Djevojčica Ajla iz Odžaka imala je želju da dobije jednu ovcu, a od dobrih ljudi dobila je stado, koje trenutno broji 11 grla, ali će ih biti još.
Ona ne krije oduševljenje jer je njena želja ispunjena – nije, kaže, vjerovala da će se ovo desiti.
U ranijem razgovoru za Youtube kanal “Srednja Bosna danas”, ona je nagovijestila da bi voljela imati jednu ovcu. Sada ima devet ovaca i dva ovna. “Hvala ljudima. Biće toga, ako Bog da, još”, rekla je Ajla, koja je učenica osmog razreda.

Kaže da poslije nastave dođe kući, te sa bratom čuva ovce.

“Subotom i nedjeljom, takođe. Izlasci mi nisu puno bitni. Više oko ovaca brinemo. Meni ovo nije teško”, kaže Ajla, navode “Nezavisne novine”.

Djevojčica Ajla iz Odžaka imala je želju da dobije jednu ovcu, a od dobrih ljudi dobila je stado, koje trenutno broji 11 grla, ali će ih biti još.

Ona ne krije oduševljenje jer je njena želja ispunjena – nije, kaže, vjerovala da će se ovo desiti.

U ranijem razgovoru za Youtube kanal “Srednja Bosna danas”, ona je nagovijestila da bi voljela imati jednu ovcu. Sada ima devet ovaca i dva ovna.

“Hvala ljudima. Biće toga, ako Bog da, još”, rekla je Ajla, koja je učenica osmog razreda. Kaže da poslije nastave dođe kući, te sa bratom čuva ovce.

“Subotom i nedjeljom, takođe. Izlasci mi nisu puno bitni. Više oko ovaca brinemo. Meni ovo nije teško”, kaže Ajla.

Dora Lukić (17) preminula je nakon saobraćajne nesreće, a njeni roditelji su donirali njene organe.

Za svakog roditelja najteža moguća trauma na svijetu je gubitak djeteta, a u tim trenucima nezamislive boli Dorini roditelji, otac Daniel i majka Ines, donijeli su veoma tešku ali plemenitu odluku te su donirali organe svoje kćerke.

Zahvaljujući toj odluci, spasili su pet života, u Hrvatskoj i drugim evropskim zemljama. “Znao sam da bi ona to željela. Ona ne bi ni razmišljala, njoj je samo bilo važno pomagati svima, ljudima, životinjama… Tako da bi milijun posto željela donirati organe. Takva je bila, ponos naš”, rekao je za 24 sata slomljeni otac Daniel.

Podsjećamo, na Radničkoj cesti u Zagrebu 26. januara u 17.20 sati u saobraćajnoj nesreći teško je stradala srednjoškolka Dora Lukić dok je na crvenom prelazila obilježeni pješački prelaz. Na nju je naletio automobil volkswagen zagrebačkih registarskih tablica kojim je upravljala 50-godišnja žena. Uprkos velikim naporima doktora, Dora je 48 časova nakon nesreće podlegla od zadobijenih povreda u KBC-u Rebro. Imala je samo 17 godina. Pred njom je bio život, navodi 24 sata.

Poražavajući snimci sa rijeke Drine proteklih dana šire se društvenim mrežama i zgražavaju javnost, ali ne i – nadležne.
Nažalost, poznato je da se ova, nekada jedna od najčistijih rijeka „zelena ljepotica“, koja je i prirodna granica između Srbije i Bosne i Hercegovine, posljednjih godina zloupotrebljava i koristi kao plutajuća deponija.
Naime, očigledno je da, sudeći po snimcima, tone najrazličitijeg otpada dio građana odlaže, tačnije baca direktno u Drinu, kao da će ova napaćena rijeka svo to silno smeće progutati, neutralisati, izbrisati. Realnost je, nažalost, potpuno suprotna.

Đubre ne nestaje, već se množi, odnosno sve više ljudi koristi rijeku kao džinovski kontejner, a otpad postaje masovni ubica živog svijeta koji nastanjuje ovu prirodnu ljepotu. Odlaganjem smeća u rijeku ozbiljno se zagađuje zemljište i vazduh, ugrožava zdravlje ljudi i životinja i konačno uništava kompletna okolina.

FOTO: BETAPHOTO / AP

Uz video o rijeci Drini, portal Prvi Prvi na skali, objavili su na Instagramu i komentar Branislava Stankovića, istoričara iz Šapca, koji slikovito opisuje naš odnos prema prirodi, koja nam je preko potrebna, isto koliko smo i mi njoj.

„Kada čovjek ovo vidi može samo da se rasplače nad sudbinom ove zemlje kojoj nisu potrebni neprijatelji, dovoljno je imati neuređenu državu! Svi smo mi država! Odakle ovolika količina destrukcije u nama?“

Povodom najnovijih snimaka zagađenja Drine, oglasio se Akademski plenum. Oni su po ko zna koji put ponovo upozorili javnost na alarmantno zagađenje ove rijeke plutajućim otpadom i predložili rješenje u vidu uspostavljanja stacionarnog sistema za uklanjanje otpada, koji radi neprekidno (24/7), a bio bi postavljen na mjestu gdje se otpad prirodno zaustavlja.

„Takav sistem podrazumijeva usmjeravanje otpada plutajućim barijerama, mehaničko zahvatanje, kosi trakasti transporter prilagođen stvarnom sastavu otpada na Drini i direktan utovar u kamione“, naveo je Akademski plenum u saopštenju, napominjući da to nije idejno, već tehnički razrađeno i izvodljivo rješenje, koje omogućava uklanjanje više od 20 tona otpada dnevno, uz minimalne energetske i kadrovske potrebe i bez štetnog uticaja na ekosistem.

Akademski plenum ukazao je da zagađenje Drine nije nešto novo, ali je slika koja prikazuje kako se aktuelni režim odnosi prema bilo kakvom problemu u Srbiji – pušta ga da raste dok brana ne pukne.

„Svake godine, usljed porasta vodostaja i divljih deponija uz pritoke, velike količine otpada dospijevaju u Drinu i akumuliraju se kod hidroenergetskih objekata. Uklanjanje dijela tog otpada povremenim akcijama ne mijenja činjenicu da se problem ponavlja iz godine u godinu“, naveo je Akademski plenum, ističući da se zagađenje Drine ne može rješavati kampanjama, niti simboličnim intervencijama.