Connect with us

Društvo

Teška priča majke dječaka sa poteškoćama iz Banjaluke, OGOLILA SISTEM

Branka B. Kovačević iz Banjaluke, majka osmogodišnjih blizanaca sa poteškoćama u razvoju, prethodnih dana našla se u izuzetno teškoj situaciji kada je jedno dijete moralo ostati u bolnici, dok za drugo nije imala adekvatno zbrinjavanje.

Kako kaže, u takvim kriznim momentima država ne nudi nikakvo sistemsko rješenje, te sav teret pada na roditelje koji su već na izmaku snage.

“Moja objava na društvenim mrežama u ponedjeljak nije bila samo trenutni impuls ili izolovan incident, već krik roditelja nakon iscrpljujućeg maratona koji traje od novembra. Mi već puna dva mjeseca živimo ‘na iglama’, kada je stariji bio dehidriran, i prve bolnice, preko decembarskih bolesti, pa do Nove godine, koju smo proveli sve troje bolesni. To nisu bili dani, to su bile neprekidne straže. Juče je jednostavno sve prekipjelo, jer niko ne može sam nositi toliki teret, toliko dugo bez predaha”, priča Branka za “Nezavisne novine”.

Dodaje da nije žrtva nedostatka volje drugog roditelja.

“Iako smo razvedeni, mi se trudimo da budemo podrška dječacima onoliko koliko nam životne okolnosti i obaveze dozvoljavaju. Problem je u tome što u kriznim situacijama sistem ne nudi nikakav dodatni oslonac. Mi smo kao porodica trenutno u situaciji gdje su nam ruke vezane i gdje, uprkos svoj volji, ne možemo nadoknaditi ono što bi država trebalo da obezbijedi, sigurnost za oba djeteta istovremeno”, kazala je Branka.

Dodaje da je najstrašniji momenat bio suočavanje sa pitanjem: Što da je stanje njenih sinova takvo da je svaka minuta bitna?

“Sistem me je doveo u poziciju da bih, u slučaju hitnosti, morala potpisati da odbijam hospitalizaciju samo zato što država nema rješenje za moje drugo dijete koje ne smije ostati samo. To je direktno kršenje osnovnih ljudskih prava i prava djeteta na liječenje i zdravstvenu zaštitu. Roditelj nikada ne smije biti uslovljen takvim nemogućim izborom”, priča nam ova majka.

Kako kaže, iako je njen slučaj specifičan, jer djeca imaju poteškoće u razvoju, ističe da ne želi da ovo bude samo njena priča.

“Juče sam mislila na sve one samohrane roditelje koji imaju zdravu djecu, a nemaju nikoga svog u blizini. Šta radi majka koja ima više djece i niko joj ne može uskočiti, a jedno mora hitno u bolnicu? Mi smo kao društvo pali na ispitu ljudskosti ako roditelj u 21. vijeku zavisi od ‘lavine’ dobrih ljudi sa društvenih mreža, umjesto od jasnog protokola. Beskrajno sam zahvalna svim prijateljima, komšijama, poznanicima, čak i strancima koji su ponudili pomoć, ali društvene mreže ne smiju biti ničiji socijalni radnik”, pojašnjava ona i dodaje da su joj se javili roditelji sa jednako teškim sudbinama.

Starijeg dječaka na kraju zbrinula je njena drugarica, majka dvoje mrvica, te, kako ističe, znaju se još od inkubatorskih dana.

“Njena ruka je bila juče spas koji smo imali. Jer nije lako neurotipično dijete, a pogotovo dijete sa razvojnim smetnjama ostaviti nekome na koga to dijete nije naviklo ili ga ne poznaje”, pojašnjava Branka.

Kako je rekla, njima ne treba sažaljenje, nego funkcionalno sistemsko rješenje. “Projekt ‘Kuća predah’, o kojem se godinama govori, upravo je ono što bi roditeljima u mojoj situaciji spasilo razum i porodicu. To nije političko pitanje, već pitanje elementarne ljudske potrebe, da postoji sigurno mjesto gdje dijete može biti zbrinuto dok je roditelj u bolnici ili spriječen. Dok god se takva rješenja ne uspostave, imaćemo roditelje koji ‘pucaju’ i djecu čija su prava ugrožena birokratijom”, precizna je Branka.

Kako je rekla, ne traži herojski orden jer roditelj i ističe da je to njen najljepši poziv.

“Ja samo tražim da me sistem ne primorava da biram između svoje djece. Moja djeca, kao i sva druga djeca, zaslužuju državu koja ih vidi, a ne roditelja koji mora da ‘puca’ da bi ga čuli. Namjerno ne govorim samo kao majka, već kao roditelj, iz dubokog poštovanja prema svima. I onim očevima koji se u tišini bore sa istim ovim vjetrenjačama, a koje sistem jednako ignoriše”, zaključila je ona.

Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom “Djeca svjetlosti”, istakla je da ovakvi slučajevi jasno pokazuju koliko su roditelji djece sa poteškoćama u razvoju prepušteni sami sebi.

“Jedan od ključnih vidova rješenja jeste upravo uspostavljanje servisa poput ‘Kuće predah’, koji bi roditeljima obezbijedio minimum sigurnosti u kriznim situacijama”, kazala je Kojićeva

Related Topics:

Društvo

RANE KOJE NIKADA NE ZACJELJUJU! Srpska sutra u žalosti zbog 31 godine od pogroma u “Oluji”!

U Republici Srpskoj sutra će biti Dan žalosti povodom obilježavanja 31 godine od stradanja Srba u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” tokom koje je ubijeno više od 1.904 lica sprske nacionalnosti, a protjerano više od 220.000 sa područja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

Dan žalosti obilježava se na način propisan Zakonom o obilježavanju dana žalosti, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srpske.

Vlada Republike Srpske ovu odluku donijela je 21. jula na telefonskoj sjednici.

Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima iz Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine biće obilježen sutra u Banjaluci i Mrkonjić Gradu.

Zločinačka akcija “Oluja” počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, tokom koje je sa vjekovnih ognjišta protjerano više od 220.000 krajiških Srba.

Na ažuriranoj evidenciji “Veritasa” nalaze se imena 1.904 poginula i nestala Srbina u toku i poslije ove akcije, među njima je 1.250 civila od kojih su oko tri četvrtine bile starije od 60 godina.

Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina i 566 žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina – što predstavlja poseban “crni rekord” građanskog rata devedesetih na prostoru bivše Јugoslavije, ukazuju u “Veritasu”.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid iako svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.

(Agencije) foto: akcija “Oluja” arhiva

Nastavi čitati

Društvo

“REKLA SAM MU DA SJEDNE KOD DJEDA, ČINILO SE SIGURNIJE…” EVO ŠTA HRVATI SLAVE! Potresne riječi majke kojoj su u “Oluji” zvjerski ubili dijete (12)!

Nevenka Dobrić u akciji “Oluja” izgubila sina i svekra Siniša Dobrić (12) iz sela Crkveni Bok kod Siska, ubijen je 4. avgusta 1995. godine. Sjedio je pored djeda, u kabini traktora, kojim su, sa porodicom i komšijama, bježali od rata. Obojica su poginula. Bio je dječak, nije nosio oružje. Sinišina majka Nevenka Dobrić još se sjeća posljednjeg razgovora sa sinom.
– Sjela sam u prikolicu, a Siniša je htio sa mnom. Rekla sam mu da sjedne u kabinu s djedom, činilo se sigurnije, jer kabina ipak malo štiti – svjedočila je majka Nevenka za Memorijalni centar Republike Srpske.
Nevenka je do rata živjela mirno sa mužem Miletom i sinovima Sašom i Sinišom. Porodica se bavila poljoprivredom.
– Djeca su išla normalno u školu, sve je bilo u redu do devedeset prve, do rata. U ratu je bilo svašta. Sve je bilo skupo, gorivo naročito. Ali se preživljavalo. Radili smo, svi smo se slagali i sve je išlo kako treba – priča Nevneka.
A onda je došla “Oluja”. Granatiranje sela je počelo 4. avgusta 1995. godine u rano jutro. Nevenka je odlučila da se zajedno sa mlađim sinom Sinišom povuče traktorom i prikolicom prema Bosni. Njen muž i stariji sin Saša ostali su da čuvaju položaj i brane selo.

– Saša nije smio u Bosnu, jer nismo znali hoće li ga mobilisati u vojsku, a nije bio u vojsci. On je otišao sa ocem na položaj, kao i svi ostali, da čuva svoje selo. Muž je morao na položaj, a Saša je otišao s njim – svjedoči Nevenka Dobrić.

Kad je granatiranje malo utihnulo, ljudi su se skupili u selu.

– Došli su komšije i rođaci i pitali: „Šta ćemo sad? Hoćemo li bježati?“ Na kraju smo odlučili da bježimo. Ja i mlađi sin Siniša, koji je imao 12 godina, pošli smo traktorom i prikolicom da odvezemo šta možemo – priča Nevenka.

Kolona je krenula, svi su se nadali da će se spasiti. Ali, nije bilo tako. – Odjednom je pored nas prošao auto. U njemu je bila žena koja je radila u prodavnici, s njenim sestrama i sinom. Odmah nakon što su prošli, počela je pucnjava. Metci prolijeću sa svih strana, a ja ne znam šta se dešava. Samo sam spustila glavu da ne dobijem metak u glavu. Ne znam ni ko puca, ni odakle – prisjeća se Nevenka Dobrić.

Kad je pucnjava prestala, podigla je glavu i vidjela jeziv prizor. – Auto je stao s desne strane, a žena puzi po asfaltu, ide četveronoške. Ništa mi nije bilo jasno. Moj svekar i sin su već bili mrtvi, a ja to još nisam znala. Traktor je silazio niz cestu, prikolica se prevrnula. Udarila sam glavom o zemlju, prikolica me pritisla preko stomaka, i dalje se ničega ne sjećam – svjedoči Nevenka Dobrić.

Nastavi čitati

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Još toplije, oprez sa izlascima napolje

U BiH i će biti pretežno sunčano i vruće, sa temperaturom vazduha i do 41 stepen Celzijusov.

Duvaće slab do umjeren vjetar, istočni i sjeveroistočni, u Hercegovini u noći i ujutro sjeverni, a tokom dana južni, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Minimalna temperatura vazduha iznosiće od 13 do 20, a maksimalna od 36 do 41, u višim predjelima od 30 stepeni Celzijusovih.

Nastavi čitati

Aktuelno