Učiteljica Natalija Kacifi u školi u Lutrakiju prijavila je đaka prvaka za seksualno uznemiravanje, a nakon što ju je šestogodišnjak dodirnuo dok joj je pokazivao svoj crtež! Roditelji mališana ostali su u šoku kada ih je policija pozvala da ih obavijesti o prijavi učiteljice. Skandal potresa čitav grad danima, a dok su kolege i roditelji uglavnom šokirani tvrdnjama učiteljice, Natalija priča za medije “da joj se ovakav incident prvi put dogodio u 25 godina koliko radi kao učiteljica”, te je zatražila da se dijete ispita, napominjući da “roditelji moraju postavljati granice”.

– Učiteljica sam 25 godina, ovo mi se prvi put dogodilo i zato sam prijavila. Ne želim da stigmatizujem dijete, već da svi pazimo”, rekla je Natalija i dodala da “ovom djetetu treba se pomogne”.

– Treba da se ispita ovo dijete. Nadam se da će ga pregledati i da će biti dobro, to želimo svim srcem -rekla je, između ostalog, učiteljica Natalija za medije.

I dok se zbog njene prijave diže velika bura, Natalija poziva da se “pomogne i roditeljima dječaka”. – Mi učitelji volimo svu djecu, ali dijete moraju da zaštite roditelji, da postave granice. Ako sve signale ignorišemo i kažemo ‘nema veze’… Ako ne postave granice detetu, kada odraste, razumijete šta može da se desi – rekla je Natalija i dodala da danas mnogo djece pati.

– Roditelji ih ponekad nesvjesno ostave pred televizorom, internetom, u bioskopu i gledaju neprikladne sadržaje – istakla je. “Ja sam to učinila radi zaštite”
Natalija činjenicu da nije prvo kontaktirala roditelje pravdala riječima da je “očekivala da će škola reagovati na incident”. Tvrdila je da je nakon što je podnijela prijavu policiji “došla majka, koja je, kada je shvatila o čemu se radi, govorila loše deset minuta”. – Kada roditelji ne mogu da nam vjeruju i da sami zaštite svoju djecu… Mi moramo da zaštitimo dete i naš posao. Ja sam to učinila radi zaštite, za sebe, za ostalu djecu, da se ne ponovi – rekla je. Dodala je da roditelji ponekad ne shvataju da djeca ne djeluju na zdrav način.

Na pitanje zašto je otišla u policiju, rekla je da je očekivala “da će škola riješiti problem, što nije učinila”.

– Važno je da se deca, učitelji, nastavnici, direktori pomognu. Smatrala sam da je događaj vrlo ozbiljan, a otišla sam pošto sam primetila da škola nije posvetila posebnu pažnju… Kada sam školi prijavila, nisu mi ništa rekli – rekla je Natalija optužujući rukovodstvo škole da “incidentu nisu posvetili pažnju”.

– Htjela sam da se pazi na ovo dete, prvenstveno roditelji. Roditelji sami da paze na svoju decu, oni kontrolišu decu. Roditelji tokom dana vide šta njihova deca rade. Htela sam da problem reši školska uprava, ne ja – rekla je Natalija.

Ona je rekla da roditelji moraju da paze na svoju decu da se ovakvi incidenti ne događaju. – Roditelji nas prijavljuju, a mi nemamo pravo? Nikada učitelj nije išao da prijavi dete koje ima problem. Dete je malo, zato sam podnela prijavu. Ako ga ostavimo i ne reagujemo, može da nastavi i da dođe do 12, 15, 18 godina i ko zna šta može da se desi. Zašto ne bismo spriječili zlo od početka?”, rekla je učiteljica Natalija.

“To je budući silovatelj!”
Izvor upoznat sa slučajem rekao je ranije za medije da je Natalija kolegama prijavila da ju je dječak iz odeljenja prvog razreda dodirnuo po grudima.

– Odmah su svi učitelji ostali zapanjeni, nisu verovali šta čuju. Kolege su pokušale da je smire i objasne da se nešto drugo dešava, da to nije moguće zbog male starosti djeteta – rekao je izvor.

Ipak, prema svjedočenju, “učiteljica je insistirala na svojoj optužbi i tvrdila ‘ne, ovo ne prihvatam, ovo je seksualno uznemiravanje mene’”. Prema svjedoku, učiteljica je takođe tvrdila da je dijete “budući silovatelj”.

Stanovnici Lutrakija pričaju da su “čuli da je učiteljica malo ekscentrična, religiozna…”

Prema istim izvorima, njeno ponašanje se smatra prilično strogo i često nesrazmerno za malu djecu.

Drugi stanovnici rekli su da nikada nisu čuli ništa ozbiljno o učiteljici ranije, ali smatraju njenu reakciju pretjeranom, prenosi Telegraf.

Opštinski sud Tuzla je  na prijedlog Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, odredio mjeru pritvora za dva muškarca, jednog četrdesettrogodišnjaka i jednog četrdestjednogodišnjaka iz Tuzle, zbog postojanja osnovane sumnje da su na štetu trinaestogodišnjeg dječaka iz Tuzle počinili krivično djelo polni odnos s djetetom. Uskladu sa odredbama Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, i u interesu zaštite oštećenog djeteta, nismo u mogućnosti objavljivati bilo kakve detalje vezane za ovaj predmet, navode iz Tužilaštva, prenosi Avaz.

Još jedno ubistvo žene. Još jedan izgubljeni život koji se mogao sačuvati. Ubistvo Aldine Jahić (32) iz Kalesije ponovo je potreslo BiH, ali i region.

Sve se dogodilo 16. novembra oko 18 časova kada je, kako je saopšteno iz Tužilaštva HNK, Kalajdžić nakon što je na ilegalan način nabavio pištolj, sačekao nesrećnu ženu ispred fitness centra u kojem je trenirala. Osumnjičeni joj je, kako je navedeno, prišao i više puta je udario u predjelu glave i grudi, dok se ona pokušavala odbraniti.

Kalajdžić je u jednom trenutku izvadio pištolj, a nesrećna žena počela je da bježi u pravcu obližnjeg hotela, dozivajući prolaznike i moleći ih da pozovu policiju, jer je muškarac prati i prijeti joj oružjem. Uspjela je ući u restoran i pokušati pozvati policiju, ali ju je osumnjičeni ubrzo pronašao u toaletu. Tamo joj je, prema navodima Tužilaštva, prišao i ispalio hitac u predjelu glave, nanijevši joj smrtonosne povrede od kojih je preminula na licu mjesta.

Femicid u Mostaru, u kojem je brutalno ubijena Aldina Jahić, samo je najnoviji podsjetnik na to koliko je opasno biti žena u društvu koje još uvijek ne shvata ozbiljnost nasilja nad ženama.

Samo nekoliko dana prije toga, u Stanarima je ubijena Vinka Đ. (76), koju je suprug Nenad Đ. (82) sjekirom ubio dok je spavala.

Ovi tragični događaji koji i dalje potresaju javnost jasno pokazuju koliko je problem femicida duboko ukorijenjen.

“Kao građani bježimo od odgovornosti”
Gordana Vidović, predsjednica Udruženja “Budućnost” u Modriči kaže za Srpskainfo da društvo ne shvata ozbiljno situaciju u kojoj se nalaze žrtve nasilja u porodici.

-Posljednjih godina imamo izuzetan porast femicida i to uz nesvakidašnje situacije kao što je bilo u Mostaru, Gradačcu, Stanarima, gdje je čovjek prije nekoliko na spavanju ubio ženu. To su neke stvari na koje moramo reagovati, moramo biti senzibilniji i osjetljiviji i multisektorskim pristupom to moramo zajednički raditi – kaže Vidovićeva.

Kada je riječ o slučaju iz Mostara, Vidovićeva kaže za taj slučaj postoje dvije vrste odgovornosti.

-Prva je da je neka druga žena prijavila tog istog počinioca i da taj slučaj još uvijek nije procesuiran. Policija i tužilaštvo snose odgovornost što nije došlo do epiloga tog slučaja. U tom slučaju, on bi već bio presuđeni počinilac nasilja. U drugom slučaju, odgovornost nose i građani. Mi kao građani bježimo od odgovornosti i ne želimo da prijavimo. Ne želimo da vidimo da se nešto dešava u našem neposrednom okruženju – smatra Vidovićeva.

Vidovićeva ističe da se žene odvaže da prijave nasilje, ali ako ne naiđu na pozitivan odgovor institucija, onda drugi-treći put se zaustavljaju, jer nisu dobile onaj odgovor koji je trebalo da dobiju već prvi put.

Na pitanje da li bi BiH trebala dobiti javni registar nasilnika, Vidovićeva odgovara da bi to bilo dobro.

-Mi imamo registar pedofila, ali on nije dostupan svima koji bi to trebalo da imamo. Bilo bi dobro da dobijemo i registar javnih nasilnika na nivou Bosne i Hercegovine – zaključuje Vidovićeva.

“Femicid je poraz društva”
Gorica Ivić, direktorka Fondacije “Udružene žene” iz Banjaluke, kaže za Srpskainfo da je femicid poraz cijelog društva, jer najčešće nije iznenadan čin, već posljedica dugotrajnog nasilja.

– Država ima odgovornost da uradi sve da do nasilja ne dođe, a ukoliko dođe, da ga spriječi i zaustavi. Važno je da znamo da krivična djela nasilja u porodici i nasilja nad ženama su krivična ela koja se gone po službenoj dužnosti. Znači, za pokretanje istrage nije uvijek nužna prijava žrtve. Nadležni organi mogu da djeluju po službenoj dužnosti. To nisu djela koja se gone po tužbi žrtve. Žrtva može samo da prijavi , ali nekad je strah toliki da one ustvari ne smiju da prijave, jer se plaše da će ta prijava dovesti do još većeg nasilja, a žrtvi neće donijeti nikakvu zaštitu koju ona prilikom prijave najviše traži i zahtijeva – kaže ona.

Ivićeva naglašava da je u ovim slučajevima hitnost vrla važna.

-Kada procedure traju šest mjeseci ili godinu dana, a u međuvremenu se ništa ne dešava, to je ozbiljan propust na koji treba obratiti posebnu pažnju -upozorava ona.

Ističe da svakodnevno svjedoče da su žene osnaženije da potraže pomoć.

– Po statistikama, broj evidentiranih prijava krivičnih djela za nasilje u porodici je oko 1.000 u Republici Srpskoj. Prema časovniku kriminaliteta koji je izračunat u 2023. godini u Republici Srpskoj svakih šest i po sati se evidentira jedno krivično djelo nasilja u porodici. Žene jesu definitivno osnaženije da ranije prijavljuju. Svjesnije su da prepoznaju ranije nasilje, znaju da mogu prijaviti bez obzira da li se radi o supružniku ili nekome drugom, ali nismo sigurni koliko je sistem spreman da odgovori na sve te njihove prijave i na traženje pomoći i podrške – pojašnjava Ivićeva.

Naglašava da je od presudne važnosti da počinioci nasilja budu adekvatno sankcionisani i da se primijene sve zakonom propisane mjere. Kako kaže, žrtve moraju biti zaštićene, kazne moraju biti srazmjerne počinjenom djelu i imati jasnu preventivnu funkciju, kako bi se spriječili budući slučajevi nasilja i kako bi se preventivno djelovalo na druge počinioce nasilja.