Connect with us

Društvo

ZAVISNOST KOJA UNIŠTAVA PORODICE: BiH je zemlja u kojoj se kockanje promoviše

Prema Međunarodnom kalendaru mjesec novembar je posvećen borbi protiv bolesti zavisnosti koja je jedan od istaknutih problema modernog života.

Osim zavisnosti od cigareta, alkohola i psihoaktivnih supstanci, u bolesti zavisnosti u moderno vrijeme svrstavaju se i nehemijske bolesti kao što su kockanje, klađenje, zavisnost od društvenih mreža, interneta, računara i mobilnih telefona.

Stručnjaci kažu da skoro sve bolesti zavisnosti počinju kao razonoda i znatiželja da se proba nešto novo, ali granica se prelazi veoma brzo i lako, a tada zabava postaje zavisnost – stanje u kojem osoba ne može kontrolisati svoje nagone ka poroku.

“Kockanje nije nešto što samo uništava jednog čovjeka. Kockanje uništava cijele porodice zato što kockari gube novac, a kockanje je napravljeno tako da ljudi gube novac. Prividno ga dobijaju, ali ga trajno gube. Tada počinju da pozajmljuju, odnosno prvo rasprodaju svoju imovinu, počinju da pozajmuju novac od zelenaša, jer ne mogu iz legalnih tokova, ne mogu to da vrate, a onda to sve dolazi na naplatu i cijele porodice postaju socijalni slučajevi”, rekla je za Mondo psiholog Sonja Stančić.

Dodaje da u tu patologiju bivaju uvučene cijele porodice – djeca, žene, roditelji, prijatelji, braće i sestre i ne mogu iz nje da se izvuku iako nisu kockari i nemaju nikakve veze s tim.

“Dodatan problem je što je kod drugih bolesti zavisnosti recidiv oko 95 odsto, do je kod kockanja čak 97 odsto. Zabrinjava i podatak da u Srbiji ima preko 300.000 kockara uzrasta od 18 do 25 godina. Srbija je druga zemlja u Evropi po broju kockarnica po glavi stanovnika. To je ogroman broj”, kaže Stančićeva.

Naglašava da, pošto se radi o sličnom mentalitetu i sličnim navikama, konzumentskim navikama, mi te brojeve možemo da preslikamo i u BiH, iako je jedini zvaničan statistički podatak, kako tvrdi, da u BiH ima 50.000 patoloških kockara. U klinikama za liječenje i komunama za liječenje bolesti zavisnika dominantan je broj osoba koje se liječe od zavisnosti od kockanja u odnosu na druge zavisnosti kao što su alkohol, narkotici…

Ono što naša sagovornica smatra posebno zabrinjavajućim jeste reklamiranje kladionica, a zbog svog stava je, kako tvrdi, navukla bijes određenih medija i oglašivača.

“Igre na sreću i kockarnice su legalne i zakonom dozvoljene, međutim, zakonom je dozvoljeno i mnogo toga drugog, ali postoje određena ograničenja kad, gdje i šta može. Ja to vrlo često poredim sa zakonom o alkoholnim pićima i zakonom o duvanskoj industriji. Prije 20 godina i više, pušenje je bilo dozvoljeno u svim prostorijama, moglo se često vidjeti u filmovima ili serijama, reklamama. Međutim, zakonima koji su doneseni i podržani i kod nas i u okruženju, vi nemate više reklamiranje određenih duvanskih proizvoda, kao ni kompanija, zabranjuje se pušenje u određenim institucijama i to je urodilo plodom u smislu smanjivanja broja pušača, broja zavisnika o cigaretama i posljedično tome broja ljudi koji imaju određene komplikacije i zdravstvene probleme”, objašnjava Stančićeva.

Ističe da je prije 20 godina izgledalo nemoguće da takav zakon može da se usvoji i primjenjuje i da može da daje efekte, a da je ista situacija i sa alkoholom koji se ne smije reklamirati u EU, ali u BiH može.

Za kockanje pojašnjava da je riječ o sistemskom problemu države, ali i zdravstvenog sistema, te da svako ko promoviše ovaj vid zavisnosti, odnosno ko promoviše kockarnice zapravo promoviše patologiju, psihopatološko ponašanje, socijalno devijantno ponašanje i uništavanje porodica.

“Znam da zvuči surovo kad ovako kažem, ali zaista je tako”, upozorava Stančićeva.

Psihološka privlačnost kockarnica
Naša sagovornica upozorava da ono što ljudi ne znaju, ili uglavnom ne žele da znaju ili ne vide, jeste da ništa nije slučajno u sistemu kockanja i da su one dizajnirane na takav način kako bi čovjeka uvukle u kockanje.

“Ne može kockarnica i slično da bude na korak do škole. Ne može da bude pored prostora gdje djeca provode slobodno vrijeme. To mora drugačije da se uredi zakonom. Ne može da bude oglašavanje dozvoljeno na svakom čošku i promovisano kao socijalno poželjna aktivnost. Ne mogu javne ličnosti koji su uzori nekoj djeci i nekim ljudima da se smješkaju sa bilborda i sa reklama govoreći da je kockanje socijalno poželjna aktivnost”, kaže ona.

Naglašava da su to vrijednosti koje možda mogu promovisati pojedinci, ali ne i država i sistem, a da se kod nas upravo to danas dešava.

“Sve to što se danas smatra kao socijalno poželjna aktivnost i promoviše se kao takva, tj. kockanje podržano od strane lokalne, institucionalne, odnosno republičke vlasti, naše države i država u okruženju, u stvari vodi u veliki problem, socijalno patološki problem devastacije porodice, devastacije djece unutar tih porodica. Ta djeca i te porodice ne imaju budućnost”, navodi Stančičeva.

Dodaje da bilo koji izgovor koji ide u pravcu da kockarnice daju velika sredstva za društveno-odgovorno ponašanje, za liječenje, pa i za promociju jeste zapravo “mazanje očiju” i zamjena teza.

“Naravno, ovo će naći na velike kritike i osude da to ne mora tako da bude, da smo oduvijek igrali loto, da smo oduvijek igrali nešto itd. Jeste, ali ništa nije bilo tog intenziteta, ništa nije bilo tako dostupno i ništa nije tako predstavljano kao socijalno-poželjna aktivnost kao što su danas predstavljene kockarnice”, tvrdi naša sagovornica.

Zbog svega toga Stančićeva vjeruje da ćemo, kao što se krenulo u zabranu reklamiranja duvanskih proizvoda, alkoholnih pića, a koji su zaista dale svoje efekte unutar zdravstvenog sistema, naći snage i kapacitete da i kockarnice stavimo u neke bolje i kvalitetnije pravne okvire.

“Ako ne zbog nas, ako ne zbog ovih 300.000 mladih ljudi ili 50.000 patoloških kockara u BiH, onda zbog nekih budućih generacija za koje se svi zaista, barem deklarativno, zalažemo da treba da imaju zdravu budućnost”, poručila je Stančićeva.

(Mondo)

Related Topics:

Društvo

ZEMLJOTRES U HERCEGOVINI: Treslo se tlo kod Bileće

Mrežom seizmoloških stanica Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srpske jutros u 6.25 časova lociran je zemljotres u pograničnom dijelu sa Crnom Gorom.

Epicentar zemljotresa jačine 2,4 stepena po Rihteru bio je oko osan kilometara sjeveroistočno od Bileće.

Zemljotres ovog intenziteta ne može izazvati štete na objektima, a stanovništvo ga može osjetiti u epicentralnoj zoni, navodi se u saopštenju Republičkog hidrometeorološkog zavoda.

Nastavi čitati

Društvo

ALARMANTNO: Polovina zaposlenih u BiH želi da promijeni posao

Oko 55 odsto zaposlenih u Bosni i Hercegovini sa nižim primanjima, te gotovo polovina onih sa višim platama razmotrili bi promjenu posla ukoliko bi im se pružila prilika.

Ovo se navodi u međunarodnom istraživanju “Alma Career” grupacije koje je sprovedeno putem platforme Plata.ba u julu i avgustu ove godine.

“U istraživanju je bilo 11.399 učesnika u zemljama u kojima ‘Alma Career’ posluje – BiH, Sjeverna Makedonija, Češka, Slovačka, Estonija, Litvanija, Letonija – putem platforme Paylab (Plata.ba u BiH), međunarodnog servisa za istraživanje plata koji prikuplja podatke o prihodima i bonusima zaposlenih na različitim pozicijama”, piše u saopštenju ove grupacije.

Prema podacima MojPosao.ba, više od 56 odsto ispitanika imalo je priliku za obuku u posljednjih šest mjeseci, a gotovo 60 odsto svoj posao opisuje kao smislen.

“Ipak, i uz visoku angažovanost, želja za promjenom ostaje snažna, što potvrđuje podatak da 55 odsto onih koji rade za niže plate razmatra prelazak na drugo radno mjesto ukoliko bi im se ukazala bolja ponuda. Istraživanje dodatno potvrđuje da su konkurentna plata i jasni putevi napredovanja presudni faktori za zadržavanje zaposlenih”, ističe se u ovim podacima.

Jozef Plško, direktor za PR i komunikacije u “Alma Career” grupaciji, kazao je da rezultati pokazuju da zaposleni mogu uživati u svom poslu, cijeniti mogućnosti za unapređenje vještina, a ipak biti spremni na promjenu.

“Kompanije koje će uspjeti su one koje kombinuju fer platu sa strukturiranim putevima obuke, podstiču učešće svih grupa zaposlenih i razvoj zaposlenih postavljaju kao temelj svoje vrijednosti poslodavca”, zaključio je Plško.

U BiH inače 52% zaposlenih učestvuje u edukaciji zato što ne žele da zaostanu na trenutnoj radnoj poziciji.

“Za poslodavce to predstavlja priliku da obuku pretvore u važan temelj angažovanja i lojalnosti. Istraživanje pokazuje da je obuka postala sastavni dio savremenog radnog okruženja. Više od 56% zaposlenih navodi da su u posljednjih šest mjeseci imali obuku ili edukaciju koju je finansirao poslodavac – dokaz da se prilike šire i da razvoj talenata postaje strateški prioritet. Ono što je specifično i zabrinjavajuće jeste da je samo 18% zaposlenih u BiH izjavilo da je imalo samostalnu mogućnost odabira usavršavanja ili edukacije u posljednjih šest mjeseci, što pokazuje da odluke o edukaciji često ostaju u rukama poslodavaca”, dodaje se u podacima.

Ekonomista Igor Gavran kaže da je razloga za promjenu posla sigurno više, jer se on i ne prihvata i ne napušta samo zbog plate.

“Kada je riječ o najnižim platama, onda je bukvalno riječ o borbi za preživljavanje i osnovnu egzistenciju, kada plata jeste primarna i jednostavno morate osigurati dovoljna primanja za sebe i svoju porodicu pa makar radili prekovremeno i uslovi rada bili nepovoljni. Nažalost, u BiH je često bitan faktor i da li je radnik uopšte prijavljen i uplaćuju li mu se puni doprinosi u skladu s neto platom, što bi trebalo da bude nezamislivo i odavno iskorijenjeno”, rekao je Gavran za “Nezavisne novine”.

Istakao je da su u kategoriji zaposlenih sa višim primanjima još značajniji neki drugi faktori mimo plate, jer su i očekivanja veća i traži se viši nivo ukupnog iskustva i uslova rada, perspektive razvoja karijere, kvalitet života i balansa rada i privatnog života.

“Također, sama činjenica da je plata relativno visoka za bh. standarde ne znači i da je adekvatna kvalifikacijama i radu. Bitan faktor u svim kategorijama su i životne okolnosti, odnosno da li je zaposleni u fazi formiranja porodice i pridaje veću vrijednost slobodnom vremenu ili je možda samac mlađih godina kojem je prioritet zaraditi što više u što kraćem roku žrtvujući sve ostale aspekte života”, objašnjava Gavran.

Dodaje da su razlozi brojni i individualni, ali u svakom slučaju i plate i uslovi rada većine zaposlenih u BiH daleko zaostaju za razvijenijim ekonomijama i često su ispod nivoa kvalifikacija i uloženog rada, te vode nezadovoljstvu i želji za promjenama.

Nastavi čitati

Društvo

DIVLJANJE CIJENA ŽIVOTNIH NAMIRNICA ne može pratiti rast plata

Najnoviji podaci pokazuju da prosječna neto plata u Republici Srpskoj raste, ali mogu li taj rast građani osjetiti u svakodnevnom životu?

Prema zvaničnim brojkama, prosječna neto plata isplaćena u oktobru 2025. godine iznosila je 1.559 KM, što je tek za 0,1% više nego u septembru. Ipak, u odnosu na isti mjesec prošle godine, plata je nominalno porasla 9,8%, a realno 5,1%.

Najplaćeniji su, očekivano, zaposleni u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima, gdje je prosječna neto plata dostigla 1.972 KM. Na drugom kraju skale nalaze se radnici u saobraćaju i skladištenju, koji su u oktobru primili prosječno 1.207 KM.

Zanimljivo je da su sva područja zabilježila godišnji rast plata, a najviše su napredovali sektori poljoprivrede, šumarstva i ribolova – 15,2%, stručnih djelatnosti 14,9% i obrazovanja 14%.

Međutim, rast plata ne dolazi sam. Prati ga i rast cijena. Inflacija u oktobru iznosila je 0,1% na mjesečnom nivou i čak 4,5% na godišnjem nivou. Iako skromna na prvi pogled, ova stopa inflacije snažno se reflektuje kroz pojedine kategorije potrošnje.

-Od 12 glavnih odjeljaka proizvoda i usluga, više cijene na godišnjem nivou zabilježene su u jedanaest, a niže cijene u jednom odjeljku – navode iz Republičkog zavoda za statistiku.

Najviše su poskupjeli restorani i hoteli, i to za 7,7%, prvenstveno zbog viših cijena smještaja, koje su skočile čak 9,4%. Ne zaostaje ni zdravstvo, sa rastom od 7,5%, pri čemu su medicinske usluge dramatično skuplje, čak 37,9% više nego lani.

Hrana, kao najosjetljivija stavka kućnog budžeta, poskupjela je 6,3%, ali s ekstremnim skokovima u pojedinim grupama: bezalkoholna pića za 34,5%, voće za 9,3%, ulja i masnoće za 9,2%. Putovanja i slobodno vrijeme takođe su skuplji, rekreacija i kultura za 6%, uz posebno izražen rast cijena putnih aranžmana za 19,4%.

Ni troškovi stanovanja nisu pošteđeni, porasle su za 5,8%, najviše zbog skupljih usluga vezanih za toplotnu energiju za 7,6%. Alkohol i duvan poskupjeli su 3,8%, a usluge lične higijene za 9,9%.

Jedini odjeljak koji bilježi pad cijena je odjeća i obuća, i to za 3%, ali uglavnom zahvaljujući sezonskim sniženjima, prenos Srpskainfo.

 

Nastavi čitati

Aktuelno