Connect with us

Društvo

SVOJE BACAMO, TUĐE PLAĆAMO! Dvije trećine hrane koju jedemo je iz uvoza

BiH posjeduje izvanredne mogućnosti kada je u pitanju obradivost zemljišta i poljoprivreda, ali praksa vodi u pravcu toga da je sve manje onih koji se hvataju motike i ostaju na selima u pokušaju da sačuvaju ili ožive domaćinstvo, zbog čega su mnogobrojna područja već odavno zarasla u korov jer tamo više nema ko da obrađuje zemlju, odnosno proizvodi hranu, prije svega za sebe.

O kolikom problemu se radi najbolje ilustruje informacija da BiH uvozi više od 65 odsto hrane koju konzumiramo, što praktično znači da dva od tri zalogaja nismo zasijali u svojoj bašti, ali, opet ponavljamo, ne zato što ne možemo, već zato što je sve manje zainteresovanih za tako nešto, uz stav da im se to teško isplati.

Podaci statističkih agencija iz prošle godine kažu da FBiH ima nešto više od 720.000 hektara obradivih površina, a da Republika Srpska raspolaže sa oko milion hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega se skoro polovina ne koristi za proizvodnju hrane.
“Zaista je tačna informacija da BiH uvozi oko 65 odsto hrane. BiH izvozi hranu u vrijednosti od oko milijardu KM, a uvozi tri milijarde. Dakle, mi smo u deficitu dvije milijarde maraka”, kazao je za “Nezavisne novine” Boris Pašalić, bivši ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske.

Kada govorimo o Srpskoj, Pašalić naglašava da su neka područja potpuno poljoprivredno zapuštena, ali da s druge strane postoji stalna potreba za novim zemljištem u Semberiji i Lijevče polju.

“Tamo imamo razvijenu poljoprivredu, domaćinstva gdje žive mladi poljoprivrednici sa novom mehanizacijom, i njima nedostaje zemljišta. A u područjima koja su iseljena, gdje nema mlade radne snage već su ostali stariji ljudi koji nemaju snage ili resursa da obrađuju zemlju, onda je to zapušteno. Teško je vratiti ljude na selo, one koji su otišli za drugim poslom i ne žele da se bave poljoprivredom”, navodi Pašalić te dodaje da se sa ovakvim problemom suočava i veći dio Evrope.
Ipak, on ističe da je u prethodne četiri godine u Srpskoj došlo do povećanja iskorištenosti obradivih površina.

“Došli smo do obradivih 398.000 hektara, što znači da te raspoložive površine rastu. Idemo tim nekim dobrim putem, ali idemo sporo”, rekao je Pašalić.

Pored toga, bivši resorni ministar naglašava i da uprkos negativnim brojkama o kojima smo govorili na početku teksta, BiH nije zavisna od uvoza hrane.

“Vidjeli ste da kada se desila pandemija, mi smo uspjeli da obezbijedimo dovoljno hrane za naše ljude, posebno onda kada u onih mjesec dana nije ušlo ni zrno pšenice iz Srbije i Mađarske. Nije tako alarmantna situacija da bismo mi ovdje pocrkali od gladi da se nešto sutra desi, jer čim imate problem, a imate resurs, narod će se okrenuti proizvodnji. Samo ću reći da smo mi 2020. godine kada je počela pandemija podijelili 10.000 sjetvenih paketa. Ljudi koji nikad nisu uzeli motiku u ruke su napravili baštu”, ističe Pašalić.

U kompletnoj priči on podsjeća da BiH nikada nije potegla mjere koje su joj na raspolaganju i koje bi omogućile da lakše upravlja odnosom uvoza i izvoza.

“BiH ima mogućnost da ograniči uvoz hrane iz drugih zemalja onda kada te hrane imamo dovoljno iz sopstvenih izvora. Dakle, kad kod nas dospijeva krompir, treba određenim taksama opteretiti uvoz krompira iz Egipta, Albanije… I to je nešto što mi imamo razrađeno zakonom, ali taj mehanizam nikad nije pokrenut od strane Savjeta ministara BiH, što je velika zamjerka”, pojasnio je Pašalić.

S druge strane, Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, kaže za “Nezavisne novine” da su podaci o količini uvoza i izvoza hrane još ozbiljniji od onoga što smo naveli na početku teksta.

“Mi izvozimo oko milijardu maraka, ali uvozimo više od četiri milijarde KM. Ne treba dalje da idemo”, navodi Bićo.

Rješenje broj jedan je, dodaje, zaštita domaće proizvodnje i proizvođača, a u tom pravcu on smatra da bi se trebalo razmišljati i o oporezivanju uvoznih proizvoda.

“Godinama tražimo prelevmane na uvoznu robu, da bi se to na neki način izjednačilo sa domaćim proizvodima, kako bismo bili konkurentni na tržištu. Jer ovo što dolazi izvana su damping cijene, imaju jeftiniju proizvodnju i s tim se ne možemo nositi”, naveo je Bićo.

On smatra da bi bilo dobro i da se povećaju izdvajanja za poljoprivredu, koja, kada se sabere Srpska, FBiH i Brčko distrikt, iznose oko 400 miliona KM.

“Iako se sredstva povećavaju iz godine u godinu, proizvodnja je sve manja. Ovo bi trebalo da upali neki alarm. Poskupljuju inputi, a izdvajanja ne mogu da to pokriju. Zato dosta ljudi i odustaje od poljoprivrede i zato nam je sve ovako”, dodao je Bićo.

Related Topics:

Društvo

GRADONAČELNIK BIJELJINE PORUČIO DA JE UMJETNOST VJEČNA: “Klavir ne kupuje Petrović, već grad”

Posljednjih mjesec dana gotovo da nema portala a da nije prenio vijest pod naslovom “Petrović kupuje klavir od pola miliona maraka”.

Ovo je na društvenim mrežama objavio gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, navodeći da je “ovakva formulacija vrlo zlonamjerna”.

– Klavir ne kupuje Petrović, već Grad Bijeljina. Klavir neće Petrović odnijeti ni svojoj kući, ali ni u grob, klavir ostaje našem Gradu, našoj djeci, našim profesorima, klavir će nadživjeti sve nas zajedno, jer mi smo prolazni, ali umjetnost je vječna i ona će pobijediti – istakao je Petrović.

Iako je ova javna nabavka, prema njegovim riječima, čista kao dječija suza, i svakome ko se samo malo razumije u muzičku umjetnost biće dovoljan podatak da u Bijeljinu dolazi klavir marke Steinway & Sons D 274, pa da vidi koliko klavir košta i da zna da Bijeljina dobija najbolji koncertni klavir na svijetu koji krasi najveće svjetske dvorane.

– Grad svakako na osnovnu cijenu klavira mora platiti i PDV i ostale poreze, transport, a pored toga u sklopu cijene ulazi i petogodišnje održavanje i ugrađivanje posebne vrste podešavanja za jednu pedalu klavira, koje će biti obavezno za sve Steinway klavire od 2026. godine. Svako od vas ima svoje sopstveno mišljenje i stav, od toga da je javna nabavka klavira nepotrebna, da ista nije bila prioritet, da nije trenutak za nabavku koncertnog klavira, da se neko ne dao Bog “ugradio” u ovu javnu nabavku, da je Petrović bolestan i tako u nedogled – naveo je Petrović.

Imate prava na to, ističe on, društvene mreže su, nažalost, omogućile svakome da komentariše i bez znanja, i bez dokaza i bez osnova, na kraju krajeva i bez prava i obraza za isto.

– S obzirom da je meni lično priča o nabavci koncertnog klavira za naš grad definitivno najljepša priča u 2025. godini, ovu nedjelju posvetiću lijepim pričama o koncertnom klaviru, a sada dajem svima vama koji ste nezadovoljni, kivni, tužni, bijesni, ogorčeni, da svoj bijes izrazite kroz negativne kritike i loše komentare ispod ove objave – istakao je Petrović.

Dakle, kako je dalje naveo, ispod ove objave dozvoljeno vam je sve, da vrijeđate, psujete, kunete, klevetate, nijedan komentar neće biti obrisan, a on (Petrović) se nada da će poslije takvog komentarisanja biti lakše, da će se kritičari osjećati bolje, da će biti srećniji i da će im to pomoći u životu.

– Ali, isto tako naglašavam da svaki negativni komentar na tekstove o nabavci koncertnog klavira koje ćemo objaviti u nedjelju biće obrisan, svi oni koji vrijeđaju biće blokirani, jer vam neću dozvoliti da ono što je čisto, lijepo i dobro kaljate na bilo koji način. Dakle, slobodno sada, izvolite, iskažite svoje nezadovoljstvo, imate priliku! Živi i zdravi mi bili – poručio je Petrović.

Nastavi čitati

Društvo

ŽIVOTNA PRIČA PASTIRA IZ BiH! Kad vidim oženjene, drago mi je što se nisam ženio (VIDEO)

U novoj reportaži “Glasa Hercegovine” video-novinara Maria Brkića, javnost je upoznala Stipu Šimića iz Ružića kod Gruda, skromnog čuvara ovaca koji živi sam, ali, kako kaže, nikako nije usamljen.

Stipe se nikada nije ženio, a uz smijeh priznaje da mu brak nikada nije bio privlačan.

“Nisam se ženio… bolje ovako. Kad vidim kako je oženjenima, drago mi je!”, priča on. Dane provodi uz svoje ovce, kojih ima petnaestak, i u miru koji mu je najvažniji. Snaga, kaže, polako popušta, ali još uvijek sve stiže obaviti.

S tugom govori o selima koja se prazne i radu koji je nekad bio svakodnevica. “Prije je ovdje sve bilo obrađeno… danas zapušteno. Nema više nikoga”, govori on.

Ipak, uprkos samoći, Stipe živi spokojno i bez žaljenja. Njegove jednostavne riječi i vedar humor podsjećaju na vrijeme koje polako nestaje, ali i na ljude koji su u jednostavnosti pronašli svoju slobodu.

BL-PORTAL

Nastavi čitati

Društvo

SERDAROV SPUSTIO RAMPU: Četvrtina “Comsar Energy RS” još u njegovim rukama

Vlada Republike Srpske, posredstvom Preduzeća za gasne projekte “Gas-RES” nije završila kompletno preuzimanje preduzeća “Comsar Energy Republika Srpska” od strane “Comsar Energy Group Limiteda” sa Kipra, vlasnika Rašida Serdarova, jer mu još nije uplatila 60 miliona KM, koliko je preostalo od 240,5 miliona KM, a dok se to ne dogodi, Serdarov ostaje vlasnik četvrtine udjela u vlasništu nad tom firmom.

Ovo je predviđeno odlukom o izmjeni Osnivačkog akta Društva “Comsar Energy RS”, o kojoj će se izjasniti Skupština akcionara Rudnika i termoelektrane (RITE) Ugljevik na sjednici koja je zakazana za 17. decembar 2025.

Prema toj odluci, kaže se da će članovi Društva, odnosno oni koji imaju udio u kapitalu “Comsar Energy RS”, koji iznosi 72,5 miliona KM, ubuduće biti “Gas-RES” sa 74,4 odsto, što je u novcu 54.003.721,53 KM, zatim “Comsar” sa Kipra sa 24 odsto (17.420.419,64 KM), te RiTE Ugljevik sa ranijih 1,6 odsto, odnosno 1.161.506,05 KM.

Ovakvo stanje ostaće sve dok se preostali novac ne prebaci na račun Serdarovu, što je za portal “Capital” potvrdio i Nikica Vranješ, prvi čovjek firme “Gas-RES”.

“Firmi sa Kipra preostalo je da se isplati još 30 miliona evra, te su oni, shodno tome, zadržali svoj udio. Nakon što se u potpunosti isplati kupoprodajna cijena, jedini vlasnik preduzeća će biti država, odnosno mi i RiTE Ugljevik”, rekao je Vranješ.

A kada će Serdarov biti isplaćen u potpunosti, predstavnici izvršne vlasti u Srpskoj ne znaju.

O tome nije bilo riječi na ni sjednici Vlade Republike Srpske održanoj 4. decembra.

“Na ovoj sjednici Vlade nije bilo riječi o tome niti je to bila tačka dnevnog reda. Skupština akcionara ima sjednicu 17. decembra i poslije toga će vjerovatno biti konkretna odluka Vlade”, kazao je za “Nezavisne novine” Zoran Stevanović, ministar saobraćaja i veza RS.

Zašto kompletan posao još nije završen, zašto novac nije uplaćen te zašto rudarske mašine RiTE Ugljevik nisu ušle u eksploataciono polje “Ugljevik – istok 2”, pitanja su koja vješto izbjegava i resorni ministar za energetiku i rudarstvo Petar Đokić.

I on se prije nekoliko dana “vadio” na Skupštinu akcionara.

“Skupština akcionara RiTE Ugljevik još nije donijela sve potrebne odluke. Oni na sjednici moraju da izraze inicijativu da preuzmu to koncesiono polje. Da nije te formalne obaveze, mi bismo do sada mogli imati zaključen ugovor i već vršiti eksploataciju”, tvrdi Đokić.

Dodaje da nakon što se održi sjednica Skupština akcionara, kreću u akciju.

“Kada se održi sjednica Skupštine RiTE, oni će obavijestiti Gas RES, a Gas RES će resornom ministarstvu uputiti zahtjev za vođenje koncesionog postupka. Mi smo predsjednicu Komisije za koncesije obavezali da upozna članove komisije o tom predmetu da bi ga što brže razmotrili. Kada Komisija za koncesije donese odluku, ona obavještava Ministarstvo, a mi sačinjavamo ugovor i šaljemo Pravobranilaštvu RS na davanje mišljenja. Nakon toga predmet ide u Vladu RS, koja donosi konačnu odluku i na kraju se zaključuje ugovor. Za sve te aktivnosti, nakon što Skupština akcionara donese odluku, potrebno je do pet dana”, tvrdi dalje Đokić.

Inače, do odluke da se promijeni vlasnička struktura “Comsar RS” došlo je 18. novembra 2025, kada je “Comsar Energy Group Limited” sa Kipra pristao da prenese 74,4 odsto od 98,4 odsto svog vlasništva nad “Comsar RS”, jer mu je Vlada Srpske putem preduzeća “Gas-RES” isplatila 180,5 miliona KM. Ostalo je neisplaćeno još 60 miliona KM.

Ako se i to završi, onda se otvara novo pitanje – kako će se “Gas-RES” i RITE dogovoriti o korištenju koncesije “Ugljevik – istok 2” (iako sad tvrde da su se već dogovorili).

Treba podsjetiti da je rukovodstvo ERS i Vlade RS još početkom novembra ove godine najavilo da će rudarske mašine RiTE Ugljevik u roku od nekoliko dana ući u koncesiju “Ugljevik – istok 2”, u skladu sa dogovorom sa “Comsarom”, ali ni nakon mjesec dana se to nije desilo.

RiTE je u međuvremenu zbog nedostatka uglja već nekoliko puta ispadala iz mreže.

Luka Petrović, generalni direktor MH “Elektroprivreda Republike Srpske”, vratio se na 2013. godinu, dakle, prije nego što je sa “Comsarom” i Serdarovom potpisan sporazum o koncesiji, rekavši da je još tada rad i iskop uglja za RiTE Ugljevik loše planiran.

Navodi da se u ovom trenutku zbog toga, ali i cjelokupne situacije koja pogađa ovo preduzeće, ne može očekivati da RiTE ima kontinuiranu nabavku uglja do 1. maja 2026.

Ipak, ponovo najavljuje da će u narednih sedam dana RiTE Ugljevik ući u koncesiono polje “Ugljevik – istok 2” (iako ono još neće biti potpuno u vlasništvu “Gas-RES” i RITE).

“Oni već deset dana ulaze tamo, ali treba uraditi eksproprijaciju nekoliko kuća, što nije lako, to je nekoliko kilometara vode i vodovodne mreže, a za to treba bar pola godine. Zato kažem da će do 1. maja naredne godine biti sve u redu, da će se tada imati kontinuiran kop i veće količine”, dodao je Petrović.

Nastavi čitati

Aktuelno