“Pod prisilom se sjedi po kafićima”
– Nemoj da se vraćaš, opasno je. Ljudi umiru od gladi, nema struje ni vode. Cijele noći moraju da gledaju utakmice i navijaju. Svima su opečeni prsti od skidanja jagnjetine sa žara. Pod prisilom se sjedi po kafićima. More je na sat ili dva vožnje pa moraju da se kupaju u slanoj vodi. Posao pronađeš za pola sata i nema više ljenčarenja – bio je šaljiv jedan od komentatora originalne objave.

– Ja sam se vratila prije četiri godine i nisam se pokajala. Radim za manju platu, ali su mi srce i duša puni. Sami morate da odlučite šta i kako. Samo, tuđina je to i život brzo proleti. Srećno, šta god odlučili – napisala je Mirjana.

– Vratio sam se iz Njemačke prije pet godina i tri mjeseca. Otvorio sam firmu, trenutno nas je zaposleno šestoro. Raditi se mora u svakoj zemlji. Ovdje sam na svom, ne plaćam kiriju, ne plaćam preskupa osiguranja, ne plaćam godišnji porez na automobil. Stres mi je uglavnom manji. Opšte uzevši, nisam pogriješio – napisao je svoje iskustvo Ivica. “Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli”
– Ako si nesrećan i srce ti jasno šalje signale da je vrijeme da se vratiš, idi. Vraćam se, nadam se do kraja godine, i za platu devet puta manju nego ovdje u inostranstvu. Srce je odlučilo. Ako umremo, umiremo zajedno, mislim metaforički – stoji u jednom od komentara.

– Nisam zažalio ni sekunde. Lijepo sam živio i u Nemačkoj, kupio kuću i živio bolje nego 50 odsto Nijemaca, ali dom je dom – piše Ivan, prenosi Telegraf.

– Nemoj da se vraćaš, bolje ti je u Njemačkoj. Radiš, plaćaš račune, podstanar si cijeli život, jedva čekaš ljeto da odeš u rodni kraj. Ljudi moji, kako možete da budete podstanari cijeli život? Radite da biste umrli, a ne da biste živjeli. U BiH svako može da zaradi 1.000 evra ako želi da radi. Popiješ jutarnju kafu, pa onu u 11 sati, doručak naručiš i donesu ti ga na posao. Živim u svojoj kući od 150 kvadratnih metara, nemam kredit. Zato mogu da odem u inostranstvo kad god poželim – savjetovao mu je Emin.
Srpskainfo

Nastavi čitati

Društvo

ŽENE PREUZELE NAUČNI TRON! Velika promjena među doktorima nauka u Srpskoj!

Među doktorima nauka u Republici Srpskoj sve je više žena, potvrđuju statistički podaci, a posljednjih godina je u sticanju najvišeg akademskog zvanja odnos među polovima gotovo izjadnačen. Kako je objavio Zavod za statistiku Republike Srpske, u prošloj godini je zvanje doktora nauka steklo 27 mladih naučnika i naučnica, a među njima je bilo 15 muškaraca i 12 žena.
Prevedeno u procente to je ohrabrujućih 44,4 % u odnosu na 55,6%.
A rezultat bi se, uskoro mogao još “popraviti” i približiti idealnoj ravnopravnosti, jer doktorske studije je akademske 2024/25 upisalo 47 odsto žena i 53 odsto muškaraca.

Zanimljivo je da je na osnovnim studijama već godinama broj upisanih djevojaka znatno veći od broja mladića, a žene su u prednosti i kada su u pitanju specijalističke i master studije.

Usporavaju tek na doktorskim studijama, vjerovatno zbog društvenih očekivanja u vezi sa brakom i rađanjem djece.

Sve su prilike da se žene u Srpskoj kasnije udaju i rađaju djecu zbog školovanja, ali ipak prosječna dob mladenke prilikom stupanja u brak je oko 28 godina, a toliko godina, u prosjeku ima i majka koja rađa prvo dijete.

Ovi podaci iz publikacije “Žene i muškarci u Republici Srpskoj“, koju je Republički zavod za statistiku objavio u decembru 2025. godine objašnjava mnogo toga, pogotovo kada se ukrsti sa podatkom da većina doktoranata najviše akademsko zvanje stiče u tridesetim i početkom četrdesetih godina života.

Najviše doktorskih disertacija tokom prošle godine je odbranjeno u oblasti zdravstva i socijalne zaštite, a ovo je oblast kojom odavno dominiraju žene.
Ali, i kada su u pitanju prirodne nauke i matematika, te inženjerski fakulteti, kao i poljoprivreda i šumarstvo, žene su u ofanzivi, o čemu svjedoče podaci o broju studenata i studentkionja na osnovnim studijama.

Tako u oblasti prirodnih nauka i matematike u Srpskoj studira 67 odsto djevojaka i 33 odsto mladića. U inženjerstvu je rezultat takoreći pola – pola: sa 49 odsto studentkinja i 51 odsto studenata, a u oblasti poljoprivrede i šumarstva 2024/25 je upisano 45 odsto djevojaka i 55 odsto mladića.

(Srpskainfo)

Nastavi čitati

Aktuelno