Hrvatska bi mogla vrlo brzo biti spremna da otvori granični prelaz za saobraćaj malim vozilima na novoj brzoj cesti kod Gradiške koju će “Integral” uskoro izgraditi, ali ne i za teretni saobraćaj, za šta se želi postići širi dogovor o drugim graničnim prelazima.

Kako smo nezvanično saznali, Hrvatska je zainteresovana da postojeći granični prelaz ostane kod Stare Gradiške, a da se novi veliki granični prelaz sa svim kategorizacijama i opremom za kontrolu robnog saobraćaja trajno postavi kod Svilaja.

Pitanja smo uputili i Ministarstvu finansija Hrvatske, ali nam još nije stigao odgovor, koji ćemo objaviti kada ga dobijemo.

Prema ovim informacijama, postoje dva razloga zbog kojih bi željeli da novi prelaz ne bude na novoj cesti nego kod Svilaja.

Prvi se odnosi na to da je u Svilaju evropski koridor 5c, koji je važan za EU, pogotovo zemljama srednje Evrope koji ovim putem imaju pristup Jadranskom moru.

Međutim, postoji i drugi razlog, koji se odnosi na pomaganje lokalnom hrvatskom stanovništvu u Posavskom kantonu na bh. strani, kojima bi ovaj prelaz bio važan iz ekonomskih razloga.

Najpoželjnija varijanta za RS je da se postojeći granični prelaz kod Gradiške na hrvatskoj strani izmjesti na novu lokaciju, a da se stari prelaz pretvori u lokalni prelaz za mala vozila i lokalno stanovništvo.

Hrvatska ima legitimne interese koje ima pravo da zastupa, ali problem je što na bh. strani ne postoji ni približna saglasnost.

Banjaluci je od strateške važnosti auto-put ka Gradišci i brza cesta na hrvatskoj strani, a Sarajevu je važniji Svilaj, koji se nalazi na trasi njihovog auto-puta. Za pretpostaviti je da će Mostar stati na hrvatsku stranu, mada je situacija komplikovana i zato što postoje nesuglasice između bošnjačkih i hrvatskih predstavnika oko odnosa na nivou BiH, a vlast u Republici Srpskoj bliska je Hrvatskoj zbog strateških razloga, od kojih se samo dio odnosi na odnose između tri naroda i ko će činiti državnu vlast.

Podsjećanja radi, RS je odigrala ključnu ulogu za Hrvatsku u vezi s odblokiranjem izgradnje Pelješkog mosta, koji je blokiralo Sarajevo dok se ne riješi lokalni granični spor, što je najvjerovatnije razlog da je Hrvatska pristala da izgradi brzu cestu kod Gradiške.

Drugi razlog je taj što Hrvatska gradi cestovni koridor ka Virovitici i dalje ka Mađarskoj. Taj pravac bi preko Banjaluke trebalo da poveže hrvatsko stanovništvo u centralnoj Bosni sa Zagrebom, ali i pruži alternativnu i bližu rutu istoka Hrvatske ka Dubrovniku.

Međutim, problem predstavlja izgradnja auto-puta preko Kupresa, koji bi za RS bio izuzetno skup projekat, koji bi koštao više od milijardu evra, a još nema planova ko će graditi auto-put dalje od Kupresa ka jugu. Bez kompletiranja te dionice, ni ovaj koridor za Hrvatsku nema puni značaj.

Kako se čini, Hrvatska je spremna i voljna da što prije otvori granični prelaz za prevoz putnika na novoj brzoj cesti, što bi se, kako smo pisali, moglo desiti već u septembru.

Međutim, u tom slučaju bh. i hrvatska strana trebalo bi da potpišu aneks ugovora o graničnim prelazima, gdje bi definisali ta dva prelaza, makar na privremenoj osnovi, kao što je sada slučaj sa graničnim prelazom kod Svilaja, čija se privremena dozvola za korištenje obnavlja svake godine.

Kako nam je rekao jedan dobro upućeni sagovornik, sadašnje nedefinisano stanje pravi probleme i Upravi za indirektno oporezivanje BiH, koja je zadužena za uspostavljanje graničnog prelaza na bh. strani, koji je izgrađen, ali još se ne zna koju će kategorizaciju on imati.

Sagovornik nam je rekao da često dobijaju upite iz Delegacije EU i iz Brisela, ali da oni ne mogu ništa planirati jer ne znaju kakav je stav Hrvatske, kakav prelaz oni žele na svojoj strani, ali ni šta je tačan stav BiH.

Dobra vijest je da će Banjalučani uskoro do Zagreba novom dionicom moći stići za nešto više od jednog sata, ali robni prevoz će, barem još neko vrijeme, morati da se obavlja na postojećem i neadekvatnom prelazu u Gradišci.

U BiH je lani registrovano 37 žrtava trgovine ljudima, od čega 25 maloljetnika, koji su najčešće iskorištavani za prosjačenje, a naši sagovornici ističu da je najveći poraz što se ta djeca vraćaju u sredinu u kojoj su bila eksploatisana.

Naime, Savjet ministara BiH je na sjednici održanoj u utorak usvojio izvještaje Ministarstva bezbjednosti o stanju u oblasti borbe protiv trgovine ljudima i o implementaciji Strategije suprotstavljanja trgovini ljudima u BiH za 2024, a navodi se da je od navedenog broja žrtava trgovine ljudima bio 21 muškarac i 16 žena.

“Među žrtvama trgovine 12 ih je bilo punoljetno, a 25 žrtava su maloljetnici. Dominantni oblik eksploatacije žrtava trgovine bilo je prosjačenje, gdje je zabilježeno 12 slučajeva, dok je osam žrtava korišteno za radnu eksploataciju, a njih šest je bilo seksualno iskorištavano”, navodi se u saopštenju.

Dodaju da su lani 24 žrtve bile državljani BiH, a 13 strani državljani, među kojima je osam državljana Turske, po jedna iz Rusije, Hrvatske i Njemačke, a dvije žrtve su državljani Avganistana.

“U izvještajnom periodu u sigurnim kućama su boravile 24 žrtve trgovine ljudima. Među žrtvama trgovine ljudima je bilo 67 odsto djece. Istovremeno je zabilježen porast broja stranih državljana žrtava trgovine ljudima, najviše iz Turske”, ističe se.

Sociolog Mirjana Čeko za “Nezavisne” ističe da trgovina ljudima predstavlja ozbiljan društveni problem, koji se ne može posmatrati samo kroz brojke.

“Najčešći oblik eksploatacije kroz prosjačenje posebno pogađa djecu koja dolaze iz siromašnih, često etnički marginalizovanih sredina, a koja su izložena višestrukim oblicima zanemarivanja. Ovdje ne govorimo samo o kriminalu, već o simptomima dubljih strukturalnih nejednakosti”, istakla je Čeko.

Kako kaže, kada društvo dozvoli da djeca odrastaju bez osnovnih uslova za život, obrazovanja i zaštite, ono zapravo normalizuje eksploataciju.

“Trgovina ljudima je povezana sa siromaštvom, institucionalnom zanemarenošću, nedovoljnom koordinacijom službi i široko rasprostranjenim društvenim predrasudama. Zato je borba protiv trgovine ljudima, a posebno protiv eksploatacije djece, mnogo više od sprovođenja zakona. Ona podrazumijeva ulaganje u preventivne mehanizme, rad na terenu, osnaživanje porodica i lokalnih zajednica”, kazala je Čeko i dodala da je potrebno razviti sistem koji će prepoznati i na vrijeme reagovati na rizike, ali i društvo koje će imati nultu toleranciju prema svakoj vrsti iskorištavanja.

“Svaka eksploatisana djevojčica ili dječak podsjećaju nas da se promjene neće desiti same od sebe. One zahtijevaju političku volju, odgovornost institucija i kolektivnu svijest da ljudsko dostojanstvo nema cijenu”, naglasila je ona.

I Gordana Rajić, ombudsman za djecu Republike Srpske, ističe da trgovina djecom predstavlja ozbiljno kršenje osnovnih prava djeteta i jedan je od najtežih oblika nasilja nad djecom.

“Posebno zabrinjava podatak da je prosjačenje djece najzastupljeniji oblik trgovine djecom u BiH, pri čemu se većina slučajeva odvija unutar porodica ili šire rodbinske mreže. Djeca se svakodnevno izlažu opasnim uslovima, često prisiljena da satima borave na ulicama bez hrane, zaštite ili nadzora, dok novac od prosjačenja završava u rukama odraslih koji ih iskorištavaju”, rekla je Rajićeva za “Nezavisne” i dodala da u mnogim slučajevima nadležni organi tretiraju ovu djecu kao počinioce prekršaja, a ne kao žrtve trgovine ljudima, što dodatno otežava njihovu zaštitu i oporavak.

“Još je poraznije kada se djeca, nakon što budu identifikovana kao žrtve, vraćaju u istu sredinu u kojoj su bila eksploatisana, bez adekvatne procjene rizika ili kontrole nad roditeljima/starateljima. Djeca iz marginalizovanih zajednica, naročito romska djeca, posebno su ranjiva – izložena su ne samo fizičkoj eksploataciji, već i stigmatizaciji, uskraćena za obrazovanje i osnovne uslove za dostojanstven život”, naglašava Rajićeva.

Navodi da prosjačenje djece mora biti jasno prepoznato kao oblik trgovine ljudima. “Neophodno je razviti mehanizme za identifikaciju žrtava među djecom koja prose, uz adekvatnu zaštitu i izmještanje iz sredina koje ih eksploatišu, te obavezno uključivanje centara za socijalni rad, policije, obrazovnih i zdravstvenih ustanova u rani odgovor”, dodala je.

Djeci žrtvama, kako kaže, mora se osigurati psihološka i socijalna podrška, pravo na školovanje i siguran smještaj, kao i dugoročni plan reintegracije.

“I konačno, institucije pravosuđa moraju odgovorno goniti odrasle koji koriste djecu u svrhu prosjačenja. Nijedno dijete ne smije biti na ulici, ni kao žrtva, ni kao optuženi. Prosjačenje nije izbor te djece, već posljedica siromaštva, marginalizacije i, u previše slučajeva, organizovane trgovine ljudima. Svi zajedno – institucije, roditelji, obrazovne ustanove, mediji i građani – moramo djelovati brzo, odgovorno i koordinisano kako bismo zaštitili najranjivije članove društva”, zaključuje Rajićeva.

Prosječne potrošačke cijene u Republici Srpskoj u junu su porasle za 4,7% na godišnjem nivou, nakon što su u maju porasle za 4,1 posto.

Prema podacima Zavoda za statistiku RS, najviše je poskupjelo bezalkoholno piće i to u prosjeku za 30,2 odsto.

I cijene hrane ne prestaju da rastu, a u šestom mjesecu je hrana skuplja u prosjeku za 8,2 odsto u odnosu na juni prethodne godine.

Sve skuplje su i usluge, a na godišnjem nivou su najviše poskupjele zdravstvene, osim bolničkih usluga, i to u prosjeku za 15,5 odsto. Za 10,8 odsto je skuplje predškolsko obrazovanje, a putni aranžmani su u prosjeku skuplji za 11,7 odsto. Ugostitetljske usluge su skuplje za osam odsto, a usluge prevoza za 6,1 odsto.

Poskupjele su i finansijske usluge i to za 5,1 odsto, a ostale usluge su u prosjeku više za 8,4 odsto.

Prema podacima Saveza sindikata RS, troškovi hrane i komunalnih usluga učestvuju sa oko 70 odsto u potrošačkoj korpi.

Indeks potrošačkih cijen Federacije Bosne i Hercegovine porastao je za godišnjih 4,2% u junu, nakon što je porastao za 3,2% u maju, podaci su Zavoda za statisiku FBiH, prenosi Indikator.