Connect with us

Društvo

ZABRANA TELEFONA NA RADNOM MJESTU? Istraživanje dovelo do zaključka koji je mnoge iznenadio

Brojna dosadašnja istraživanja već su više puta pokazala koliko postajemo zavisni od ekrana, a posebno od mobilnih telefona.

Ekrani oduzimaju privatno, odnosno slobodno vrijeme koje bi ljudi, umjesto da provode družeći se uživo, šetajući u prirodi ili radeći nešto korisnije, mogli da iskoriste drugačije, ali ga provode zatvoreni između četiri zida, zadubljeni u sadržaj na telefonu. Slična situacija često se dešava i tokom radnog vremena, posebno kod onih koji rade od kuće, gdje im konstantne notifikacije, pozivi, poruke i pregledanje objava na društvenim mrežama kradu vrijeme koje bi trebalo da posvete poslu.

Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti da se telefon ostavi po strani, dalje od sebe, kako bi se zaposleni lakše fokusirali na rad. U teoriji to zvuči dobro, ali pitanje je šta bi se dogodilo u praksi – da li bismo vrijeme koje trošimo na telefonu zaista iskoristili za duži fokus na posao ako on nije kraj nas?

Malo istraživanje koje je obuhvatilo samo 22 osobe (uglavnom žene starosti između 22 i 31 godine), objavljeno u naučnom časopisu Frontiers, pokazalo je da prokrastinacija, odnosno odugovlačenje s poslom, više nije problem samo jednog uređaja – telefona. Kako je objasnio Maksi Hajtmajer sa Londonske škole ekonomije, problem zapravo leži u našim navikama i rutinama koje smo stekli korišćenjem različitih uređaja.

Dakle, ako smo navikli da stalno prekidamo posao i odlažemo obaveze zbog telefona, njegovo uklanjanje ne znači da ćemo se potpuno posvetiti radu – već ćemo pronaći drugi način ili uređaj kako bismo nastavili da skrećemo pažnju sa zadataka.

Učesnici istraživanja proveli su dva dana radeći sami u sobi sa odličnom zvučnom izolacijom, koristeći uređaje koje inače koriste, bez menjanja podešavanja notifikacija na telefonima. Jedna grupa držala je telefone na svom stolu, dok ih je druga ostavila na udaljenom stolu, van domašaja ruke. Osobe iz druge grupe zaista su manje koristile telefone, ali su se umjesto toga okrenule laptopovima, provodeći vrijeme na njima slično onome što bi inače radili na telefonima.

Dakle, nije sam uređaj ključni problem – problem je u tome što su ljudi navikli da stalno prekidaju ono što rade zbog obaveštenja i sadržaja na ekranima, bilo da se radi o telefonu ili računaru. Razlog zbog kojeg nam je sadržaj na telefonu toliko primamljiv je jasan, objašnjava Hajtmajer – velike kompanije kreiraju taj sadržaj s namerom da profitiraju od našeg neuspjeha da odolimo iskušenju da ga konzumiramo

Društvo

KAO DA NIJE MAJ! Јutro na Sokocu jedno od najhladnijih u posljednjih 65 godina

Sokolac je jutros bio najhladniji sa minus 3,7 stepena Celzijusova, a tokom proteklih 65 godina samo je četiri puta temperatura vazduha bila niža, saopštio je Republički hidrometeorološki zavoda.

Iz Zavoda su napomenuli da je Sokolac zbog svojih geografskih karakteristika poznat kao mražište i mjesto koje ima vrlo nisku minimalnu temperaturu.

Takođe, uobičajena je i pojava za Sokolac u maju da bude slabog mraza uz minimalnu temperaturu malo ispod nule. Od 1961. godine do danas, mraz je u maju registrovan tokom 49 godina.

“Ipak, minimalna temperatura od minust 3,7 stepeni nije bila česta pojava. U periodu od 65 godina samo je četiri puta bilo hladnije nego 18. maja ove godine, i to 2011, 2018. i 1978. i 1962. Godine”, naveli su iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Ujedno, dodali su da je ovo i najkasniji datum u maju sa pojavom ovako niske temperature.

Na Sokocu su 6. maja 2011. izmjerena minus 4,3 stepena, 8. maja 2019. minus 4,2, 13. maja 1978. minus 4,2 i 1. maja 1962. minus četiri stepena Celzijusova.

Iz Zavoda su napomenuli da je u noći 15. na 16. maj jačao uticaj ciklona sa sjeveroistoka Evrope koji je omogućio priliv znatno hladnijeg vazduha do ovog regiona.

Znatno hladnije bilo je 16. i 17. maja, pogotovo tokom noći i jutra, a jučerašnje jutro je bilo hladno, ali zbog oblačnijeg vremena ne previše i temperatura se u brdsko-planinskim predjelima zadržala oko nule.

Protekle noći, kako su istakli meteorolozi, bilo je vedro što je pogodovalo padu temperature ispod nule u većini brdsko-planinskih predjela.

Nastavi čitati

Društvo

“HOROR EKSKURZIJA! Pokvaren autobus “Halilovića”, isti prevoznik NEDAVNO IMAO STRAŠNU SAOBRAĆAJKU U HRVATSKOJ!

“Poslati dijete na ekskurziju vjerujući da je u sigurnim rukama, a onda saznati da je već u Lipiku autobus stao zbog teškog kvara? Ovo je skandal, ovo je ludilo! Ovo je direktno ugrožavanje života naše djece!” – počinje svoju izjavu očajna majka djevojčice iz Medicinske škole u Banjoj Luci.

Naime, autobus kojim je krenula grupa učenika ka Italiji stao je već u Hrvatskoj – tačnije u Lipiku – zbog, kako tvrde, “izgorjele lamele”. Djeca i profesorice su tri sata čekali pomoć na putu, bez ikakve jasne informacije, dok su druga dva autobusa nastavila dalje, bez imalo obzira što je jedna grupa ostala zaglavljena uz cestu.

Ali, šokantno je ono što dolazi nakon toga.

Autobus pripada prevozniku Halilović, koji je, kako ističu roditelji, samo nekoliko dana ranije imao TEŠKU SAOBRAĆAJNU NESREĆU na autoputu u Hrvatskoj sa VIŠE SMRTNIH ISHODA!

“Ko je dozvolio da upravo taj prevoznik vozi našu djecu? Ko je potpisao taj ugovor? Da li neko normalan roditelju može reći da je autobus, koji je bukvalno juče učestvovao u tragediji, danas bezbjedan za djecu? Pa nije ovo prevoz krompira – ovo su NAŠA DJECA!” – ogorčeno poručuje majka.

Nakon “krpljenja” autobusa, djeca su nastavila put, ali problemi nisu stali. Voda je počela curiti iz ventilacije, dodatno unoseći paniku među učenike i dvije profesorice koje, potpuno same, pokušavaju održati smirenost u haosu za koji nisu krive.

Agencija Kompas, koja je organizator puta i koja je, prema riječima roditelja, uredno naplatila ekskurziju, angažovala je ovog prevoznika uprkos svemu.

“Gdje su odgovorni iz agencije? Gdje je direktor škole? U drugom autobusu, naravno – nastavio put, a koleginice i djeca neka se snalaze! Nedostupan, nezainteresovan. Da ovo vidi pokojni Mirko Jović, koji je Medicinsku školu vodio kao instituciju, vjerovatno bi se prevrnuo od muke!”

Zbog ogromnog kašnjenja, djeca neće ni posjetiti Trst, iako su taj izlet uredno platili. Roditelji su ogorčeni, bijesni i uplašeni.

“Nije više ni pitanje da li će vidjeti Trst. Samo neka se živi i zdravi vrate kući! Profesorice koje su sa njima imaju svoju djecu koja ih čekaju! A mi? Da ćutimo dok neko stavlja našu djecu u smrtne autobuse koji su juče ubijali po autoputu? Je li to taj evropski standard? Gdje je ministarstvo, gdje su inspekcije?”

Roditelji traže hitnu reakciju svih nadležnih institucija i traže da se odgovorni imenuju i kazne. Ekskurzije nisu eksperiment, i djeca nisu zamorčići!
Banjaluka24

Nastavi čitati

Društvo

Njihova ljubav bila je JAČA I OD SMRTI! Na današnji dan prije 32 godine poginuli Admira i Boško

Na današnji dan 1993. godine, poginuli su Admira Ismić i Boško Bato Brkić, sarajevski Romeo i Julija.
Beskrajno su se voljeli, spremali vjenčanje, a nakon godinu dana od početka rata odlučili su napustiti Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.

Jedini izlaz iz Sarajeva bio je preko Vrbanja mosta. Tog kobnog 18. maja 1993. dvoje zaljubljenih krenuli su u slobodu, došavši oko 17 časova do mosta Vrbanja.
Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak pogodio je Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška i zagrliti ga. Koji minut kasnije je izdahnula.

Njihova tijela su sedam dana ležala nasred mosta.

Nekoliko dana kasnije Admira Ismić i Boško Brkić su prvo sahranjeni na groblju u Lukavici. Poslije su njihova tijela prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije sprovedena, prenosi Avaz.

Nastavi čitati

Aktuelno