Odlaskom na tribinu naših političkih protivnika, suprotno politici koju zastupamo, sam je izabrao svoj politički put-jasan je Stanivuković.

Predsjednik Pokreta Sigurna Srpska Draško Stanivuković izjavio je da Goran Kuzmanović, zamjenik predsjednika Gradskog odbora u Tesliću, više nije član Pokreta Sigurna Srpska.

Odlaskom na tribinu naših političkih protivnika, suprotno politici koju zastupamo, sam je izabrao svoj politički put.
Sve što se dalje govori o ovom slučaju obične su spekulacije i nemaju nikakve veze sa zvaničnim stavovima Pokreta Sigurna Srpska- poručio je Stanivuković.

Pojasnio je pravilo PSS-a o sklapanju političkih dogovora.

-Sa mnom, kao predsjednikom Pokreta, niko iz drugih političkih stranaka, a koje nisu dio opozicionog bloka, nije pravio, niti može praviti bilo kakve dogovore. Naš put je jasan, naš pravac je poznat i od njega ne odstupamo. Kod nas nema sjedenja na dvije stolice – ili ste dio promjena ili ste izabrali stranu naših političkih protivnika-zaključio je Stanivuković.

Bogoljubu Zeljkoviću bi bilo dobro da, kada već otvara temu privatizacije, ne preskače 1998. godinu i ne računa da građani Republike Srpske imaju kratko pamćenje.

Ko je bio predsjednik Vlade Republike Srpske kada je donesen Zakon o privatizaciji državnog kapitala u preduzećima, kojim je uspostavljen pravni okvir za poslijeratnu privatizaciju u Republici Srpskoj?

Odgovor je – Milorad Dodik. Zakon je donesen za vrijeme prve Vlade Milorada Dodika i ta Vlada je potom bila izvršna vlast zadužena za njegovu primjenu. PDP ne može imati odgovornost za donošenje Zakona iz 1998. godine, jer PDP tada nije ni postojao.

Zato, ako već pravimo hronologiju privatizacije, onda je pravimo od početka. Ne može istorija privatizacije da počinje onog datuma koji nekome danas politički odgovara, a da se 1998. godina i prva Vlada Milorada Dodika jednostavno izbrišu.

A tu se priča o odgovornosti vlasti Milorada Dodika ne završava. Privatizaciju naftne industrije sprovela je Vlada Milorada Dodika!

To su činjenice koje takođe pripadaju istoriji privatizacije Republike Srpske. Zato o privatizaciji treba govoriti na osnovu dokumenata i odgovornosti svake vlade pojedinačno, a ne selektivno birati godine i preduzeća koja odgovaraju dnevnopolitičkoj priči.

A SNSD, koji je najveći dio posljednje dvije decenije bio okosnica vlasti u Republici Srpskoj, treba da odgovori i šta je uradio sa spornim privatizacijama koje je godinama obećavao da će preispitati?

I kada Zeljković danas garantuje da Elektroprivreda Republike Srpske neće biti privatizovana, onda građani zaslužuju precizan odgovor: da li to znači da neće biti prodat nijedan proizvodni dio, zavisno preduzeće, imovina niti drugi strateški resurs u sistemu Elektroprivrede?

I gdje su garancije koje su građani ranije slušali o cijeni električne energije?

Oko jedne stvari smo saglasni sa Zeljkovićem: građani treba da pogledaju činjenice i datume.

Samo neka pogledaju SVE datume i sve privatizacije. I neka počnu od 1998. godine i Milorada Dodika.

„Ugovor sa narodom“ Pokreta Sigurna Srpska važan je jer politička obećanja pretvara u konkretne obaveze sa rokovima, načinom finansiranja i rezultatima koje građani mogu da provjere.

Rekao je ovo Zoran Savanović, kandidat Pokreta Sigurna Srpska za Narodnu skupštinu Republike Srpske.

Savanović kaže da du se građani naslušali obećanja koja važe dok traje kampanja.

“Zato je važno da kažemo šta ćemo uraditi, u kojem roku, koliko će to koštati i odakle će novac doći. A kada rok istekne, nema novog obećanja, nego se polaže račun za ono što je urađeno“, rekao je Savanović.

On je naglasio da se isti princip mora primjenjivati na svaku mjeru.

„Ako obećamo trinaestu penziju, moramo obezbijediti zakonski i budžetski osnov. Ako ulažemo u zapošljavanje ili podsticaje, moramo pokazati šta smo tim novcem dobili. Narodu nije najvažnije koliko je vlast saopštila da je potrošila, nego šta je za taj novac urađeno”, ističe Savanović.

Savanović je dodao da je suština „Ugovora sa narodom“ upravo u tome da odgovornost važi i za one koji danas traže povjerenje građana.

„Ne možemo tražiti da drugi polažu račun, a da sutra za nas važe druga pravila. Obećanje, rok, rezultat i odgovornost. To je princip koji mora da važi za svaku vlast i koji će važiti i za nas“, poručio je Savanović.