Connect with us

Društvo

Zakoni evropski, a RADNICI KAO ROBOVI: Ko i kako štiti radnička prava u Srpskoj

Na papiru sve je skoro savršeno. Zakoni u Srpskoj zabranjuju mobing, garantuju zaštitu bezbjednosti i zdravlja radnika i pravo na dostojanstven rad. Ali, šta radnika može snaći u zemlji evropskih zakona vidjelo se nedavno na snimku koji je zgrozio javnost.

Podsjećamo, na bezninskoj pumpi „Nešković“ u Bijeljini nadzorne kamere su zabilježile kako vlasnik lanca pumpi Dragan Nešković vrijeđa i napada svog radnika, gađa ga čašom, a potom ga tjera da na licu mjesta skine majicu s logom firme.

Ispostavilo se da napadnuti radnik nije bio prijavljen.

Krivična prijava

Radnik je podnio krivičnu prijavu protiv bahatog poslodavca.

Za neke je ovo tek usamljen incident, na osnovu kojeg ne treba izvoditi zaključke o stanju radničkih prava u RS.

Drugi tvrde da ovaj slučaj izuzetan samo po tome što je „isplivao“ u javnost, dok mnogi primjeri mobinga, bezočne eksploatacije i kršenja elementarnih prava radnika ostaju skriveni.

Međutim, ključno je pitanje šta rade institucije, organizacije za zaštitu ljudskih prava i sindikati i da li je sud jedino mjesto gdje radnici mogu da se bore za pravdu.

Goran Stanković, generalni sekretar Saveza sindikata RS, kaže kako je praksa pokazala da je upravo sudovanje najdjelotvornije sredstvo za zaštitu radičkih prava.

– Naravno, sud je posljednja instanca. U zaštiti prava radnika, prvenstveno članova Saveza sindikata RS, mi prvo pokušavamo naći rješenje kroz dogovor s poslodavcem ili preko Agencije za mirno rješavanje radnih sporova – kaže Stanković.

Međutim, u tim procesima potrebna je volja poslodavca da se problem riješi, a toga najčešće nema. Tako sve završi prijavom inspekciji i na kraju sudskim postupkom, ukoliko se radnik usudi da tuži poslodavca.

Smrt na poslu

U svim ovim postupcima članovi Saveza sindikata RS imaju besplatnu pravnu pomoć, uključujući i zastupanje na sudu.

Iskustva Sindikata pokazuju da se Zakon o zaštiti na radu najmanje primjenjuje i najčešće krši, ali to je rijetko povod za tužbu. Radnicima je najpreče da dobiju platu, makar radili u uslovima opasnim po zdravlje i život.

– Zaštita na radu je u zapećku. O tome se govori samo kad se desi neka teška povreda ili kad radnik pogine na poslu – kaže Stanković.

Prema podacima inspekcije rada u Inspektoratu RS, samo u prvoj polovini 2022. godine 33 radnika su teže povrijeđena, a od januara do jula je na radu poginulo 11 radnika. Najviše nesreća se dešava na građevinama i u šumarstvu.

To što je, uz Zakon o zaštiti na radu, ova oblast uređena sa još 20 podzakonskih akata, radnicima nije od velike koristi.

– Generalno, zakoni se ne primjenjuju. Teško da i jedna kompanija u Srpskoj poštuje sve zakone „od A do Ž“. Neki izbjegavaju da redovno isplaćuju plate, ne plaćaju prekovremeni rad ili imaju neprijavljene radnike, neki krše prava porodilja ili trudnica. Ali, danas se zahvaljujući medijima i društvenim mrežama uglavnom zna ko je kakav poslodavac – kaže Stanković.

Nepoželjan poslodavac

Kompanija „Nešković“, u kojoj se desio incident s početka naše priče, kako navode u Sindikatu, od ranije je poznata kao ne baš poželjan poslodavac, između ostalog i zato što njen vlasnik, kako ističu, zabranjuje sindikalno organizovanje.

Sindikata nije bilo ni u firmi “Relaxshoe Bosna” u Derventi, gdje je prije tri godine teško bolesna radnica Slobodanka Todorić, faktički, dobila otkaz dok se liječila od karcinoma. Slobodanka je, protivno zakonu, tri godine radila „na određeno“ i kad se razboljela nije joj produžen ugovor.

Upravo njen slučaj je pokazao da rješenja ima i u najtežim situacijama, ako borci za prava radnika udruže snage. Iako nije bila njihova članica, podršku je Slobodanki pružio Sindikat uprave RS.

Predsjednik ovog sindikata Božo Marić kaže da je u Slobodankinoj borbi za pravdu presudna bila upornost njene porodice, ali i podrška medija.

– Mi smo prikupili dokumentaciju, angažovali našeg advokata, pružili Slobodanki maksimalnu pravnu i logističku podršku. Ali, pitanje je kako bi sve to završilo da nije bilo podrške medija, a prije svega novinarke portala Srpskainfo i “EuroBlica”, Tijane Grujić, koja je ovu priču predočila javnosti i pratila je do kraja – kaže Marić.

Inspektorat RS je utvrdio da je Slobodankin poslodavac prekršio zakon, da mora da je vrati na posao i s njom zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Potvrdilo je to u drugostepenom postupku i Ministarstvo rada RS, a sud je odbio tužbu poslodavca protiv rješenja Ministarstva. Slobodanka je vraćena na posao, isplaćene su joj zaostale plate i odšteta.

Upravo ovaj primjer govori da je u zemlji evropskih zakona i balkanske prakse borba za prava radnika teška, ali ne i nemoguća misija.

U zatvor zbog mobinga

U Ministarstvu rada RS ističu značaj Zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu, usvojenog prošle godine. Podsjećaju da se za mobing može i kirivčno odgovarati.

– Krivičnim zakonikom RS je propisano da će onaj ko na radu vrijeđa, ponižava ili zlostavlja drugu osobu i time joj naruši zdravlje biti kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine – preciziraju u Ministarstvu.

“SINDIKAT PROPALA PRIČA”

Jedan od instrumenata za zaštitu prava radnika je i poziv na bojkot robe koju proizvode ili prodaju firme, koje krše radnička prava. Pozivi na bojkot kod nas su rijetki, dolaze uglavnom sa društvenih mreža i ostaju bez odjeka.

Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja DON iz Prijedora, koje se bavi zaštitom prava potrošača, kaže da je ključni problem nedostatak solidarnosti.

– Svi razmišljaju u stilu: nije to moj problem, neka se svako bori za sebe. I zato se ne bojkotuju ni proizvodi koji su bezobrazno skupi i nekvalitetni, ni oni koje proizvode radnici izloženi mobingu i eksploataciji – kaže Marićeva.

Uz to, dodaje ona, veliko je pitanje da li u RS uopšte postoje iskreni radnički pokreti, ili istinska ljevica.

– Poseban problem su sindikati. Sindikalna priča je kod nas propala priča. Kad ste, uostalom, čuli da sindikalci pozovu na bojkot proizvoda u cilju zaštite ugroženih radnika – zaključuje Murisa Marić.

Srpska info

Related Topics:

Društvo

MJEŠTANI STRAHUJU OD BAGERA: Auto-put Banjaluka – Mliništa ruši više od 100 objekata

Zbog izgradnje auto-puta Banjaluka – Mliništa prema trenutnom planu biće potrebno srušiti 123 objekta, a tokom javnog uvida u dva dokumenta vezana za ovaj auto-put, odnosno dionicu Banjaluka jug – Mrkonjić Grad, pristiglo je 50 primjedaba.

Naime, od 16. februara do 2. marta trajao je javni uvid u Nacrt plana parcelacije za auto-put Banjaluka Mliništa, za dionicu Banjaluka jug – Mrkonjić Grad, te u Nacrt izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu za plan parcelacije.

Kako su za Nezavisne novine potvrdili iz Instituta za građevinarstvo IG Banjaluka, koji su nosioci izrade plana i izvještaja, za teritoriju grada Banjaluka je dobijeno 38 primjedaba, dok je za teritoriju opštine Mrkonjić Grad zaprimljeno 12 primjedaba.

Osim toga, kako dodaju, od nadležnih institucija dobijeno je 16 mišljenja, odnosno smjernica za dalji rad.

Koje su primjedbe građana?

– Najčešće primjedbe odnose se na pitanja eksproprijacije, odnosno zahtjeve za potpunu eksproprijaciju parcela. Značajan broj primjedaba odnosi se i na zahtjeve za korekciju trase u cilju izbjegavanja pojedinačnih privatnih parcela i objekata. Takođe, dio primjedaba odnosi se na pristup parcelama, lokalnu saobraćajnu mrežu i pojedine elemente infrastrukture. U manjem broju slučajeva, primjedbe se odnose na evidentiranje grobalja, kao i na proširenje obuhvata plana – dodaju oni.

Kako dodaju, ovakve primjedbe su uobičajene u postupcima izrade planske dokumentacije i predstavljaju dio procesa usklađivanja različitih interesa na prostoru.

– Predložena rješenja zasnivaju se na stručnim analizama i važećim tehničkim uslovima, a sve dostavljene primjedbe su evidentirane i razmotrene u skladu sa procedurom. Opravdane primjedbe će, u mjeri u kojoj je to moguće, biti uzete u obzir prilikom izrade konačnog rješenja plana – naveli su iz Instituta za građevinarstvo IG Banjaluka.

Planirano uklanjanje 123 objekta

Planom parcelacije predviđeno je i prethodno pomenuto uklanjanje objekata koji se nalaze na planiranoj trasi auto-puta ili na trasi regulacije lokalne putne mreže.

– Ukupno je planirano uklanjanje 123 objekta, od čega 56 individualnih stambenih objekata (spratnosti od P do P+1+M), zatim dva poslovna objekta, dok su ostalo pomoćni objekti prizemne spratnosti, njih 65 – ističu.

Iz IG Banjaluka objašnjavaju da zona eksproprijacije obuhvata širi prostor od same trase te uključuje i parcele na kojima ne mora nužno doći do uklanjanja objekata.

– Precizan broj objekata i parcela u obuhvatu eksproprijacije biće definisan u narednim fazama postupka, u skladu sa pojedinačnim rješenjima i postupkom eksproprijacije – dodaju oni.

Kako podsjećaju, izradi predmetnog plana parcelacije prethodile su aktivnosti na donošenju prostornoplanske dokumentacije višeg reda, kao što su Prostorni plan Republike Srpske, Prostorni plan grada Banjaluka i Prostorni plan opštine Mrkonjić Grad.

Izgradnja auto-puta Glamočani – Banjaluka – Mliništa jedna je od tačaka dnevnog reda sjednice Narodne skupštine Republike Srpske. Tako će se 19. maja pred narodnim poslanicima naći Zakon o posebnom postupku eksproprijacije radi izgradnje magistralnog gasovoda Šepak – Novi Grad i auto-puta Glamočani – Banjaluka – Mliništa.

Nastavi čitati

Društvo

INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA U BIH U SLOBODNOM PADU: 14 kvartala bez rasta, ekonomisti upozoravaju na ozbiljne posljedice

Industrijska proizvodnja u Bosni i Hercegovini 14 kvartala zaredom nema rasta ili je on negativan.

Navodi se ovo u ekonomskom kvartalnom izvještaju Evropske komisije, u kojem stoji da industrijski sektor, koji čini 17 odsto ukupne proizvodnje u BiH, nastavlja da pada.

Obuhvaćene sve zemlje zapadnog Balkana
“To je za 4,2 odsto pad u odnosu na četvrti kvartal prethodne godine. Ovo je sada 14 kvartal zaredom u kojem nema rasta ili je on negativan u ovom sektoru”, stoji u izvještaju u kojem su obuhvaćene sve zemlje zapadnog Balkana i Turska.

Dodaje se da je u zadnjem kvartalu prošle godine realni BDP porastao za 2,1 odsto, što je nešto slabije nego u trećem kvartalu.

“U sezonski prilagođenim uslovima, realni BDP je porastao za 0,6% u odnosu na prethodni kvartal, slično povećanju od 0,5% u trećem kvartalu. Na strani proizvodnje, glavni pokretači međugodišnjeg rasta u četvrtom kvartalu bili su trgovina i javni sektor (administracija, zdravstvo, obrazovanje)”, stoji u ovom izvještaju.

Poslodavci upozoravali
Zoran Škrebić, predsjednik Unije poslodavaca Republike Srpske, kaže za “Nezavisne novine” da poslodavci upozoravaju da će doći do ovakvog stanja još od 2020. godine.

“Ovdje se poklopilo više faktora koji su negativno uticali na zaista kompletnu industrijsku proizvodnju. Prva je pogođena prerađivačka industrija. Od 2020. godine smo imali četiri velike krize. Prvo kovid krizu, pa energetsku, pa zatim inflatornu krizu koja je pogodila cijelu Evropu, a nakon toga ratnu krizu koja je usporila lance snabdijevanja te započela ponovo energetsku krizu koja trenutno traje. U ovoj situaciji se pojavljivala visoka inflacija te smo ukazivali na to, ako rast plata sustiže inflaciju, a ona bude iznad rasta produktivnosti, da ćemo postati nekonkurentniji i da će industrija biti u velikim problemima”, objašnjava Škrebić.

Podizanje primanja
Prema njegovim riječima, vlasti u cijeloj BiH su se odlučile da se pokušaju izboriti sa inflacijom podizanjem svih primanja.

“Mi nismo bili protiv podizanja plata, moram ovo naglasiti. Samo se nismo slagali u tome na koji način se mora pričati o tom podizanju primanja. Sada smo došli u situaciju da smo sve nekonkurentniji, te je zbog toga opala produktivnost. I ovo nije samo naš problem, to je problem cijele Evrope, a mi smo u velikoj mjeri oslonjeni na njih. Rasli su troškovi zbog inflacije i podizanja plata, ali opet ne bi bilo korektno da nije došlo do povećanja plata, jer su ljudi bili u teškoj poziciji zbog inflacije. Međutim, treba da radimo na više frontova da bi industrijska proizvodnja bila uspješnija. Ovo nije ništa novo, to je ekonomska zakonitost. U uslovima kada troškovi rastu, pada konkurentnost preduzeća, te se smanjuje privredna aktivnost, prvenstveno izvoznih preduzeća i smanjuje se broj zaposlenih. Samo za godinu industrijska proizvodnja je pala za 9,3 odsto. Ove problem možemo riješiti kroz podizanje produktivnosti i privlačenje investicija. Veoma bitno je i podsticati domaće investicije, jer to su ljudi koji ostaju ovdje, a i novac ostaje”, naglasio je Škrebić.

Šta je uzrok?
Ekonomista Admir Čavalić kazao je za “Nezavisne novine” da je ovo potvrda kojoj svjedočimo iz redovnih izvještaja Agencije za statistiku BiH.

“Zašto je to tako? Pad potražnje iz Njemačke i recesija tamo. Takođe, tu su i strukturni problemi, nedostatak radne snage, problemi na tržištu rada, niz nekih loših ekonomskih politika u smislu da se pogoršava konkurentsko okruženje i sve navedeno nije blagonaklono prema industriji”, istakao je Čavalić.

Dugoročni trendovi pada industrijske proizvodnje
Dodao je da uz ovo imamo dugoročne trendove pada industrijske proizvodnje, pogotovo krizu u teškoj industriji, čiji se krak gasi, a vidjeli smo i primjere.

“Šta uraditi? Dobar početak je inicijativa poslovne zajednice ka reindustrijalizaciji, odnosno promišljanju mnogih ekonomskih industrijskih politika koje su fokusirane na radnika, na unapređenje radničkog standarda, materijalne ili nematerijalne kompenzacije za radnika, ekonomiju brige, korištenje poslovnih industrijskih zona, bolju saradnju sa jedinicama lokalnih samouprava i niz nekih strategija koji treba da prepoznaju i iniciraju nove industrije i unaprijede iste. Industrija je veoma važna, jer značajno doprinosi stvaranju nove vrijednosti”, zaključio je Čavalić.

Nastavi čitati

Društvo

DA LI ZABRANA MOBILNIH TELEFONA U ŠKOLAMA DAJE REZULTATE? Studije pokazale šta se postiglo ovim sankcijama

Istraživanje o zabrani mobilnih telefona u školama otkriva da efekti na rezultate testova nisu značajni, ali se dobrobit učenika poboljšava

Pitanje zabrane mobilnih telefona u školama na snazi je nekoliko godina unazad i oko njega ne prestaju da se “lome koplja” i sukobljavaju mišljenja. Pojedine države su, u cilju zaštite najmlađih od štetnog uticaja, počele proces uvođenja starosnih granica za društvene mreže, dok su neke otišle korak dalje i pametne telefone zabranile u školama.

Ipak, nedavno objavljena studija pokazala je da ovo nije bilo dovoljno.

Njujork tajms piše da će Nacionalni biro za ekonomska istraživanja objaviti studiju u kojoj je zaključeno da zabrane mobilnih telefona imaju efekat “blizu nule” na rezultate testova.

Studija je analizirala podatke o lokaciji telefona iz više od 40.000 škola od 2019. do 2026. godine i pokazala je da je došlo do privremenog porasta disciplinskih incidenata i kratkoročnog pada dobrobiti učenika, što se pripisuje kratkoročnim poremećajima.

Međutim, studija je otkrila da se dobrobit učenika poboljšala u kasnijim godinama, a disciplinske mjere su dugoročno opale.

Uz mali ili nikakav uticaj na rezultate testova, istraživači su takođe rekli da je zabrana pokazala “malo dokaza o efektima na pohađanje škole, samoprocjenu pažnje u učionici ili percipirano nasilje na internetu”.

Studija je pojasnila da bi mogli postojati dugoročniji efekti koji još nisu uočeni, budući da su rezultati posmatrali samo ishode koji su se protezali najviše tri godine nakon usvajanja zabrane.

Druga studija iz Velike Britanije takođe je pokazala da zabrane mobilnih telefona nisu uticale na ukupno vrijeme provedeno pred ekranima, niti su imale veliki uticaj na dobrobit učenika.

Međutim, mnoge zemlje su usvojile zabrane pametnih telefona u svim školama, kao što je slučaj sa novim ograničenjem u Francuskoj koje je stupilo na snagu u septembru i ograničenjem u Južnoj Koreji za osnovne i srednje škole od 2026. godine.

Nastavi čitati

Aktuelno