O tome da će mu potpuni stranci pomoći i promijeniti mu život, u priči skoro kao na filmu, mladi Etiopljanin Ftsum Zeraj (27) mogao je samo da sanja dok je bio u svojoj državi.

Međutim, jedan susret s Vladimirom Šušteršićem iz Bajine Bašte i Jelenom Madžarić iz Banjaluke zaista mu je otvorio brojne mogućnosti za život i posao, pa zahvaljujući dobroti ovih ljudi ovaj diplomirani sociolog sada živi u najvećem gradu Srpske, daleko od građanskog rata u njegovoj domovini.

Susret s pustolovima iz Srbije i Republike Srpske desio se 2019. godine tokom njihovog putovanja Afrikom, kada su Vladimir i Jelena, višegodišnji prijatelji koji su zajedno obišli mnogo zemalja, stigli na ovaj kontinent. Ftsum je volontirao na jednom projektu koji ih je zainteresovao, a tokom druženja s novim prijateljima, ispričao im svoju životnu priču.
Kako u Etiopiji nije mogao da nađe posao u struci, a i zbog teškog života u višečlanoj porodici, ovaj školovani mladić želio je da napusti svoju zemlju i da okuša sreću u Evropi, a Vladimir i Jelena su po povratku u Srbiju, odnosno BiH, počeli da razmišljaju o tome kako da pomognu tada samo poznaniku, danas velikom prijatelju.

U međuvremenu tamo je počeo i građanski rat, posebno u oblasti Tigraj, u Ftsumovom gradu Mekele.

– Iako smo znali da ni kod nas na Balkanu nije sjajna situacija, htjeli smo da pomognemo Ficiju da nekako dođe ovdje, jer smo vidjeli da ima dobre namjere i da je šteta da tako obrazovan čovjek ostane u zemlji koja je u ratu. Pošto je Vladimir kao njegov pozivalac iz Srbije bio odbijen, ja sam razgovarala s mojim roditeljima kojima je u ciglani bio potreban radnik, pa smo mu ponudili taj posao – sjeća se Jelena.
Bez mnogo razmišljanja, Ftsum je prihvatio ponudu, nakon čega je uslijedilo prikupljanje dokumenata i viza, što je trajalo više od godinu dana: prvo za dobijanje pasoša, a zatim egipatske, pa vize BiH za koju je morao da se prijavi u Ambasadi BiH u Kairu.

– Da bi stigao do Adis Abebe, a kako potiče iz Tigraja, morao je da prođe oblast u kojoj je rat, da se sam snađe za dokumenta i onda da čeka izdavanje pasoša. Kad je konačno stigao u Egipat, čekao je mjesec dana odgovor iz naše ambasade u Kairu, s obzirom na to da u Africi postoje samo dvije ili tri ambasade BiH. Godinu dana smo mu skupljali papire, a sjećam se da je momak koji na tome radi bio iznenađen što dovodimo pravoslavca, jer je navikao na Pakistance i druge strance koji rade u Republici Srpskoj – kaže Jelena za Priče sa dušom.

Ftsumov put ka slobodi trajao je dugo i na njemu je kroz dosta toga prošao. Vladimir se sjeća da mu je u jednom trenutku, od 2019, kada su se upoznali, pa do dolaska u BiH, Ftsum poslao poruku da mora da ide u rat, gdje je kao vojnik proveo šest mjeseci. I njemu i Jeleni je laknulo kada su poslije pola godine dobili poruku od ovog prijatelja da je živ i zdrav i da je spreman za konačan dolazak.

– Kada je stigao u Kairo na direktan let do Banje Luke dugo se nije javljao, pa nismo ni znali da li se ukrcao i krenuo. Ja sam intuitivno otišla na banjalučki aerodrom u nadi da će sletjeti – iskrena je Jelena.

Ftsum već skoro godinu i po dana živi i radi u Banjaluci kao građevinski radnik. Nekad kreči, nekad radi s gipsom, pošto je to iskustvo stekao u Africi, a povremeno je i keramičar. Za Priče sa dušom kaže da bi volio da nađe posao u struci kao sociolog, da se nada radu u nekoj nevladinoj organizaciji, ali da, dok se to ne desi, ostaje na građevini i u državi koja mu se dopada.

– Iako dolazim iz Afrike, iznenadio sam se da je u Banjaluci ljeti mnogo toplije nego u Etiopiji. Dopada mi se što je zemlja bezbjedna, što mogu slobodno da se šetam noću, što je priroda lijepa i što su ljudi ljubazni“, kaže Ftsum i izdvaja starije generacije kao izuzetno prijatne prema njemu, dok priznaje da mladi nisu uvijek prijateljski nastrojeni i da mu ponekad dobacuju na ulici – kaže on.

Dodaje kako od hrane obožava sarmu, a od aktivnosti plivanje u Vrbasu.

– Oduševljen sam što ovdje ima mnogo pravoslavnih crkava i što mogu da idem na liturgije kao kod kuće. Ima nekih razlika kod pravoslavnih Srba i pravoslavnih Etiopljana, jer se mi, na primjer, izuvamo prije nego što uđemo u crkvu, ali ima i dosta sličnosti, kao što je to što moja porodica slavi Svetog arhangela Mihaila. Kod nas to nije kao slava kod Srba, ali je slično – rekao je Ftsum.

Ovaj Etiopljanin je odrastao u porodici u kojoj je bilo osmoro djece, dok je danas preko interneta u kontaktu s majkom i sestrama. U Banjaluci je prvi put u životu vidio snijeg, ovdje je počeo da uči srpski jezik, toliko da može sam da ide na pijacu. U slobodno vrijeme gleda filmove, vozi bicikl, a stekao je i nekoliko novih prijatelja, pišu Priče s dušom!