Britanski Times iznio je prognoze u kojima je naveo kako bi Poljska mogla biti jedna od najprivlačnijih zemalja za život te da po mnogim parametrima mnogo bolje kotira i od same Velike Britanije. Iako je ranije možda trend bio drugačiji, za većinu mladih Poljaka ostanak u zemlji postao je mnogo atraktivniji.

“Poljski BDP 1995. godine po glavi stanovnika iznosio je 13.600 dolara u današnjem novcu – oko 36 posto britanskog i otprilike isto kao i brazilski. Danas je ta brojka za Poljsku 44.500 dolara, ili 81 posto našeg. Uskoro bi se mogao izjednačiti. Od kraja 2019. godine britanski BDP po glavi stanovnika porastao je za manje od jedan posto u realnim američkim dolarima. Poljski je porastao za gotovo 18 posto, gotovo dvostruko više od američkog”, piše Times.

Kako je Poljska to postigla?

“Od pada komunizma, okrenula se Zapadu: umjesto prodaje državne imovine malom broju bogatih pojedinaca, Poljska je održavala javne ponude i podsticala strano vlasništvo. U novije vrijeme uživala je u pogodnostima članstva u EU, ali je zadržala vlastitu valutu.

mladih talenata u zemlje poput Velike Britanije i Njemačke bio je problem tokom 2010-ih, ali nekoliko faktora je preokrenulo stvari.

Od 2019. godine Poljska ima niži porez na dohodak za radnike mlađe od 26 godina; nedavna studija je pokazala da je to treća najbolja evropska zemlja za život mladih odraslih osoba. Proizvodnja, predvođena proizvodnjom automobila, ostaje važna, ali njen tehnološki sektor cvjeta, s mnogim radnicima koji su se vratili iz inostranstva. Plate, prilagođene cijenama, sada su rame uz rame s onima u Italiji”, navodi se u analizi.

I dok će Britaniji trebati decenija da poveća izdvajanja za odbranu na 3,5 posto BDP-a, Poljska je to učinila gotovo preko noći.

“Ove godine se očekuje da će potrošiti ekvivalent od 4,5 posto svoje ekonomije na vojsku, u odnosu na 2,2 posto u 2022. godini. Finansirana je zaduživanjem, koje je do nedavno bilo skromno: dug se kretao oko 50 posto, u poređenju sa 96 posto ili više u Britaniji, Americi i drugdje. Dakle, poljska ekonomija brzo raste. Zar to nije ono što bismo očekivali?

Ekonomisti često govore o ‘sustizanju rasta’ – teoriji da siromašnije zemlje rastu brže. Imaju mnogo jednostavnih načina za povećanje produktivnosti, poput kupovine bolje opreme i ulaganja u bolju obuku osoblja. Bogatije zemlje poput Britanije su (navodno) sve to već uradile. Jedini način da poboljšamo našu ekonomiju, kaže teorija sustizanja, jeste novim tehnološkim otkrićima”, pojašnjavaju.

Međutim, detaljniji pogled na brojke rasta sugerše da Britanija, ali i druge zemlje Zapadne Evrope možda ima više toga da nauči od Poljske nego što se misli.

Podaci iz EU prate ekonomsku aktivnost sve do regionalnog nivoa. Upečatljivo je da otkrivaju da su mnoge dijelove Britanije pretekla uspješnija područja Poljske. Širi region Varšave ima BDP od 67.000 evra po glavi stanovnika, prilagođen cijenama, što je bolje samo od centralnog Londona.

“Glavni gradovi obično imaju snažne ekonomije. Ipak, 12 od 17 poljskih regija sada je bogatije od zapadnog Walesa, najsiromašnijeg dijela Britanije. Dolnoslaskie – ili Donja Šleska – na jugozapadu Poljske je u boljoj situaciji od Velikog Manchestera. U stvari, ako bismo izuzeli London, britanski proizvod po glavi stanovnika bio bi samo tri posto veći od poljskog.

Zaboravite na sustizanje – u nekim aspektima Poljska je već ispred. Zemlja ima brži mobilni internet, jeftiniju električnu energiju i više brzih željeznica. Britanija je dovoljno bogata da razvije složene zakone o planiranju, primjećuje David Lawrence iz think-tanka

Centar za britanski napredak, zemlje u razvoju poput Poljske grade jednostavno zato što to smatraju bitnim za prosperitet”, ističu iz ovog lista.

Na kraju, iz Timesa ističu kako Velika Britanija postaje država koja treba sustizati druge.

“Britanija već decenijama govori o trećoj pisti na aerodromu Heathrow: najnoviji prijedlozi će koštati 49 milijardi funti i biti završeni 2040. godine. Poljska očekuje da će do početka 2030-ih otvoriti novo centralno transportno čvorište – sa dvije piste i brzom željezničkom vezom, koja će opsluživati ​​45 miliona putnika godišnje – za 30 milijardi funti. Kada su u pitanju investicije, posebno u njenim regijama, možda je Britanija zemlja koja treba da sustigne”, zaključili su.

(Klix) Foto: Wikipedia

Evropski pejzaž doživio je značajne promjene od 2015. godine, kada su stotine hiljada ljudi krenule ka Evropskoj uniji (EU) u potrazi za bezbjednijim i boljim životom.

– Oni će se snaći – izjavila je tada njemačka kancelarka Angela Merkel nagovještavajući da će Evropa uspjeti da se izbori sa sve većim brojem izbjeglica i migranata.

Međutim, eksperiment nekoliko evropskih zemalja, poput Njemačke, da otvaranjem vrata migrantima riješe demografske i ekonomske izazove, pokazao se kao neuspješan, a prema mišljenju mnogih stručnjaka, čak prijeti da ugrozi stabilnost Starog kontinenta.

Demografi upozoravaju da bi ova migrantska kriza mogla biti jedan od najznačajnijih događaja koji su oblikovali Evropu od kraja Drugog svjetskog rata, možda čak i od pada Berlinskog zida i završetka hladnog rata.

IZAZOVI

Evropa se već decenijama suočava sa ozbiljnim demografskim problemima: padom nataliteta, starenjem stanovništva i nedostatkom radne snage. Prosječna stopa fertiliteta u Evropskoj uniji iznosi samo 1,5 djece po ženi, što je znatno ispod praga od 2,1 djeteta potrebnog za prirodnu reprodukciju stanovništva.

Prema podacima Evrostata, Evropska unija bilježi negativan prirodni priraštaj, sa više smrtnih slučajeva nego rođenja – oko 1,3 miliona više smrti godišnje. Ovi trendovi doveli su do prognoza da bi stanovništvo ove unije do 2100. godine moglo pasti na samo 295 miliona, u poređenju sa sadašnjih 450 miliona.

Starenje stanovništva dodatno komplikuje situaciju. Prema izvještaju Ujedinjenih nacija iz 2024. godine, 21 odsto stanovništva starije je od 65 godina, a očekuje se da će taj udio do 2050. porasti na čak 30 odsto. Ovo stvara ogroman pritisak na penzijske i zdravstvene sisteme, dok se radna snaga smanjuje.

Na primjer, u Italiji, zemlji sa najnižim natalitetom u Evropskoj uniji (1,2 djeteta po ženi), procjenjuje se da će radna snaga do 2040. opasti za 25 odsto, što će ozbiljno ugroziti već ionako poljuljanu ekonomsku stabilnost. Prema projekcijama Evropske komisije, ukupna stopa fertiliteta mogla bi se blago povećati sa 1,5 na 1,6 do 2070. godine, ali to i dalje ostaje ispod nivoa zamjene populacije.

A group of men hugging and sitting on grass next to a roadAI-generated content may be incorrect.

POSLjEDICE

Umjesto sistemskih mjera za podsticanje nataliteta i reformu ekonomskih modela, mnoge evropske zemlje krenule su prečicom – masovnim prihvatanjem migranata.

Tokom vrhunca migrantske krize 2015. godine Evropska unija primila je više od 1,3 miliona tražilaca azila, uglavnom iz Sirije, Avganistana i Iraka. Od tada, prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), u ovu zajednicu je stiglo više od 20 miliona migranata, pretežno iz regiona Bliskog istoka, Afrike i Azije.

Ipak, očekivanja da će migranti popraviti demografsku i ekonomsku sliku nisu se ispunila. Njihova integracija naišla je na brojne prepreke. Jezičke barijere, nepriznavanje kvalifikacija i kulturne razlike otežavaju zapošljavanje.

U Njemačkoj, prema izvještaju Saveznog zavoda za zapošljavanje, oko 40 odsto izbjeglica i dalje prima socijalnu pomoć pet godina nakon dolaska. Slično je i u Švedskoj, gdje je stopa nezaposlenosti među migrantima iz Afrike i sa Bliskog istoka trostruko veća u odnosu na domaće stanovništvo.

Pored toga, migranti često postaju korisnici socijalnih sistema. U Francuskoj, prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku, 60 odsto migranata iz sjeverne Afrike prima neku vrstu socijalne pomoći u prvim godinama boravka. Ovo dodatno opterećuje ionako krhke socijalne sisteme, dok istovremeno povećava zavisnost od uvozne radne snage.

BERLIN I KELN

Međutim, pokazalo se da to nije jedini problem. Masovni priliv migranata iz kulturno različitih sredina počeo je da utiče i na etničku, vjersku i kulturnu strukturu evropskih društava.

Prema Evrostatu, devet odsto stanovništva Evropske unije čine osobe stranog porijekla, a projekcije ukazuju da bi taj udio do 2050. godine mogao dostići čak 20 odsto.

U Njemačkoj, koja je 2015. primila više od milion migranata, udio stranaca porastao je sa devet na 15 odsto, što je oko 12,5 miliona ljudi, dok neke analize ukazuju da je stvarni broj blizu 17 miliona ako se uračunaju osobe sa migrantskim porijeklom.

U urbanim centrima poput Berlina, Frankfurta ili Kelna određene četvrti imaju udio migranata i do 50 odsto, gdje su jezici poput turskog, arapskog ili kurdskog često dominantni, a kulturne prakse znatno odstupaju od tradicionalnih.

FRANCUZI I BRITANCI

Francuska, sa 12 odsto stanovništva migrantskog porijekla, uglavnom iz sjeverne Afrike, takođe se suočava sa izazovima u vezi sa sekularizmom i integracijom. Muslimani čine oko devet odsto populacije, što je dovelo do tenzija u vezi s nošenjem hidžaba, rodnom ravnopravnošću i sekularnim obrazovanjem. U predgrađima Pariza migrantske zajednice često žive izolovano, stvarajući tzv. paralelna društva.

Velika Britanija, iako više nije dio Evropske unije, nije imuna na ove izazove. Iako su migranti doprinijeli popunjavanju radnih mjesta u sektorima poput zdravstva i građevinarstva, pritisak na zdravstveni sistem i stambeni fond je ogroman. Prema projekcijama Oksfordskog univerziteta, “bijeli Britanci” bi do 2060. mogli postati manjina u Engleskoj, što podstiče debate o identitetu i koheziji društva.

Kada je u pitanju Italija, sa natalitetom od samo 1,2 djeteta po ženi, ona prima oko 200.000 migranata godišnje, što je povećalo udio Afrikanaca i Arapa sa pet na 10 odsto. Na Siciliji i u Kalabriji, gdje migranti čine do 15 odsto stanovništva, lokalni političari upozoravaju na “kulturnu eroziju” i porast nelegalnih naselja.

TEORIJA ZAVJERE ILI …

Stručnjaci upozoravaju da bez sveobuhvatnih reformi, poput podsticanja nataliteta, ulaganja u obrazovanje i integraciju migranata, kao i automatizacije privrede, Evropa rizikuje dugoročnu stagnaciju.

Neki političari, posebno iz desničarskih stranaka, smatraju da se radi o projektu “velike zamjene” stanovništva. Mađarski premijer Viktor Orban smatra da migracije predstavljaju veliku prijetnju evropskom identitetu, navodeći da je na djelu takozvana zamjena stanovništva. Slično mišljenje ima i Marin le Pen, liderka francuskog Nacionalnog okupljanja. I ona godinama upozorava na gubitak francuskog identiteta zbog masovne imigracije. Na njihovoj liniji razmišljanja je i bivši lider poljske stranke Pravo i pravda Jaroslav Kačinjski koji upozorava da Evropa ne može postati poligon za eksperimente multikulturalizma koji vode do gubitka identiteta.

Inače, teoriju “velike zamjene” prvi je javno popularizovao francuski pisac Reno Kamu. On je smatrao da masovna migracija, posebno iz muslimanskih zemalja, vodi ka demografskoj i kulturnoj zamjeni evropskog stanovništva, uz navodnu podršku globalista i liberalnih elita.

DA LI JE KASNO

Sudeći prema najnovijim politikama, veliki dio evropskih vlada sve više shvata izazove i rizike povezane sa prekomjernim dolaskom migranata. Politike se mijenjaju i pooštravaju granične kontrole.

Usvojen je pakt o migracijama i azilu koji stupa na snagu od juna 2026. godine. On predviđa brže procedure za azil, veću solidarnost među članicama i pooštrene deportacije za one čiji zahtjevi budu odbijeni.

Od oktobra ove godine uveden je i digitalni sistem za praćenje ulazaka u Šengen zonu i izlazaka iz nje. Takođe, planirano je pravljenje “return habsa” – prihvatnih centara za migrante, ali na prostorima zapadnobalkanskih zemalja.

Da li je Evropa zakasnila? Saznaće za koju deceniju, a možda i prije. Problem je samo što svoj neuspjeli eksperiment sada pokušavaju izvesti na prostore Balkana, pa i u BiH. U toj priči najviše prednjači Velika Britanija.

Projekcije
Evropska komisija je “izračunala” da bi stanovništvo Evropske unije, s obzirom na sve aktuelne demografske trendove, moglo do 2050. pasti na 400 – 420 miliona. Udio starijih od 65 godina premašiće 30 odsto, a radna snaga će se smanjiti za 20 do 25 odsto. Migranti će činiti od 15 do 20 odsto stanovništva.

Kancelar Njemačke Fridrih Merc izjavio je da ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski nije zadovoljan posjetom Sjedinjenim Državama.

– Posjeta nije prošla onako kako je Zelenski želio – rekao je Merc, pozivajući se na razgovor koji je imao sa ukrajinskim predsjednikom.

Istovremeno, njemački kancelar je dodao da će se zalagati za evropsku pomoć Ukrajini. Podsjećanja radi, u petak se u Vašingtonu Zelenski sastao sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom. Prema pisanju američkih medija, šef Bijele kuće jasno je stavio do znanja da Kijev neće dobiti dalekometne rakete.

Pored toga, zapadni mediji takođe su pisali da Zelenski nije ostvario svoje ciljeve, među kojima je bilo i dobijanje raketa tomahavk.