Connect with us

Društvo

ZAVISNOST KOJA UNIŠTAVA PORODICE: BiH je zemlja u kojoj se kockanje promoviše

Prema Međunarodnom kalendaru mjesec novembar je posvećen borbi protiv bolesti zavisnosti koja je jedan od istaknutih problema modernog života.

Osim zavisnosti od cigareta, alkohola i psihoaktivnih supstanci, u bolesti zavisnosti u moderno vrijeme svrstavaju se i nehemijske bolesti kao što su kockanje, klađenje, zavisnost od društvenih mreža, interneta, računara i mobilnih telefona.

Stručnjaci kažu da skoro sve bolesti zavisnosti počinju kao razonoda i znatiželja da se proba nešto novo, ali granica se prelazi veoma brzo i lako, a tada zabava postaje zavisnost – stanje u kojem osoba ne može kontrolisati svoje nagone ka poroku.

“Kockanje nije nešto što samo uništava jednog čovjeka. Kockanje uništava cijele porodice zato što kockari gube novac, a kockanje je napravljeno tako da ljudi gube novac. Prividno ga dobijaju, ali ga trajno gube. Tada počinju da pozajmljuju, odnosno prvo rasprodaju svoju imovinu, počinju da pozajmuju novac od zelenaša, jer ne mogu iz legalnih tokova, ne mogu to da vrate, a onda to sve dolazi na naplatu i cijele porodice postaju socijalni slučajevi”, rekla je za Mondo psiholog Sonja Stančić.

Dodaje da u tu patologiju bivaju uvučene cijele porodice – djeca, žene, roditelji, prijatelji, braće i sestre i ne mogu iz nje da se izvuku iako nisu kockari i nemaju nikakve veze s tim.

“Dodatan problem je što je kod drugih bolesti zavisnosti recidiv oko 95 odsto, do je kod kockanja čak 97 odsto. Zabrinjava i podatak da u Srbiji ima preko 300.000 kockara uzrasta od 18 do 25 godina. Srbija je druga zemlja u Evropi po broju kockarnica po glavi stanovnika. To je ogroman broj”, kaže Stančićeva.

Naglašava da, pošto se radi o sličnom mentalitetu i sličnim navikama, konzumentskim navikama, mi te brojeve možemo da preslikamo i u BiH, iako je jedini zvaničan statistički podatak, kako tvrdi, da u BiH ima 50.000 patoloških kockara. U klinikama za liječenje i komunama za liječenje bolesti zavisnika dominantan je broj osoba koje se liječe od zavisnosti od kockanja u odnosu na druge zavisnosti kao što su alkohol, narkotici…

Ono što naša sagovornica smatra posebno zabrinjavajućim jeste reklamiranje kladionica, a zbog svog stava je, kako tvrdi, navukla bijes određenih medija i oglašivača.

“Igre na sreću i kockarnice su legalne i zakonom dozvoljene, međutim, zakonom je dozvoljeno i mnogo toga drugog, ali postoje određena ograničenja kad, gdje i šta može. Ja to vrlo često poredim sa zakonom o alkoholnim pićima i zakonom o duvanskoj industriji. Prije 20 godina i više, pušenje je bilo dozvoljeno u svim prostorijama, moglo se često vidjeti u filmovima ili serijama, reklamama. Međutim, zakonima koji su doneseni i podržani i kod nas i u okruženju, vi nemate više reklamiranje određenih duvanskih proizvoda, kao ni kompanija, zabranjuje se pušenje u određenim institucijama i to je urodilo plodom u smislu smanjivanja broja pušača, broja zavisnika o cigaretama i posljedično tome broja ljudi koji imaju određene komplikacije i zdravstvene probleme”, objašnjava Stančićeva.

Ističe da je prije 20 godina izgledalo nemoguće da takav zakon može da se usvoji i primjenjuje i da može da daje efekte, a da je ista situacija i sa alkoholom koji se ne smije reklamirati u EU, ali u BiH može.

Za kockanje pojašnjava da je riječ o sistemskom problemu države, ali i zdravstvenog sistema, te da svako ko promoviše ovaj vid zavisnosti, odnosno ko promoviše kockarnice zapravo promoviše patologiju, psihopatološko ponašanje, socijalno devijantno ponašanje i uništavanje porodica.

“Znam da zvuči surovo kad ovako kažem, ali zaista je tako”, upozorava Stančićeva.

Psihološka privlačnost kockarnica
Naša sagovornica upozorava da ono što ljudi ne znaju, ili uglavnom ne žele da znaju ili ne vide, jeste da ništa nije slučajno u sistemu kockanja i da su one dizajnirane na takav način kako bi čovjeka uvukle u kockanje.

“Ne može kockarnica i slično da bude na korak do škole. Ne može da bude pored prostora gdje djeca provode slobodno vrijeme. To mora drugačije da se uredi zakonom. Ne može da bude oglašavanje dozvoljeno na svakom čošku i promovisano kao socijalno poželjna aktivnost. Ne mogu javne ličnosti koji su uzori nekoj djeci i nekim ljudima da se smješkaju sa bilborda i sa reklama govoreći da je kockanje socijalno poželjna aktivnost”, kaže ona.

Naglašava da su to vrijednosti koje možda mogu promovisati pojedinci, ali ne i država i sistem, a da se kod nas upravo to danas dešava.

“Sve to što se danas smatra kao socijalno poželjna aktivnost i promoviše se kao takva, tj. kockanje podržano od strane lokalne, institucionalne, odnosno republičke vlasti, naše države i država u okruženju, u stvari vodi u veliki problem, socijalno patološki problem devastacije porodice, devastacije djece unutar tih porodica. Ta djeca i te porodice ne imaju budućnost”, navodi Stančičeva.

Dodaje da bilo koji izgovor koji ide u pravcu da kockarnice daju velika sredstva za društveno-odgovorno ponašanje, za liječenje, pa i za promociju jeste zapravo “mazanje očiju” i zamjena teza.

“Naravno, ovo će naći na velike kritike i osude da to ne mora tako da bude, da smo oduvijek igrali loto, da smo oduvijek igrali nešto itd. Jeste, ali ništa nije bilo tog intenziteta, ništa nije bilo tako dostupno i ništa nije tako predstavljano kao socijalno-poželjna aktivnost kao što su danas predstavljene kockarnice”, tvrdi naša sagovornica.

Zbog svega toga Stančićeva vjeruje da ćemo, kao što se krenulo u zabranu reklamiranja duvanskih proizvoda, alkoholnih pića, a koji su zaista dale svoje efekte unutar zdravstvenog sistema, naći snage i kapacitete da i kockarnice stavimo u neke bolje i kvalitetnije pravne okvire.

“Ako ne zbog nas, ako ne zbog ovih 300.000 mladih ljudi ili 50.000 patoloških kockara u BiH, onda zbog nekih budućih generacija za koje se svi zaista, barem deklarativno, zalažemo da treba da imaju zdravu budućnost”, poručila je Stančićeva.

(Mondo)

Related Topics:

Društvo

ALARMANTNI PODACI: FBiH ostala bez 11.000 radnih mjesta, ekonomija u padu

Admir Čavalić, ekonomista i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, naveo je da je u ovom entitetu izgubljeno više od 11.000 radnih mjesta.

Naime, on je referišući se na podatke Poreske uprave FBiH napisao da nema oporavka na tržištu rada u ovom entitetu.

“Trideset prvog oktobra na evidenciji je bilo 547.520 zaposlenih, za 4.322 manje zaposlenih u odnosu na početak godine, što 2025. uz pandemijsku 2020. čini godinom pada broja zaposlenih u posmatranoj dekadi”, navodi Čavalić.

Prema njegovim riječima, posmatrano po broju zaposlenih, trenutno je FBiH bliže decembru 2023. godine nego decembru 2024. godine.

“Zbog toga ovo zovemo godinom koju su pojeli skakavci. Ako računamo i oportunitetni trošak od 6.854 zaposlenih (koliko se u ovom periodu povećao broj tokom 2024. godine), onda je jasno da smo izgubili više od 11.000 radnih mjesta. Ovi kadrovi su, nažalost, prvi u redu za odlazak vani”, istakao je Čavalić.

Dodao je da je sasvim očigledno da postojeće ekonomske politike ne daju rezultate, već prave štetu i destrukciju.

“Pad zaposlenosti, rast inflacije shodno podacima Centralne banke BiH i opšte nezadovoljstvo radnika, poslodavaca, potrošača. Ne mogu to sakriti razni stranački pamfleti, smiješne komparacije i slično. Podaci su tu i jasni su”, naglasio je on.

Prema podacima Poreske uprave FBiH, broj zaposlenih na dan 31. oktobar ove godine je 547.520.

“U odnosu na objavljeni podatak o broju zaposlenih na dan 30. septembar 2025. godine, kada je iznosio 547.065, broj zaposlenih veći je za 455. Prema službenim evidencijama, djelatnosti u kojima je došlo do povećanja broja zaposlenih uključuju: djelatnost vanteritorijalnih organizacija i organa, obrazovanje, kancelarijske administrativne i pomoćne djelatnosti te ostale poslovne pomoćne djelatnosti, proizvodnja gotovih metalnih proizvoda, osim mašina i opreme, trgovina na veliko i malo motornim vozilima i motociklima, popravak motornih vozila i motocikala i druge djelatnosti”, naveli su iz Poreske uprave FBiH.

Istakli su da djelatnosti u kojima je došlo do smanjenja broja zaposlenih uključuju javnu upravu i odbranu, skladištenje i pomoćne djelatnosti u prevozu, djelatnost posredovanja u zapošljavanju, djelatnosti pripreme i usluživanja hrane i pića, proizvodnju odjeće i druge djelatnosti.

U FBiH je, prema podacima Poreske uprave, krajem 2023. godine bilo 544.437 zaposlenih, a krajem 2024. 551.842 radnika.

Nastavi čitati

Društvo

MUP RS IMA NOVI CJENOVNIK! Evo koliko košta alkotest, zapisnik o saobraćajnoj nezgodi, premještanej vozila…

Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske donijelo je odluku o cijeni usluga koje MUP pruža, u kojoj je navedeno da alkotestiranje, pri pružanju usluga trećim licima, kada se utvrdi nedozvoljena koncentracija alkohola, košta 50 maraka, dok je izrada zapisnika o saobraćajnoj nezgodi 30 KM.

Kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, ova odluka je stupila na snagu prije nekoliko dana.

Testiranje vozača

Testiranje vozača na prisustvo droga, kada bude utvrđeno da je pozitivan, naplaćuje se 70 maraka.

Izrada službene zabilješke o saobraćajnoj nezgodi košta 30 KM, a izrada foto-dokumentacije o nezgodi je 50 KM.

Nepropisno parkiranje

Definisana je i naknada troškova pri premještanju nepropisno parkiranih vozila. Započeto premještanje vozila, kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, naplaćuje se 30 KM.

Za premještanje vozila na udaljenosti do dva kilometra od mjesta deponovanja cijena je 40 maraka, a od dva do 10 km cijena iznosi 60 KM.

Za premještanje iznad 10 kilometara, cijena iznosi 90 KM. Čuvanje vozila na depou košta 10 maraka dnevno, tačnije po jednom započetom danu.

Oružni list

Kada je u pitanju naknada troškova za obrasce, oružni list košta 20 KM. Dozvola za nošenje oružja naplaćuje se 30, legitimacija pripadnika obezbjeđenja 20, a detektivska legitimacija 50 maraka.

Nastavi čitati

Društvo

“ŽELJEZNICE RS” VOZE POČASNI KRUG: Hoće li “Pavgord” preuzeti teretni saobraćaj na prugama Srpske?

Nakon preuzimanja “Mitalove” Željezare u Zenici i Rudnika u Omarskoj, fočanski biznismen Gordan Pavlović, odnosno njegova firma “Pavgord”, namjerava da preuzme i prevoz rude, i tako potopi “Željeznice Republike Srpske”.

Kako za Srpskainfo kaže Jelenko Dobraš, predsjednik Sindikata željezničara Republike Srpske, ovu priču još niko nije zvanično potvrdio, ali se ona već mjesecima pronosi prugama od Zvornika do Novog Grada.

“Navodno, postoje indicije da “Pavgord” hoće da registruje svog operatera i da sam vozi svoju rudu, od Omarske do Zenice. Ako bi se to desilo, “Željeznice RS” bi ostale bez prihoda od oko 37 miliona godišnje”, kaže Dobraš.

Inače, teretni prevoz je jedina djelatnost u kojoj “Željeznice Republike Srpske” zarađuju, a gro te zarade čini upravo prevoz rude od Omarske do Zenice. Tim prihodom se, kako kažu poznavaoci prilika, finansira i kakvo takvo održavanje infrastrukture, to jest pruga, a dobrim dijelom i putnički saobraćaj.

Da “priče koje se pronose prugom” imaju osnova, svjedoče i nedavne izjave premijera Save Minića i ministra saobraćaja Zorana Stevanovića.

Prvo je Minić izjavio da putnički saobraćaj na “Željeznicama Republike Srpske” treba ukinuti, jer je neisplativ, pošto, kako je rekao, “ima slučajeva da lokomotiva sa sedam-osam vagona prevozi svega dva-tri putnika“. Ukidanje putničkog prevoza značilo bi i ukidanje ili drastično smanjenje subvencija iz budžeta Srpske za “Željeznice Republike Srpske”.

Nakon premijerove bombe resorni ministar Stevanović je malo “spustio loptu” izjavivši da putnički saobraćaj neće biti ukinut, ali i da “treba razmišljati u nekoliko pravaca”.

“Treba razmišljati u nekoliko pravaca. U svakoj zemlji vlasništvo države su pruge, te objekti uz nju”, rekao je Stevanović u podkastu Srne.

Dakle, sigurno je samo da će “državna” to jest javna ostati oronula i u korov zarasla pruga i “objekti uz nju”.

A ostalo? Vozovi, vagoni, radionice, ili jednom riječju operateri putničkog i teretnog saobraćaja? To je ostalo nedorečeno.

“Očigledno je da neko želi da operater bude privatnik. Taj bi operater sutra imao svoju politiku i svoje interese i on, logično, ne bi radio u interesu Republike Srpske, niti u interesu “Željeznice Republike Srpske”, nego za svoj profit”, poručio je predsjednik Sindikata mašinovođa Republike Srpske Simo Cvjetković.

Cvjetković se pita ko će zaštiti “nacionalnog operatera”, koji je sada, organizaciono gledano, dio “Željeznica Republike Srpske”. Pitanje je retoričko, jer to bi morala uraditi Vlada Republike Srpske, koja je, u ime Republike Srpske, stopostotni vlasnik “Željeznica Republike Srpske”.

“Svu su imovinu uzeli od “Željeznica Republike Srpske”, svaki je kredit išao preko Vlade RS, a sada hoće da daju nekom drugom da radi na našim prugama i hoće da nas ubijede da je to neko rješenje. A nije rješenje. Ako bude uveden drugi operater, radnici će biti tehnološki višak, a “Željeznice Republike Srpske” će potonuti”, kaže Cvjetković.

Ono o čemu, za sada, javno i bez okolišanja govore samo sindikalci, nagoviješteno je “u rukavicama” kroz neke poteze menadžmenta “Željeznica Republike Srpske” na čelu sa Slađanom Jovićem.

Postojao je prijedlog da se željezničke radionice, koje rade ispod cijene za “svoju kuću”, zbog nerentabilnosti, daju pod koncesiju. Ako bi se to desilo, koncesionar bi bez sumnje enormno podigao cijene usluga i to bi bio kamen o vratu i za putnički i za teretni saobraćaj. A onda bi se pojavio spasilac u vidu novog operatera.

Ovakav scenario nije nemoguć, on se čak uklapa u obavezu restrukturiranja “Željeznica Republike Srpske” po programu Svjetske banke iz 2017. godine.

Ovaj proces je finansiran kreditom Svetske banke od 100 miliona KM, koje će građani Republike Srpske vraćati 32 godine.

Jedna od ključnih obaveza po tom programu je bila da se “Željeznice Republike Srpske” transformišu u holding i podijele na 3 preduzeća: za prevoz putnika, za teretni prevoz i za infrastrukturu.

To je trebalo da bude završeno još prije četiri godine, ali nikad nije urađeno. Potrošeno je 100 miliona KM narodnih para, a “Željeznice Republike Srpske” su ostale ono što su i bile: jedno preduzeće sa tri sektora i milionskim gubicima, koje ima manjak radnika u operativi, a višak dobro plaćenih menadžera i koordinatora.

Akumulirani gubitak “Željeznica Republike Srpske” je 288 miliona KM. U preduzeću ima oko 1.700 zaposlenih, a prema tvrdnjama sindikata, na operacijama nedostaje čak 450 željezničara.

“Plate često kasne, pruge su u očasnom stanju, ali je zato upravna zgrada ušminkana i kupljeno je 25 novih “pežo” vozila. kap da smo neka fensi agencija za promet nekretninama”, kaže Jelenko Dobraš.

Nastavi čitati

Aktuelno