Bogorodica je zaštitnica bolesnih, pa su za Veliku Gospojinu mnogi bolesnici odvođeni na izvore da se umiju.

Danas slavimo praznik Uspenja presvete Bogorodice posvećen Bogorodici koji je u narodu poznat kao Velika Gospojina.

Velika Gospojina se u mnogim porodicama u Srbiji proslavlja kao porodična slava, a često je i crkvena, ili slava cijelog sela. Zato se svi običaji u vezi sa praznicima posvećenim Majci Božijoj zasnivaju na poštovanju njenog kulta, u koji su uklopljena vjerovanja i rituali iz narodne religije. Praznik je uspomena na ovozemaljsku smrt Bogorodice i, prema jevanđeoskom predanju, dan kada se ona uznela na Nebo i predala svoj duh u ruke Spasitelja.

Predanje kaže da je Bogorodica živjela 60 godina, prema nekim izvorima 72, da je nadživjela svoga sina i kao svjedok mnogih slavnih događanja, nastavila njegovu misiju. Scena Uspenja Bogorodice obavezan je motiv u pravoslavnom fresko-slikarstvu, jer je za život i smrt Bogomajke vezan smisao hrišćanske vjere i molitve. Uspenje Bogorodice slika se na zapadnim zidovima pravoslavnih crkava. U srpskom manastiru Sopoćani, zadužbini Nemanjića iz 13. vijeka, oslikana je jedna od najljepših predstava Uspenja, sa Hristom koji u naručju drži novorođenu dušu Bogomajke, zagledan u njeno tijelo na odru.

U sceni koja prikazuje ovaj praznik, često se slika i jevrejski sveštenik Atonije, protivnik hrišćanstva, koji je namjeravao da prevrne mrtvo telo Bogorodice na odru, pa mu je arhangel Mihailo nevidljivim mačem odsjekao ruke, koje su ostale da vise na odru. Atonije se za svij grijeh pokajao, od Hrista je dobio isceljenje, primio je hrišćanstvo, zbog čega je ubijen od svojih bivših jednovjeraca.

Prema vjerovanju Srba, u periodu između dvije Gospojine (Velike i Male Gospojine) – “periodu prelaza” – važno je obaviti obrede kojima se izražava zahvalnost Bogorodici, zaštitnici žena, za rađanje djece, a zatim za rodnost i plodnost zemlje i stoke.

Vrijeme između Velike i Male Gospojine koja je 21. septembra zove se u narodu Međudnevnica, najbolji je prema narodnim periodima za branje plodova i lekovitih trava. Tada žene beru međudnevičke trave: kičicu, krlju (ricinus), hajdučku travu, papričicu ili bobicu, ugaslicu, konjski bosiljak… Ovim travama liječe se razne bolesti. Takođe, ostavljaju se i “međudnevička jaja” od živine kao najbolja za jelo i rasplod.

Po narodnom vjerovanju taj period je najbolji za branje svih plodova, a tada ne treba sklapati brakove jer mladenci neće imati sreće, a ko se razboli u te dane teško će se izliječiti. Vjeruje se da Bogorodica razume dušu svake žene posebno, razumije njenu misao, bol, patnju, želju. Zbog toga žene se posebno njoj mole za zaštitu, sreću, zdravlje i unutrašnji mir.

Uveliko se odlazi na izvore koji tada imaju ljekovito dejstvo. Bogorodica je zaštitnica bolesnih, pa su za Veliku Gospojinu mnogi bolesnici odvođeni na izvore da se umiju. U prošlosti su održavana bdenija u hramovima, ili nad izvorima vode i tada su izgovarane molitve za ozdravljenje od kostobolje i očnih bolesti.

Na Veliku i Malu Gospojinu žene poštuju veliki broj zabrana koje se odnose na obavljanje poslova u kući i oko nje. Žene idu na pričest, zato što se Bogorodica smatra zaštitnicom žena i majki. Proslavljanje Velike Gospojine u Srbiji pratili su vašari na kojima su se ljudi u prazničnom raspoloženju okupljali radi upoznavanja i druženja, ili trgovine.