Connect with us

Analize

SVIJET JE PREZADUŽEN: Ako dođu “gladne godine”, neće se moći pomoći svima

Svijet nikada nije bio zaduženiji nego posljednjih nekoliko godina, od početka pandemije. Iako se nivo duga gledano udjelom u BDP-u stabilizovao od 2020., to je primarno rezultat privrednog oporavka u 2021. i 2022., a ne stvarnog razduživanja.

Situacija nije ista svugdje, pa se Kina nastavila zaduživati i nakon pandemije. Države u razvoju niskog dohotka su zadržale relativno nizak nivo zaduženosti, ali mnoge imaju problema s vraćanjem duga i upadaju u dužničku krizu jer su za njih i umjerene nive zaduženosti neodržive.

U SAD-u i EU je visoka inflacija pomogla državama da smanje javni dug jer su prihodi državnih budžeta narasli. Ali su u globalu sve regije svijeta daleko zaduženije nego što su bile, primjerice, 90-ih godina prošlog vijeka.

Ukupni dug EU je 2022. iznosio 254 odsto BDP-a, čak 77 odsto više nego prosječno 90-ih godina prošlog vijeka. Ukupni dug SAD-a je iznosio 274 odsto, 85 odsto više nego 90-ih.

Rekorder je Kina, koja se s nivom duga od 272 odsto BDP-a gotovo izjednačila s SAD-om i prešla relativnu zaduženost EU. Devedesetih je njena ukupna zaduženost (javni + privatni dug) bila manja od udjela privatnog duga u SAD-u i EU.

Jedna od glavnih ekonomskih i političkih tema u SAD-u je ove godine bio javni dug. To nije bez razloga jer je prosječni javni dug 90-ih iznosio 66 odsto BDP-a, a pandemijske 2020. je narastao na golemih 134 odsto BDP-a.

Ove godine je SAD prešao maksimalni zakonski dopušten iznos duga, tzv. debt ceiling, i dodatno zaduživanje nije bilo moguće. Zbog toga su se morale provoditi vanredne mjere servisiranja dugova da bi se izbjegao bankrot, što je bilo moguće samo do 6. juna.

Ograničenje duga je gornja granica ukupnog iznosa novca koji je u SAD-u zakonski dopušteno posuditi za finansiranje države i servisiranje starih dugova. Kako SAD u velikoj većini godina troši više novca nego što ima prihoda državnog budžeta, dug se akumulira i stalno raste.

Nakon žustrih pregovora republikanaca i demokrata, u kojima su prvi tražili da se obuzda javna potrošnja da bi se smanjio rast javnog duga, zakon o podizanju gornje granice zaduživanja je usvojen svega četiri dana od bankrota.

U apsolutnom iznosu trenutno SAD duguje više od 33 biliona dolara. Od kraja 2019. do danas je dug porastao s 23 biliona na više od 33 biliona, tj. više od 40 odsto trenutnog duga SAD-a je stvoreno u nepune četiri godine.

Devedesetih je EU prosječno bila zadužena podjednako kao SAD po pitanju javnog duga (67 odsto BDP-a), ali je privatni dug (kompanije i građani) bio manji (110 odsto BDP-a EU, 123 odsto SAD). Do pandemijske 2020. je javni dug sporije rastao, na 99 odsto BDP-a umjesto 134 odsto, kao u SAD-u.

Ali razlike među članicama EU su jako velike. Države poput Italije, Francuske, Grčke, Španije i Portugala imaju javni dug veći od 100 odsto BDP-a, dok su države poput Švedske, Danske, Češke, Poljske i Njemačke manje zadužene, s javnim dugom manjim od 70 odsto BDP-a.

Visoko zadužene zemlje poput Italije, koje decenijama vode politiku visokih javnih troškova i duga, nakon pandemije su se našle u problemu jer su imale puno manje prostora od nisko zaduženih zemalja da potaknu svoje privrede.

Njemačka, neosporni motor ekonomije cijele EU i država odgovorna za gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a te trećinu ukupnog izvoza izvan EU, ekonomski usporava. Početkom ove godine je jedva izbjegnuta tehnička recesija, a prognoze za 2024. i 2025. nisu optimistične.

Općenito je EU puno više pogođena ratom u Ukrajini od SAD-a i Kine, primarno zbog gubitka jeftinih energenata i njihove zamjene skupljim energentima iz drugih pravaca. Energetsko odvajanje je uspješno provedeno, nestašica nema, a cijena gasa se stabilizovala na nivo prije rata u Ukrajini, ali je cijena energenata puno veći problem za EU nego SAD, zbog činjenice da oskudijeva energetskim sirovinama.

U Kini još traje nekretninska kriza, dani godišnjeg rasta BDP-a od 10 i više odsto su davno prošli, a demografska situacija je sve gora. Ukupni, javni i privatni dug Kine je 90-ih bio puno manji nego dugovi SAD-a i EU, ali se ukupni dug do 2022. gotovo izjednačio s SAD-om mjereno udjelom u BDP-u i prešao je EU.

Javni dug je 90-ih iznosio samo 21 odsto BDP-a, a ni prošlogodišnjih 77 odsto nije puno. Ipak, mnogi analitičari upozoravaju da je velik dio javnog duga Kine “skriven”. Čak i MMF, čiji su podaci prikazani u tablici, navodi da “podaci o javnom dugu Kine … pokrivaju uži opseg opšte države od procjena osoblja MMF-a u Kini”. Znači, javni dug je realno veći od 77 odsto BDP-a.

Posebno zabrinjava privatni dug, što se odnosi na dug nefinansijskih kompanija i građana, koji je narastao s 87 odsto BDP-a 90-ih na 195 odsto 2022. Trenutno je puno veći nego privatni dug u SAD-u i EU.

Država u Kini pokušava spasiti prezaduženi nekretninski sektor raznim poticajima, ali za sada bez uspjeha. Country Garden, jedna od najvećih nekretninskih kompanija u Kini i puno veća od poznatog Evergrandea, početkom prošle sedmice je javno objavila da očekuje kako uskoro neće moći platiti kamate na dug.

Kompanija je već u septembru objavila da neće moći platiti 22.5 miliona dolara duga, ali je ipak uspjela u periodu od 30 dana počeka. Ukupni dug joj je krajem 2022. iznosio 196 milijardi dolara.

Nekretninski sektor u Kini je golem, čini četvrtinu ukupnog BDP-a, a sudbina finansijskog sektora je jako povezana s njim. Zbog toga vlasti pokušavaju pod svaku cijenu spriječiti urušavanje, jer bi se problemi mogli preliti na finansijski sektor, a preko njega na ostatak privrede.

Situacija u nerazvijenim dijelovima svijeta sve gora, širi se glad

U državama u razvoju je javni dug naglo porastao 1980-ih i početkom 1990-ih, ali je značajno pao u prvoj deceniji 21. vijeka zbog niza oprosta dugova i finansijskim podrškama koje su dolazile iz SAD-a, Evrope i institucija poput MMF-a.

Ali su se ponovo počele zaduživati, posebno u Africi, gdje je nivo zaduženosti nekih država postao neodrživ. Upravo su države tog kontinenta imale najviše koristi od otpisa dugova početkom vijeka.

Većina od 36 država za koje MMF procjenjuje da ispunjavaju kriterijume da se klasifikuju kao visokozadužene siromašne zemlje se nalazi u Africi. Iznimke su Afganistan i nekoliko država Srednje i Južne Amerike.

Nakon velikog napretka u iskorijenjivanju gladi i pothranjenosti od početka 21. vijeka, za što je velikim dijelom bio odgovoran upravo masovni oprost dugova, od 2013. udio pothranjenog stanovništva Subsaharske Afrike raste.

Prema podacima UN-a, u 2022. godini 258 miliona ljudi se globalno suočilo s visokim nivama akutne nedostupnosti hrane, u prevodu opasnosti od gladi, diljem 58 država. To je porast u odnosu na 193 miliona u 53 države 2021. Rast u odnosu na 2019. je još veći.

Zemlje u razvoju jednostavno sve teže prehranjuju svoje stanovništvo, a ne mogu se toliko zaduživati kao razvijene zemlje jer ne mogu plaćati visok dug. S obzirom na to da većina javnih prihoda tih država ovisi o izvozu sirovina, a time o cijenama na svjetskim tržištima, ne mogu se osloniti na stabilne prihode pa ih svaka loša godina za cijenu sirovine koju izvoze može baciti u dužničku krizu.

“Gladne godine” će imati različito značenje u razvijenim i nerazvijenim državama.

U narednim godinama se očekuje usporavanje ekonomskog rasta, koje će biti izraženije u naprednim privredama nego u zemljama u razvoju. SAD je do sada iznenađivao potrošnjom i ulaganjima koji su bili relativno otporni na globalne šokove, ali ekonomija EU pokazuje zabrinjavajuće znakove usporavanja.

Kina je suočena sa sve većim problemima zbog nekretninske krize, koja ne pokazuje znakove usporavanja, te općenito slabljenja povjerenja u njene institucije i kompanije. Zemlje u razvoju su na poseban način pogođene rastom cijena hrane, koji je počeo još sredinom 2021., ali je intenziviran ratom u Ukrajini.

Mogući dolazak “gladnih godina” mijenja kontekst s obzirom na to govorimo li o SAD-u, EU i Kini ili Africi, Bliskom istoku i Srednjoj Americi. Za razvijene države to znači rast nezaposlenosti i pad standarda, ali za siromašne države doslovno može značiti manjak hrane.

Geopolitička situacija sve nesigurnija, sve više sukoba u svijetu

Sve nesigurnija geopolitička situacija, s ratom u Ukrajini, ratom u Izraelu, istorijski velikim brojem sukoba u Africi i ostalim potencijalnim ratovima koji bi mogli izbiti diljem svijeta, predstavlja velik rizik za svjetsku ekonomiju, koja se još nije uspjela sasvim oporaviti od pandemije.

Zbog visokih niva duga razvijene države danas imaju puno manje prostora da pomognu svojim građanima, koji su takođe zaduženiji nego ikada u istoriji. Bogate države neće imati dovoljno sredstava da pomognu vlastitim građanima, a pogotovo ne da pomažu siromašnim zemljama da ne zapadnu u još veće siromaštvo i glad.

Svijet nikada nije bio ovoliko dužan, a nakon najmirnijeg razdoblja u istoriji u posljednjoj deceniji prošlog i u prvoj deceniji ovog vijeka, broj sukoba i mrtvih u sukobima u svijetu raste. Ako se ekonomska kriza rasplamsa bilo gdje u svijetu, to će se preliti i na ostatak.

Za sada se opasnost izbijanja ozbiljnije krize relativno uspješno prebrodila, ali ako do nje dođe, većina država i kompanija na svijetu će biti u velikim problemima jer su prezadužene, navodi Index.hr.

Analize

ANALIZA: Koliko je danas teško steći normalne uslove za život

Većina građana u BiH zna kako je to biti siromašan, u finansijskom smislu, i koliko je truda i rada tokom života potrebno da bi se stvorilo nešto svoje, počevši od obezbjeđivanja krova nad glavom, stvaranja porodice, pronalaska posla, pokretanja vlastitog biznisa, pa čak i svakodnevnih potreba.

Danas, kada je život sve brži i kada su mogućnosti sve veće, čini se da nikada nije bilo teže steći neku vlastitu tekovinu, kojom bismo svojoj porodici i sebi mogli obezbijediti lagodan život, ali i perspektivniju budućnost.

Razgovarajući sa građanima, saznajemo da većina njih radi i po više poslova, iako je onaj njihov primarni dobro plaćen, a sve kako bi pokušali da preguraju mjesečne potrebe. Kredit i zaduženja postali su svakodnevica, a činjenica je da bez toga, nažalost, mnogi ne bi mogli da riješe probleme sa kojima se suočavaju.

Ratko M. iz Banjaluke kaže za “Nezavisne novine” da sa primanjima koje imaju supruga i on teško mogu stvoriti nešto svoje.

“Živimo kao podstanari sa malim djetetom i pokušavamo riješiti stambeno pitanje. Međutim, supruga i ja, iako smo visokoobrazovani, nemamo dovoljna primanja da se upustimo u veliki kredit da bismo kupili stan ili kuću. Posebno sa ovako visokim cijenama nekretnina. Plate nam bukvalno služe da preživimo od mjeseca do mjeseca. Teško je da se nešto uštedi, a kamoli da se podigne kredit”, ističe ovaj Banjalučanin.

Isto tako, ima i onih koji se ne usuđuju da se zaduže, jer strahuju šta može biti sutra.

“Imam zaista dobar posao, za sadašnje uslove veoma dobro plaćen. Ali, i dalje živim kao podstanar, jer me je strah da krenem u poduhvat kupovine stana zbog toga što bi mi trebalo mnogo novca, a i nisam siguran šta se može desiti sa poslom”, priča nam Ilija, koji trenutno živi i radi u Banjaluci.

Pored toga, on navodi da u današnje vrijeme nije lako kupiti vlastitu nekretninu.

“Kada razmišljam o kupovini stana, uvijek se vodim time da to ne bude nešto baš malo, jer planiram osnovati porodicu. Ali, za kupovinu minimalno 50 kvadrata stambenog prostora, na primjer u Banjaluci, sada treba minimalno 150 hiljada maraka, što bi me ‘bacilo’ u dugogodišnje zaduženje. Razmišljam da počnem raditi još jedan posao, pa ću tek tada vidjeti kakve su mi dalje mogućnosti”, dodaje on.

Sličnih primjera u BiH je na stotine hiljada. Rijetki su imali sreću da se rode u porodicama koje su oduvijek bile dobro situirane, pa su znojem stvarali svaki fening i krov nad glavom. Mnogi ni do danas to nisu uspjeli.

Zato, kada saberemo prepreke sa kojima se suočavaju građani (nismo ih sve ni pobrojali u ovom tekstu), nije ni čudo što sve više njih rješenje traži van granica BiH

nadajući se da će za nekoliko godina uspjeti steći neke beneficije, a onda se vratiti i to pretočiti u vlastiti posao. Ali, takvi su rijetki. Više je onih koji odlaze i ne vraćaju se.

Uzevši u obzir navedeno, struka ističe da BiH spada među države s najvećom depopulacijom u svijetu.

“S jedne strane je to zbog velikog broja mladih koji odlaze uglavnom u potrazi za boljim životom, a sa druge strane zbog toga što porodice postaju sve manje i manje, a parovi s troje i više djece su izuzetno rijetki”, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača Srednje Bosne” Travnik.

Osnovni razlog ovog trenda, mišljenja je on, vjerovatno leži u ogromnom nesrazmjeru između primanja i troškova života, koji su, takođe, sve veći.

“Ako samo pogledamo cijene nekretnina, one čak i u manjim gradovima u BiH prelaze 2.000 KM po kvadratu, dok u većim idu i po 5.000 KM. Uz prosječnu platu samac bi mogao sebi kupiti jednosoban stan za nekih 25 godina. Četvoročlana porodica sa dvoje zaposlenih uz prosječnu platu i dvoje male djece jednostavno ne može sebi priuštiti kupovinu stana i mora ili stanovati kod porodice, ili plaćati kiriju, ili tražiti posao van BiH”, pojašnjava Arnautović za “Nezavisne novine”.

Sociolozi kažu da problem stvaranja nečega svojim trudom i radom u BiH reflektuje duboke socijalne i ekonomske nejednakosti.

Mirjana Čeko, sociolog, mišljenja je da na građane ogroman uticaj imaju i društveni pritisci i očekivanja, kako porodice, tako i okoline, koji nerijetko ne trpe neuspjeh.

“U tom smislu, društvena očekivanja o tome šta znači biti ‘uspješan’ mogu uticati na to kako ljudi pristupaju stvaranju doma, pokretanju posla ili formiranju porodice. Ako ovi standardi djeluju nedostižno, neki ljudi se mogu osjećati obeshrabreno da ih pokušaju ostvariti”, kaže Čeko, dodajući da u takvom okruženju odustajanje od odgovornosti postaje privlačnija opcija za većinu, pa čak i po cijenu toga da ostanu u društvu koje je zarobljeno u nepotizmu, korupciji, siromaštvu, nepravdi…

Nastavi čitati

Analize

Građanima BiH važnija cijena nego BEZBJEDNOST HRANE

Posljednje istraživanje Eurobarometra o bezbjednosti hrane prošireno je na svih sedam zemalja u procesu pristupanja Evropskoj uniji, a po prvi put u ovom istraživanju učestvovali su građani Bosne i Hercegovine.

Istraživanje Eurobarometra provedeno je u martu i aprilu 2022. godine, a obuhvatilo je više od 26.509 ispitanika u sedam zemalja iz različitih društvenih i demografskih grupa koji su intervjuisani licem u lice kod kuće ili online na svom maternjem jeziku.

U Bosni i Hercegovini su intervjuisana 1003 ispitanika, a rezultati istraživanja pokazuju da je građanima Bosne i Hercegovine pri kupovini hrane najvažnija cijena (64%), a zatim bezbjednost (54%) i ukus hrane (44%).

Građanima EU takođe najvažnija bezbjednost hrane
Cijena hrane je bila najvažnija i građanima Evropske unije (54%), na drugom mjestu, s 51% odgovora, bio im je ukus hrane, dok su sigurnost hrane i geografsko porijeklo hrane dobili po 46 odsto odgovora.

Građanima EU u odnosu na BiH su mnogo važniji geografsko porijeklo hrane (46 naspram 24 odsto), nutritivne vrijednosti hrane i uticaj na životnu sredinu, dok su npr. etička stajališta i uvjerenja (da li je artikl u skladu s vašim etičkim stajalištima i uvjerenjima, npr. u pogledu religije, dobrobiti životinja), važnija građanima BiH nego EU.

Istraživanje je pokazalo da je u EU nešto razvijenija svijest o temama vezanim za bezbjednost hrane kao što su prisustvo aditiva, antibiotika, pesticida, zatim dobrobit domaćih životinja itd.

Nastavi čitati

Analize

PREDVIĐANJA DO 2040. GODINE: Gdje ulagati i koga zapošljavati?

Ulaskom u treću deceniju ovog vijeka već su postale jasne tendencije koje će važiti i narednih 20 godina.

Vještačka inteligencija (AI) preuzima poslovnu i ostale realnosti i u narednom periodu svi će biti svedoci ubrzanog napetka ove grane industrije. Jedna od posljedica biće i promjena u potražnji za poslovima i profesijama.

U koje oblasti je pametno ulagati? Koji poslovi će doživjeti dupliranu potražnju?

Kako pišu futuristi i analitičari budućnosti, u narednih 20 godina desiće se eksplozija poslova u pojedinim industrijama.

Zanimljivo je da jedna futuristička struja predviđa da će dvije decenije koje dolaze biti posljednje kada će se ljudi masovno zapošljavati. Predviđanja su da će vještačka inteligencija dovoljno napredovati da zamijeni veći dio tržišta rada.

Dovoljno je samo uporediti kompanije koje su danas najveće, sa najvećim prihodima, a pri tom na platnom spisku zaposlenih imaju mali broj ljudi.

Google, na primjer, sa 250 milijardi dolara prihoda broji oko 170 hiljada zaposlenih.

Meta (Facebook, Instagram, WhatsApp) prihoduje oko 86 milijardi dolara i trenutno zapošljava 72 hiljade ljudi.

Ako se ovi podaci uporede sa General Motors kompanijom (prihodi 127 milijardi, zaposlenih 157 hiljada), očigledno je bitno drugačiji raspored snaga. Recimo, 2014. godine GM je prihodovao 3 milijarde a na spisku je bilo 200 hiljada zaposlenih.

U kompanijama koje se zasnivaju na AI očigledan je ’disbalans’ među snagama prihoda i broja ljudi. I, kako stvari stoje, ’disbalans’ će biti sve veći u korist prihoda. Biće potrebno sve manje ljudi jer će vještačka inteligencija preuzimati poslove.

Gdje ulagati?

Analitičari narednih 20 godina navode spisak oblasti u kojima očekuju najveći rast radnih mjesta i navode da će to biti poslovi koji neće zahtijevati posebne specijalizacije. Biće to navala poslova ’osrednjih’ stručnosti.

Obnova infrastrukture

Ako se pogleda svijet u globalu, mostovi, brane, mreže puteva, vodovodne i kanalizacione mreže kao i električni sistemi ostavština su od prije 50 godina. Razumno je, a i potreba, da se infrastruktura obnovi. Ovo je sektor kome će u narednih 20 godina preko biti potrebni projekti i zaposleni.

Promjena klime

Klimatske promjene su neizbježne i, htjeli ne htjeli, prilagođavanje je neminovno. Ovo podrazumijeva rad na zaštiti čitavih gradova, na prilazima velikim vodenim površinama, preseljenju čitavih naseljenih kompleksa, proizvodnji i primjeni novih materijala koji bolje podnose visoke temperature, recimo. Možda zvuči ekstremno, kako to piše Dejvid Tal futurista, ali već se velike klimatske promjene dešavaju u pojedinim dijelovima svijeta i iz godine u godine biće sve prisutnije. Ovdje se uključuju čitavi projekti uštede energije, od izolacije zgrada do ventilacija, gdje će biti potrebni novi zaposleni i nova ulaganja.

Energija nove generacije

Pitanje aktuelno više godina unazad – hoće li se ugalj i nafta kao izvori energije zamijeniti vjetrom i suncem? – traži ne samo odgovor već i nove snage, ideje i radna mjesta. Ovdje se postavlja čitav niz pitanja i problema. Ne samo da je zagađenje na listi argumentacija već i dotrajalost instalacija, zavisnost od napada, ratova i sukoba.

Masovna izgradnja

Futuristi posjećaju da će na planeti 2040. živjeti oko 9 milijardi ljudi. Postojaće velika potreba za mjestima za stanovanje. A, isto tako, analitičari u potencijalnom talasu nezaposlenosti vide povećanu potražnju za prostorima za život koji se iznajmljuju. Stvoriće se potreba za brzim, efikasnim i ekonomičnim zidanjem.

Njega starijih osoba

Bejbi bumersi ulaze u posljednje dane života. Milenijalci ulaze u doba zrelosti pred penziju. Ljudski život je duži. Ovo je sasvim dovoljno razloga koji najavljuju potrebu za zdravstvenim kadrom i razvijanje oblasti koja se bavi njegom starih. Zanimljivo je i zapažanje Tala da će porast broja bogatih pojedinaca koji će sebi moći da priušte posebnu njegu u starosti, otvoriti nove projekte.

Peer-to-peer

Peer-to-peer pružanje usluga i dobara će nastaviti rast. Predviđa se značajan skok razvijanja i upotrebe ovakvih servisa. Najbolji primjeri su Airbnb, Amazon, eBay, Uber, KupujemProdajem koji bilježe porast transakcija.

Proizvodnja hrane

Kako statistika kaže, od 60-ih godina bilježi se pad učešća stanovništva u proizvodnji hrane. Sada je na manje od 1%. Ovaj procenat će vrlo moguće biti veći, pišu analitičari, čak se očekuje iznenađujući porast. Svijet će sigurno postati topliji i suvlji što će otvoriti prostor za inovacije u proizvodnji hrane. Recimo, mnoge biljne vrste koje se proizvode za ishranu ljudi i stoke, donosiće manje ploda upravo zbog toplijih dana i suše i moraće da se zamijene otpornijim sortama. Poljoprivreda je sigurna prilika za ulaganje u narednih 20 godina, kažu i futuristi i analitičari, a prenosi Bonitet.

Nastavi čitati

Aktuelno