Connect with us

Analize

SVIJET JE PREZADUŽEN: Ako dođu “gladne godine”, neće se moći pomoći svima

Svijet nikada nije bio zaduženiji nego posljednjih nekoliko godina, od početka pandemije. Iako se nivo duga gledano udjelom u BDP-u stabilizovao od 2020., to je primarno rezultat privrednog oporavka u 2021. i 2022., a ne stvarnog razduživanja.

Situacija nije ista svugdje, pa se Kina nastavila zaduživati i nakon pandemije. Države u razvoju niskog dohotka su zadržale relativno nizak nivo zaduženosti, ali mnoge imaju problema s vraćanjem duga i upadaju u dužničku krizu jer su za njih i umjerene nive zaduženosti neodržive.

U SAD-u i EU je visoka inflacija pomogla državama da smanje javni dug jer su prihodi državnih budžeta narasli. Ali su u globalu sve regije svijeta daleko zaduženije nego što su bile, primjerice, 90-ih godina prošlog vijeka.

Ukupni dug EU je 2022. iznosio 254 odsto BDP-a, čak 77 odsto više nego prosječno 90-ih godina prošlog vijeka. Ukupni dug SAD-a je iznosio 274 odsto, 85 odsto više nego 90-ih.

Rekorder je Kina, koja se s nivom duga od 272 odsto BDP-a gotovo izjednačila s SAD-om i prešla relativnu zaduženost EU. Devedesetih je njena ukupna zaduženost (javni + privatni dug) bila manja od udjela privatnog duga u SAD-u i EU.

Jedna od glavnih ekonomskih i političkih tema u SAD-u je ove godine bio javni dug. To nije bez razloga jer je prosječni javni dug 90-ih iznosio 66 odsto BDP-a, a pandemijske 2020. je narastao na golemih 134 odsto BDP-a.

Ove godine je SAD prešao maksimalni zakonski dopušten iznos duga, tzv. debt ceiling, i dodatno zaduživanje nije bilo moguće. Zbog toga su se morale provoditi vanredne mjere servisiranja dugova da bi se izbjegao bankrot, što je bilo moguće samo do 6. juna.

Ograničenje duga je gornja granica ukupnog iznosa novca koji je u SAD-u zakonski dopušteno posuditi za finansiranje države i servisiranje starih dugova. Kako SAD u velikoj većini godina troši više novca nego što ima prihoda državnog budžeta, dug se akumulira i stalno raste.

Nakon žustrih pregovora republikanaca i demokrata, u kojima su prvi tražili da se obuzda javna potrošnja da bi se smanjio rast javnog duga, zakon o podizanju gornje granice zaduživanja je usvojen svega četiri dana od bankrota.

U apsolutnom iznosu trenutno SAD duguje više od 33 biliona dolara. Od kraja 2019. do danas je dug porastao s 23 biliona na više od 33 biliona, tj. više od 40 odsto trenutnog duga SAD-a je stvoreno u nepune četiri godine.

Devedesetih je EU prosječno bila zadužena podjednako kao SAD po pitanju javnog duga (67 odsto BDP-a), ali je privatni dug (kompanije i građani) bio manji (110 odsto BDP-a EU, 123 odsto SAD). Do pandemijske 2020. je javni dug sporije rastao, na 99 odsto BDP-a umjesto 134 odsto, kao u SAD-u.

Ali razlike među članicama EU su jako velike. Države poput Italije, Francuske, Grčke, Španije i Portugala imaju javni dug veći od 100 odsto BDP-a, dok su države poput Švedske, Danske, Češke, Poljske i Njemačke manje zadužene, s javnim dugom manjim od 70 odsto BDP-a.

Visoko zadužene zemlje poput Italije, koje decenijama vode politiku visokih javnih troškova i duga, nakon pandemije su se našle u problemu jer su imale puno manje prostora od nisko zaduženih zemalja da potaknu svoje privrede.

Njemačka, neosporni motor ekonomije cijele EU i država odgovorna za gotovo četvrtinu ukupnog BDP-a te trećinu ukupnog izvoza izvan EU, ekonomski usporava. Početkom ove godine je jedva izbjegnuta tehnička recesija, a prognoze za 2024. i 2025. nisu optimistične.

Općenito je EU puno više pogođena ratom u Ukrajini od SAD-a i Kine, primarno zbog gubitka jeftinih energenata i njihove zamjene skupljim energentima iz drugih pravaca. Energetsko odvajanje je uspješno provedeno, nestašica nema, a cijena gasa se stabilizovala na nivo prije rata u Ukrajini, ali je cijena energenata puno veći problem za EU nego SAD, zbog činjenice da oskudijeva energetskim sirovinama.

U Kini još traje nekretninska kriza, dani godišnjeg rasta BDP-a od 10 i više odsto su davno prošli, a demografska situacija je sve gora. Ukupni, javni i privatni dug Kine je 90-ih bio puno manji nego dugovi SAD-a i EU, ali se ukupni dug do 2022. gotovo izjednačio s SAD-om mjereno udjelom u BDP-u i prešao je EU.

Javni dug je 90-ih iznosio samo 21 odsto BDP-a, a ni prošlogodišnjih 77 odsto nije puno. Ipak, mnogi analitičari upozoravaju da je velik dio javnog duga Kine “skriven”. Čak i MMF, čiji su podaci prikazani u tablici, navodi da “podaci o javnom dugu Kine … pokrivaju uži opseg opšte države od procjena osoblja MMF-a u Kini”. Znači, javni dug je realno veći od 77 odsto BDP-a.

Posebno zabrinjava privatni dug, što se odnosi na dug nefinansijskih kompanija i građana, koji je narastao s 87 odsto BDP-a 90-ih na 195 odsto 2022. Trenutno je puno veći nego privatni dug u SAD-u i EU.

Država u Kini pokušava spasiti prezaduženi nekretninski sektor raznim poticajima, ali za sada bez uspjeha. Country Garden, jedna od najvećih nekretninskih kompanija u Kini i puno veća od poznatog Evergrandea, početkom prošle sedmice je javno objavila da očekuje kako uskoro neće moći platiti kamate na dug.

Kompanija je već u septembru objavila da neće moći platiti 22.5 miliona dolara duga, ali je ipak uspjela u periodu od 30 dana počeka. Ukupni dug joj je krajem 2022. iznosio 196 milijardi dolara.

Nekretninski sektor u Kini je golem, čini četvrtinu ukupnog BDP-a, a sudbina finansijskog sektora je jako povezana s njim. Zbog toga vlasti pokušavaju pod svaku cijenu spriječiti urušavanje, jer bi se problemi mogli preliti na finansijski sektor, a preko njega na ostatak privrede.

Situacija u nerazvijenim dijelovima svijeta sve gora, širi se glad

U državama u razvoju je javni dug naglo porastao 1980-ih i početkom 1990-ih, ali je značajno pao u prvoj deceniji 21. vijeka zbog niza oprosta dugova i finansijskim podrškama koje su dolazile iz SAD-a, Evrope i institucija poput MMF-a.

Ali su se ponovo počele zaduživati, posebno u Africi, gdje je nivo zaduženosti nekih država postao neodrživ. Upravo su države tog kontinenta imale najviše koristi od otpisa dugova početkom vijeka.

Većina od 36 država za koje MMF procjenjuje da ispunjavaju kriterijume da se klasifikuju kao visokozadužene siromašne zemlje se nalazi u Africi. Iznimke su Afganistan i nekoliko država Srednje i Južne Amerike.

Nakon velikog napretka u iskorijenjivanju gladi i pothranjenosti od početka 21. vijeka, za što je velikim dijelom bio odgovoran upravo masovni oprost dugova, od 2013. udio pothranjenog stanovništva Subsaharske Afrike raste.

Prema podacima UN-a, u 2022. godini 258 miliona ljudi se globalno suočilo s visokim nivama akutne nedostupnosti hrane, u prevodu opasnosti od gladi, diljem 58 država. To je porast u odnosu na 193 miliona u 53 države 2021. Rast u odnosu na 2019. je još veći.

Zemlje u razvoju jednostavno sve teže prehranjuju svoje stanovništvo, a ne mogu se toliko zaduživati kao razvijene zemlje jer ne mogu plaćati visok dug. S obzirom na to da većina javnih prihoda tih država ovisi o izvozu sirovina, a time o cijenama na svjetskim tržištima, ne mogu se osloniti na stabilne prihode pa ih svaka loša godina za cijenu sirovine koju izvoze može baciti u dužničku krizu.

“Gladne godine” će imati različito značenje u razvijenim i nerazvijenim državama.

U narednim godinama se očekuje usporavanje ekonomskog rasta, koje će biti izraženije u naprednim privredama nego u zemljama u razvoju. SAD je do sada iznenađivao potrošnjom i ulaganjima koji su bili relativno otporni na globalne šokove, ali ekonomija EU pokazuje zabrinjavajuće znakove usporavanja.

Kina je suočena sa sve većim problemima zbog nekretninske krize, koja ne pokazuje znakove usporavanja, te općenito slabljenja povjerenja u njene institucije i kompanije. Zemlje u razvoju su na poseban način pogođene rastom cijena hrane, koji je počeo još sredinom 2021., ali je intenziviran ratom u Ukrajini.

Mogući dolazak “gladnih godina” mijenja kontekst s obzirom na to govorimo li o SAD-u, EU i Kini ili Africi, Bliskom istoku i Srednjoj Americi. Za razvijene države to znači rast nezaposlenosti i pad standarda, ali za siromašne države doslovno može značiti manjak hrane.

Geopolitička situacija sve nesigurnija, sve više sukoba u svijetu

Sve nesigurnija geopolitička situacija, s ratom u Ukrajini, ratom u Izraelu, istorijski velikim brojem sukoba u Africi i ostalim potencijalnim ratovima koji bi mogli izbiti diljem svijeta, predstavlja velik rizik za svjetsku ekonomiju, koja se još nije uspjela sasvim oporaviti od pandemije.

Zbog visokih niva duga razvijene države danas imaju puno manje prostora da pomognu svojim građanima, koji su takođe zaduženiji nego ikada u istoriji. Bogate države neće imati dovoljno sredstava da pomognu vlastitim građanima, a pogotovo ne da pomažu siromašnim zemljama da ne zapadnu u još veće siromaštvo i glad.

Svijet nikada nije bio ovoliko dužan, a nakon najmirnijeg razdoblja u istoriji u posljednjoj deceniji prošlog i u prvoj deceniji ovog vijeka, broj sukoba i mrtvih u sukobima u svijetu raste. Ako se ekonomska kriza rasplamsa bilo gdje u svijetu, to će se preliti i na ostatak.

Za sada se opasnost izbijanja ozbiljnije krize relativno uspješno prebrodila, ali ako do nje dođe, većina država i kompanija na svijetu će biti u velikim problemima jer su prezadužene, navodi Index.hr.

Related Topics:

Analize

KAKO JE KOVID UTICAO NA TINEJDŽERE? Istraživanje pokazalo da su prerano sazreli

Studija Univerziteta u Vašingtonu pokazala je da je moguće da je pandemija kovida 19 uticala na prerano sazrijevanje mozga tinejdžera, posebno djevojaka.

Upoređujući nova skeniranja sa podacima iz vremena prije pandemije za 80 odsto učesnika, istraživači su otkrili da se mozak adolescenata stanjio brže nego što se očekivalo, posebno kod djevojčica.

Dok se ovo stanjivanje prirodno javlja sa godinama, čak i kod mladih ljudi, razvoj mozga devojčica ubrzao se u prosjeku za 4,2 godine, dok je mozak dječaka sazrio za 1,4 godine.

Studijom je otkriveno da je pandemija kovida možda izazvala neobične promjene u razvoju mozga adolescenata, što je rezultovalo ubrzanim sazrijevanjem mozga.

“Bili smo zaista iznenađeni kada smo otkrili da je u našim postkovid podacima debljina korteksa bila daleko niža nego što bi se očekivalo od modela prije kovida. Otkrili smo da je ova manja debljina izraženija u mnogo više regija mozga kod žena nego kod muškaraca”, rekla je “Juronjuzu” Neva Korigan, vodeći autor studije i naučnik Instituta za nauke o mozgu na Univerzitetu u Vašingtonu.

Prema istraživačima, kovid može da izazove “izražene” abnormalnosti u mozgu u periodu do šest mjeseci.

U početku, još 2018. godine, cilj istraživača je bio da prate normalne promjene u mozgu tinejdžera kao dio studije koja je uključivala 160 učesnika uzrasta od devet do 17 godina.

Međutim, zbog pandemije, naknadno testiranje je odgođeno do 2021. godine, što je navelo istraživače da preusmjere svoj fokus na to kako je pandemija mogla da utiče na razvoj mozga.

Istraživači su mjerili sazrijevanje mozga posmatrajući koliko se cerebralni korteks, spoljašnji sloj mozga, istanjio tokom vremena.

Nalazi su objavljeni u časopisu “Postupci Nacionalne akademije nauka”.

Nastavi čitati

Analize

NASTAVLJAJU SE LOŠI TRENDOVI: Za godinu dana izvoz smanjen za 700 miliona

Bosna i Hercegovina je u šest mjeseci ove godine u odnosu na isti period prošle smanjila izvoz za čak 700 miliona KM, pokazuju podaci Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH).

Tako se u ovim podacima navodi da je za polovinu godine uvezeno proizvoda za 14.966.435.823 KM, dok je izvezeno robe za 8.269.069.601 KM.

Spoljnotrgovinski deficit je u šest mjeseci ove godine iznosio oko 6,7 milijardi KM.

U istom periodu prošle godine uvoz je iznosio 15.021.103.025 KM, a izvoz 8.968.123.667 KM.

Ovo znači da je uvoz BiH za godinu dana manji za nekih pedesetak miliona KM.

Ipak, ono što najviše brine jeste to da je izvoz manji za oko 700 miliona KM, što znači da se privreda Bosne i Hercegovine nalazi u velikim problemima.

Najviše proizvoda smo uvozili iz Hrvatske, i to za 2.839.467.728 KM.

Slijedi uvoz iz Srbije za 1.975.262.186 KM, pa Njemačke za 1.295.600.580 KM.

Sa druge strane, Bosna i Hercegovina je u šest mjeseci ove godine najviše proizvoda plasirala u Njemačku i to za 1.419.330.275 KM, pa Hrvatsku za 1.357.298.298 KM, te Srbiju za nešto više od milijardu KM.

Siniša Pepić, doktor ekonomske diplomatije, istakao je za “Nezavisne novine” da su ovi podaci svakako zabrinjavajući.

“Smanjenje izvoza može se direktno povezati sa smanjenom potražnjom iz Evrope, uzrokovanom ekonomskim posljedicama rata u Ukrajini. Očekivano je da će se ovaj trend negativno odraziti na privredu BiH. Pad izvoza znači manje prihoda za domaće kompanije, što može dovesti do smanjenja proizvodnje i potencijalno do otpuštanja radnika”, naglasio je Pepić.

Takođe, veći deficit u razmjeni robe i usluga, kako ističe, može dodatno opteretiti već krhki ekonomski sistem.

“Privreda BiH će se suočiti sa dodatnim izazovima, uključujući potrebu za diverzifikacijom tržišta i povećanjem konkurentnosti domaćih proizvoda. Vlada i privredni subjekti moraju hitno djelovati kako bi ublažili ove negativne trendove. Potrebne su strategije za otvaranje novih tržišta, unapređenje kvaliteta proizvoda i povećanje ulaganja u inovacije i tehnologije. Samo koordinisanim naporima svih ekonomskih aktera možemo očekivati poboljšanje u narednom periodu”, naglasio je Pepić za “Nezavisne novine”.

Ekonomista Saša Stevanović kaže za “Nezavisne novine” da je nastavak pada našeg izvoza u EU više odraz krize u Evropi nego nekog gubitka naše konkurentnosti.

“Naš izvoz je rastao tri godine, ali sada pada, i to ne zbog lošeg rada domaćih izvoznika, već što EU ima problem, a javljaju se i nova tržišta. Znamo da je 70 odsto našeg izvoza u Evropsku uniju. Tražnja Evrope pada zbog loših ekonomskih politika Evrope. Činjenica je da će Evropa biti jedini kontinent koji će imati depopulaciju, što je pokazatelj buduće tražnje. Takođe, Evropa inovativno zaostaje za Kinom i SAD”, objasnio je Stevanović.

Ono što budi nadu, ističe on, jeste to da je ova ekonomska situacija loša i uvijek kada je loše, dođe nešto dobro.

“Posljednjih deset do 15 godina ukazuje na loše performanse. Ako Evropa ne želi jeftinije sirovine, platiće ih skuplje, vjerovatno od posrednika koji će zaračunati posredničku proviziju. Previše birokratizovani model, model koji ne preuzima rizike, model koji ne brine o stanovništvu, koji uvodi protekcionizam je, ako ćemo posmatrati ekonomsku istoriju, pogrešan model, model koji ne može da traje. Pitanje je promjene u ekonomskom modelu, modelu koji uvažava ekonomsku moć zemalja svijeta, koji uvažava ponašanje najvećih ekonomija svijeta Kine i SAD”, zaključio je Stevanović.

Nastavi čitati

Analize

ANALIZA: Koliko je danas teško steći normalne uslove za život

Većina građana u BiH zna kako je to biti siromašan, u finansijskom smislu, i koliko je truda i rada tokom života potrebno da bi se stvorilo nešto svoje, počevši od obezbjeđivanja krova nad glavom, stvaranja porodice, pronalaska posla, pokretanja vlastitog biznisa, pa čak i svakodnevnih potreba.

Danas, kada je život sve brži i kada su mogućnosti sve veće, čini se da nikada nije bilo teže steći neku vlastitu tekovinu, kojom bismo svojoj porodici i sebi mogli obezbijediti lagodan život, ali i perspektivniju budućnost.

Razgovarajući sa građanima, saznajemo da većina njih radi i po više poslova, iako je onaj njihov primarni dobro plaćen, a sve kako bi pokušali da preguraju mjesečne potrebe. Kredit i zaduženja postali su svakodnevica, a činjenica je da bez toga, nažalost, mnogi ne bi mogli da riješe probleme sa kojima se suočavaju.

Ratko M. iz Banjaluke kaže za “Nezavisne novine” da sa primanjima koje imaju supruga i on teško mogu stvoriti nešto svoje.

“Živimo kao podstanari sa malim djetetom i pokušavamo riješiti stambeno pitanje. Međutim, supruga i ja, iako smo visokoobrazovani, nemamo dovoljna primanja da se upustimo u veliki kredit da bismo kupili stan ili kuću. Posebno sa ovako visokim cijenama nekretnina. Plate nam bukvalno služe da preživimo od mjeseca do mjeseca. Teško je da se nešto uštedi, a kamoli da se podigne kredit”, ističe ovaj Banjalučanin.

Isto tako, ima i onih koji se ne usuđuju da se zaduže, jer strahuju šta može biti sutra.

“Imam zaista dobar posao, za sadašnje uslove veoma dobro plaćen. Ali, i dalje živim kao podstanar, jer me je strah da krenem u poduhvat kupovine stana zbog toga što bi mi trebalo mnogo novca, a i nisam siguran šta se može desiti sa poslom”, priča nam Ilija, koji trenutno živi i radi u Banjaluci.

Pored toga, on navodi da u današnje vrijeme nije lako kupiti vlastitu nekretninu.

“Kada razmišljam o kupovini stana, uvijek se vodim time da to ne bude nešto baš malo, jer planiram osnovati porodicu. Ali, za kupovinu minimalno 50 kvadrata stambenog prostora, na primjer u Banjaluci, sada treba minimalno 150 hiljada maraka, što bi me ‘bacilo’ u dugogodišnje zaduženje. Razmišljam da počnem raditi još jedan posao, pa ću tek tada vidjeti kakve su mi dalje mogućnosti”, dodaje on.

Sličnih primjera u BiH je na stotine hiljada. Rijetki su imali sreću da se rode u porodicama koje su oduvijek bile dobro situirane, pa su znojem stvarali svaki fening i krov nad glavom. Mnogi ni do danas to nisu uspjeli.

Zato, kada saberemo prepreke sa kojima se suočavaju građani (nismo ih sve ni pobrojali u ovom tekstu), nije ni čudo što sve više njih rješenje traži van granica BiH

nadajući se da će za nekoliko godina uspjeti steći neke beneficije, a onda se vratiti i to pretočiti u vlastiti posao. Ali, takvi su rijetki. Više je onih koji odlaze i ne vraćaju se.

Uzevši u obzir navedeno, struka ističe da BiH spada među države s najvećom depopulacijom u svijetu.

“S jedne strane je to zbog velikog broja mladih koji odlaze uglavnom u potrazi za boljim životom, a sa druge strane zbog toga što porodice postaju sve manje i manje, a parovi s troje i više djece su izuzetno rijetki”, navodi Admir Arnautović, predsjednik Udruženja “Klub potrošača Srednje Bosne” Travnik.

Osnovni razlog ovog trenda, mišljenja je on, vjerovatno leži u ogromnom nesrazmjeru između primanja i troškova života, koji su, takođe, sve veći.

“Ako samo pogledamo cijene nekretnina, one čak i u manjim gradovima u BiH prelaze 2.000 KM po kvadratu, dok u većim idu i po 5.000 KM. Uz prosječnu platu samac bi mogao sebi kupiti jednosoban stan za nekih 25 godina. Četvoročlana porodica sa dvoje zaposlenih uz prosječnu platu i dvoje male djece jednostavno ne može sebi priuštiti kupovinu stana i mora ili stanovati kod porodice, ili plaćati kiriju, ili tražiti posao van BiH”, pojašnjava Arnautović za “Nezavisne novine”.

Sociolozi kažu da problem stvaranja nečega svojim trudom i radom u BiH reflektuje duboke socijalne i ekonomske nejednakosti.

Mirjana Čeko, sociolog, mišljenja je da na građane ogroman uticaj imaju i društveni pritisci i očekivanja, kako porodice, tako i okoline, koji nerijetko ne trpe neuspjeh.

“U tom smislu, društvena očekivanja o tome šta znači biti ‘uspješan’ mogu uticati na to kako ljudi pristupaju stvaranju doma, pokretanju posla ili formiranju porodice. Ako ovi standardi djeluju nedostižno, neki ljudi se mogu osjećati obeshrabreno da ih pokušaju ostvariti”, kaže Čeko, dodajući da u takvom okruženju odustajanje od odgovornosti postaje privlačnija opcija za većinu, pa čak i po cijenu toga da ostanu u društvu koje je zarobljeno u nepotizmu, korupciji, siromaštvu, nepravdi…

Nastavi čitati

Aktuelno