Connect with us

Društvo

Teška priča majke dječaka sa poteškoćama iz Banjaluke, OGOLILA SISTEM

Branka B. Kovačević iz Banjaluke, majka osmogodišnjih blizanaca sa poteškoćama u razvoju, prethodnih dana našla se u izuzetno teškoj situaciji kada je jedno dijete moralo ostati u bolnici, dok za drugo nije imala adekvatno zbrinjavanje.

Kako kaže, u takvim kriznim momentima država ne nudi nikakvo sistemsko rješenje, te sav teret pada na roditelje koji su već na izmaku snage.

“Moja objava na društvenim mrežama u ponedjeljak nije bila samo trenutni impuls ili izolovan incident, već krik roditelja nakon iscrpljujućeg maratona koji traje od novembra. Mi već puna dva mjeseca živimo ‘na iglama’, kada je stariji bio dehidriran, i prve bolnice, preko decembarskih bolesti, pa do Nove godine, koju smo proveli sve troje bolesni. To nisu bili dani, to su bile neprekidne straže. Juče je jednostavno sve prekipjelo, jer niko ne može sam nositi toliki teret, toliko dugo bez predaha”, priča Branka za “Nezavisne novine”.

Dodaje da nije žrtva nedostatka volje drugog roditelja.

“Iako smo razvedeni, mi se trudimo da budemo podrška dječacima onoliko koliko nam životne okolnosti i obaveze dozvoljavaju. Problem je u tome što u kriznim situacijama sistem ne nudi nikakav dodatni oslonac. Mi smo kao porodica trenutno u situaciji gdje su nam ruke vezane i gdje, uprkos svoj volji, ne možemo nadoknaditi ono što bi država trebalo da obezbijedi, sigurnost za oba djeteta istovremeno”, kazala je Branka.

Dodaje da je najstrašniji momenat bio suočavanje sa pitanjem: Što da je stanje njenih sinova takvo da je svaka minuta bitna?

“Sistem me je doveo u poziciju da bih, u slučaju hitnosti, morala potpisati da odbijam hospitalizaciju samo zato što država nema rješenje za moje drugo dijete koje ne smije ostati samo. To je direktno kršenje osnovnih ljudskih prava i prava djeteta na liječenje i zdravstvenu zaštitu. Roditelj nikada ne smije biti uslovljen takvim nemogućim izborom”, priča nam ova majka.

Kako kaže, iako je njen slučaj specifičan, jer djeca imaju poteškoće u razvoju, ističe da ne želi da ovo bude samo njena priča.

“Juče sam mislila na sve one samohrane roditelje koji imaju zdravu djecu, a nemaju nikoga svog u blizini. Šta radi majka koja ima više djece i niko joj ne može uskočiti, a jedno mora hitno u bolnicu? Mi smo kao društvo pali na ispitu ljudskosti ako roditelj u 21. vijeku zavisi od ‘lavine’ dobrih ljudi sa društvenih mreža, umjesto od jasnog protokola. Beskrajno sam zahvalna svim prijateljima, komšijama, poznanicima, čak i strancima koji su ponudili pomoć, ali društvene mreže ne smiju biti ničiji socijalni radnik”, pojašnjava ona i dodaje da su joj se javili roditelji sa jednako teškim sudbinama.

Starijeg dječaka na kraju zbrinula je njena drugarica, majka dvoje mrvica, te, kako ističe, znaju se još od inkubatorskih dana.

“Njena ruka je bila juče spas koji smo imali. Jer nije lako neurotipično dijete, a pogotovo dijete sa razvojnim smetnjama ostaviti nekome na koga to dijete nije naviklo ili ga ne poznaje”, pojašnjava Branka.

Kako je rekla, njima ne treba sažaljenje, nego funkcionalno sistemsko rješenje. “Projekt ‘Kuća predah’, o kojem se godinama govori, upravo je ono što bi roditeljima u mojoj situaciji spasilo razum i porodicu. To nije političko pitanje, već pitanje elementarne ljudske potrebe, da postoji sigurno mjesto gdje dijete može biti zbrinuto dok je roditelj u bolnici ili spriječen. Dok god se takva rješenja ne uspostave, imaćemo roditelje koji ‘pucaju’ i djecu čija su prava ugrožena birokratijom”, precizna je Branka.

Kako je rekla, ne traži herojski orden jer roditelj i ističe da je to njen najljepši poziv.

“Ja samo tražim da me sistem ne primorava da biram između svoje djece. Moja djeca, kao i sva druga djeca, zaslužuju državu koja ih vidi, a ne roditelja koji mora da ‘puca’ da bi ga čuli. Namjerno ne govorim samo kao majka, već kao roditelj, iz dubokog poštovanja prema svima. I onim očevima koji se u tišini bore sa istim ovim vjetrenjačama, a koje sistem jednako ignoriše”, zaključila je ona.

Mirjana Kojić, predsjednica Udruženja za pomoć licima s autizmom “Djeca svjetlosti”, istakla je da ovakvi slučajevi jasno pokazuju koliko su roditelji djece sa poteškoćama u razvoju prepušteni sami sebi.

“Jedan od ključnih vidova rješenja jeste upravo uspostavljanje servisa poput ‘Kuće predah’, koji bi roditeljima obezbijedio minimum sigurnosti u kriznim situacijama”, kazala je Kojićeva

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Nastavlja se prohladno vrijeme, EVO KADA SE VRAĆA SUNCE

Proteklih dana budila su nas prohladna jutra, dok smo sporadično poslijepodne imali značajno toplije vrijeme.

Prohladno vrijeme nastaviće se i tokom vikenda. Smjenjivaće će se sunčani i oblačni intervali. Maksimalna temperatura iznosiće 20 stepeni, dok će se minimalna kretati od 5 do 7.

Nažalost, prizemni mraz očekuje se ponegdje i u nedjelju, ali i u ponedjeljak ujutro. Već od ponedjeljka kreću ljetni dani. Maksimalna temperatura iznosiće 26 stepeni, a na nekim mjestima i 28!

Bitno je i što će minimalna nakon ponedjeljka dobiti dvocifren broj. Dnevna temperatura će se kretati do 24 stepena, dok će minimalna iznositi 12.

Iako su najavljene moguće padavine tokom naredne sedmice, očekuje se da ne dolazi do značajnijeg pada temperature. On će sve sve vrijeme zadržavati iznad 20 stepeni, dok bi naredna subota mogla da donese i visokih 30 stepeni, piše ATV.

Prema trenutnim projekcijama mogu se očekivati i padavine tog dana.

Nastavi čitati

Društvo

AKTIVISTKINJE I NOVINARKE O UBISTVU ELME GODINJAK: “Nijedna okolnost ne opravdava femicid”

Neformalna grupa aktivistkinja i novinarki iz Bosne i Hercegovine oglasila se povodom najnovijeg slučaja femicida od 1. maja gdje je Tarik Prusac vatrenim oružjem usmrtio svoju suprugu, novinarku Elmu Godinjak.

Kako su navele u svom saopštenju, najoštrije osuđuju femicid – posljednji i najbrutalniji vid nasilja prema ženama, i neodgovorne reakcije medija i javnosti.

“Ovo nije još jedna ‘porodična tragedija’. Nije zločin iz ‘strasti’. Femicid je obrazac – posljedica sistema koji ne štiti žene. Ubistvo tokom brakorazvodne parnice nije izolovan slučaj. To je situacija visokog rizika od ponavljanja prijetnji, odmazde i eskalacije nasilja. U takvim slučajevima najdjelotvornija mjera zaštite je pritvor. Mjera koja se, nažalost, u slučajevima nasilja u porodici najrjeđe traži i izriče”, naglasile su.

Kako dalje navode, svaka ubijena žena je dokaz da institucije nisu ozbiljno procijenile rizik.

“Zahtijevamo da policija, tužilaštva, sudovi i centri za socijalni rad postupaju hitno, u skladu s rizikom po život žena. Svaka neprocijenjena prijetnja, svaka olako shvaćena prijava i svako odlaganje postupanja mogu imati nepopravljive posljedice. Posebno upozoravamo na neodgovorno medijsko izvještavanje tokom potrage za naoružanim počiniocem koji je bio u bijegu s djetetom. Javnost ima pravo biti obaviještena o opasnosti, ali policijske službe moraju jasno postaviti granice kriznog komuniciranja u posebno osjetljivim slučajevima sa djecom. Objavljivanje lokacija i operativnih informacija u realnom vremenu može dovesti do promjene ponašanja počinioca, ubrzati bijeg i direktno ugroziti djecu. Svaka greška u izvještavanju može imati previsoku cijenu po život djeteta”, naglašavaju.

Dalje podsjećaju i da informisanje javnosti treba biti zasnovano na sigurnosti, a ne senzacionalizmu, brzini i klikovima.

“Jednako opasan je i javni govor koji prati vijesti o femicidu. Apelujemo na sve koji se ovim povodom oglašavaju — u medijima, javnim istupima, komentarima na društvenim mrežama ili kroz pravno zastupanje — da se suzdrže od romantiziranja nasilnika i njihovih motiva. Izjave poput ‘on ju je volio’, ‘nije bio nasilan u braku’, ‘bio je dobar čovjek’ ili ‘puklo mu je’ nisu bezazlene. To nije mišljenje bez posljedica. Takvi narativi potiču empatiju za nasilnika i stvaraju društve u klimu u kojoj se odmazda normalizira, a žene dodatno obeshrabruju da prijave nasilje. Osobe koje komentarima na društvenim mrežama kontinuirano podstiču razumijevanje za čin ubistva i opravdavaju nasilnika, mogu se smatrati riziko-osobama”, poručuju.

“Nijedna okolnost ne opravdava femicid. Nijedna emocija ne opravdava ubistvo. Nijedna javna riječ ne smije služiti za relativizaciju nasilja prema ženama. Žene koje trpe bilo kakvo nasilje podsjećamo na brojeve SOS telefona: 1265 u Federaciji BiH i 1264 u RS”, zaključuju u saopštenju.

*** Neformalnu grupu aktivistkinja i novinarki iz BiH čini viš od trideset osoba koje djeluju kroz medije i ženske nevladine organizacije oko zajedničke misije prevencije nasilja nad ženama, jačanje institucionalnog odgovora, boljeg medijskog izvještavanje i jačanja saradnje među saveznicama- novinarki i aktvistkinja.

Nastavi čitati

Društvo

“SVEDENI NA MINIMUM”: Radnici odlaze u potrazi za dostojanstvom

Ne bježe samo zbog malih plata, već zbog sistema u kojem uspjeh zavisi od političke lojalnosti, a ne rada, ističe Čeko.

Radnik je sveden na biološki minimum, čime je ugroženo njegovo ljudsko dostojanstvo. Odlazak je, u takvim uslovima, jedini preostali čin autonomije pojedinca nad sistemom koji ga tretira kao potrošnu robu.

Ovim je riječima sociologinja Mirjana Čeko odgovorila na pitanje Srpskainfo: zašto radnici masovno bježe iz Republike Srpske i BiH.

Podsjećamo, juče su, povodom 1. maja, Međunarodnog praznika rada, političari na vlasti, od premijera Srpske Save Minića, do ministra rada Radana Ostojića, horski poručivali: Neophodno je unaprijediti prava radnika kako bi oni ostali u Srpskoj, jer bez radnika nema ni uspješne privrede, ni uspješne Srpske.

Ali, iza ovih prigodničarskih riječi se krije dugogodišnja pogubna praksa. I nije u pitanju samo materijalno siromaštvo, nego i nesigurnost, nepravda, odsustvo bilo kakve vizije budućnosti.

Radnici ginu na poslu, radeći za minimalac od 500 evra, dok su, ti isti, osiromašeni radnici, poslodavcima, samo u prošloj godini, zaradili dobit od 4,3 milijarde KM.

Odlazak je, kako smatra Mirjana Čeko, jedini smislen izlaz.

– Kada govorimo o masovnom odlasku radno sposobnog stanovništva iz naše zemlje, moramo izaći iz okvira dnevne politike i stvar posmatrati kroz prizmu sistemske disfunkcionalnosti. Naime, siromaštvo ovdje nije samo nedostatak materijalnih sredstava, već sistemska degradacija rada. Mi smo stvorili ambijent u kojem rad više ne garantuje socijalnu sigurnost niti omogućava planiranje budućnosti – kaže Mirjana Čeko.

Dodaje da živimo u poretku, koji favorizuje partikularne interese i klijentelističke mreže, koji dominiraju nad stručnošću i radnim etosom.

– Kada institucije postanu instrumenti moći u rukama uskih interesnih grupa, građanin gubi osjećaj pripadnosti zajednici. Ljudi ne bježe samo od malih plata, već od društvenog poretka u kojem je predvidivost uspjeha vezana isključivo za političku lojalnost, a ne za radni doprinos – ističe Čeko.

Mi smo, dodaje ova sociologinja, društvo koje je izgubilo sposobnost da generiše viziju budućnosti.

– Kada se obrazovni, zdravstveni i pravni sistemi uruše do te mjere da više ne pružaju bazičnu stabilnost, emigracija postaje kolektivni odgovor. To je tihi, ali najmasovniji protest protiv decenijskog odbijanja političkih elita da sprovedu suštinsku transformaciju društva. Ako država nastavi da funkcioniše kao servis za očuvanje statusa privilegovanih slojeva, ona će neminovno ostati bez onoga što je čini živim organizmom, ostaće bez naroda – kaže Mirjana Čeko.

Odlazak radnika je, ističe ona, najjasnija dijagnoza poraza politike koja resurse troši na održavanje moći, dok zanemaruje čovjeka kao osnovnu ćeliju društva.

Srpskainfo

Nastavi čitati

Aktuelno