Connect with us

Društvo

“VODA BIJELA KAO MLIJEKO, OVO JE UŽAS”: Otrovne materije sa jalovišta u Pljevljima rijekom stigle do Foče

Opasne materije sa deponije Rudnika olova i cinka u Pljevljima završile su u rijeci Ćehotini, koja većim dijelom prolazi kroz Crnu Goru a potom ide kroz Bosnu i Hercegovinu (BiH) gdje se kod Foče, ulijeva u Drinu.

Na tlu rudarske deponije (jalovišta) otvorila se ogromna rupa, kroz koju je opasni otpad dospio u podzemne vode, a potom u Ćehotinu.

– Od predsjednika Opštine Pljevlja smo zahtijevali da preduzmu zakonske mjere protiv odgovornih – naveo je načelnik za inspekcijske poslove Foče, Zoran Krunić za Radio Slobodna Evropa (RSE).

U svom toku Ćehotina, dužinom od 25 kilometara prolazi kroz Republiku Srpsku.

Ministarstvo energetike i rudarstva Crne Gore je naložilo rudarskoj i geološkoj inspekciji da izvrše inspekcijski nadzor, saopšteno je RSE.

Navode i da Rudnik ima sve potrebne dozvole a da od inspekcijskog nalaza zavisi koje će mjere preduzeti.

Zagađenje Ćehotine su 23. juna ove godine otkrili ribočuvari iz Sportskog kluba Lipljen.

– Voda u Ćehotini je bila bijela kao mlijeko – kazao je za RSE Enver Kadić, ribočuvar koji je napravio video snimke zagađenja, pozvao inspektora za vode i obišao jalovište:

– Tada je ono već bilo napunjeno i rupa se nije vidjela. Iz Rudnika su pustili vode i vjerovatno pokušali to stanje da normalizuju – kazao je Kadić.

Zbog zagađenja je dio ekologa iz Pljevalja zatražio istragu i kazne za odgovorne.

Ko sve istražuje ekološki incident
Centar za ekotoksikološka ispitivanja je jedina ustanova u Crnoj Gori za ispitivanje svih elemenata životne sredine, među kojima površinskih, podzemnih i otpadnih voda.

Analiziramo uzete uzorke površinskih voda sa tri lokacije Ćehotine. Rezultati ispitivanja će biti dostavljeni inspekciji za vode, i naručiocu posla, u roku od osam dana – odgovorili su iz Centra na upit RSE.

Iz Uprave za vode u odgovorima RSE navode da je njihov inspektor za zagađenje saznao 23. juna uveče i dao Centru nalog da uzme uzorke iz Ćehotine.

– Konstatovao je da iz izvora Badanj, uz desnu obalu rijeke, izvire zamućena voda koja ulijevanjem u rijeku zamućuje Ćehotinu nizvodno od ovog izvora”, navode iz Uprave za vode.

Tvrde da je o zagađenju obaviješteno Ministarstvo zdravlja, Direktorat za zdrastveno-sanitarnu inspekciju, Sekretarijat za inspekcijske poslove i Ministarstvo energetike i rudarstva.

U ovom trenutku nadležne institucije na terenu prikupljaju sve podatke za cjelovitu analiza stanja.

– U slučaju zagađenja investitor snosi odgovornost i u obavezi je da uzroke nastalih šteta i svih posljedica otkloni – tvrdi Uprava za vode.

Odmah po saznanju o incidentu, državna Agencija za zaštitu životne sredine na teren je poslala ekološke inspektore – nekoliko dana posle izlivanja opasnih materija

– S obzirom na to da se radi o rijeci, postoji vjerovatnoća da se ne može, sa sigurnošću, utvrditi narušenost kvaliteta vode, jer se radi o tekućoj vodi – kazao je Milan Vlahović iz Agencije na upit RSE.

Vlahović je precizirao da će nadležni utvrditi kako je došlo do zagađenja, da li je za to odgovoran Rudnik olova i cinka, kolika je šteta i propisati mjere za sanaciju.

– Da se eventualno nastale negativne posljedice ublaže na mjeru najbližu prvobitnom stanju.

Ukoliko se ispostavi da je Rudnik uzrok zagađenja, Vlahović kaže da je jedna od mogućih mjera, privremeno zatvaranje dok uslovi rada Rudnika ne budu bezbjedni za zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Šta kažu u Rudniku, a šta ekolozi
Direktor pljevaljskog Rudnika olova Petar Vraneš za RSE kaže da su ih o zagađenju Ćehotine obavijestili ribočuvari, a da su oni prije toga zapazili pad nivoa vode na deponiji za odlaganje rudarske jalovine.

Kaže da je tlo ispod jalovišta bilo pripremljeno i zaštićeno po standardima, sa nepropusnom folijom, koja sprečava da otrovne hemikalije dođu u kontakt sa zemljištem.

– Pripremali smo taj teren, sa teškim mašinama, valjak je to pripremao, prije postavljanja folije. Tu od kiše bilo vode, koju smo pumpama izvlačili da bi stavili foliju.

Smatra da je do otvaranja rupe u tlu deponije došlo zbog poroznosti terena na tom području. Jalovište se koristi nepunu godinu. Vraneš vrdi da je to prvi ekološki incident te vrste.

Kaže da će nadležni utvrditi da li je do zagađenja posledica oticanja otpadnih materija sa jalovišta.

Rudnik olova i cinka posluje preko crnogorske kompanije Gradir Montenegro, koja ima koncesiju za kopanje rude a vlasnik je poljska kompanija ZGH Bolesav.

Ekolozi o zagađenju Ćehotine
Ekolozi nevladine organizacije Breznica iz Pljevalja tvrde suprotno:

– Uprava rudnika daje nemušta i sramotna objašnjenja, u kojima priznaje da ne zna kako je došlo do propadanja terena, iako je poznato da se jalovište nalazi na poroznom, seizmički nestabilnom tlu – navode u saopštenju.

Kažu da je riječ o zagađenja koje se “pokušalo sakriti”.

– Ekološki incident koji se dogodio na deponiji Rudnika je samo još jedan u nizu katastrofalnih propusta, koji se ponavljaju iz godine u godinu, a da za to niko ne odgovara – piše u saopštenju.

Smatraju da je riječ o veoma ozbiljnom zagađenju i pozivaju nadležna ministarstva da se oglase.

– To je posljednja ‘kap koja je prelila čašu’ u nizu ignorisanja, ćutanja i nečinjenja institucija. Posebno je alarmantno, što je zagađenje prešlo i van granica Crne Gore. Više ne trujemo samo sebe – trujemo i region – naveli su ekolozi iz Breznice.

Šta je preduzela Foča
A sa druge strane granice, iz susjedne Republike Srpske, pozivaju crnogorsku stranu na odgovornost.

Načelnik za inspekcijske poslove Foče, Zoran Krunić navodi da su se zvanično obratili predsjedniku opštine Pljevlja, Dariju Vranešu:

– Da nam odgovori šta je uzrok nastalog zagađenja Ćehotine i šta je preduzeto da se ta situacija sanira.

Krunić kaže da su pomoć zatražili od Inspektorata Republike Srpske jer opština Foča nema ekološke i inspektore za vode.

– O daljim koracima ne možemo govoriti dok iz Instituta za vode u Bijeljini ne dobijemo analizu tri uzorka vode iz Ćehotine – kazao je Krunić.

U Bijeljini se nalazi Institut za vode, koji je akreditova ustanova za ispitivanje kvaliteta voda u tom dijelu BiH.

RSE od 26. juna nije dobio odgovore iz Ministarstva ekologije i ekološke inspekcije na pitanje, šta su preduzeli povodom zagađenja Ćehotine i aktuelne situacije na jalovištu Rudnika olova i cinka.

Related Topics:

Društvo

LJETO NE ODUSTAJE Vrijeme pakleno vruće, temperature do 38 stepeni Celzijusovih

U Republici Srpskoj i Federaciji BiH i sutra će biti vruće i pretežno sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost i temperaturu vazduha do 38 stepeni Celzijusovih.

Jutro će biti umjereno do pretežno oblačno, na sjeveru i u Semberiji sunčano. U prijepodnevnim časovima uslijediće djelimično razvedravanje od istoka i biće sve sunčanije, saopšteno je iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Poslije podne i uveče moguć je razvoj oblačnosti koji će lokalno donijeti prolaznu kišu i pljusak s grmljavinom, dok će u Krajini i Posavini biti uglavnom sunčano. Uveče i tokom noći sa subote na nedjelju promjenljivo oblačno, uz moguću prolaznu kišu ili pljusak na sjeveru.

Jutarnja temperatura vazduha iznosiće od 13 do 18, u višim predjelima od 10 stepeni, a dnevna od 31 do 38 stepeni Celzijusovih.

Duvaće slab do umjeren vjetar, istočni i sjeveroistočni, saopšteno je iz Federalnog hidrometeorološkog zavoda.

Temperatura vazduha danas u 14 časova: Čemerno 26 stepeni, Han Pijesak 27, Sokolac i Šipovo 28, Mrkonjić Grad i Gacko 29, Drvar 30, Prijedor, Srebrenica, Trebinje, Foča, Bugojno i Livno 31, Novi Grad, Bihać i Jajce 32, Bileća, Srbac, Sarajevo i Zenica 33, Banjaluka, Doboj, Zvornik i Tuzla 34, Bijeljina i Višegrad 35, te Mostar 38 stepeni Celzijusovih, prenosi Srna.

Nastavi čitati

Društvo

U BiH za DESET GODINA svaki OSMI RADNIK mogao bi biti iz NEPALA, BANGLADEŠA, INDIJE ili TURSKE

U BiH bi za deset godina svaki osmi radnik mogao biti iz Nepala, Bagladeša, Indije ili Turske ukoliko se nastavi sa negativnim demografskim trendovima i masovnim odlaskom domaćeg radno sposobnog stanovništva u neku od zapadnoevropskih zemalja.

Upozorava na ovo predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske Zoran Škrebić pojašnjavajući kako se do ovih alarmantnih podataka može doći ako se analiziraju zvanični podaci o broju rođenih, onih koji završe srednju školu i fakultet, ali i odu u penziju i na rad u inostranstvo.

Kako je pojasnio, ovi podaci otkrivaju da svake godine u prosjeku ode oko 15.000 ljudi, dok je onih koji završe srednju školu ili fakultet i počnu tražiti prvi posao tek oko 10.000.

– Trenutne potrebe poslodavaca daleko su veće od broja izdatih radnih dozvola za strance, a koji iznosi 2.000. Nama danas na godišnjem nivou nedostaje oko 5.000 radnika raznih profila. Ukoliko se nastavi sa pomenutim negativnim trendovima i u narednih desetak godina, Republika Srpska bi mogla imati manjak od čak 40.000 radnika, a kada je u pitanju BiH, taj broj bi najvjerovatnije iznosio oko 100.000. Nadam se da do ovog neće doći jer pored ekonomskog aspekta, tu su i drugi. Moramo voditi računa i o našem penzijskom sistemu. Šta kada broj onih koji su u penziji bude veći od broja zaposlenih, a blizu smo toga? Naravno, tu je i pitanje eventualne promjene demografske slike ovdašnjih prostora. Pogledajmo situaciju u pojedinim njemačkim gradovima. Sastav i profil ljudi koji u njima žive drastično se promijenio. Nisu to više isti gradovi i to izaziva sve veći bunt kod domicilnog stanovništva – istakao je Škrebić za “Glas Srpske”.

Kada je u pitanju trenutna situacija u BiH, odnosno u Srpskoj, Škrebić kaže da ona još nije toliko alarmantna kao, recimo, u Hrvatskoj, u kojoj je odobreno izdavanje dozvola za oko 100.000 radnika inostranog porijekla. Poređenja radi, godišnja kvota izdatih radnih dozvola u BiH je oko 7.300, od čega se na FBiH odnosi 4.490, a Srpsku 2.000. Među najtraženijim zanimanjima su građevinski radnici, zavarivači, bravari, kuvari, konobari i vozači, a oni koji najčešće prihvataju ove vrste poslova dolaze iz Nepala, Indije, Bangladeša i Turske.

Prema riječima Škrebića, ovi radnici na balkanske zemlje gledaju kao mi na zapadnu Evropu, jer su njihova primanja u zemljama iz kojih dolaze daleko manja od onih u BiH. Navodi i da se radi o izuzetno kompleksnom problemu kojem je neophodno ozbiljno i odgovorno pristupiti.

Kao veliki problem navodi i to što je veliki broj ljudi koji se nalaze na spisku Zavoda za zapošljavanje, u stvari, tu samo fiktivno i da se ta lica u velikom broju ne odazivaju na pozive poslodavaca.

– Mislim da trenutno na tom spisku ima oko 53.000 ljudi, ali od ovog broja, izuzetno je mali broj onih koji uistinu traže posao. Bilo je slučajeva da se na objavljene oglase za posao niko ne javi. I to je jedan negativni trend u gotovo svim opštinama i gradovima. Šta onda da poslodavci rade? Moraju se okretati uvozu radne snage – kaže Škrebić.

Kada su u pitanju najugroženiji sektori, odnosno oni u kojima je evidentan najveći nedostatak, to su građevinarstvo i prerađivačka industrija, ali ovaj problem se, upozorava, poput virusa širi i na druge privredne sektore. Navodi da se radi o problemu koji nije prisutan samo na ovdašnjim prostorima već i u cijelom regionu, pa i u zemljama članicama Evropske unije.

– Irci odlaze u Ameriku. Hrvati odlaze u Irsku, njihova mjesta popunjavaju, recimo, ljudi iz BiH, dok kod nas dolaze Azijci. Ekonomska kriza pokrenula je ove migracione tokove i pitanje je kada će se i kako oni završiti. Bilo bi lijepo da ne moramo uvoziti radnu snagu, ali takva je situacija. Svi moraju da shvate da privreda ne smije da trpi i stagnira zbog nedostatka radnika na domaćem tržištu. Da li je uvoz radnika najbolje rješenje? Naravno da nije, ali poslodavci su prinuđeni na tako nešto – navodi Škrebić.

Dodaje i da situacija u BiH još nije politički i ekonomski dobra da bi “natjerala” one koji su otišli i da se vrate. Pojašnjava da se radi o jednom višegodišnjem procesu, navodeći primjer Poljske kojoj je trebalo desetak godina da stabilizuje prilike u zemlji i zabilježi veliki povratak radnika iz inostranstva u zemlju.

– Kada je ova zemlja ušla u Evropsku uniju, zabilježen je veliki odliv radne snage. Otišlo je čak oko dva miliona poljskih radnika, prvenstveno u Njemačku. Tek prije godinu ili dvije ti ljudi su počeli da se vraćaju. Jedan od presudnih uslova za tako nešto, pokazalo se, bio je rast plata, ali i veliki privredni bum, pogotovo u sektoru tehnologija. Šta je nama činiti? U rješavanje ovog problema treba da se uključe svi, od poslodavaca, preko sindikalista do predstavnika Vlade. Naravno, u tu raspravu potrebno je uključiti i ekonomiste. Moramo pronaći sistemsko rješenje uz uzimanje u obzir nasušnih potreba privrede. Ako budemo samo pričali i čekali da se ovaj problem sam riješi, bojim se da nas ne čeka svijetla budućnost i mogle bi se obistiniti naše crne procjene da bi za deset godina Republika Srpska mogla imati manjak od 40.000 radnika – kaže Škrebić.

Generalni sekretar Saveza sindikata Republike Srpske Danko Ružičić smatra da je čitava ova priča o uvozu radne snage preuveličana od strane poslodavaca te su, u stvari, oni na spisku onih koji nose dobar dio odgovornosti za sadašnje stanje i odlazak velikog broja radnika sa ovih prostora.

– Poslodavci već pet godina pričaju o nedostatku radne snage i prave računice koliki će biti deficit. Ali, ako je to toliki problem, zašto za ovu godinu nisu tražili povećanje kvote od 2.000? Moramo biti svjesni toga da mi nismo područje koje je interesantno radnicima sa Dalekog istoka. I kada neko dođe, to uglavnom bude privremeno. U velikom broju slučajeva im budemo i jedna vrsta tranzitne zone, da odu, recimo, u Hrvatsku ili neku drugu evropsku državu, iako i ovdje dobijaju daleko veće plate od onih koje bi imali u svojim državama. I treba znati da se uglavnom radi o pomoćnim radnicima i niskokvalifikovanim – kaže za “Glas” Ružičić.

Za ove radnike, kako navodi, vrijede ista pravila kao i za domaće i oni su uglavnom prijavljeni na minimalac.

Navodi i da, kada bi poslodavci znali da nagrade zaposlene adekvatnim ličnim primanjima, ne bi bilo potrebe za uvozom radne snage koja je, kako dodaje, i dalje simbolična kada je u pitanju Republika Srpska.

– Plate koje oni daju male su i nedostatne da bi se mogli pokriti svi troškovi, da bi neko mogao normalno organizovati svoj život i stvarati porodicu. Znači, problem o kojem govore poslodavci nije samo matematika i igra cifara. Oni moraju da shvate da im nije dobro to što svojim radnicima govore: “Ako vam nije dobro, idite na drugo mjesto”. I kada ti radnici odu, onda se oni češu po glavi. Ne može to tako. Stoga ne treba da čudi kada čujemo da jedan broj domaćih radnika kaže da neće da radi za sadašnju platu – navodi Ružičić.

Dodaje i da Republika Srpska, odnosno BiH ne može doživjeti sudbinu Hrvatske, ali i da bi trebalo da bude nađeno rješenje kako da se ljudi koji su otišli sa ovih prostora stimulišu na povratak, jer nismo toliko bogata zemlja da školujemo kadrove koje onda izvozimo na zapad.

Kada je u pitanju pomenuta Hrvatska, ona je u proteklih desetak godina izgubila više od 400.000 ljudi zbog negativnih demografskih trendova i iseljavanja. To je onda podstaklo uvoz radnika te je tako od početka ove godine do danas u toj državi izdato više od 100.000 dozvola za boravak i rad stranim državljanima. Najviše ih je u sektoru turizma i građevinarstva, ali i prevoza i trgovine. Interesantno, najviše je Nepalaca, a na drugom i trećem mjestu su državljani BiH i Srbije. Ima tu i Filipinaca, Egipćana, Uzbekistanaca, ali i ljudi iz Indije i Bangladeša. Kada je u pitanju Srbija, u njoj trenutno radi oko 52.000 radnika iz Rusije, Kine, Turske, Nepala i Šri Lanke.

Bijeg u bolje
Kada je riječ o platama radnika u zemljama iz kojih najviše dolaze na ove prostore, prosječna zarada u Turskoj iznosi oko 780 maraka, a u Nepalu oko 400. Postotak ljudi koji rade u ovoj zemlji kreće se samo oko 40 odsto. Slična situacija je i kod radnika koji dolaze iz Bangladeša. Prosječna plata iznosi 26.000 bangladeških taka ili nešto manje od 390 maraka. Kada je u pitanju Indija, to iznosi 670 maraka. Prema podacima Ujedinjenih nacija, više od 250 miliona Indijaca preživljava sa manje od dva dolara dnevno.

Nastavi čitati

Društvo

Firma “SILIKON” kod MRKONJIĆ GRADA gasi POGON – bez POSLA ostaje 95 RADNIKA

Italijanska kompanija R-S “Silikon” kod Mrkonjić Grada zatvorila je pogon i bez posla ostaje 95 radnika.

Razlozi su povećanje cijene električne energije i problemi na evropskom tržištu.

“Bez posla ostaje 95 radnika, a privreda bez još jednog značajnog pogona, a vlast ne reaguje. Za to vrijeme privreda dobija najave da bi struja, odnosno mrežarina uskoro mogla biti još skuplja”, piše BHRT.

U otvorenom pismu na društvenim mrežama oglasio se direktor fabrike.

Jelena Kuridža, direkto “”Metalleghe Silicona” d.o.o. Mrkonjić Grad, kaže da uprkos izuzetno teškim uslovima poslovanja u posljednje dvije godine, divljajućim cijenama struje, kolapsu evropskog tržišta i svim drugim izazovima, nikada nismo prestali brinuti o svojim radnicima.

“Kako smo dostojanstveno radili, tako smo i dostojanstveno započeli proceduru otpuštanja”, navodi ona.

Vlast o ovom pitanju nije ništa uradila, tvrdi sagovornik BHRT koji su ostali uskraćeni za odgovore na postavljena pitanja.

“Obzirom da sam ja istraživao svako preduzeće i svakog giganta, dešavalo se čak i da avansno uplaćuju struju kada Elektroprivreda RS uđe u probleme i da zamole Silicon da im unaprijed uplate struju, pa su kasnije to preklapali i puštali preko računa”, tvrdi Sergej Milanović, aktivista i bivši odbornik u SO Mrkonjić Grad.

Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, smatra da je poražavajuće da su odlučili da zatvore fabriku, a da u međuvremenu ni lokalna zajednica, ni Vlada nisu ni pokušali da nađu rješenje za taj problem

“Ne da nemate novca na računu da investirate u nove energetske objekte, nego se i zadužujete skoro na mjesečnom nivou, tražeći garancije Vlade RS, bez kojih banke ne žele da daju čak ni male kredite ili pozajmice Elektroprivredi RS i njenim zavisnim preduzećima”, ističe Siniša Vukelić, glavni i odgovorni urednik portala Kapital.

Podsjetimo, fabrika R-S Silikon u Mrkonjić Gradu otvorena je 2015. godine u okviru italijanske grupacije Metalleghe. Tada je objavljeno da je u projekat uloženo 80 miliona maraka.

U januaru 2023. ugašena je proizvodnja i u Jajcu.

Nastavi čitati

Aktuelno